LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Ekscerpte iz knjige Ruždije Adžovića
Petak, 30 Rujan 2016 21:13

 

Ruždija AdžovićKUSTURICA NE BI BIO ONO ŠTO JE DA NIJE BILO SIDRANA

 Za Abdulaha Sidranasam prvi put intenzivnije čuo preko filma “Sjećaš li se Doli Bel”, Emira Kusturice. Onda sam se više zainteresovao za tog Abudlaha Sidrana i, tu i tamo, pročitao poneku pjesmu u nekom časopisu, jer sam sarađivao i u bosanskim časopisima i čitao ono što se u njima objavljuje. Naše poznanstvo, međutim, naživo se nikad nije ostvarilo.

Dođem u Sarajevo. Poslije nekoliko mjeseci, čak možda poslije pola godine, ja okrenem telefon i dobijem Abdulaha Sidrana i kažem mu da bih želio da se vidim s njim. I bilo mi je zaista prijatno, jer je poslije nekoliko dana došao i to na jednan pjesnički način.

Došao je s rakijom da čestita otvaranje crnogorske misije. Tu se oformilo društvo ljudi. Mi smo iskapili tu rakiju i on će kasnije recitovati jednu od svojih pjesama, koju sam već bio pročitao, koja mi se izuzetno svidjela i koju ću čuti od njega na jednoj tribini u Bošnjačkom institutu Adil-bega Zulfikarpašića. Tu smo razgovarali o svemu i svačemu, o zajedničkim poznanicima i tada sam mu dao svoj roman “Crnogorska hronika”. On će ubrzo postati predsjednik pisaca Bosne i Hercegvoine.

Ali, moram dodati neke detalje. Kad sam gledao pozorišnu predstavu “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”, najbolje sam spoznao Abdulaha Sidrana. Tu je on potpuno dao svoju ličnost. A, kako sam došao do tog saznanja, odmah sam rekao svojim poznanicima, a lično sam otišao da kažem i uvaženom Tvrtku Kulenoviću, tadašnjem direktoru Narodnog pozorišta da bi bilo veoma ljekovito da se u svakom gradu Srbije i Crne Gore prikaže Sidranova drama “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”.

I sigurno, kad se budu cijedila vremena i kad se s jedne distance, iz jedne retrospektive, bude govorilo o ovim vremenim, ta će njegova drama imati veliko značenje i jednostavno će prigušiti sve njene, zanatski kazano, stručne mane i nedostatke kao dramskog i književnog teksta.

 
“Doktor” Pinto - vrač pogađač
Četvrtak, 29 Rujan 2016 20:32

 

Kafana DubravkaKako je “doktor” Moric Pinto dugo godina pogađao hoće li se roditi žensko ili muško? (5)

Nadan Filipović

(na slici desno, preko puta crkve, bila je kafana "Dubravka")

Tiho teče Miljacka. Kao da šapuće na slapovima. Vrijeme lahori, pomiluje i izmakne se. Zemlja se budi, zemlja se ponove gradi, a Pinto, radi li radi. Neka, neka, samo naprijed doktore.  

No, svaka slika ima i naličje. Po Čaršiji se počelo šuškati da “doktor” znade i napraviti mahu u svojoj prognozi pola djeteta. Na te zlurade čaršijske tračeve Pinto se samo osmjehivao i lijeno odmahivo rukom. Što je više kleveta i laži, Pinto trudnicama miliji i draži. Kada onako krakat i poguren prošeta, jal sam, jal sa Ružom po Čarsiji, svijet se sve za njim okreće:”To je on. To je taj naš doktor Pinto. Jest, jest, baš glavom i bradom naš doktor Pinto.”

Kad jednog dana puče k’o top sa Bijele Tabije glas da je Sabaheta Ajanović rodila četvrtu kćerku, a sve “ganjajući” muško – sinčinu. Dva puta je bila u doktora Pinte i on je za treću kćerku Amiru rek’o i upis’o u onu golemu i debelu knjigu “KĆERKA”, al’ ovaj put, sedam mjeseci prije neg’ što će roditi Lejlu, boga mi na Sabahetine oči doktor Pinto upisa “SIN”. I eto ne bi sin. Počeše se po Saraj’vu šunjati kojekakvi zluradi i zavidni komentari i to kao:”Ma masla Ćifo, odvali on i upiše ofrlje, pa ako jami, jami.”

