LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Rezultati analize profesora Zelenike
Četvrtak, 25 Svibanj 2017 08:52

 

ZelenikaProfesor Zelenika: Više od 70 posto intelektualaca naučno je nepismeno

Profesor dr. sc. Ratko Zelenika ocijenio je kako je, na osnovnu vlastite analize više od hiljadu doktorskih disertacija, diplomskih i naučnih radova, zaključio da je naučno nepismeno više od 70 posto intelektualaca. Profesor Zelenika izjavio je to uoči predavanja o savremenim metodologijama naučnih istraživanja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

"U globalnoj obrazovnoj industriji i globalnoj naučnoj industriji jedva je pet posto intelektualaca naučno pismeno, naučno polupismeno je oko 25 posto intelektualaca, a više od 70 posto intelektualaca naučno je nepismeno. Katastrofa!", ocijenio je profesor.

Dodao je kako je žalosna činjenica da je među naučno nepismenim intelektualcima veliki broj univerzitetskih profesora i akademika.

"Oni zatim proizvode naučno nepismene intelektualce, koji dalje multipliciraju naučnu nepismenost. Misija ovog mog predavanja je da okrenemo stvar i da popravimo malo te porazne brojke", istaknuo je profesor Zelenika.

Po njegovim riječima, tema predavanja "Vodič u tajne savremenih metodologija naučnih istraživanja i savremenih tehnologija fundamentalnih, aplikativnih i eksperimentalnih istraživanja" vrlo je intrigantna i široka.

Istaknuo je kako je to područje koje se relativno malo prakticira, o kojem se malo raspravlja, u kojem aktivno ne sudjeluju veliki broj intelektualaca, a trebao bi.

Ratko Zelenika rođen je 1941. godine u Banjoj Luci. Akademske stepene diplomirani ekonomist i magistar ekonomskih nauka stekao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a doktorat ekonomskih nauka na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Više od trideset godina radio je na Pomorskom fakultetu i Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, na radnim mjestima višega predavača, profesora i redovinog profesora.

Autor je 38 naučnih knjiga, univerzitetskih udžbenika i priručnika, u koautorstvu je napisao i objavio deset naučnih knjiga i univerzitetskih udžbenika.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

(Preneseno sa klix.ba, 20.5.2017)

 
Dioptrija gospodina Nedžada Latića
Srijeda, 24 Svibanj 2017 09:21

 

Nedžad LatićZla krv ne miruje!

Bakir Izetbegović je sebe doveo u životnu opasnost!

Nedžad Latić, Sarajevo

Kada je goluždravi i dugovrati SDA-ov horoščić Semir Efendić zakukurijekao kako podržava ideju sazivanja vanrednog kongresa SDA, referirajući se na zamjenika predsjednika SDA Adila Osmanovića, jasno je bilo da i „zeleni termiti“ žele pojesti svoga „Truta“. To što je goluždravi horoščić Efendić dobio takav degenek od nekih kolumnista da mu više zadugo neće naum pasti da zakukuriječe, manje je bitno od spoznaje da je još jedan nadobudni političar iz SDA-ovog podmlatka tako, vjerovatno, okončao svoju političku karijeru. Njegov politički background je zanimljiv jer je izdanak tzv. malezijske grupe i kao takav imao je podršku kako samih selefija još više AK-partijaša. Njega i Abdulaha Skaku osobno je podržao Tayib Erdogan kao bošnjačke političke uzdanice. Skaka jest postao gradonačelnik, ali je i njegova karijera, Allah-birum, završena. Usahnut će na toj fotelji poput fikusa, posramljen zbog svoje političke neukosti kao i Efendić.

SDA – groblje talenata?!

Ništa ni u boljoj ni u goroj situaciji nisu ni druge SDA-ove junoše, poput Salmira Kaplana, Senada Šepića, Salke Zildžića itd. Nije lahko razumjeti situaciju u kojoj se Kaplanu i Šepiću, koji su bivali ministri nauke i kulture, danas prijeti da će morati ići na biro za zapošljavanje. Znači li to da je SDA postala groblje talenata? Ne, prije bi se reklo da je SDA zbog svoje nepotističke politike prema mladima postala utočište uhljeba.

Koliko je ljudi, na primjer, čulo za ministra prosvjete, obrazovanja, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona Rašida Hadžovića, i aktualnog predsjednika Političke akademije SDA? Malo! A Hadžović je samo zato što je bio turski student/stipendista postavljen na čelo Politike akademije kako bi je pretvorio u AK-akademiju, što će reći u ideološku Erdoganovu ispostavu!

Kada Adil Osmanović ovu priču proširuje kako je rekao „da su to, uglavnom, ljudi dovedeni da slušaju, a ne da kreiraju politiku“,  onda daje i odgovor zbog čega ovako neslavno završavaju uzdanice bošnjačke politike.

Osmanović stoga smatra kako će biti sve više zahtjeva za vanrednim kongresom stranke, ali nije siguran hoće li Glavni odbor SDA, koji donosi tu odluku, biti na visini zadatka. Za četiri visoka dužnosnika ove stranke koji su sankcionirani i isključeni iz Kluba zastupnika SDA u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, Osmanović kaže da su to ljudi "s kičmom, sa stavom, koji se ne daju ucjenjivati, koji misle svojom glavom, zbog čega ih treba poštovati".

Ne bih se složio sa Osmanovićevim personalnim ocjenama o ljudima „odmetnute četvorke“, jer ni njega samog ne krase takve osobine. On je, uostalom, sam sebe demantirao na sjednici Predsjedništva SDA kada su jednoglasno iz stranke izbačeni Sokolović i Ahmetović. Dakle i on je glasao za njihovo isključenje iako ih je javno hvalio!

