LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Dioptrija Bože Kovačevića
Petak, 17 Kolovoz 2018 13:04

 

ClownTrump je svojim ludovanjem Erdogana pretvorio u neprijatelja i gurnuo ga Putinu (pa si stvorio golemi problem)

Božo Kovačević, Zagreb

Nedvojbeno je da način zaoštravanja odnosa između SAD-a i Turske posljednjih dana u mnogome ovisi o karakterima osoba koje su na čelu tih dviju zemalja. Njihove osobine, način na koji doživljavaju sebe i druge te način na koji reagiraju na zbivanja u svojim zemljama i u svijetu uvelike oblikuju kontekst za donošenje daljnjih odluka. Ako se nastavi sadašnja konfrontacija, koja se odvija ponajprije kao razmjena sve oštrijih poruka dvojice predsjednika, moguće je da se stvori takav kontekst koji nijednom od njih neće dopustiti uzmak.

Erdogan se čudi da mu NATO saveznik, u čijem interesu i Turska ratuje u Afganistanu, zabija nož u leđa. Neobično je da ponašanje američkog predsjednika izaziva čuđenje nakon svega što je priredio najbližim saveznicima u okviru G7, u EU i na posljednjem NATO summitu. Erdogan kao da nije shvatio da Amerikanci – neovisno o tome koja je administracija u Washingtonu – teroristima priznaju samo one koje sami takvima proglase, a nekadašnji Erdoganov saveznik i sadašnji najveći neprijatelj Gülen za Amerikance nije terorist. Stoga su Erdoganova očekivanja da bi Gülen mogao biti izručen Turskoj bila velika zabluda. Ako se konfrontacija Turske i SAD-a bude zaoštravala, nije isključeno da upravo Güilen postane američka uzdanica u postupku promjene režima u Ankari.

Trump bi mogao dobiti podršku američkog političkog establištmenta

Premda je američki pastor Brunson, koji je u Turskoj zatvoren pod optužbom za terorizam, Trumpu poslužio kao zgodan način pridobivanja izborne podrške križarski raspoloženih evangelističkih zajednica u Americi, analitičarima je ipak jasno da samo to nije povod za eskalaciju napetosti kojoj svjedočimo posljednjih dana. Daleko od toga da predsjednik Trump djeluje samo u skladu sa svojim osobnim animozitetima i trenutnim porivima. Postoji niz elemenata temeljem kojih se može pretpostaviti da Trump ima ili će dobiti podršku američkog političkog establišmenta za svoju politiku prema Turskoj.

Ne treba zaboraviti da je nastojanjem pripadnika obiju vodećih stranaka Kongres pokušao obustaviti isporuku borbenih zrakoplova F-35 Turskoj. Kako prvih nekoliko zrakoplova koje je Turska platila ionako ostaju u Americi gdje turski piloti trebaju proći potrebnu obuku, nije isključeno da do konačne isporuke uopće ne dođe. Najnoviji Trumpovi potezi mogu se shvatiti kao njegovo približavanje stajalištima Kongresa.

Takvo ponašanje kongresmena, kojima Trump u sve većoj mjeri daje za pravo, uvjetovano je, između ostalog, i činjenicom da je Turska s Rusijom u prosincu 2017. godine potpisala ugovor o kupnji raketnog sustava protuzračne obrane S-400. Glavna je svrha tog sustava obrana Rusije od mogućih napada NATO snaga. Sustav se ne može integrirati o postojeće NATO obrambene sustave. U očima američkog predsjednika, čiji je prioritet u odnosima sa saveznicima da ih primora na kupnju veće količine američkog oružja, taj potez je čista izdaja. Takvo njegovo stajalište blisko je stajalištima kongresmena koji su nezadovoljni ponašanjem turskog predsjednika.

Zašto je Erdogan mislio da Trumpa neće smetati suradnja Turske i Rusije

 
Zukina "slika" Sarajeva
Utorak, 14 Kolovoz 2018 21:10

 

PanoramaSAČarobni grad

 

Zuko Džumhur

Odavno je rečeno i zapisano da dušu imaju samo oni gradovi koji imaju svoju prošlost. Sarajevo ima svoju prošlost. Ima svoju povijest, dugu priču o rođenju, postanku i nastanku. U podnožju moćnog i šumovitog Trebevića na lijevoj strani Ishaković podiže svoj konak, dvorac – saraj – po kome, od tada, stara Vrhbosna, dobi novo ime – Saraj ovo – polje oko dvora, saraja – Sarajevo.

Ima jedna čudesna zemlja na ovome lijepom i šarenome svijetu. Ta zemlja je Bosna ponosna. Bosna je na Balkanu, Balkan je na jugu Evrope. U zelenim šumovitim njedrima te brdovite zemlje Bosne ima jedan čarobni grad. Taj grad se zove Sarajevo. Sarajevo, šeher Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine. Nadomak grada Sarajeva su bistri i hladni izvori rijeke Bosne po kojoj je čitava ova lijepa zemlja dobila svoje ime. Nekada, veoma, veoma davno ova rijeka zvala se je Bosante ili Bosanius. Čeljad što je oko rijeke živjela bili su Bošnjaci.