 
Poruka na mobilni
Srijeda, 28 Rujan 2016 20:47

 

Ogrijevno drvoFudo jarane, trebaju li ti drva?

Otišli Fudo i njegova hanuma na sijelo kod najboljih prijatelja. Žena, koja će voziti nazad kući, pije samo šerbe, a Fudo se raspištoljio i navalio po šljivi i mezetlucima. U glavnoj ulozi na sofri bila je teleća glavuša pečena u papirnatoj kesi  - pa ko bi izdržao!

Odjednom pipnu mobitel. Daje znak da je dobio poruku. Fudo izvadi mobitel, a poruka glasi:

- Fudo jarane, trebaju li ti drva?

-Joooj jarani, kakvih sve nasrtljivih uhlipa nema! Čuuuuj,u ovo me doba hajvan pita trebaju li mi drva. Ja na vakat šest kubika naručio, zovno Lihu cjepara i on sve pocjepo i složio za tri banke, plus dobar ručak doduše. Al halal mu čufte. Iscjepo je i složio ko da je Njemac radio.

-Idem mu odgovoriti i to kulturno.

Napisa: "Ne trebaju jarane! Stipu me ba."

Sijelo se oteglo do dva ujutro. Da nije Fudinica navalila sjedilo bi se do sabaha.

Dovezli se kući. Ušli, pa će da legnu, a hladno. Baš svježe. Fudinica veli: “Hajde sultane moj, ne budti zapovjedito, donesider naramčić drva da kaljevu peć potpalimo, da makar malo zagrije. Uzmi bateriju i nemoj se pretovarivat. ”

Fudi ne bi pravo, al šta će, valja mu ženu poslušat’.

Ode i eto ga svog usplahirenog. Oči ko fildžani! Sav mavi oko usta, a ostatak lica ko kreč.

-Moja ženo, moja ženo, ja se smijo onoj poruci što je dobih na mobitel. Velim ja blesava poruka jer me nakav frajko sa neregistriranog broja pita trebaju li mi drva. Sad sam ustanovio da će nam trebati. Iza kuće ni trijeske!

 
Neponovljivi Zuko
Utorak, 27 Rujan 2016 22:28

 

Zuko DžumhurOsveta mrtvih sultana

Zuko Džumhur

U djetinjstvu, bila je jedna ulica, u ulici knjižara, u knjižari slika, na slici panorama - Sarajevo pred austrijsku okupaciju - zeleno u magli zelenog šutanja. Bursa je dugo za mene bila samo ta slika u izlogu Studničke, knjižara i antikvara, Čeha ili Poljaka, do Štadlerove katedrale - zelenije zelena od svake Lorkine strofe, zelenija od svih zelja, zeljanica, zelengora i zeleniša. Najzelenije zeleno zelenilo.

Samo se slike dugo pamte, a riječi već sutradan promijene svoj red.

Bozadžinica na proplanku kod izobilnog šedrvana zelene bursanske džamije puna ogledala, tatlija, muha i tepsija... Opet uramljena priznanja odlično položenih majstorskih ispita i pretjerano taksiranih dozvola i uvjerenja sa potpisima mjesnih vilajetskih veličina...

U šlifovanom staklu smeđih vitrina šećerna vojska šarenih šećerlema kao egzotični statisti u holivudskoj šarenoj koloparadi pred rokoko kapijama nekog maharadže od Hajdarabada. Bijeli turbani mrkih indijanera na čelu dugih ešalona kraljevskih indijskih kopljanika predvode tvrde oklopnike smeđih doboš-torti i kolone običnog crnog askera od užeglog masla i čokolade.

Eskadron jeftinih poslastica preliven roza kremom sa crnim perjanicama najamnika od prženog badema putuje staklenim megdanima vitrina...

Iz impozantnog "Vestinghuzovog" zdanja žmirkaju po svečanosti pihtijaste oči muhalebija i bjeloputi sutlijaši kao haremi pregojenih bula moćnog istočnjačkog princa u nekoj verziji Diznijeve bajke za anadolsku djecu i odrasle.