Osmanović je sigurno tako glasao da bi pritajeno sa Šemsom Mehmedovićem i Safetom Softićem pokušao iznutra djelovati ne bi li izdejstvovao vanredni kongres SDA, na kojem bi eventualno pokušali smijeniti Bakira Izetbegovića sa liderske pozicije. Ali to je uzaludan posao tako da je bespredmetno o tome i raspravljati.

 
Paralela
Utorak, 23 Svibanj 2017 11:56

 

TrumpPokloni Saudijske Arabije predsjedniku Donaldu Trumpu i prekidanje davanja “sadake” Palestinskom narodu – paralela

Nadan Filipović

Renomirani palestinski list “Addiyar” je objavio vijest o poklonima koje je američki predsjednik Donald Trump dobio tokom službene posjete Saudijskoj Arabiji. Američki predsjednik Trump primio je darove od kralja Salmana bin Abdulaziza, a njihova vrijednost je veća od 1,3 milijarde dolara, što je najveća vrijednost poklona nekome dodijeljena prilikom posjete Saudijskoj Arabiji.

Trump je dobio dijamantski kamen čija vrijednost premašuje 100 miliona dolara, poklonjen mu je i pištolj od čistog zlata, star blizu 80 godina na kojem je ugravirana slika kralja Abdulaziza.

Među poklonima za američkog predsjednika je i sablja od čistog zlata, teška 25 kilograma, nakićena dijamantima i dragim kamenjem, a vrijedi više od 200 miliona dolara.

Porodica Trump je dobila i 25 komada ručnih satova, svi su od zlata i dijamanata, za Trumpa lično i njegovu porodicu, u vrijednosti više od 200 miliona dolara.

Poklonjeno mu je i 150 ogrtača tzv. abaja, nakićenih dragim kamenjem, za njega i njegovu porodicu, u raznim veličinama.

Najveća ulica u Rijadu dobila je naziv Donald Trump u znak zahvalnosti za stav protiv Irana i njegovih saveznika.

Na najvećem trgu u Rijadu bit će sagrađen Trumpov kip. Kip slobode koji je također napravljen u čast američkog predsjednika, od dijamanata i zlata, bit će posebno prebačen saudijskim teretnim avionom.

Za kraj, Trump je dobio jahtu dužine 125 metara, što predstavlja najveću jahtu na svijetu. Sva oprema unutra pa čak i WC su od zlata, a njena vrijednost je blizu 800 miliona dolara. U jahti se nalazi 80 soba i 20 apartmana.

Ovi pokloni koje je odobrio kralj Salman su povijesni za odnose Amerike i Saudijske Arabije, ali i u povijesti odnosa Saudijske Arabije sa zemljama svijeta.

Posebno je napomenuto da su svi ovi pokloni u ličnom vlasništvu Donalda Trumpa, a ne u vlasništvu Bijele kuće i Washingtona.

S druge strane, čitamo tekst palestinskog novinara Adnana Abu Amera o jednostranom prekidu financijske pomoći Saudijske Arabije Palestini, preciznije palestinskom narodu, a koja je bila saudijska obaveza sukladno potpisanom ugovoru iz Osla od 1993. godine. Prošle godine, 30. oktobra, direktor palestinskog Odjela za budžet i financije, Ministarstvo financija Palestine, Farid Ghannam, je saopćio da je Saudijska Arabija već prije sedam mjeseci, dakle u februaru 2016 prestala uplaćivati “sadaku” za palestinski narod, a ta “sadaka” je mjesečno iznosila 14 miliona USA dolara. Ministarstvo financija je dalo objašnjenje da tu pomoć više ne mogu uplaćivati jer je Saudijska Arabija u financijskoj krizi zato što su pale cijene nafte na svjetskom tržištu, kao i zbog velikih izdataka za saudijsku vojnu intervenciju u Jemenu. (Izvor: Why did Saudi Arabia halt its aid to Palestinian Authority? , Al-Monitor-The Pulse of the Middle East, 4.11.2016, više u: http://www.al-monitor.com/pulse/originals/2016/11/palestinian-authority-saudi-arabia-halt-aid.html#ixzz4hrIr3w1N)

Komentar za ovu paralelu i nije potreban!

 
Šprehenzi dojć
Ponedjeljak, 22 Svibanj 2017 21:36

 

MannheimŠprehen zi dojć? – kaleidoskop priča iz davne Njemačke

Jednokratna odšeta i invalidska penzija (4)

Nadan Filipović

Kad je izašao iz bolnice odmah je, dok je na bolovanju, najavio se i dobio termin da porazgovara sa jednim od advokata koje mu je preporučio stari odvjetnik Horvat iz Schwetzingena. Pošto on nije razumio mladu pripravnicu koja je uzimala podatke, a ni ona njega, recepcionarka je nazvala sudskog tumača i prevoditelja za hrvatsko-njemačku konverzaciju i on se stvori u kancelariji za desetak minuta.

Žiža je pričao, navodio datume, naglašavao da je nekoliko puta gazdu i poslovođu opominjao da radi na novom stroju bez ikakve zaštite, pokazao blokić u kojem je bilježio datume i vrijeme kada je gazdu i poslovođu pred ostalim radnicima opominjao da se boji raditi bez zaštite i da strijepi da se ne povrijedi na poslu. Tumač je sve u bobu tačno prevodio, odvjetnička pripravnica pažljivo bilježila i na kraju je rekla da će mu javiti hoće li ga primiti njen šef, odvjetnik i vlasnik kancelarije.

