LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Feljton: Bela i Miroslav Krleža u Zagrebu - 1941 - 1945
Utorak, 21 Veljača 2017 08:40

 

Bela i MiroslavBela i Miroslav Krleža u NDH – lojalna angažiranosti i vedri repertoar kao cijena života (7)

Dr. sc. Snježana Banović, Zagreb

Kod Bele nema stanke ni mjesta za melankoliju, na redu je još jedna premijera u Malom kazalištu, laka komedija o bračnim neprilikama - Ništa nije slučajno. (Premijera je održana 24. siječnja 1943. u prijevodu i režiji Kalmana Mesarića i scenografiji V. Žedrinskoga. koja je „uzvrpoljila gotovo sav komičarski ensemble“ – napomerna autora) Kazališta pa se uz zvijezdu predstave Ervinu Dragman odlično snašla i Bela. No, ako je komedijski repertoar bio pretežita konstanta njezine glumačke karijere u NDH, kod kuće je bilo sasvim drugačije jer se sa strahom išlo svake večeri na spavanje. Krleža i to bilježi: „Ulazi Bela, otvaraju se vrata, probudili smo se, Bela servira čaj, 'dobro jutro, oh, bože dragi, još smo jednu noć prespavali u svom krevetu.” (Miroslav Krleža, Dnevnik 1943, 47)

Što misli o repertoaru svoje žene koji im osigurava egzistenciju, ali očigledno i zaštitu od progona, Krleža je zapisao u travnju: „Sve na svom mjestu: stoji ovdje kazalište nasred trga, daju se predstave, glupe, dakako, a nitko nije primijetio da me više nema, da sam bio, a sada više nisam, a tko bi to i primijetio kad me nitko nije primijetio – dok sam bio.“ (Miroslav Krleža, Dnevnik 1943, 214)

S druge strane te pozornice, sve se i dalje po mjeri vlasti čini uspješnim pa intendant Žanko s ponosom ističe da u gledalištu Hrvatskog državnog kazališta više "nema ni Židova ni Srba", umjesto njih u plišanim sjedalima sada sjedi „sasvim nova publika iz naše pokrajine“. (Dušan Žanko, „Hrvatsko državno kazalište u Zagrebu u drugoj godini svoga rada u slobodi“, Nova Hrvatska, Zagreb, 10. IV. 1943) Njoj je očigledno bio namijenjen Držićev Plakir (Premijera je održana 26. svibnja 1943. u preradi i režiji Marka Foteza. Scenograf je bio V. Žedrinski, skladatelj Đuro Vaić – napomena autora) u kojem su glumci izveli pravo Držićevo „slatko mahnitanje“, ali je strogi Vladimir Kovačić u dnevniku Nova Hrvatska bocnuo Belu da u ulozi Vukosave „nepotrebno miješa ličke akcente u zvučni stari dubrovački govor“. (Nova Hrvatska, Zagreb, 28. V. 1943)

 
Alijine iskrice
Nedjelja, 19 Veljača 2017 18:35

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (37)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Crtica o Avdagi Naniću

10. januara je umro Avdaga Nanić, preko osamdeset godina star, a 11. januara Muharemaga Užičanin. Za dva dana su nestala dvojice čaršinlija, čakširaša i feslija, što je veliki gubitak za turizam.

Avdaga je bio industrijalac drveta. Imao je s braćom Mehmedagom i Hadži-Salihom pilane u Sjemeću i Hadžićima. Dobro smo se poznavali još prije rata i ja bih se često svraćao bratu mu, Mehmedagi – više nego njemu – u “milać” im kod Careve džamije.

Pričao mi je Mehmedaga kako su počeli na sitno raditi, pa kad ne bi ništa do podne pazarili, tog dana Avdaga ne bi htio ručati. Bio jedan od onih koji ne vole Hercegovce, a mene je, čini mi se, trpio. S nekoliko prijatelja bi, dok je mogao hodati, svaki dan išao na novu željezničku stanicu i sjedili bi na terasi za stolom, ne skidajući fesova s glava. U dvorištu su bili Akif-aga Spaho (umro u septembru 1961), Bekir Kalajdžić (on je jedini nosio francusku kapicu), Vejsil-aga Ploška i Mujaga Hadžisulejmanović.