Noga srpskog kraljevskog poslanika Novaković Stojana i supruge mu pohodila je ovu zelenu dolinu antičke Vitinije putevima svetosavskim, preko Inđir Limana, kuda je najmlađi Nemanjić nekada plovio u Nikeju. Godine 1891. maja i juna Novaković je bio u Bursi...

 
“Doktor” Pinto - vrač-pogađač
Ponedjeljak, 26 Rujan 2016 23:14

 

MarijindvorKako je “doktor” Moric Pinto dugo godina pogađao hoće li se roditi žensko ili muško? (4)

Nadan Filipović

“Ordinacija” je šljakala punom parom. Prvo su nahrupile trudnice sa Marindvora i marindvorskog komšiluka, pa boga mi počeše dolaziti iz cijelog Saraj’va, a ni dva mjeseca ne prođoše a doktor Pinto “osvoji” Ilidžu, Hrasnicu, Tarčin i okolna sela, šaptom pade Pazarić, pade Fojnica, pade čak i jako uporiste hodža-zapisničara, selo Kačuni, zadnja pošta Fojnica.

Svi bosanski putevi vode kod doktora Pinte u ordinaciju na Marijin dvor.

Zvono zvoni bez odmora. Ruža ponekad malo promukla, al’ kliče: “Slijedeća drugarica, molimo lijepo. To je broj šesnaest.” Žene sjede u čekaonici, malo eglen, malo beglen, pa kahva napolica, pola kahvica, pola Divkica, pa šabesa, koji kreher, pinka pada, al’ doktor sve koje mu ponudiše peškeš uvijek kulturno “izruži” na izlasku:”Ma za koga vi drugarice mene smatrate? Ja niti hoču, niti smijem para il’ poklona uzeti. Kada rodite, i kad se ako Bog dadne sve znadne, a daće bog, samo mi javite jel’ sve bilo u redu. Ništa vi meni niste dužni. Ja samo želim ženama da pomognem da se mogu kompletno, a posebno psihološki pripremiti” - ponavljala se ženskom, trudničkom uhu blagougodna humana, al’ dobro skontana i još bolje zamišljena priča. Ona i jeste bila važan dio finog mozaika koji je strpljivo, da strpljivije ne može, polako slagao pogureni, al’ ponosni nositelj okruglih pozlaćenih cvikera na vrhu orlovskoga mu nosa i dugoga bijelog uštirkanog mantila. Pa to baš i bijaše mudri nasljednik onih starih Sefarda što ih ’nako bezdušno iz Španjolske istjeraše u velikom broju baš u Saraj’vo onaj munafik kralj Ferdinand i u njega mu gospoja Izabela.

 
Abeceda ljekovitog bilja
Nedjelja, 25 Rujan 2016 21:00

 

Blue cochoshPlava staničarka, ženski korijen, žuti ginseng, Blue cohosh (Caulophyllum thalictroides)

Plavu staničarku su od davnina koristili američki Indijanci za smanjenje intenziteta porođajnih bolova, za induciranje porođaja, kod poremećaja menstruacije, dakle, uglavnom kod takozvanih ženskih problema. (Chevallier A. The Encyclopedia of Medicinal Plants, London, UK: Dorling Kindersley Limited, 1996).

Ova biljka je zauzela mjesto u farmakopeji USA još davne 1905. godine. (Dugoua J.J, Perri D, Seely D, Mills E, Koren G. Safety and efficacy of blue cohosh (Caulophyllum thalictroides) during pregnancy and lactation. The Canadian Journal of Clinical Pharmacology 2008, 15, 66–73).

Aktivne komponente su alkaloidi  magnoflorin, taspin i boldin.

Aktivne komponente plava staničarke imaju značajnu antibakterijsku, antiupalnu, antioksidantnu, antitumorsku i analgetsku aktivnost. (Yong-Gang Xia et al. Genus Caulophyllum: An Overview of Chemistry and Bioactivity, Evid Based Complement Alternat Med, 2014, 684508)

Klinički je dokazano da preparati (oblozi) pripravljeni od ove biljke pospješuju zarastanje rana I pojačavaju cirkulaciju u području rane. (Porras-Reyes BH, Lewis WH, Roman J, Simchowitz L, Mustoe TA. Enhancement of wound healing by the alkaloid taspine defining mechanism of action. Proceedings of the Society for Experimental Biology and Medicine, 1993, 203, 18–25)

Najbolji rezultati u praktičnoj upotrebi ove biljke su se pokazali kod slučajeva dismenoreje koju karakteriziraju jaki grčevi maternice praćeni skoro neizdržljivim bolovima, dva do tri dana prije menstruacije.