Pored ovih bogatih i hladnih izvora u tamnim šumama na početku prostranog i plodnog polja u staroj bosanskoj državi u srednjem vijeku bila je jedna od najvećih i najbogatijih sretnih župa – župa Vrhbosna. Kud god pošli sa ovoga mjesta na kome je bila stara župa Vrhbosna, pratiće vas slika neobične zemlje Bosne i svuda će vas slijediti opojni šum njezinih hladnih vrela ukraj sretne župe.

Noseći u sebi sjenovitu tišinu prastarih nepomičnih stabala što su se ko zna kada i u koje doba kao nekakvi radoznali putnici ogrnuti bogatim zelenim kabanicama, zaputili sa vrhova visokih planina niz blage travne padine i skamenili se, pravije, zdrvenili se i zauvijek ostali u mjestu očarani i opijeni ljepotom i basnoslovnim sjajem grada na vidiku. Taj grad na stranama okolnih brda i u prostranom polju oko rijeke ima svoju divnu dušu. Odavno je rečeno i zapisano da dušu imaju samo oni gradovi koji imaju svoju prošlost.

Sarajevo ima svoju prošlost, svoju povijest, drugu priču o rođenju, postanku i nastanku od mlađeg kamenog doba, naseobina staroga Rima i dolaska raznih slavenskih plemena do bogumilskih nekropola, trgova, stare Bosanske crkve. Ovaj grad ima i svoj duh. Taj duh, taj vječiti duh Sarajeva, to je duh sarajevske na daleko čuvene trpeljivosti, pažnje i uvažavanja. Na jedva stotinjak metara zračne udaljenosti uzdižu se, postoje i traju bogomolje i muslimanske, i katoličke, i pravoslavne, i jevrejske. I tako u dugim vijekovima različiti hramovi, drugačijih propovijedanja i obreda, tako daleko, a tako blizu jedan drugome, da ih nadlijeću i pod njihovim strehama cvrkuću iste ptice, stoje i obstoje bez nerazumnih mržnji, razaranja, geta i pogroma.

Kao što ima i svoju dušu, i svoj duh, Sarajevo ima u njedrima i svoje veliko srce. To je njegovo srce kojim se ludo voli, osjeća, uzdiše i stoljećima i danju i noću pjeva o ljubavi. I sarajevske pjesme sevdalinke i zvuci harmonika, ćemaneta, tambura i sazova u slatkim trenutcima vedrih opuštanja i životne radosti, imaju nešto duboko sjetno i suzno. I prošli sretni i nepovratni dani i mladost u sarajevskoj pjesmi ožive u uzdasima i jecanju i sve u ovom gradu ima prizvuk neke nježne tuge, i krajolici i čeljad, a ovaj čovjek je često i pored sve svoje prividne tvrdoće i ukočenosti blag, nježan u dubini svoga srca poput kakvog velikog i dragog djeteta.

Ne znam da li je igdje na ovom svijetu ljubav ljudi tako spojena sa tugom kao u Sarajevu, divnom gradu velikih ljubavnih zanosa. Istina da velika ljubav i tuga čine jedno isto, nigdje nije tako uočljiva kao u šeher Sarajevu. Ovaj grad je središte bosanske pjesme i svirke, prijestonica zanosnog sevdisanja, zagledanja, ašikovanja i begenisanja.

 
U sridu!!!!
Ponedjeljak, 13 Kolovoz 2018 21:06

 

MilivojBeslinZnak za početak hajke na Crnu Goru dao Irinej, SPC kišobran za sve nacionaliste

Milivoj Bešlin, Novi Sad

Crna Gora nije odgovorna ni za jedan potez koji je u pogrešnoj i destruktivnoj politici Srbija povlačila posljednjih 30 godina. Svaki pokušaj iz Srbije da se Crnoj Gori nameće stav, gdje može ili ne može da šalje svoje oficire je suštinski nepriznavanje crnogorske nezavisnosti i pokušaj da se ovom državom ponovo upravlja iz Beograda, poručuje u razgovoru za Dnevne novine jedan od najznačajnih srpskih istoričara mlađe generacije Milivoj Bešlin.

Bešlin naglašava da je znak za početak hajke na Crnu Goru dao patrijarh Irinej, te da je SPC “kišobran” za sve nacionaliste i desničare, ksenofobe u Srbiji.

“Znak za početak hajke na Crnu Goru je dao patrijarh Irinej, da bi se nastavilo izjavama Vuka Jeremića, Boška Obradovića, Vulina, Nenada Popovića koje su zaista skandalozne i s one strane razuma. U središtu je ponovo zloupotreba Srba u regionu i problematizacija njihovog položaja”, smatra Bešlin.

On napominje da se kada je riječ o Oluji stvari moraju poređati hronološki.

"Akcija hrvatske vojske je samo posljednji čin u ratu koji se tada i završava, dakle, 1995, ali je počeo četiri godine ranije. Podsjetiću da su Srbi u Hrvatskoj sistematski zastrašivani i od strane režimske propagande iz Beograda, da će im se ponoviti ustaška klanja iz vremena II Svjetskog rata i od strane nove nacionalističke vlasti u Zagrebu, koja je rušeći socijalističko nasljeđe, od Hrvatske željela da u političkom smislu napravi ekskluzivno državu hrvatskog naroda. Rat je počeo balvanima, tenkovi JNA koja je već bila pod Miloševićevom kontrolom, izgubivši svoj jugoslovenski karakter, zasipani cvijećem u Beogradu, do temelja su razorili Vukovar. Nakon zauzimanja, počinjeni su strašni zločini na Ovčari, koji su rekonstruisani, zahvaljujući brojnim sudskim procesima. Ubrzo je Miloševićeva JNA zauzela trećinu teritorije Hrvatske. Odatle je proterano gotovo svo hrvatsko stanovništo, počinjeni su brojni zločini. Dakle, rat ima svoju dinamiku i svoju hronologiju. Zvanična Srbija bi htjela da ga svede na Oluju i da kaže da je čitav srpsko-hrvatski rat 1991-1995. sadržan u Oluji. Ali, čekajte, da nije bilo Ovčare, ne bi bilo ni Oluje. Stvari u istoriji su uvek uzočno-posledične. Niko ne može da opravda zločine tokom Oluje, zvanična Hrvatska teško griješi što ih negira, ali reći da je to isto što i Holokaust je primer neodgovorne i populističke retorike.