Mehmedaga Užičanin mi je nedavno pričao kako je počeo raditi od 1906. godine i dobro se sjećao prvog bosanskog štrajka, koji nije nikako razumio. “Kako je mogao svijet štrajkati, a čitava brda suhog mesa, sira, kajmaka i masla od vrha Kovača do Tabačke džamije. A hljeba koliko ti duša hoće.”

Bio je akšamlučar do valjda godinu-dvije prije smrti, a kažu da je pio i na heftu prije smrti. Pitao ga je doktor, kad je doživio moždani udar: je li pio i koliko je pio, a on je provaljao kroz zube: “Oka na momka.”

Posljednjih godina života se dosta brinuo za džamiju u Arapovoj mahali.

 
Osvrt Zlatka Dizdarevića
Nedjelja, 19 Veljača 2017 09:15

 

Z.DizdarevićJad jadni nove mahalske elite

Zlatko Dizdarević

Primitivizam “nove klase” poharao je i rad i stvaranje i nadgradnju. Njemu je dupe zinulo na  infrastrukturu koja se mjeri “po kvadratu”.

A boga ti pošto kvadrat? 

Farsa se u Bosni i Hercegovini nastavlja, uprkos tome što su mnogi uzbuđeni, misle nešto se golemo, konačno, mijenja. Hapšenja, pritvori, optužbe, prijetnje, duge cijevi po redakcijama, otkazivanje sjednica Parlamenta koji je, naravno, talac političkih stranaka a ove pojedinaca i klanova. Po hodnicima raznih institucija ni za šta psovanja i aplauzi, zavisi čiji si…A realnost i mimo svega, znakovita, ko suza jasna onome ko hoće da je vidi. Jutros, u četvrtak, dnevno “Oslobođenje”, mada ne onoliko relevantno u čaršiji kao “Avaz”, na prvoj, drugoj, trećoj, četvrtoj i petoj strani, da se ne lista dalje, pretrpano uglavnom tačnim prepričavanjem sitnih i krupnih vijesti čiji je zajednički imenitelj svekoliki jad i mizerluk ovdašnje “države”. I onih, posebno, koji je vode, na razne načine, nadzemno i podzemno. Te ko je koga uspio izlevatiti, ko je samo planirao a ko “odradio”, ko će ovo i kada završiti, ko je donji a ko gornji, je li išta istina ili nije, možda samo fol, navlakuša, čiji je tužilac a čiji novac, đe su tu Ameri a jesu sigurno…I sve to o nečemu  što je trebalo biti država, a završilo u blatnjavoj mahali gluhog doba istorije.

Ali, cirkus ide dalje.

U tom istom danu, u istoj novini, na dnu neke tamo stranice iza i ispod svekolikog jada, informacija uz pripadajuću sliku, Čović-Cormack: “Pohvaljen napredak BiH”. Maureen Cormack je ambasadorica SAD u BiH, a Čović je Predsjedavajući Predsjedništva BiH. Predstavnici dvije formalno najjače strukture u BiH. Faktički, od njih je jača, mada oni to ne vjeruju, samo ovdašnja politička mahala. Ona je nešto što je istina, ali istina nije tema. Predsjedavajući Čović je ambasadoricu  informirao, a ona je njemu čestitala…On je prezadovoljan predajom aplikacije za članstvio u EU (sic!) za petnaestak dana, tako ulazi u povijest. Ona, valjda, što su  odagnate sumnje podlaca po kojima cijela priča s Daytonom, američkim, pa još jubilarnim, eto nije uspjela.

Realnost i istina su u ovakvim pričama, nažalost, nešto što tavori izvan elementarne pameti. Time se bave pošteni pojedinci, trezveni promatrači, obrazovani  analitičari i, na posebno bolan i traumatičan način – ljudi preko čijih se leđa to sve skupa prelama. Uglavnom bolno. Kao preko leđa nekadašnjih radnika što su opljačkani i izvrgnuti mizeriji i poniženju u ovoj novoj, još malo pa evropskoj Bosni i Hercegovini. Zapravo državi mahali koja je otklizala i ispod industrijskog kapitalizma, dok liberalni ni vidjela nije. Za industrijski kapitalizam joj nedostaje industrija, a za ovaj drugi bilo šta liberalno osim krađa svake vrste, od sitnih džeparoškoh do krupnih duhovnih!

To je dio priče o putu na kojem je ukradena država kao sistem i institucija, kao red stvari i pravila, pa takva utrpana u privatne džepove. Na ovom  putu iluzorno je hvatati pojedinačne lopove i nekakvim odlukama oduzimati im pokradeno, u ime pravde. Nije smrt države a rađanje mahale kao nedržavlja nastalo samo time što su materijalne vrijednosti nelegalno promijenile vlasnika.