Treba svakako spomenuti da se preparati ove biljke ne smiju koristiti u trudnoči jer je dokazano njeno teratogeno djelovanje. U medicinskoj literature su opisani slučajevi moždanog udara kod novorođenćeta u toku porođaja ili par sati nakon porođaja.

Dakle, treba biti veoma oprazan prilikom upotrebe preparata pripravljenih od ove biljke.

 
“Doktor” Pinto - vrač-pogađač
Subota, 24 Rujan 2016 20:52

 

MarindvorKako je “doktor” Moric Pinto dugo godina pogađao hoće li se roditi žensko ili muško? (3)

Nadan Filipović

Doktor Pinto je u svojoj “ordinaciji” imao na stolu jedno dugme pa kada bi jedna žena izlazila iz ordinacije i za sobom zatvorila vrata, nedugo nakon toga oglašavalo se bučno zvono u čekaonici, na što bi Ruža gromoglasno, ko da je tude tombola: ”Drugarice, drugarice, slijedeća molim, neka uđe ona što ima broj jedanaest.”

Žene su sa neizvješnošću ulazile i zadovoljne izlazile iz ordinacije. Što je najinteresantnije, doktor Pinto, svakako sa svojim obaveznim pozlaćenim cvikerima na orlovskom nosu i u notornom štirkanom bijelom mantilu skoro do zemlje, nije uopšte naplaćivao svoje prognostičke usluge. Svašta u Božjoj bašći!!!!

Znam da vas sve živo interesira na koji li je to način “doktor” Pinto pogađao spol nerođena djeteta još u drugom, a maksimalno trećem mjesecu trudnoče, a što zaista ne može predvidjeti ni najbolji ultrazvuk današnjice.

Evo kako je to bilo.

Priču sam vise puta čuo iz prve ruke, pa ako sve te ženice lagale, lažem onda i ja. Jedna moja daljna rodica Behija, zvana Behka, otišla je kod doktora Pinte, još rane 1947.godine, kada je već oko dva mjeseca bila noseća sa svojim sadašnjim sinom Abdulahom-Adijem. Čekala Behka, čekala i dočekala. Uvečer Bogami zazvoni ono zvono (k’o školsko, pravo je zvonilo) i Ruža prozva: “Slijedeća drugarica, molim lijepo, neka uđe broj tridesetdva”. Behka stidljivo uđe na velika vrata, kad u doktorovoj sobi nekakav polumrak. Velika lampa na pisaćem stolu bacala je žutu svjetlost na proćelavu doktorovu glavu koja se lijeno podiže.

-Dobro veče drugarice, sjedite, samo sjedite, šta ste se prepali.

 
Sandetova priča za vikend
Petak, 23 Rujan 2016 20:44

 

BrijestBrijest

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

U predvečerje ljetnjeg dana Veličkovi sinovi zapališe strnište. Kada pomrčina natkrili polje i vatra poče jenjavati, bešumno povlačeći noge po nagorjeloj zemlji i povijajući se u hodu poput zrelog žita na vjetru, jedan za drugim, sinovi napustiše njivu nad kojom su se dizali stubovi dima ...
 -Da zapalimo još jedno! - rekao je tada najstariji.
 -Ovo je brzo izgorjelo - kazao je drugi.
Sve je bilo kako su rekli. Nad poljem se uskoro nadvi još gušći mrak i oni odustadoše od dalje paljevine. Nerado su to učinili, ali nisu znali šta bi još mogli raditi dok bi vatra gorjela, nije im se vraćalo...

-Ako se već i vraćamo,  još uvek nam ostaje dovoljno vremena da svratimo u Parlevicu i posiječemo onaj brijest što raste u međi! - predloži najmlađi.