“Svaki pokušaj iz Srbije da se Crnoj Gori nameće stav, gdje može ili ne može da šalje svoje oficire je suštinski nepriznavanje crnogorske nezavisnosti i pokušaj da se ovom državom ponovo upravlja iz Beograda”, naveo je Bešlin.

Bešlin je komentarisoa i izjavu patrijarha SPC Irineja koji je nedavno kazao da je položaj Srba u Crnoj Gori gori nego u vrijeme zloglasne Nezavisne Države Hrvatske.

 
Eugenu Didi Kvaterniku je još davne 1952. godine postalo sve jasno, a Kolindi i Plenkoviću još i danas nije
Ponedjeljak, 13 Kolovoz 2018 10:02

 

KvaternikDido Kvaternik u Argentini - 1952. godina

Eugen Dido Kvaternik, koji je po Pavelićevim usmenim nalozima organizovao masovna ubojstva, kojima je najčešće osobno prisustvovao, poslije rata u Hrvatskoj reviji (glasilu ustaške emigracije u Argentini) 1952. kaže: „Naš narodni pad tako kratko vrijeme nakon uspona 1941. uzrokovan je stalnim i opetovanim kršenjem osnovnih etičkih i moralnih zasada... Notorna je činjenica koju ne možemo nijekati, da je za vrijeme prošlog rata i sa hrvatske strane učinjeno teških izgreda, koji s moralnog stanovišta sačinjavaju grijeh, sa pravnog zločin, a s političkog ludost... Zato našu odgovornost pred poviješću ne će nitko moći izbrisati.“ (Citat iz knjige Slavka Goldsteina, 1941 - Godina koja se vraća, Službeni glasnik, Synopsis, Beograd – Sarajevo, 2012, 70)

 
Podsjećanje na balvan-revoluciju koju su mnogi Srbi zaboravili
Nedjelja, 12 Kolovoz 2018 10:01

 

Balvani i gumeSećam se oluje koja je avgusta 1990. razbacala balvane od Hrvaca do Knina

Boris Dežulović

Oluja, avgust mesec, subota, podne: topao vetar s Dinare razvija na kninskoj tvrđavi džinovsku trobojku zastavu, a tamo dole, na krajinskim drumovima, kolone prljavih automobila, oznojeni mrki vojnici s pretećim dugim cevima i uplašen neki svet koji ne zna šta ga čeka u mesecima i godinama koje slede.

Dabome da se sećam. Oluja je valjda bila, šta drugo, kad su te vrele avgustovske subote polomljena popadala sva stabla i bandere pod Dinarom, a moj drugar Predrag i ja uputili se u Krajinu da vidimo to čudo neviđeno – drveće i stenje rasuto po cesti od Hrvaca do Knina.

Oluje koja je 17. avgusta 1990. po krajinskim drumovima razbacala balvane, u Srbiji se, međutim, malo ko uopšte seća. Sva su sećanja na Balkanu oštro presečena, a svaki srpski pomen na avgustovsku oluju počinje od 1995. godine. Dan će tada biti 5. avgust, a boje na zastavi s kninske tvrđave malo drugačije raspoređene, ali jednako će biti subota, i jednako će biti kolone prljavih automobila na krajinskim drumovima, oznojeni mrki vojnici s pretećim dugim cevima i uplašeni neki svet koji neće znati šta ga čeka u mesecima i godinama koje slede.

Tačno pet godina i dvesta pedeset subota u to će vreme već proći od subote 17. avgusta 1990., kad smo Predrag i ja iza Hrvaca pokušavali da razgovaramo sa rabijatnim nekim tipom što nam se kalašnjikovom unosio u kola. Na poslednjoj barikadi pred Kninom – a sećam se da je bila napravljena od kamenih gromada na poslednjoj serpentini stare ceste nad gradom, neposredno pre tunela – pitali smo naoružane pobunjenike čime će se baviti, od čega će živeti kad onu orijašku zastavu Srpske autonomne oblasti Krajine sa kninske tvrđave jednog dana podignu pred staklenim tornjem Ujedinjenih nacija na Ist Riveru, i ponosno zavijore kao zastavu Republike Srpske Krajine. ‘Od čega ćemo da živimo? Od drumske pljačke, kao i prije’, oholo nam je odgovorio jedan od njih, pozdravljen zadovoljnim cerekom ostalih.