Drama je mnogo dublja.

 
Još jedna lijepa priča za subotu
Subota, 18 Veljača 2017 09:15

 

Tri zlatnikaTri mudra savjeta

A. Karalijčev – bugarska narodna priča

Prevod: Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Jedan siromah se prihvatio  posla u kovačnici i u njoj je proveo punih dvadeset godina. Najzad, odluči da napusti svog majstora-kovača i da se vrati kući.

-Daj, bogati, obračunaj mi zaradu, jer se  ja moram vratiti kući. Vrijeme mi je .

Stari majstor ga zamoli da ostane još koju godinu pošto se bješe na njega sviknuo kao da mu je rođeni sin.

-Ne mogu – odgovori mu pomoćnik. – Kad sam pošao od kuće ostavio sam mladu ženu. Ona mi se zaklela da će me čekati dvadeset godina. Ako se sada ne vratim, ko zna  hoću li je više  zateći?! ...

-Kreći onda kad je takva stvar, ali  dođi  ovamo  da te najprije isplatim. Uvede ga u jedan tajni sobičak, otključa dolap i pruži mu tri zlatne lire.

-Bio si mi odan i vjeran pomoćnik i zato želim da te dobro nagradim. No, nisam  dovoljno bogat pošto i sam znaš da se čekićem i nakovnjem ne može bogzna koliko zaraditi... Uzmi ova tri zlatnika! Znam da nije mnogo, ali ti ih dajem od srca! Ako ti opet ustrebam, ela se  ponovo vrati kod mene. Spreman sam da ti i kovačnicu prepustim.

Radnik uze zlatnike. Oprostiše se i on pođe prema svom selu. Vraćajući se, putem ga u neko doba sustigoše trojica  – dvojica mlađih i jedan sjedi starac sa njima koji se, hodajući, vazda lupkao po čelu. Mlađi upitaše radnika odakle ide, kakvim se poslom bavio i koliko je spečalio?

Raspriča se on s njima, a starac je šutio i samo je s vremena na vrijeme osluškivao kako ptičice pjevaju i međusobno razgovaraju na drveću koje je raslo kraj puta, te bi mu se samo  pokatkad  osmjenuo brk!
- Kakav vam je ovo ćutljivi starac? – upita ih radnik iz kovačnice.
-To nam je otac – odgovoriše mu.
- Ali zašto mu se vazda osmjehuju brci?
- Zato što on razumije ptičji jezik i pažljivo sluša kakve sve one smiješne stvari pričaju.
- A, zbog čega onda stalno ćuti? – ponovo ih upita.
- Zato što za svako otvaranje usta traži da mu se plati!!!
-A koliko traži?
-Za dvije-tri riječi po jedan zlatnik.

 
"Sretni ljudi" su nam prodavali apartman
Petak, 17 Veljača 2017 09:39

 

 Sretni ljudiVidio sam sretne ljude

Ivan Berisov, Sarajlija, Olival Basto, Portugal

Ne znam šta mi bi da krenem po dvije besplatne avionske karte za London. Sve je počelo kada smo par dana ranije dobili poštom obavijest kako smo postali sretni dobitnici. Zašto baš mi - nije bilo objašnjeno, a ja se nisam ni pitao. Kako je sve bilo glupo kad pomislim, jer sve i da smo ih i dobili, sa našim jugoslovenskim pasošima, jedine koje smo tada imali, svakako ne bi nikuda otišli. Jednostavno rečeno, nije bilo teorije.

I tako, kao što već rekoh, u raspamećenom stanju, krenuli smo po karte svi đuture, onako porodično, baš kao da idemo na izlet. Krenuo sam preko svake volje i cijelo vrijeme sam se pitao što mi ovo sve treba, a najviše sam bio ljut na na ženu što me je nagovorila, mada se ona i dan danas izgovara da nije i da sam za sve sâm bio kriv. Auto nismo imali, pa smo prema tome trebali hvatati dva autobusa i zatim još propješačiti dug put do odredišta.