Prošlo je nekoliko dana. Nema poziva. Taman se Žiža odlučio da ode drugom od preporučenih advokata, koji su, sjećao se riječi staronje odvjetnika iz Schwetzingena, “Bundes liga” za oblast radnog prava i ozljeda na poslu i u prometu, kad zazvoni telefon.

-Gospodine “taj i taj”, moj gazda “taj i taj” će vas primiti na razgovor u vezi vašeg slučaja. Budite sutra tačno u četiri u kancelariji.

Sutradan je Žiža popio došao pola sata ranije i na parkingu popio apaurin od deset miligrama, da bude potpuno smiren. U kancelariju je ušao pet minuta prije zakazanog termina. Nije prošlo ni tih pet minuta, a na vratima se pojavi advokat, biće da se vratio sa suda. Srednjih godina, petobanka plus. Osmjeh od uha do uha.

-Izvolite gospodine. Sjedite.

Žiža sjede na udobnu fotelju što je stajala naspram masivnog pisaćeg stola.

-Gospodine, mislim da nam ne treba tumač, svakako ako je sve tačno što ste ispričali mojoj pripravnici, kao i da su tačni podaci koje ste u svoj blokić zapisali u vezi opominjanja poslovođe i gazde da vas je strah raditi na potpuno novom stroju bez prethodnog temeljitog treninga i bez zakonom predviđene zaštite.

Žiža reče da je sve u dlaku tačno, da ima svjedoke i da se može zakleti u tačnost svih svojih navoda.

 
Opservacije Azema Vlasija
Nedjelja, 21 Svibanj 2017 19:35

 

Azem VlasiAzem Vlasi: Ideja velike Srbije još živi

Gost Teme jutra u Novom danu bio je kosovski advokat, politički konsultant, bivši visoki državni i partijski funkcioner Azem Vlasi.

Azem Vlasi: Srbi na Kosovu žive sada se osjećaju znatno bolje, nemaju sigurnosnih problema i problema slobode kretanja. Sada i Srbi i Albanci trebaju tamo razvoj i rad. Situacija je mnogo mnogo bolja nego što je bila ranije. Vlasi je oštro kritikovao srbijanske vlasti u Beogradu, a tvrdnje o planovima za osnivanje takozvane velike Albanije, ocijenio je smiješnim. Na početku razgovora, kratko je govorio o pokušaju atentata na njega. Kazao je da se fizički osjeća dobro.

''Fizički sam dobro, istraga još traje, ali ono što se odmah saznalo pošto su trojica otkriveni, riječ je o jednoj struktuiranoj terorističkog organizacije. Cilj je izazivanje straha, nesigurnosti pa i panike. Ta grupa ima čudan plan, spisak od nekih dvadesetak Albanaca, javnih imena. Treba eliminisati nas koji nismo riješili albansko pitanje. Već se zna šta se dogodilo, fizički sam dobro, utekao sam od toga i vidjećemo šta će biti dalje'', ispričao je Vlasi za N1.

Situaciju s viznim režimom između Kosova i BiH okarakterizirao je apsurdnim.

''Kosovo i BiH imaju odnose kao i sa svim drugim zemljama bivše Jugoslavije osim sa Srbijom. Imamo apsurdnu situaciju u vezi strogog viznog režima. Krivica leži isključivo na bosanskoj strani. Time je i robna razmjena jako otežana. MI smo uvijek bili otvoreni. Na našoj strani nema nijedan jedini problem da bude slobodan liberalni granični režim. Mi smo taj problem riješili i sa Srbijom'', kazao je on.

Potom je komentirao sve učestalije razmjene oštrih riječi na relaciji Ramuš Haradinaj - srbijanski zvaničnici. Njegov utisak je da je problem predimenzioniran.

 ''Ovdje nekad neko hoće da stvori posljedice. Povik na Ramuša Haradinaja je zbog ljutnje što francuski pravosudni organi nisu udovoljili potjernici Srbije. Beograd se nije ustručavao, vlasti, a ne samo mediji, da popljujuju. Haradinaj je sada ljut čovjek, daje izjave. Sve to ima više komične nego tragične dimenzije, ali ostavlja posljedice u našoj ukupnoj klimi. Kao što znate, odnosi Kosova i Srbije su prilično relaksirani u Briselu. Ali ta propaganda stalno drži podgrijanom tu atmosferu napetosti i neprijatan osjećaj u komunikaciji Kosova i Srbije'', naglasio je.

Opasnijim je ocijenio izjave Aleksandra Vučića.

''Veće posljedice po naše odnose i za stanje u regiji mogu imati izjave zvaničnika kao što je premijer Srbije Vučić nego izjave Haradinaja koji je lider jedne opozicione partije. Nerazumno je kako je to Haradinaj izjavama provocirao Srbiju, ako kaže molimo da nas Srbija ostavi na miru. Ne znam šta je tu provokacija i koje su dimenzije te provokacije. Kakvu trećinu teritoriju Srbije? Otkud vam to? Ne postoji, nećete naći u izjavama zvaničnika pojam velike Albanije. Srpske vlasti se tom retorikom služe da Kosovo i Albance predstave kao destabilizirajući faktor. Teorija o velikoj Albaniji je smiješna. Nismo mi ludi da mijenjamo granice i okrenemo svijet protiv nas. To je propaganda koja ima za cilj skretanje pažnje prema Kosovu i Albancima kao destiblizirajućem faktoru. Srbija je jedini faktor nestabilnosti u regiji. Sve države nastale raspoadom bivše Jugoslavije osim što Srbija ima teritorijalne pretenzije prema Kosovu. Nijednom riječju se Beograd nikad javno nije ogradio od referenduma o otcjepljenju RS-a, to destibilizira stanje u regiji, a ne Kosovo'', kazao je gost Novog dana.