 
Sjećanja
Subota, 11 Kolovoz 2018 09:15

 

StaracSalkanova sjećanja i sjećanje na Salkana

Mehmed Meša Delić, Witten, Njemačka

Kao i obično, na pragu kolare zatekao sam njega, Salkana. Ovoga puta nije navlačio rukave na još od znoja mokre ruke, nego ih je ostavio zasukane da se suše na vjetru. Gledao sam njegove mršave, od posla iznurene ruke sa jako nabreklim venama koje su tako izgledale kao da će svakog časa prsnuti. Međutim, takve su bile i do sada, nabrekle, čvrste, kao da su nijetile da kroz sebe propuste što više krvi i time Salkanu donesu još koji dan života.

Sijeda, fino oblikovana brada bila mu je pažljivio podbrijana i, sa brižljivo potkresanim, također sijedim brkovima, jasno govorila o Salkanovoj urednosti.

Njegove stare, ispupčene jagodične kosti krile su u svojim šupljinama dva kristala, dva oka koja su vidjela mnogo stvari u njegovom životu. Mnogo toga. Salkan je bio kao i većina ljudi. Rado se sjećao onog najljepšeg. Po njegovom pogledu koji je bio usmjeren u daljinu i po suzi koja mu je ovlaš zamaglila oči, moglo se naslutiti da se ne prisjeća samo tih najljepših njemu trenutaka iz života, već i onih tužnih.

Salkan je duže vrijeme udovac. Hanuma mu je iznenada umrla, a nisu imali djece. Stotinu mu misli prolazilo jedna za drugom kroz glavu. Sjetio se prvih godina zajedničkog života kako je nestrpljivo očekivao kad će se osjetiti budućim roditeljom, pa prva sumnja, pa na koncu i razočarenja... Koliko je sve mehlema hanuma uzela, kod koliko je travara i gatara bila, koliko je bula i hodže obišla, koliko joj je zapisa zapisano, pa na kraju, koliko je hećima obišla... i na koncu, sve to bi uzalud. Sve mu je to i sada, kao kakav film, prošlo kroz glavu.

Iz dubine razmišljanja trgnu ga moj selam. Dok mi je odgovarao na selam, preko modrih, starih usana preletio je blag, topao osmjeh koga ću se dugo sjećati. Nisam mnogo znao o životu ovog najplemenitijeg čovjeka u našem selu. Mlad sam otišao.

Nakon selama obojica smo ćutali. Ubrzo je to dosadilo i njemu i meni. On je prvi progovorio:

-Jah sinko. U moje doba je sve bilo drugačije. Trebalo je puno raditi i pošteno živjeti, a trebalo je i svojoj duši za ragbet znati. Jah kako, sinko, neće se sto godina živjeti. Zato nemoj ništa rasipati, kako vrijeme, tako i sve drugo u životu, a nemoj ni titiziti – govorio je.

 
RUŠID - roman u nastavcima
Četvrtak, 09 Kolovoz 2018 15:12

 

OtisakRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (27)

"Ovjera" oporuke  

Vratio se prije redarstvenog sata. Spustio se s uzdahom na sećiju i kroz pendžer zamišljen gledao na suton koji se brzo spuštao nad utihlo Sarajevo.

Safija mu prinese komad još tople kukuruze, te nakrižanu papriku i glavicu crvenog luka.

-Uh! Neslana kuruza. A i kako ću paprika i luk brez soli. Što nisi posolila?

-Safeta spava. Slaba je, a k'juč je njojzi oko joj vrata. Rekla je da će ona sobom soli don'jet', al' zakunjala pa i zaspa.

-Jel' kašljala?

-Mrven. Otkad je zaspala, ni kahnula nije.

-Sutra ću ja šnjom popričat oko k'juča od magaze. Neka dadne k'juč tebi jerbo ti kuhaš, stalno ti nešta treba. Dočim, ona stisla otaj k'juč na kanafi na prsa k'o da bog zna šta doli u magazi ima?

-Popričaj ti šnjom. Meni nije zgodno. Ipak je ovo njezina kuća, a mi smo samo gologuzi muhadžiri. Nije moje da ja gospodaricu od kuće propitivam.

Ejub pomisli – E, neće bit' još zadugo njezina kuća – pa reče: “Sutra ću ja šnjom zdogovorit oko k'juča.”

I zaista, već je sutra ujutro nagovarao i nagovarao Safetu da ključ od magaze dadne Safiji, ali nije bilo šanse. Maksimum ustupka je bio da Safija stoji pred vratima magaze, a Safeta da joj iznese sepetić sa namirnicama makar za slijedeću heftu.

Poslije desetak dana priupita: “Pa šta bona ne bila kriješ u toj magazici? Nije jamda ćup zlata. Misliš jamda da smo mi svi lopovi? Nećemo ti zrna žita brez tvog znanja iznjet' iz magaze. Šta si se stisla tako hasta da jedva plaziš niz basamke, a još jedvije uz basamke.”

-Sram te bilo Ejube. Tako star, a tako brezobrazan. Ja vas primila brez r'ječi u kuću. Hranim vas, odnosno dodajem na jad iz Merhameta, baš kol'ko god mogu. Moja magaza, moja kuća, moja odluka. Da me nisi više nikad priupit'o u vezi magaze. Jes' čuo?

-Uh…nemoj se ljutit'…nisam ništa hrđavo mislijo, neg' velim….

Safeta ga ne dosluša već uđe u svoju sobu zalupivši vrata. Onda poče kašljati. Hripa li hripa.

Safija otvori vrata od njene sobe koju nije više zaključavala otkad je došla iz bolnice.