Bilo se već dobro smračilo kada smo konačno zadihani došli do jedne lijepe vile, starije građe. Ušli smo u prostrani foaje, gdje se skupilo mnogo ljudi, koji su stajali u grupama ili parovima i živo razgovarali. Moglo se odmah zapaziti da su svi bili u nekom neobično veselom raspoloženju. U početku sam pomislio kako su oni bili isti takvi sretnici kao i mi, ali sam kasnije shvatio da su bar polovina bili statisti pozvani da učestvuju u masovnoj predstavi, koja samo što nije počela i u kojoj je meni i vjerojatno još nekim parovima, bila namijenjena tragična uloga.

U foajeu se nismo dugo zadržali, jer su nas pozvali da pređemo u ljetnu baštu koja je imala oko desetak stolova. Kandelabri koji su stajali između njih su već bili upaljeni.

U bašti nam priđe tamnoputi čovjek srednjih godina sa kao ugalj crnom zauljenom kosom. Predstavi se kao Žoze. U crnom odjelu podsjetio me je na čovjeka, tipa grobara, koji se nikada ne osmjehuje. Ustvari, kako sam kasnije shvatio njegov lik se potpuno uklapao u scenarij u kojem je trebao da nas ukopa.

 
Podsjećanja - Adilbeg Zulfikarpašić
Četvrtak, 16 Veljača 2017 10:51

 

ADIL-begČovjek ne razumije zločince

Đilas: Smatram da је gospodin Zulfikarpašić iscrpeo temu oko sporazuma. Možda ima još nešto. Ali, povodom јеdnе njegove izjave u toku izlaganja о sроrаzumu, zapravo povodom jedne rečenice ili jedne kratke opaske, kazao bih nešto što nije u neposrednoj vezi sa sporazumom. Možda to nije potrebno, ali javila mi se neka želja ili ideja da to uradim. Gospodin Zulfikarpašić је otprilike rekao - da nije očekivao zločine, takve zločine. То se odnosi na 1990. ili 1991, bićе 1991.Konflikt је već biо očevidan. Ја sam tada biо u Kruševcu -pozvali su mе nа neki filozofski skup, а govorilo se na razne teme. Ја sam govorio о temama vezanim za opasnosti koje su se nadvile nad nаšе narode, о međusobnim sukoblma. Tom prilikom sam rekao da nе verujem u sukob -da neću da verujem u masovne zločine, jer bih smatrao sebe podlacem kad bih verovao u takvo što.

Pitanje masovnih zločina - to politička filozofija koliko znam, nije raspravila. Otkuda se uopšte javljaju masovni zločini i šta znače? Ako kažemo da је to iz čovekog svojstva da оn, čovek, nosi u sebi potencije zla - nismo ništa objasnili, samo smo konstatovali nešto što је opšte poznato. То pitanje nе samo što niје razjašnjeno, nego је pitanje da li ćе ikada biti razjašnjeno -kao što је pitanje da li ćе poreklo ljudskog Ьićа, odnosno živih bićа, ikada biti razjašnjeno. Naime, čovek, u kome nije prevladao zločin, nе može da shvati zločince koji ubijaju decu i nejač. Nije u stanju to da pojmi, ako bi pojmio to, odnosno ako bi to shvatio, onda bi on zaronio u takvu dubinu i mrak u kojima bi, ро mome mišljenju, ili poludeo ili postao zločinac - kod moralnih ljudi pre ovo prvo, razume se. Prema tome, očekivati je da mi, koji smo protiv toga, shvatimo takve zločine - to је samo iluzija.

Moguće је to samo u dobroj literaturi opisati, ра preko toga da idemo ka nekim slutnjama, koje bi isto bile nekakva mutna saznavanja. Vi ste, dragi prijatelju, naslutili, uočili zlo, ali zaviriti u njegov užas, pojmiti ljudskeuzroke takvih strahota - od toga ste bili pošteđeni. Ne ostaje nаm ništa drugo semda se borimo protiv takvih zločina i zločinaca.

Zulfikarpašić: Imao sam ovakvo i slično mišljenje о tome. Doživio sam Drugi svjetski rat i dio toga rata proveo u kaznionici u Zenici i u Mitrovici. Jedno vrijeme, kada se čistila Fruška Gоrа, komandant Jasenovca Luburić, ustaški krvnik, došao је sa svojim jedinicama i preuzeo је i ovu kaznionicu, dovodeći tamo zаrоblјеnе partizane s Fruške Gore i srpsko stanovništvo. Tu је on kratko vrijeme boravio i zaveo jedan nevjerovatan režim, koji sam ја doživio, gdje smo se morali svako jutro postrojiti u jedan red i onda bi оn naišao i govorio samo: -Da, ne, da, ne. Onoga za koga bi rekao da, ustaše su iza leđa uhvatili za ramena i odmah zaklali na licu mjesta. То su bili stravični doživljaji, kad vas uprska vruča krv i uši zagluše od smrtnoga krika.