''Sad je u Srbiji sve kao u vrijeme Miloševića. Na istim talasnim dužinama su mediji. Sad imate memorandum 2 u kojem je prva tačka da ono što nije ostvareno ratovima, pokušati ostvariti mirnim sredstvima i diplomatskim manipulacijama, drugo, izjednačiti krivicu i reći da su građani krivi, da su krivi građani Bosne koji su branili Bosnu. Nas su zvali sepratistima. Uvijek su drugi krivi, a u Beogradu ne daj Bože. Mene frapira kako se stvari na djelu događaja. Što se tiče ideje projekta velike Srbije, da se razumijemo, ovdje još živi ta ideja. Sa Hrvatskom je to završeno, ali prema pola Bosne nije. Taj projekt računa na pola Bosne i Kosovo'', ispričao je Vlasi u razgovoru za N1.

(Tekst je prenesen sa sajta N1, 20.5.2017)

 
Šprehenzi dojć
Subota, 20 Svibanj 2017 19:40

 

MannheimŠprehen zi dojć? – kaleidoskop priča iz davne Njemačke

Jednokratna odšeta i invalidska penzija (3)

Nadan Filipović

Subota mu prođe u robovskom radu. Nije stigao dvije cigare zapaliti. Vratio se kući sasvim slomljen. Nije nikog bilo. Kćerka i sin su odtutnjali u subotnju noć, a žena je 100% kod one svoje klepetuše Živke. Izvadi iz frižidera bocu piva i sjede za telefon. Bira broj rođaka Mitketa u Prijedoru. Telefon zauzet. Pomisli – garant je ona njegova nilska kobila – hipopotamka zasjela. Ako jeste, šanse nema da ga večeras dobijem.

Upali iz treće.

-Halo Mitke, jes' to ti?

Kratka pauza, pa: “Da pređem na stvar. Znam da si dobar ili si bio dobar s onim zubarom, zaboravio sam mu ime…onim što mi je na crno pravio tri navlake i promijenio blombe.

Kratka pauza, pa: ”Jes', jes' Ljubo se zove! Izvini, zaboravio. Možeš li otići kod njega i plati mu kol'ko traži da ti da nekoliko anpula onih što služe da ne boli kad se zub vadi. Daj mu kol'ko traži i neka ti dadne onu injeckiju sa iglom što se ubode…..Ma, ne filozofiraj tu sada, već odradi a ja ću ti poduplat' što potrošiš, plus tebi hunderta. Dooobroooo burazere! Sutra te zovem…Da, da, u ovo doba, ali molim te zauzmi telefon da ona tvoja ne zasjedne pa od razgovora nema ništa. Hajde, odmah sutra.”

I zaista, sutra, u nedelju, Mitar-Mitke potvrdi da je bio u zubara Ljube koji se čudom isčuđavao da neko iz jedne Njemačke traži da mu se pošalje paketić sa pet ampula ksilokaina i jedna šprica. Aaaaa čuda! Ljubo je rekao da je to sve džabe jer je iz državne ambulante i da mu se može revenširati sa pola kile pečenja i kojom pivom, svakako onda kad dođe u posjetu rođaku.

Žiža detaljno uputi Ljubu kako će na stanici u Prijedoru slijedeće subote sačekati voz, a od Prijedora vlak, Ploče - Sarajevo - Zagreb - München - Stuttgart. Rekao mu je da su spavača i kušet - kola odmah iza lokomotive, te da dadne bilo kojem od kušetlija paketić sa “lijekom” i dvadeset maraka i rekne mu da će čovjek kojem je lijek potreban čekati u Stutgartu.

Tako sve i bi. Mitke mu javi da je predao paketić s ampulama i da mu šalje tri šteke cigara, te da je dao dvadeset maraka, te Žiža u nedelju sačeka voz, nađe kušetliju, nekog Nenu zvanog Ovca, a ovaj mu dade ne samo paketić sa “lijekovima” već i tri šteke filtera 57, a Žiža mu dade još dvadeset maraka – na kafu.

Sve je bilo spremno za vrlo riskantnu akciju. Radio je od jutra do mraka, ali je stalno, da svi drugi čuju, na pauzi pitao poslovođu kada će konačno biti montiran zaštitni plašt na novom, ultrabrzom drebanku i svaki put je zapisivao datum i vrijeme kada je takav upit postavio. Poslovođa mu je pred svima rekao da će gazda to konačno srediti, te da dobro pazi da se ne povrijedi.

 
Historijski retrovizor
Petak, 19 Svibanj 2017 21:04

 

JasenovacArhiva: Jedan interesantan bugarski dokument o koncentracionom logoru Jasenovac

Dokument br. 81

Izvješće atašea za tisak veleposlanstva Bugarske u NDA Petra Lungova veleposlaniku Bugarske u NDH Jordanu Mečkarovu o posjeti stranih dužnosnika akreditiranih u Zagrebu hrvatskom koncentracijskom logoru Jasenovac, Br. 40/ Т. А. Zagreb, 7. veljače 1942. g.