Ostala trojica ga poslušaše i skrenuše s puta. Svratiše u Angelove kuće. Htjeli su posjeći brijest koji se još ne bješe u potpunosti osušio od „holandske bolesti“. Htjedoše mu na taj način pomoći, da se takav - ni suh ni zelen - više ne muči! Odluku donesoše i ne razmišljajući: rečeno učinjeno! Plahost im je smetala da bi bilo drugačije.

Stigavši prečicom do Angelovih kuća, još izdaleka pozvaše domaćina. Kazaše mu u čemu je stvar i zatražiše od njega sjekiru. Angel, zvani „Jarebica“, samo je trepnuo prije nego što je iz plota izvukao sjekiru. A ona  - dražaljom  zabodena u suhi pletar plota - bila mu je na dohvat ruku, i Angel se, nakon što je izvuče, samo zagonetno osmjehnu ne vodeći mnogo računa što će mu smijeh biti odviše upadljiv!?...

 
Ruždija Adžović ekskluzivno za OKO
Četvrtak, 22 Rujan 2016 20:11

 

Ruždija AdžovićRusija kronično podriva Bosnu i Hercegovinu - hoće li iko ruskom ambasadoru Petru Ivancovu konačno začepiti usta?

Ruždija Adžović, Sarajevo

Umjesto da su kreatori naših sudbina ambasadora Petra Ivancova odmah nakon njegove prve zloupotrebe gostoprimstva ispratili kao personu non grata, oni će mu omogućiti to zadovoljsatvo da se u Rusiju vrati sa svim počastima i kolajnama koje će mu na grudi nakačiti rušitelji Bosne i Hercegovine

Konačno se neko u Bosni i Hercegovini sjetio da ruskog ambasadora u ovoj zemlji Petra Ivancova upozori na njegovo nediplomatsko ponašanje. Naime, predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) Amer Jelagić osudio je miješanje Rusije u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine, ističući u otvorenom pismu, koje je uputio ambasadoru Ivancovu, da je svako dužan poštovati ustavni poredak države u kojoj je ambasador. Jerlagić je ocijenio da izjave ambasadora Ivancova o referendumu u Republici Srpskoj o danu tog entiteta predstavljaju nepoštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i najvišeg državnog sudskog organa - Ustavnog suda BiH. Amer Jerlagić je svojom izjavom očigledno čačnuo sujetu nekih ljudi u Stranci demokratske akcije (SDA). Čelnicima ove stranke, koja se godinama bombastično predstavlja (nameće) kao državotvorna stranka i zaštitnik bošnjačkih interesa, godinama nije paralo uši otvoreno miješanje ruskog ambasadora Ivancova u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine i njegovo verbalno iživljavanje nad njenim suverenitetom i integritetom. Međutim, za razliku od SDA – šutnje progovorio je Jerlagić, a s obzirom da je vrijeme predizborne kampanje, iz SDA su zaključili da je red da se i oni oglase i „zaprijete“ nestašnom Ivancovu porukom da je nedopustiva i diplomatski neprimjerena njegova izjava u kojoj daje podršku vlastima Republike Srpske za održavanje referenduma 25. septembra o Danu tog entiteta.

Traktorista iz Bakinaca – zadnja pošta Laktaši

Iz te stranke ocijenili su nedopustivim da ambasador države koja poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH daje podršku, kako ističu, rušiteljima suvereniteta BiH, jer protivljenje odlukama Ustavnog suda BiH je nepoštivanje suvereniteta zemlje te za SDA izjava Ivancova predstavlja direktnu podršku diskriminaciji koju godinama provodi vlast u RS-u.

 
Akcija-presađivanje glava!
Srijeda, 21 Rujan 2016 20:28

 

Dr CanaveroTransplatacija glava – nazire li se riješenje za Bosnu i Hercegovinu?

Nadan Filipović

(na slici Dr Sergio Canavero - pokazuje prstima da će operacija biti izvršena najkasnije za devet mjeseci)

U australijskom dnevnom listu Daily Mail, danas, 21.septembra, preciznije prije osam sati, poznati novinar Richard Gray objavioi je prilog pod naslovom: “EXCLUSIVE: Doctor planning world's first head transplant says he is preparing for his “Frankenstein” surgery by REANIMATING human corpses”. Doktor Sergio Canavero (51), direktor Advanced Neuromodulation Group iz Torina sa svojom ekipom planira da napravi transplantaciju glave. Prvi pacijent bi trebao da bude jedan Rus, Valery Spiridonov, star 31 godinu. On se dobrovoljno prijavio i sada se čeka genetski pogodno tijelo na koje bi trebali transpantirati glavu spomenutog Rusa.