 
Ekscerpte iz knjige Ruždije Adžovića
Srijeda, 15 Veljača 2017 20:45

 

Ruždija AdžovićHoće Srpkinja pravog Turčina 

Interesantno je pomenuti kako sam se upoznao sa profesorom Muhamedom Nezirovićem. Kad je moja kćerka Irena studirala romanistiku u Beogradu, često bi bila nezadovoljna nastavnim osobljem. Doduše, to je dijete iz porodice gdje je uvijek bilo cinizma od strane njenog oca. Moja supruga, koja je jedna normalna žena, profesor matematike, uvijek je govorila da pred djecom ne treba sipati cinizam, niti ogovarati nastavnike i profesore svog djeteta. Ali, ja sam takav, uvijek sam se sprdao sa nekim nastavnicima, koji zaslužuju da se čovjek sprda s njima.

I ja sam izložen istoj sudbini. Ako, kao profesor, otvaram prostor za cinizam i sprdnju, nemam onda ništa protiv toga. Moja kćerka bila je naviknuta na jedan netabuisani prostor koji je imao njen otac prema nastavnom kadru. Ali, i sad kad mi neko pomene moju učiteljicu ili nastavnika, ja se malo stegnem, jer sam, kao seljačko dijete, na njih gledao kao na uzvišena stvorenja, a knjiga je bila sveta stvar koju niko ne čita. “Gorski vijenac” stajao je u kući na jednom mjestu i niko ga nije čitao, ali to je bila nekakva vrijednost kuće. Dugo mi je trebalo da razbijem taj tabuisani odnos prema knjizi, a prema nastavnicima kao prema nedostižnim ljudima.

Ta moja kćerka, kad bih otišao u Beograd, uvijek se nešto žalila. Njena lektorka ovakva, druga još gora, nastavnik dosadan, i tu je, razumije se, uvijek bilo istine. Što bi rekao Jovan Skerlić, na svim katedrama naći ćete jednog ili možda dvojicu koji privlače studente svojim duhom i predavanjima, dok su ostali oni koji “odrađuju” svoj posao.

Jednog dana, kad sam s njom razgovarao telefonom, kazala mi je: Tata, dobili smo jednog pravog profesora.

Hvala Bogu da jednom čujem i to. Pa, ko je to? upitao sam.

Jedan Muhamed Nezirović.

Otkud on?

Pa, umro nam profesor starofrancuskog jezika i došao nam je Muhamed Nezirović, mislim da je sa Sarajevskog univerziteta.

I, ja sam to pričao kako je moja kćerka pohvalila profesora koji joj nije dosadan. Kasnije, kad bih negdje pročitao ime Muhamed Nezirović, asociralo me je na to. Kad sam išao kod Alije Isakovića, s njim sam sarađivao pišući recenzije i objavljujući knjige, pročitao bih, tu i tamo, ime Muhameda Nezirovića, kao pisca predgovora, pogovora ili nečeg trećeg, jer sam to imao u sluhu. Kasnije čujem da je jedan od Alijinih ambasadora u Španiji Muhamed Nezirović. Ovo namjerno izgovaram Alijinih, jer kod nas se drugačije nije govorilo za ambasadore iz Bosne i Hercegovine, nego Alijini ambasadori. To je bilo nabijeno mržnjom i pežorativnim sadržajem, a posebno se isticala činjenica “Alijin ambasador” ako je neko od njih Srbin. Poslije ću, u vezi s tim, ispričati jedan događaj za drugog Alijinog ambasadora, Nikolu Kovača.

 
Dioptrija Hajrudina Somuna
Srijeda, 15 Veljača 2017 08:36

 

TrumpSomun: Trump je novo, atraktivnije izdanje Georgea Busha mlađeg

Hajrudin Somun

Iza grube, čak nepristojne retorike predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa lako se može prepoznati suština bijelo-rasnog, neokonzervativnog i militantnog američkog establišmenta, a iako tvrdi da je protiv vašingtonskog establišmenta, već pokazuje negativnu stranu tog sistema, kazao je u razgovoru za Fenu bh. novinar i diplomat Hajrudin Somun.