Povjerljivo

Gospodine Ministre,
Prekjučer, 6-og o.m., petak, odjel za tisak Ministarstva vanjskih poslova pozvao je nas, skupinu predstavnika stranih zemalja, u posjet koncentracijskom logoru u Jasenovcu – danas najvećem i najpoznatijem logoru u Hrvatskoj. Očito, svrha ovog posjeta bila je pokazati kako koncentracijski logori u Hrvatskoj nisu mjesta za mučenje nego mjesta za rad u kojima se izoliraju osobe koje opasno ugrožavaju javni red i mir do popravljanje njihovog ponašanja.

U posjetu logoru sudjelovali su: njemački ataše za tisak gosp. Malberg, gosp. Rekuard pobočnik njemačkog opunomoćenog ministra Kaschea, jedan njemački bojnik, gosp. Schuster – predstavnik GTA, dopisnici njemačkih novina gosp. Gruber i gosp. Hörhager, predstavnica Associated Press-a gđa Hausberger (Njemica) koja sada radi za neke južnoameričke agencije, predstavnik “Stephanie” gosp. Solari-Boci, dopisnik “Corriere della Serra” gosp. Benedetti, predstavnik papinskog nuncija u Hrvatskoj i još jedan katolički kanonik, voditelj ureda za tisak u mađarskom poslanstvu gosp. Fr. Grof, dopisnik mađarske novinske agencije gosp. Bolgar, dopisnik rumunjske novinske agencije “Rador” gosp. Ksifta, crnogorsko-hrvatski publicist gosp. Lipovac, gosp. Mazzura – voditelj odjela za tisak Uprave za tisak i kulturne veze Ministarstva vanjskih poslova – i bugarski ataše za tisak Lungov.

Voditelj grupe bio je sam ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost gosp. Eugen Kvaternik. Naime, pod nadležnošću toga Ravnateljstva nalaze se kako koncentracijski logori tako i policijska “sudišta” koja odlučuju tko i na koliko vremena mora biti poslan u te logore. Formalno, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost predstavlja sektor Ministarstva unutarnjih poslova, ali gosp. Eugenu Kvaterniku je uspio dobiti skoro potpunu neovisnost. Zbog nadležnosti njegovog ureda, posebice po pitanju progona Židova, u zadnje vrijeme je nastao sukob između gosp. Kvaternika i ministra unutarnjih poslova gosp. Artukovića te je bilo glasina o ostavci gosp. Kvaternika. Međutim, Poglavnik je u međuvremenu promaknuo gosp. Eug. Kvaternika u čin bojnika Poglavnikove tjelesne bojne, što je bio jedan od znakova stabilizacije njegova položaja. Izgleda da su i Eug. Kvaternik i Artuković – obojica bivši emigranti i borci protiv Jugoslavije – jednako vrijedni i potrebni Poglavniku, zbog čega je odlučio da neće razriješiti niti jednoga. S druge strane, postojeća međuresorna previranja daju Paveliću jako dobru mogućnost da uvijek bude arbitar, pogotovo u tako osjetljivom području kao što je policija u autoritarnim državama. Posjeta stranih dužnosnika, koju je g. Eug. Kvaternik sada priredio u jedan od njemu podređenih logora, nesumnjivo predstavlja manifestacija njegovih postignuća pred svijetom, a time i dokazivanje koliko je potreban režimu.

Od Zagreba do Jasenovca, što je udaljenost od oko 120 km na liniji Zagreb – Zemun (Beograd), putovali smo posebnim vlakom koji je krenuo u 6,30 sati ujutro te se istim vratili nazad u 8 sati navečer. Jasenovac je selo s oko tisuću stanovnika. Od kolodvora su nas odveli do velike zgrade u centru sela – bivše privatne kuće – u kojoj se sada nalazi središnja uprava logora. (Sam logor se nalazi izvan sela).

 
Dioptrija Dragana Štavljanina
Četvrtak, 18 Svibanj 2017 20:26

 

DraganSrpsko-albanski odnosi: Zločinci su uvek drugi

Dragan Štavljanin, Beograd

„Zločinci su uvek drugi, sopstveni narod je uvek stradalnik.“ Ovaj stav istoričara Škeljzena Gašija izrečen pre nekoliko godina povodom analize srpskih i albanskih udžbenika na Kosovu – verovatno najbolje odslikava ponovo uzavrele srpsko-albanske odnose u poslednjih nekoliko sedmica.

Najnoviji slučaj su izjave bivšeg kosovskog premijera i jednog od lidera bivše Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Ramuša Haradinaja i žučne reakciuje Beograda. Hardinaj je zatražio da Srbija izbriše Kosovo iz preambule njenog ustava zapretivši da će, kada postane premijer, ustavom utvrditi da je Kosovo do Niša.

Potpredsednik Vlade Srbije Nebojša Stefanović je uzvratio da “Haradinaj može da vidi Niš samo iz niškog zatvora”, a šef srpske države Tomislav Nikolić je, ne birajući reči, istakao da “besni pas mora biti kažnjen” ponavljajući optužbe Beograda protiv Haradinaja za ratne zločine.

Haradinjeva izjava o Kosovu do Niša je svakako sračunata i na pridobijanje birača uoči predstojećih izbora, a i usledila je nakon njegovog višemesečnog zadržavanja u Francuskoj po poternici Srbije. U svakom slučaju, ovakav stav, kao i nediplomatska, pa i uvredljiva Nikolićeva reakcija, samo raspiruju strasti i dodatno otežavaju normalizaciju odnosa Beograda i Prištine koji nisu odmakli daleko od mrtve tačke.