Dežurni skeptici, posebice oni iz doktorskih krugova s nevjericom komentarišu ovu vijest, ali Doktor Sergio Canavero nepokolebljivo tvrdi da su kolege i on razvili takvu kirušku tehniku koja omogućava rekonekciju kičmene moždine glave i “novog” tijela uz korištenje specijalne nervne stimulacije pomoću određenih električkih impulse.

Treba napomenuti da se u eksperimentalnoj medicine već dugo pokušava transplantacija glave na pokusnim životinjama, naročito psima. Doktor Wladimir Demihkov je još davne 1950-te uspješno transplantirao glave kod pasa, ali tada nisu bili poznati preparati koji ujmanjuju imuni odgovor pa je većina tih pasa umirala u roku od dvije nedelje do dva mjeseca. (Roach, Mary (2004). Stiff: The Curious Lives of Human Cadavers. W.W. Norton & Co. pp. 206-210) Kasnije su kineski doktori izvršili transplantaciju glave na psima i njihovi su živili od tri mjeseca, pa do godine dana. ("Dog-Head Transplant Claimed by Chinese". Washington Post. December 9, 1959)

 
“Doktor” Pinto - vrač-pogađač
Utorak, 20 Rujan 2016 21:58

 

Dr PintoKako je “doktor” Moric Pinto dugo godina pogađao hoće li se roditi žensko ili muško? (2)

Nadan Filipović


Izdrža izdržljiva Bosna i Sarajevo u njoj i ta olovna vremena, baš kako je kroz historiju bilo suđeno da izdrži sve pohare, pa Eugena Savojskog, pa bezdušnog Omer-pašu Latasa, pa sve one požare, kuge, kolere, te sve nebrojene nevolje i pošasti. Sve bude i sve prođe. Jašta, jašta Bosnice - Feniks ptico naša.

6.aprila (zasada drugovi više nema travnja) 1945. u Sarajevu “jedan – nula za partizane”. Nijemci i ustaše su se noć prije potiho povukli, te partizani uz beznačajno i kratkotrajno čarkanje sa zaostalim ustaškim fanaticima, “oslobodiše” glavni grad buduće, nove Bosne i Hercegovine. Tako ovaj geografski pojam njihovim dolaskom dobi opet šansu da ostvari bilo kakvu formu svoje državnosti koju je zadnji put izgubila kada su se Dr. Vlatko Maćek i Dragiša Cvetković lijepo uz bistro led-ledenu šljivu i bogatu mezu dogovorili da zadovolje i velikosrpske i velikohrvatske apetite, da u tal “zameze” cijelu Bosnicu, a sve na račun Bošnja i jedine zemljice im Bosne. Banovine, banovine, nema Bošnjo više babovine. Stara klasična priča. Film koji se nešto stalno ponavlja, samo što se glavne uloge neznatno mijenjaju.

Dok su se partizani zabavili sa “gonjanjem” ratnih zločinaca i drugih raznih okupatorskih sluga, dok počeše trčati da što hitnije i bolje riješe svoje stambene probleme upadajući u do jučer ustaške stanove, koji su k’o “prekjučer” pripadali nekim bogatim jevrejima ili pravoslavcima, dotle je apotekar Krešo, pod hitno postao opet Moric Pinto. Kako je ostao potpuno sam u dobro snabdjevenoj apoteci, sam sebe proglasi poslovođom i nastavi raditi, k’o da baš nije ništa bilo.

Međutim, njegovo gazdovanje dugo ne potraja. Nisu prošla ni dva mjeseca od oslobođenja kada se na velikim vratima apoteke pojaviše dva naočita mlađa čovjeka u dugim kožnim mantilima. E, moj Pinto, ko to za te dozna, pa na vrata da ti bahne OZNA!? Boga mi ozbiljna situacija. Šta češ Krešimire il doktore Pinto sad?

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search