Iznio je mišljenje da je Trump novo, atraktivnije izdanje predsjednika SAD-a Georgea Busha mlađeg od koga je, pored ostalog, kaže Somun, preuzeo i ponižavajući odnos prema svijetu islama.

Prema izboru zemalja čijim građanima je zabranjen ulazak u SAD, Somun smatra da Trump pokazuje kako dobro poznaje američke interese na Srednjem istoku, podsjećajući da su od zabrane izuzeti Egipat, Turska i Saudijska Arabija, koji su uz Izrael glavni oslonci dugoročne američke strategije u tom regionu.

"Za Busha je Iran bio jedna od "osovina zla", jer se uspješno izvukao iz okvira te strategije. Za Trumpa je to isto. Zato je odlučio da poremeti jedno od pozitivnih dostignuća predsjednika Baracka Obame, koji je Iran vratio u orbitu Srednjeg istoka, a to nikako ne odgovara Izraelu i Saudijskoj Arabiji, u manjoj mjeri ni Turskoj i Egiptu", kazao je Somun.

Istakao je da Trump nije toliko naivan da ne bi računao na geopolitičke interese SAD-a, naglašavajući da je labav argument da se zabrana odnosi na zemlje iz kojih se regrutiraju teroristi, budući da zabrana ne pogađa Saudijce, iako su većina terorista koji su izveli napad 11. septembra 2001. bili Saudijci, kao i sam Bin Laden.

"Zabrana se, naprotiv, odnosi na Irance, iako ne pamtim da je ijedan Iranac prije i poslije tog 11. septembra izveo neku terorističku akciju u SAD-u ili bilo gdje po svijetu", ističe Hajrudin Somun.

 
Dobri vojak Švejk - jedna od knjiga koje su obilježile dvadeseto stoljeće
Utorak, 14 Veljača 2017 08:34

 

svejk-2DOBRI VOJAK ŠVEJK (5)

ŠVEJKA IZBACILI IZ LUDNICE

Kad je Švejk kasnije prikazivao život u ludnici, njegovo je prikazivanje obilovalo neobičnim pohvalama: - Ja zaista ne znam zašto se luđaci ljute što ih ondje zadržavaju. Čovjek ondje može puzati gol po podu, zavijati kao čagalj, bjesnjeti i gristi. Kad bi to čovjek uradio gdjegod na šetalištu, ljudi bi se tome čudili, ali ondje je to nešto najobičnije! Ondje vam vlada takva sloboda o kakvoj ni socijalisti nisu nikada sanjali. Ondje se možete proglašavati i za Gospodina Boga ili za Djevicu Mariju, za rimskoga papu ili za engleskoga kralja, za cara ili za svetoga Vaclava, premda je ovaj posljednji bio stalno svezan, gol i ležao je u samici.

Bio je ondje i jedan koji je vikao da je nadbiskup, ali nije ništa drugo radio, nego je samo žderao i još nešto radio, s oproštenjem, vi znate kako se to s tim rimuje, ali ondje se toga nitko ne stidi. Jedan se čak proglašavao za svetog Čirila i Metoda da bi dobio dvije porcije jela. A jedan je gospodin bio u blagoslovljenom stanju pa je svakoga zvao na krstitke. Bilo vam je ondje mnogo zatvorenih šahista, političara, ribara i skauta, filatelista i fotografa i slikara. Jedan je bio unutra zbog nekih starih lonaca koje je nazivao urnama. Jedan je bio stalno u luđačkoj košulji da ne bi mogao izračunati kada će biti kraj svijeta.

Susreo sam se ondje i s nekoliko profesora. Jedan je od njih neprestano išao za mnom i tumačio mi da je pradomovina Cigana u Krkonošima, a onaj drugi mi je objašnjavao da se u utrobi zemaljske kugle nalazi još jedna zemaljska kugla, samo mnogo veća od one izvanjske. Svatko je ondje mogao govoriti što je htio i što bi mu baš palo na jezik, kao da je u parlamentu. Kadšto bi ondje pričali bajke i potukli se ako koja princeza ne bi u bajki prošla onako kako su željeli. Najbjesniji je bio neki gospodin koji se proglašavao za šesnaesti svezak Ottove Naučne enciklopedije, pa je svakoga molio da ga otvori i nađe u njemu natuknicu „Kartonažna šivačica“, jer da je inače izgubljen. Smirio se tek onda kad su mu navukli luđačku košulju. A onda se veselio što je dospio u knjigovezačku prešu, i molio da mu naprave modemi rez.