Pristalice ujedinjenja u ogromnoj manjini

Svemu ovome je prethodila izjava albanskog premijera Edija Rame da ne može da isključi ujedinjenje njegove zemlje i Kosova ukoliko perspektiva ulaska balkanskih država u EU nastavi da bledi.

On je precizirao da ujedinjenje nije njegova želja, ali jeste moguća alternativa za zatvorena vrata EU. U sličnom tonu oglasio se i predsednik Kosova Hašim Tači.

Ova izjava je protumačena pre svega kao pritisak na EU da ubrza proces integracija, ali i kao prebacivanje odgovornosti na Brisel jer se zastoj u proširenju negativno odražava na političku i ekonomsku situaciju u Albaniji i na Kosovu, naravno, i na celom Balkanu. Evropski komesar za proširenje Johanes Han je poručio da su ovakve izjave kontraproduktivne, te da se mogu “obiti o glavu” onima kojih ih izgovaraju.

Kako ističe Enver Robelli u “Prishtina Insight”, priča o ujedinjenju je “prazna retorika” i “bespomoćna taktika zastrašivanja” kojom se prikrivaju domaći problemi. Kao primer navodi više međunarodnih izveštaja za 2017. prema kojima je za vreme Ramine vlade krijumčarenje kanabisa u Albaniji povećano za tri puta.

Izjave Rame i Tačija treba posmatrati i u kontekstu predstojećih izbora u Albaniji i na Kosovu. Međutim, pristalice njihovog ujedinjenja su u manjini, pre svega u Albaniji. Za tu opciju se zalaže samo “Crveno-crna koalicija” Krešnika Spahijua koja je na izborima 2013. bila daleko ispod cenzusa, osvojiviši svega 10.000 glasova.

Na Kosovu se za ujedinjenje zalaže jedino pokret “Samoopredeljenje”. Prema nedavnom istraživanju Instituta u Tirani za međunarodne studije, samo devet odsto građana Albanije smatra da bi ujedinjenje sa Kosovom bilo pozitivno.

 
Alijine iskrice
Četvrtak, 18 Svibanj 2017 14:22

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (40)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Zapis o Omer efendiji Čohadžiću

Na prvi dan Bajrama, 3. februara navečer, umro je moj komšija Omer efendija Čohadžić. Bio je čestit čovjek, neženja, iako moj vršnjak, a stanovao je sa sestrom Zejnebom, također usidjelicom. Bio je pravnik u Narodnoj banci, a za vrijeme stare Jugoslavije bio je u političkoj službi – policija i srez. I za vrijeme NDH (kada ga nisam poznavao) lavirao je i pehlivanio, pa mu je ostala glava na ramenu i nije se, kako čujem, nikome zamjerio. Bio je praktičar musliman. Uz Ramazan bi uvijek klanjao teraviju, postio, a uz ostale mjesece bi rijetko došao u džamiju, ali je, uvjeren sam, kod kuće vršio sve vjerske obrede. I ovog Ramazana je svaku teraviju za mnom klanjao, i zikr činio, a klanjao je i jaciju uoči Bajrama i bajram-namaz sa mnom. Umro je iza jacije od srčane kapi. Bio je okratak, debeo, gurman i pušač strastven. Kad god sam na lijepu vremenu krenuo u Faletiće izjutra, zatekao bih njega za gradom u bašči Mušine kahve, kako puši, kahvu pije i seiri dolinu Miljacke.

Njegova me smrt veoma iznenadila i slučajno sam saznao za nju drugo jutro Bajrama, pa sam mu mogao biti na dženazi. A ni muezin mahalski ni nominalni imam Proho nisu znali za dženazu, pa nisu “stekli”.

Rahmetullahi alejhi!

(6.2.1965)

 
Šprehenzi dojć
Srijeda, 17 Svibanj 2017 09:35

 

images-1Šprehen zi dojć? – kaleidoskop priča iz davne Njemačke

Jednokratna odšeta i invalidska penzija (2)

Nadan Filipović

Došao je ranije i stao pored vrata restorana, kad se onaj čiča pojavi tačno par minuta prije osam. Žiža mu pruži ruku, predstavi se kao Josip taj i taj, šatro Hrvatina, pa uđoše u restoran. Konobar ih odvede do jednog stola u baš diskretnom čošku i uvali im jelovnike u ruke. Odvjetnik naruči neki odrezak i bocu rizlinga, a Žiža naruči neku jeger-šniclu sa prilogom i salatom i čašu soka.

-Gospodine, da odmah pređemo na stvar. Koliko će me koštati jedan pravni savjet ili kolika je vaša satnica, ovako uz večeru?

-Ovisi to moj gospon Josipe od vrste savjeta, od kompliciranosti slučaja, od vremena koje ću utrošiti…znate, meni je vrijeme zlato. No, samo što sam sjeo s vama, to košta dvije stotine maraka. “Josip” izvadi novčanik i odmah mu dade dvjesto maraka, koje odvjetnik, što se kaže, u zraku ščapa i strpa u džep. Nakon te prve “infuzije” odmah je postao nekako mekši i opušteniji.

Onda mu “Josip” ispriča priču, k'o fol on radi u Ludwigshafenu, u radioni za obradu metala. Gazda kupio tokarski stroj, najmoderniji, sa stotine operacija, ali oni koji su ga montirali zaboravili donijeti zaštitni plašt, a gazda ga preklinje da radi bez zaštite jer moraju hitno završiti jednu veliku naruđbu. Sve isto samo nije tvornica za obradu drveta, nije Mannheim, već je Ludwigshafen.