-Safeta, Safeta, jesi l' popila one svoje hapove?

Safeta sjedi na rubu kreveta i potvrđuje klimanjem glave. Safija joj popipa čelo. Živa vatra.

-Ejube, sirće je doli u kredenci. Pola po pola sa vodom razmuti. Nemoj da bi svo sirće izlio u leđen. Ja ću čorape pripremit'. Ti Ismete djeci raspremi nek' legnu i oko njiha budi.

Noć se otegla. Safija i Ejub sjede pored kreveta. Safeta u vatri nešto bunca. Nerazumljivo. Kako god bi joj navuku sirćetli čarape one bi se za minutu osušile i maltene užarile od vatre koja je Safetu obuzela. Nije počelo ni svitati kad jedno od djece zaplaka. Biće nešto dijete sanjalo pa se prepalo. Safija odleti da vidi šta je s djetetom, a Ejub izvadi iz džepa onaj komadić indiga, brzo natrlja Safetin desni palac i pritisnu ga na jedan primjerak već pripremljene “oporuke”. Onda ponovo indigom natrlja isti palac i pritisnu ga na drugi primjerak. Isto to uradi i sa pisanom željom o ukopu. Uze jednu potopljenu čarapu iz sirćeta i pokuša obrisati plavu boju sa Safetinog palca. Uspio je. Skoro da se nije vidjelo plavilo na prstu. Sva tri papira brižno presavi i stavi u njedra.

Oborili su temperaturu, ali Safeta ujutro nije mogla više ustati. Bila je preslaba. Ipak, oko podne se nekako, baš k'o paučak, uz Safijinu i Ismetovu pomoć, spusti do magaze, a njima naredi da čekaju pred zaključanim vratima. Nakon desetak minuta otključa i iznese sepetić pun svačega. Kako je više kopnila postajala je nekako darežljivija. Prije je bila opterećena da što više sačuva za Rušida, ali kako je sušica sve više savladava, ne misli više na čuvanje za sina koji je možda živ, a možda i nije. Prije da nije, jer da jeste, valjda bi se redovno javljao. Pošta uveliko radi, a od njega ni slova.

Ishrana je bila pojačana, ne samo za Safetu, već za sve ukućane. Safeta, međutim, nije ni sanjala da neko drugi ima “ključ” (kalauz) i da se, kad svi pospu, jedna sjena prikrada vratima magaze, tiho otključava, a onda dugo sjedi na basamcima čakijicom deljući komad sudžuke ili suhog mesa i razmišljajući o daljim koracima u akciji sticanja vlasništva nad kućom i okućnicom u Baruthani. “Trkeljajući” poslije ponoći dok su svi spavali dubokim predjutarnjim snom, našao je u jednom čošku i dvije pletare po dvadeset litara šljivovice ostale od rahmetli Rame, a na koju je Safeta bila potpuno zaboravila. Znao je uliti u jednu malu bočicu - pljosku po tri dece šljive, pa bi pomalo potegni da ga niko ne vidi ili kad su Safija, Ismet i djeca u nemuštom redu otegnutom u čekanju pred Merhametom.

(nastavlja se)

 
Čim komšije i susjedi donesu ovakve zakone poletjet će za njima i naše kronične parazitske glavuzije!!!!
Srijeda, 08 Kolovoz 2018 21:05

 

Ovrsni zakonHRVATSKA - POTVRĐENO - NOVI GENOCIDNI "OVRŠNI ZAKON" DO KRAJA GODINE

PROCURILE INFORMACIJE SA TAJNE SJEDNICE VLADE!
NOVINAR KONFLIKTA ZAVRŠIO U PRITVORU RADI SNIMANJA OPREMOM ZA PRISLUŠKIVANJE!

POREZ NA NEKRETNINE IPAK IDE!

Vlada priprema kontejnere za nove beskučnike jer nema dovoljno stanova za zbrinut preko 4927 sudskih predmeta u 2018 godini za izvršenje deložacija!

EVO ŠTO NAS ČEKA: Oni koji neće imati novca za plaćanje poreza na jedinu nekretninu, ostat će bez nje kada im dug premaši 20.000 kuna!

Ljudi koji nemaju odjavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj a rade u inozemstvu država će posebno oporezivati nekretnine kao porez na kuće za za odmor!

Opet se sprema pljačka građana da bi se namirili popovi, branitelji lažnjaci invalidi HVO-a u BiH, politički apetiti za novim voznim parkom, da bi se financirala propala poduzeća kao Agrokor koji se pomaže preko narodnih para HBOR-a, a novac kako je otkriveno trebao je ići za ulaganje u nečije hotelske komplekse koji zjape prazni dok se narod prisilno iseljava iz jedinog doma.

Jedina se nekretnina, izmjenama Ovršnog zakona, ne smije plijeniti za iznose duga manje od 20 tisuća kuna. Zato će od 1.1. 2019. oni koji neće imati novca za plaćanje poreza na jedinu nekretninu u kojoj žive, ostat bez nje onda kada im dug premaši 20.000 kuna!

Ako imaju dvije nekretnine, onda nema niti te pravne zaštite takozvane zaštite od države. A druga nekretnina može biti i zapušteno poljoprivredno zemljište sa stajskim gnojem na nekom kršu, smetlište ili bilo kakva djedovina jer su to uvjeti novog Ovršnog zakona da ipak možete i tamo živjeti.