Uopće ondje se živjelo kao u raju. Ondje možete galamiti, urlati, pjevati, plakati, meketati, vrištati, skakati, moliti se, prebacivati se, hodati četvoronoške, skakutati na jednoj nozi, trčati uokolo, plesati, hopsati, čitav dan čučati i penjati se po zidu. Nitko neće doći do vas i reći vam: „To ne smijete raditi, to se, gospodine, ne pristoji, mogli biste se stidjeti, zar ste vi obrazovan čovjek?“

 
Abeceda ljekovitog bilja
Ponedjeljak, 13 Veljača 2017 08:50

 

BrahmiBrahmi (Bacopa monnieri)

 

Nadan Filipović

Bacopa monnieri (Linn), a u Indiji i Aziji poznata pod imenom Brahmi, spada u porodicu Scrophulariaceae. Prema veoma starim zapisima ayurvedskih doktora Brahmi je korištena za tretman groznica, upala, bolova, astme, epilepsije, ali je već jako dugo, od davnina poznato da je ova biljka je jedan od najboljih stimulatora memorije. Izvanredan je tonik za mozak, poboljšava moždanu cirkulaciju i snabdjevenost mozga kisikom, umanjuje oksidativni stress moždanih ćelija, ublažava i smanjuje broj epileptičkih napada, djeluje neuroprotektivno, djeluje smirujuće. Dokazano je da su za mozak i memoriju izuzetno efikasna dva saponina iz Brahmija, a to su bacosid A i bakosid B. Važno je napomenuti da dva spomenuta farmakološki aktivma bacosida prolaze krvno-moždanu barijeru zato što su izuzetno liposolubilni. Nadalje je dokazano da Brahmi dobro djeluje kod određenih tipova depresije.

O Bacopa monnieri je objavljeno preko tri stotine naučnih radova u veoma renomiranim naučnim časopisima što nedvojbeno pokazuje da je međunarodna medicinska javnost veoma zainteresirana za primjenu ove biljke u praksi, a posebice u gerontologiji.

 
Poruka podrumskim miševima
Subota, 11 Veljača 2017 23:41

 

šeherzada delićPORUKA PODRUMSKIM MIŠEVIMA

Šeherzada Delić na protestima boraca u Bihaću

AMA SADA JE ZAISTA DOSTA!!

DOSTA VAS JE!!

VI PODRUMSKI MIŠEVI RAZNIH NACIONALISTIČKIH, KLEROFAŠISTIČKIH KRIMINALNIH I PROPALIH STRANAKA, NIKAKVIH PORTALČIĆA, GOLUBOVI PREVRTAČI ŠTO BI ZA SITAN ĆAR PRODALI NE SAMO VLASTITU PARTIJU, NEGO I DRŽAVU I NAROD!
NEĆETE OD MENE PRAVITI MORALNU NAKAZU NI NARODNOG IZDAJNIKA!!

MOŽETE ME POKUŠAVATI ZAVADITI, I SA GENERALIMA I SA FUNKCIONERIMA, POLICIJOM, TUŽILAŠTVOM, NAČELNICIMA, CIJELOM SKUPŠTINOM, VLADOM, MEĐUNARODMOM ZAJEDNICOM, AMA BAŠ ME BRIGA!!!

ALI SA ČASNIM DEMOBILISANIM BORCIMA, PREVARENIM ISKORIŠTENIM I OSTAVLJENIM LJUDIMA, ISTINSKIM HEROJIMA ŠTO PODERANIH ČARAPA I ŠUPLJIH CIPELA IZGUBLJENO HODAJU SELIMA, ULICAMA I GRADOVIMA ŠIROM DOMOVINE, BOGAMI NEĆETE!

ZNAJU ONI ISTO KAO I JA, ŠTA VI POKUŠAVATE!
BIJES KOJEG OSJEĆAJU PREMA VAMA, USMJERITI NA MENE!

E NEĆETE USPJETI! PA NISAM JA SITNA KUKAVICA CRNE DUŠE I DRHTAVOG SRCA, KLECAVIH KOLJENA! JA SAM ŽENA! MAJKA! JA NE ODUSTAJEM!