-Gospodine, ja bih vam savjetovao da ne radite bez zaštite jer to predstavlja veliku opasnost da prigodom rada izgubite prst, par prsta ili čak šaku, pa i ruku. A ako se pak odlučite da ćete raditi trebate imati napismeno od vlasnika tvrtke da on inzistira da radite bez zakonom propisane zaštite. Znate, gospon Josip, Njemačka je ovo. Nije ovo komunistička Juga, država bezakonja. I kakva bi to država bila koju šloser pravi i na čelu joj stoji. Hajte, molim vas lijepo, pa nema tog gazde u Njemačkoj koji bi bio tolika budala da napismeno dadne nalog da radnik radi na stroju bez propisane i provjerene zaštite.

-Gospon odvjetniče, hvala vam na savjetu, ali, pošto se radi o velikim novcima, maksimalno plaćenim Überstunden, a ja kuću gradim pa mi svaki fenig treba…dakle, ako pristanem da radim, pa ako se, ne daj bože, na poslu povrijedim tko je onda odgovoran?

-Dobro pitanje! Odgovoran je vlasnik tvrtke koji je radnika financijskom stimulacijom uvukao u problematičan, bolje rečeno visokorizičan rad na stroju bez zaštite. Suodgovoran je i poslovođa koji mora…čujete li me….mora tako nešto spriječiti. To vam je to, gospon Josipe.

-A ako pristanem i povrijedim se da li imam neka prava na nadoknadu zbog eventualnog invaliditeta?

-Ako ovdje u Njemačkoj radnik izgubi nokat na stroju sa zaštitom može tražiti i dobiti dinancijsku kompenzaciju, a radnik kojem bi se bilo što desilo prigodom od strane vlasnika tvrtke maltene naređenog rada na stroju bez potpune zaštite slijede velike odštete, svakako ovisno od stupnja povrede.

-Znate, gospon odvjetnik, lijepo bih vas zamolio da mi date par imena najboljih odvjetnika, specijaliziranih za povrede na radnom mjestu. Da li bi mogli…?

-Kak' ne, gospon Josip. Čak odmah nakon ove lijepe večere. Imam sva imena, adrese odvjetničkih kancelarija i telefonske kontakte doma. Uostalom, skoro da smo završili s večerom, a moja je kuća stotinjak metara odavde, pa, ako vam nije teško, samo pričekajte par minuta pred ulazom i ja ću vam dati imena najboljih stručnjaka iz područja radnog prava i povreda na radnom mjestu. Ipak se nadam da nećete biti toliko bedasti da se date navuči raditi na stroju bez zaštite.

-Zapravo, još se nisam odlučio ni za da, ni za ne. Međutim, lijepo bih vas zamolio te podatke…onako, za svaki slučaj, jer, zaboga, čovjek se može povrijediti i na stroju sa maksimalno sigurnom zaštitom.

Odjetnik klimnu glavom, “Josip” plati, a konobar se duboko nakloni zbog darežljivog tringelta. Krenuše.

 
Kronična Senada "ponovo palamudi" - ovaj put po Sarajevu
Ponedjeljak, 15 Svibanj 2017 14:53

 

senada-softicSenada Softić – Telalović mijenja vlastite biografije kao Cigo konje! Evo i njene četvrte biografije koju je “picnula” za sarajevsku i BiH - javnost

Nadan Filipović

Ova najnovija ili “taze” biografija Senade Softić-Telalović je objavljena na oficijelnom sajtu Think Tank Organizacije - MOST ISTOK ZAPAD u BiH, Sarajevo:

Senada Softić-Telalović je završila je osnovno, srednje i visoko obrazovanje u Melbourneu, Australija, s diplomom Bachelor of Arts u tumačenju i prevođenju, a kao strani student sa stipendijom Matice iseljenika Hrvatske nastavila je studij na Sveučilištu u Zagrebu (primjenjenu lingvistiku), kao dio postdiplomskog studija. Što se tiče profesionalne karijere, Senada je trenutno direktorica firme CALD Group, koja je osnovana u februaru 2008. Prije osnivanje vlastite firme Senada je bila na poziciji generalnog direktora VITS LanguageLink (poslovna firma u vlasništvu Vlade Viktorije) 20 godina, a prije toga više od deset godina obavljala je dužnosti višeg menadžmenta i pomoćnika direktora pri Uredu za etničke odnose, Odjel Premijera Vlade Viktorije. Istovremeno, od 1992. do 2008 bila je vanredni profesor na RMIT Univerzitetu, Odjel za jezike. 2000. godine Senada je proglašena “Poslovnom ženom godine”, za korporativni i vladin sektor, u državi Viktorija; 2003. godine nagrađena je ordenom Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal) za doprinos poslovnom uspjehu u Australiji, a u oktobru 2010. godine imenovana je Ambasadorom Univerziteta Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Njen ugled u profesionalnom sektoru nije ograničen samo na Australiju, njena poslovna reputacija je poznata i visoko cijenjena i u drugim zemljama. Članica je ključnih odbora i savjetodavnih tijela relevantnih za jezične usluge u Australiji, prezentovala je na svim ključnim konferencijama, autor je brojnih članaka, udžbenika i raznih publikacija, uključujući i zakonodavni Rječnik kojeg je objavio VITS LanguageLink na 15 jezika (prevedeno).