"Nema vodovoda, struje ima dok ne zagrmi, kuća je stara, naslijedio sam je od roditelja, a oni od svojih roditelja i djedova. Ne mislim tamo živjeti, a u cijelom selu ostalo dvoje ljudi. Nema budućnosti, radnih mjesta, liječnika... Danas u to selo samo vukovi navraćaju i pokoji političar prije izbora na mladu janjetinu, tako je za Slobodnu Dalmaciju jedan čovjek objasnio svoju situaciju oko novog poreza na imovinu.

On, kako piše Slobodna Dalmacija, još uvijek ne vjeruje da će mu na te stare zidine koje je gradio njegov prapradjed stići porezna uplatnica skrivena kroz komunalnu naknadu. Ne vjeruje da će dogodine na stančić u kojem živ od 28 m2 dobiti također uplatnicu za novi porez. Čuo je nešto, a njegova nam supruga kaže - kakvi porez, to je naš stan, platili smo već sve poreze na njega barem tri puta, živimo od svojih jadnih nehumanih mirovina i nemamo od čega plaćati nove poreze?!

Nažalost od od prvog siječnja 2019. ukida se komunalna naknada i porez na kuće za odmor, a sve kuće i stanove kojih je u zemlji 2,2 milijuna, oporezuju se novim porezom na nekretnine. Novim nametom oporezivat će se i garaže, građevinsko zemljište, sakralni objekti osim onih koji služe za obavljanje vjerskih obreda ne daj bože da diraš crkvu nemaju oni para ne bave se oni materijalnim najnižeg reda samo duhovnost i politika...

Prve dvije godine taj porez će biti jednostavna zamjena komunalne naknade, a 2020. opet će se promijeniti pravila igre i određivati će se prema tržišnoj vrijednosti nekretnine shodno uputama iz Brisela. Za nekretnine izgrađene nakon 1988., porez će biti veći od komunalne naknade, kao i za one s dodanim sadržajem, poput bazena ili igrališta. Isto vrijedi za nekretnine u kojima nitko stalno ne živi ili se iznajmljuju.

Naš sugovornik Šime zato kaže: "Neka ta moja stara četiri zida nosi država. Ionako nemam koristi od te kuće, ne mogu je prodati ni darovati"

E moj Šime nema u ovoj septičkoj jami slučajnosti, smislio ti je školovani prevarant Marić guženje na suho!

No, prevario se naš Šime samo u jednom. Država mu djedovinu uzeti neće sve dok ima gdje prestaje razum mirovinu. Ovrhom će mu s mirovine uzimati porez preko Fine i tako će naš Šime ostati bez mirovine.

Tamo tu počinje hrvatska stvarnost!

(Ovaj zlokobni tekst je prenesen sa FB)

 
Slovo o velikanu Emeriku Blumu
Utorak, 07 Kolovoz 2018 08:41

 

BlumEmerik Blum – vizionar s pokrićem

Josip Vričko

Sredinom prošlog stoljeća sa uzorkom proizvoda proizvedenog u jednome anonimnom “pogončiću”, Emerik Blum je pokucao na vrata već afirmirane i goleme jugoslavenske fabrike, s prijedlogomda se udruže. Primio ga je, baš kao što se prima neželjeni gost, nekakav deveti referent. Ali, iako tako nisko rangiran, dozvoliosi je da gosta iz Sarajeva, koji je vodio firmu sa osamdesetakradnika, otpravi s indignacijom – otkud je došao. Nije, međutim, imao pojma s kim ima posla.

“Za petnaest, najviše dvadeset godina bit ćemo deset puta veći ili jači od vaše fabrike, tada ćete vi dolaziti nama sa sličnim ponudama”, odbrusio je Blum s vrata samozadovoljnomignorantu, kojega povijest, za razliku od njegova u ono vrijeme anonimnog gosta, nije upamtila.

Dvadesetak godina od ovoga za Bluma neprijatnog događaja, njegov je Energoinvest bio moćna obitelj sa 22.000 članova što su radili u 35 fabrika, 6 rudnika, pet razvojno-istraživačkih centara, tri projektantska biroa, mješovitim poduzećima sa stranim firmama, 30 zastupništava u zemljama na svim kontinentima. No, ni tada ovaj praški đak – diplomirao je Elektrotehniku na Univerzitetu u Pragu – nije bio zadovoljan. Štoviše, tvrdio je kako bi zadovoljiti se s postignutim bilo ravno samoubojstvu.

“Težimo tomu i radimo tako da se u najskorije vrijeme po svim obilježjima svrstamo u red najvećih europskih i svjetskih firmi iz naše branše”, govorio je u vrijeme kada su mnogi dvojili može li se više od onoga što je Energoinvest već postigao. No, da nije puki navjestitelj svjetlije budućnosti, kao ovi današnji što su nam obećavali kako ćemo jesti zlatnim kašikama, pokazalo se ubrzo. Kada je, godinama se boreći s bolešću, Emerik Blum preminuo u rano ljeto 1984. svi ovi ciljevi su bili ostvareni.

Kako?!