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • Alijine iskrice
    Umjesto da komentariše po OKU, ovaj šarlatan bi trebao da nastavi liječitiu sve oblike raka sa 99% u... Više...
    19.02.17 18:46
    Autor - Nadan Filipović
  • Dioptrija Hajrudina Somuna
    Interesantan clanak, mala korekcija: USA ne snose dvije trecine troskova UN. USA placa najvise, ali ... Više...
    16.02.17 14:32
    Autor - Momir
  • Šarlatanstvo
    Mislim da neko treba promijeniti dilera! A što se pak tiče Namika, neka ga ba, neka bude više šege. ... Više...
    14.02.17 21:17
    Autor - Nadan Filipović
  • Alijine iskrice
    Budala i krivih drva u šumi nikad manjka. Počeo je opet divljati! No, imamo mi resurske za takve koj... Više...
    13.02.17 08:49
    Autor - Nadan Filipović
  • Alijine iskrice
    ZASTO KRADETE TEKSTOVE iz ove knjige ? Više...
    12.02.17 12:46
    Autor - Namik Omerspahic
  • Šarlatanstvo
    Lazes, Filipovicu Više...
    12.02.17 12:36
    Autor - Namik Omerspahic
  • Šarlatanstvo
    Lazes' Filipovicu.. Ja sam ti poslao samo jedno ozbiljno upozorenje da cu te tuziti sudu u Melburnu. Više...
    12.02.17 12:32
    Autor - Namik Omerspahic
  • O jednoj nezaboravnoj marisani...
    Čestite braća TODORI, NOVAK i NOVICA (ex šampion YUGE u džudou) bili su u marisanju strah i trepet S... Više...
    08.02.17 04:52
    Autor - Setko
  • Ljigavi Dževdica piše epitaf...
    Bože mili, čime li je ucjenjen. To se vuče još od afere Moševac, a ovo poslije rata je metastaza. Ak... Više...
    08.02.17 01:01
    Autor - Nihad
  • Još jedan osvrt na bogumile
    Pa dobro, poput lukavstva Kulina bana, možda se neko upeca i na ovo lukavstvo Ivanovo. Što da ne? Bo... Više...
    08.02.17 00:00
    Autor - Nihad
  • Srbi u ustašama i političkom v...
    Smiješna lažljiva srbadija ovdje navodi˝dokaz˝ o izmišljenom srpskom porijeklu Hrvata, no, vrlo prik... Više...
    06.02.17 23:55
    Autor - IPC
  • Poezija - jedna Sandetova pjes...
    I meni je na pragu sedamdeseta a osjecam se tako mlad.Mogu da pustim suze kada me nesto dirne u srce... Više...
    01.02.17 11:59
    Autor - Aljosa Mujagic
  • Osvrt Srđana Šušnice
    Banja Luka je da oprostite veliko sranje. Malo je takvih ka Srdjan a mnogo vise onih koji sute i taj... Više...
    01.02.17 11:57
    Autor - Aljosa Mujagic
  • Osvrt Srđana Šušnice
    Svake sam godine u BL. Banjalučani žive život u nijemom poricanju. Razgovor o ratu sa osobom nesrpsk... Više...
    01.02.17 00:54
    Autor - Nihad
  • Tri pjesme Petra Vukotića
    DoC Sumann je kralj poezije... tako mlad, a tako osebujan!!! Sande Više...
    29.01.17 19:26
    Autor - sande
  • Par anegdota
    :lol: meni se ovo svidja :-) :lol: :lol: :-) :roll: Više...
    24.01.17 00:43
    Autor - mario
  • Priča za subotu
    ...E, Bog Ti da'vo, brate si Ismete: i za skemliju, i za progutatu iglu i Điju, 'nakvu potešku!!! Pr... Više...
    21.01.17 13:46
    Autor - sande
  • Osvrt Muhameda Filipovića
    Ma sve skupa ogavno je to i žalosno na šta smo spali. Evo vidim na fejsu pokreću, ko zna koju u nizu... Više...
    21.01.17 08:24
    Autor - Nihad
  • Osvrt Muhameda Filipovića
    Jedan od najvecih bosanskih pisaca kojemu je najveca mana u BiH sto je pripadao narodu Bosne i Herce... Više...
    20.01.17 06:15
    Autor - Aljosa Mujagic
  • Podsjećanje
    Divne rijeci o covjeku koji je izgleda ostavio traga u Kotoru i u ljudima koji su ga poznavali.Nazal... Više...
    20.01.17 06:04
    Autor - Aljosa Mujagic
home search