Sažetak najnovije biografije aščarile namijenjene za Sarajevo i javnost BiH:

“Diploma Bachelor of Arts u tumačenju i prevođenju, studij na Sveučilištu u Zagrebu (primjenjenu lingvistiku), kao dio postdiplomskog studija, obavljala dužnosti višeg menadžmenta i pomoćnika direktora pri Uredu za etničke odnose, Odjel Premijera Vlade Viktorije, od 1992. do 2008 vanredni profesor na RMIT Univerzitetu, Odjel za jezike, 2000. godine proglašena “Poslovnom ženom godine”, za korporativni i vladin sektor, u državi Viktorija; 2003. godine nagrađena je ordenom Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal) za doprinos poslovnom uspjehu u Australiji, a u oktobru 2010. godine imenovana je Ambasadorom Univerziteta Sarajevo, Bosna i Hercegovina.”

I u ovoj najnovijoj biografiji plasiranoj u Sarajevu na oficijelnom sajtu Think Tank Organizacije - MOST ISTOK ZAPAD ima čitav niz nekonzistentnosti koje bi netko mogao nazvati i šarenim lažama. Kao prvo, lako je provjerljiva činjenica da Senada Softić – Telalović nije nikad upisala i završila poslijediplomski studij na Sveučilištu u Zagrebu, a što ona u svojim različitim biografijama tvrdi. Bilo tko može kontaktirati administraciju Sveučilišta u Zagrebu i dobiti informaciju da nema osobe sa prezimenom Softić – Telalović na listi polaznika bilo kakovog poslijediplomskog studija.

Nadalje, nitko iz ureda premijera Viktorije ne može potvrditi da je navedena osoba bila pomoćnik direktora pri Uredu za etničke odnose, Odjel Premijera Vlade Viktorije, nitko živ ne može potvrditi da je navedena osoba bila vanredni profesor na RMIT Univerzitetu, Odjel za jezike, u periodu od 1992. do 2008. Administracija RMIT Univerziteta tvrdi da nikakva Senada Softić – Telalović nije stekla diplomu Bachelor of Arts u tumačenju i prevođenju niti da je bila izvanredni profesor na tom univerzitetu.

Gospođa Senada Softić – Telalović je ljudima iz Think Tank Organizacije - MOST ISTOK ZAPAD u BiH dalje navela da je 2000. godine proglašena “Poslovnom ženom godine”, a pri tome ne navodeći koja ju je organizacija proglasila “Poslovnom ženom godine”? U jednoj od ranijih biografija Softić-Telalović navodi da je za svoje poslovne uspjehe 2000-te godine proglašena ženom godine za Viktoriju 2000-te godine (Telstra Business Women Awards). Lako se može provjeriti da to nije istina jer službene osobe iz Telstra Business Women Awards (https://www.telstrabusinesswomensawards.com) nemaju nikakav podatak u svojoj arhivi da je neumorna renovatorka vlastitih biografija dobila tu nagradu.

U ovoj najnovijoj biografiji ona navodi da je 2003. godine nagrađena ordenom Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal).

Navedena nositeljica ordena “Kraljice Viktorije II - Australian Centenary Medal” farba sarajevsku i bosansku javnost podmećući ovaj njen nepostojeći orden.

Postoji Australian Centenary Medal, ali ne postoji nikakv orden Kraljice Viktorije II jer Engleska nije nikad imala Kraljicu Viktoriju II.

Australian Centenary Medal je utemeljila Vlada Australije 2001. godine, a samo ime kaže da je to medalja koja posvećena stogodišnjici Federacije Australije. Tu medalju je dobilo točno 15,464 Australaca, a taj broj pokazuje da to nije neka baš ekskluzivna medalja, pa je Senada Softić-Telalović priheftala ime nepostojeće Kraljice Viktorije II da ta njena čorba od medalje bude masnija BiH - javnosti.

Helem, ako je i dobila Australian Centenary Medal možemo joj svi čestitati što se našla na listi 15.464 zaslužnih Australaca, ali, međutim, izgleda da je ekipa premijera napravila strašnu grešku pa su na volšeban način izostavili ime dobitnice ordena Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal), Senade Softić-Telalović, a što se može provjeriti na oficijelnoj stranici na kojoj se nalaze imena i prezimena svih 15,464 odlikovanih. Samo treba ukucati http://www.smh.com.au/articles/2003/04/24/1050777361460.html i uvjeriti se da toj predugačkoj listi nema imena spomenute gospođe.

Potpuni “zbunjitis” dobiva na intenzitetu kada se osvrnemo na podatke koje je Senada Softić – Telalović prezentirala Univerzitetu u Sarajevu prigodom učešća na nekoj Internacionalnoj konferenciji održanoj 16-18.9.2011. Tom prigodom je navela da je 2003. godine odlikovana sa Australian Centenary Medal Queen Elizabeth II, for "Business achievement, inspirational leadership and vision". (http://unsa.ba/s/images/stories/pdf/A-1/Abstracts%20and%20Program.pdf) tako da više nitko ne zna je li to bio orden Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal) ili Australian Centenary Medal Queen Elizabeth II.

Uglavnom, nigdje se ne može naći potvrda o bilo kakvom ordenu, bilo Kraljice Viktorije II ili Kraljice Elizabete II.

Uostalom, mislim da na kraju ovog prvog dijela analize svih biografija Senade Softić – Telalović, treba naglasiti da postoji jedan mali brod Queen Victoria II, a ne postoji nikakva engleska kraljica ili Queen Victoria II. Spomenuti brod ukupne tonaže od samo 257 tona plovi pod nigerijskom zastavom, a izgrađen je 2012. godine, dakle devet godina nakon primitka ordena Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal), pa se nikako ne mogu taj brod i njegov kapetan dovoditi u vezu sa ordenom kojim je “odlikovana” Senada Softić – Telalović.

Nastavak slijedi!

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search