Odgovoriti na to pitanje, znači, u biti, objasniti kako se postaje veliki čovjek. Moram priznati kako više vjerujem da se veliki ljudi rađaju, i to, dakako, ne baš često. Ali, i da ih stvaraju i životne okolnosti. Čini se kako je Emerik Blum postao veliki Blum zahvaljujući i jednom i drugom. Život ga nije mazio. Moždasu njegovi najljepši dani bili oni dani sarajevskog dječaka koji jerastao u skromnoj familiji. I kada je, po osobnom priznanju, bio pravi mali sarajevski jalijaš, pa mu je majka Cecilija, za koju je bio osobito vezan, više puta morala utuviti u glavu kako je batina iz raja izašla.

 
RUŠID - roman u nastavcima
Nedjelja, 05 Kolovoz 2018 17:04

 

Pero za pisanjeRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (26)

Nadan Filipović

Eto i pisara


Ejub je ipak naručio još jednu “kahvu” zaslađenu saharinom. Nije htio da ispada fukara u gazdinim očima, pogotovo nakon onog što reče o muhadžirima.

Nije prošlo ni desetak minuta, a eto momka: “Ujagmio sam ga. Sa'će doć'.”

Prođe još jedno dvadesetak minuta i vrata se otvoriše. Uđe omalen ćelav čovjek i momak ga išaretom uputi prema stolu za kojim je Ejub sjedio. Polako se spusti na stolicu i pogleda Ejuba zakrvavljenim očima ispod kojih su se, kao dvije mlohave kese, otromboljili žuti podočnjaci. Ni riječi ne progovara.

Ejub prereza šutnju: “Esselamu alejkum efendija. Najprvije od prvog 'fala ti đe čuo i đe….

-Pusti bolan te seljačke finte i selamanja. Šta ti od mene ho'š?

-Veli momak da si plaho puno učen pisac, naškolat i pismen, a ja sam jok. Treba mi napisat' jednu izjavu od moje rodice koja je puno hasta i koja hoće da mi za života napismeno napiše da mi prepisiva svoj kućerak jadni gori na kraj Baruthane.

-More. Jedna strana je dvjesta kuna.

-Uuuuh! Puno, brate si mi dragi. Al' ha'de, ja sam nagodan čo'jek, pišider pa ćemo viđat kol'ko će izać', al' svega ti, nakiti baš l'jepo.

-Kemo, Kemo, deder mi onu moju frciklu sa papirima, tintarnicu, pero i posušalo - naredi Ćamil momku. Očigledno mu je ta kafanica bila česta pisarska “kancelarija”.

Momak hitro donese sve pisarske rekvizite. Ćamil iz fascicle izvadi dva lista papira i objasni da se taj darodavni ugovor mora sačiniti u dva primjerka. Ejub klimanjem glave potvrdi da se slaže. Kad Ćamil otvori tintarnicu i uze pero da će ga umočiti u tintu ruke su mu toliko drhtale da promaši.

-Kemo, daj mi fildžan one moje kahve. A ti?! Stoju kuna unapr'jed!

Ejub s uzdahom izvadi šlajpek i pruži “piscu” dvije petobanke.

Momak pritrča sa fildžanom u rukama: “Ćamile, ruke ti se tol'ko tresu daš sve prolit'. Otvori usta!”

Ćamil širom zinu, a momak mu sali sadržaj fildžana u usta. Ejuba zapahnu miris rakije.

-Još jednu moju kahvu, Kemice!

Momak donese još jedan fildžan rakije, Ćamil zinu i rakija nestade u njegovim ustima.

-Eeee, sad sam mnogo bolji. Kako se ti ono zoveš?

-Ejub. Ejub Maslan.

-Oklen si?

-Iz Bučje kod Goražda, al' sam zadnjih petn'est godina živijo u Nezucima kod Višegrada, pa došli četnici, pa su počeli klat'….

-Pusti sad četnike, klanja i seljačke priče duže od hodžinskih kišnih dova. Sačekaj da ispušim jednu cigaru da mi se ruke potpuno smire.

-More. Hoš kahvu da ti viknem?

-Ma, jok. Kad pos'o završimo moreš mi zovnut' par ovih mojih što nisu kahvaji, već providne i šljivom miruhe. Da se oporavim.

-More.

Još drhtavim prstima nekako smota podeblju cigaru. Dimi, dimi i gleda kroz staklo rijetke užurbane i natmurene prolaznike. Kad mu je cigareta toliko dogorila da mu je skoro spržila usne, ugasi je u pepeljari, i poče:”Krećemo! Ha'de, diktiraj.”

-Šta da radim, bolan ne bio? De, ponov'der!

-Diktiraj!

-Ne umijem ja to. Nikad čuo nisam ditriraj. Aaaa?!

-De, sad polahko govori šta hoš da piše na ćagetu.

-Eeee, to li ti je to! Ha'de 'vako.

Naslov nek' bude MOJA POSLJEDNJA ŽELJA – TESTAMENAT (OPORUKA)

 
Gospon Himzo zaboravlja da se džon-obrazu šamarčine džabe udaraju
Subota, 04 Kolovoz 2018 22:44

 

HIMZO FAZLICHimzo Fazlić o Emiru povodom njegovog TV-spota – providne navlakuše za bošnjačku dijasporu

Nadan Filipović

Slažem se sa gospodinom Himzom, ali mislim da je bio preblag u ovoj “dijagnozi” lika i djela Emira Hadžihafizbegovića – odličlnog glumca, nikakva čovjeka, ližisahana svakoj vlasti, a sada SDA-Ždanova što uvijek blizu kao maca koja prede oko glavne sećije.  

Himzo Emiru: “Lažeš pašće jedno, Bosna nije odbranjena nego Bosna je podijeljena i izdana i to je učinio tadašnji predsjednik SDA stranke 29 septembra 93 godine u Hotelu Holiday u Sarajevu na Bošnjačkom saboru, kada je prihvatio podjelu i konstitutivnost takozvana tri naroda u Bosni. Do tada se Armija Republike BiH borila za cjelovitu BiH, a od tada za muslimanske dijelove BiH. Nestala je i Republika BiH, ali je stvorena Republika Srpska i to je sve islo pod rukovodstvom SDA stranke. Stidi se pašće jedno da uzimaš novac za takve lažne spotove i obmanjuješ i lažeš dijasporu. Sram te bilo Emire. Ti bi za novac mater prodao, balijo nad balijama. Zaista sam izgubio svaki respekt prema tebi i kao čovjeku, kao nekadašnjem ministru kulture i kao glumcu umjetniku. Zalutao si Emire, novac te samo interesuje.” (Završen citat).

(Postavio gospodin Himzo Fazlić na FB)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • U sridu!!!!
    Jeste, naravno. Zato su Srbi postali popularni u svijetu do te mjere da ih svijet nije mogao više g... Više...
    16.08.18 17:27
    Autor - Zike
  • U sridu!!!!
    Imaš li stranku svoju? Kako ja za tebe nisam čuo? Jesi li ti Srbin musliman? Više...
    16.08.18 17:23
    Autor - Zike
  • U sridu!!!!
    Jeste tako je, zato će Beograd opet biti bombardiran. Znaš da vam saveznici svakih 40,50 godina pra... Više...
    16.08.18 17:20
    Autor - Zike
  • U sridu!!!!
    Kao budući srpski akademik trebali bi znati razliku između agresije i građanskog rata. Na BiH je iz... Više...
    16.08.18 15:43
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • U sridu!!!!
    Kada pišeš o srpskoj premoći, zar vas ne brine i ne čudi, da ta "jaka" Srbija sa takvim naoružanjem... Više...
    16.08.18 15:34
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • U sridu!!!!
    Ja nemam ni viziju da postanem "Dodikov Ljajić", meni sasvim dovoljno da u perspketivi postanem srp... Više...
    16.08.18 00:10
    Autor - Znam čoveka
  • U sridu!!!!
    U Bosni i Hercegovini se vodio građanski rat između posvađanih politika bošnjačke, hrvatske, srpske ... Više...
    16.08.18 00:05
    Autor - Znam čoveka
  • U sridu!!!!
    ... ali su im u pomoć priskočili... Srbi iz Srbije i Crne Gore... Međunarodni sud pravde je donijeo... Više...
    15.08.18 23:57
    Autor - Znam čoveka
  • U sridu!!!!
    Srpska volja se pretvorila u srpsku nevolju. Od zamišljene države "velike Srbije" u kojoj su Srbi t... Više...
    15.08.18 01:30
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • U sridu!!!!
    Opet Amir! Kronični provokator Amir! (H)ej ba Amire, koji se sam nudiš nagužen da budeš veći Srbin o... Više...
    14.08.18 23:52
    Autor - Nadan Filipovic
  • U sridu!!!!
    Mehmed Meša gde god se vodio rat Srbi su bili domicilni stotinama godina unazad i ne može se reći "d... Više...
    14.08.18 19:29
    Autor - Druga strana medalje
  • U sridu!!!!
    Hahaha, evo kako izgleda kada Amir hoce da bude veci Milivoj of Milivoja. Više...
    14.08.18 18:40
    Autor - Zijo
  • U sridu!!!!
    Tačno je da medalja ima dvije strane, a takvu medalju su Srbi osvojili kao najbolji preskakači tuđi... Više...
    14.08.18 15:38
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • U sridu!!!!
    Srbi su samo branili svoje pravo na opstanak, pravo na svoju državu koju su drugi podrivali, svoje p... Više...
    14.08.18 02:05
    Autor - Druga strana medalje
  • Jedna nostalgična priča za ned...
    Poštovani gospon Srdić, hvala Vam što se niste "rasrdili" oko povrede autorskih prava. Vidite i sami... Više...
    13.08.18 23:58
    Autor - Nadan Filipovic
  • Jedna nostalgična priča za ned...
    Нема никакве љутње на уредника ради преузимања овог текста. Срдачно, адв. Павле Р. Срдић Više...
    13.08.18 23:32
    Autor - Adv. Pavle R. Srdić
  • Salih Selimović nam je, između...
    Javi se s opširnijim izvješćem kad ti braća Srbi napune guzicu. Više...
    12.08.18 09:09
    Autor - Nadan Filipovic
  • Salih Selimović nam je, između...
    Odlično sam se ovih dana proveo u Guči, bilo je baš odlično, srpske trube, srpske nacionalne pesme, ... Više...
    12.08.18 06:58
    Autor - Druga strana medalje
  • Salih Selimović nam je, između...
    Amire pakašu jedan! Pa, bolan ne bio, o čemu lupaš. Doći će za tebe posebni stari specijalac, Srbin,... Više...
    11.08.18 23:39
    Autor - Nadan Filipovic
  • Salih Selimović nam je, između...
    Amire, osunećeni Srbendo sa dna kace, idi bre lepo pa živi u Srbiji među svojim. Ali, kad budeš vriš... Više...
    11.08.18 17:14
    Autor - Nadan Filipovic
home search