LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Bajramska priča
Srijeda, 22 Kolovoz 2018 08:45

 

KuranBajramska priča

Prije mnogo godina na Kurban-bajram jedan bogataš iz Dubaija, koji nije imao ženu, djecu niti članova porodice odlučio je da okupi na večeri sve svoje uposlenike. Pozvao ih je i zamolio da sjednu za sto. Ispred svakog je bio Kur’an i manji novčani iznos. Nakon što su večerali, bogataš im reče: “Šta biste radije primili kao poklon- ovaj Kur’an ili ovaj novac?

Nemojte se stiditi, izaberite ono što želite”.

Čuvar  je prvi reagovao: “Gospodine, volio bih uzeti Kur’an, ali pošto ne znam čitati, novac bi mi više koristio”.

Baštovan je drugi progovorio: “Moja žena je jako bolesna i zbog toga mi je novac potrebniji, inače bih sigurno izabrao Kur’an”.

Treći je bio kuhar: “Iskreno, volim da čitam, to je jedna od stvari koje volim raditi, ali moj posao je jako naporan i puno radim da nikada ne mogu pronaći vremena da prelistam časopise, a kamoli Kur’an. Uzet ću novac”.

Na kraju, dođe red na dječaka koji je brinuo o životinjama. I kako je bogataš već znao da je dječakova porodica siromašna, prišao mu je i kazao: “Sigurno i ti želiš novac, zar ne? S njim bi mogao kupiti hranu za dobar obrok kod kuće i novu obuću?”

Ali dječak je sve iznenadio odgovorom: “Ne bi bilo loše kad bih kupio piletinu i drugu ukusnu hranu koju bih podijelio za Bajram sa svojim roditeljima i braćom i sestrama. Također mi je potreban i novi par obuće jer su mi ove cipele jako stare. Čak iako je tako, izabrat ću Kur’an jer sam uvijek želio da ga imam. Moja majka me je naučila da su Allahove, s.v.t., riječi vrijednije od zlata i da su ukusnije od saća iz meda”.

Nakon što je dječak uzeo Kur’an, odmah ga je otvorio. Unutra je pronašao dvije koverte. U prvoj koverti je bio ček na iznos deset puta veći od novca na stolu. A u drugoj, je bila oporuka na kojoj je on proglašen nasljednikom cijele bogataševe imovine.

Suočen s dječakovim emocijama i čuđenjem ostalih, bogataš otvori Kur’an i prouči sljedeće ajete kako bi ih svi mogli čuti: “a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (el-Ma’ide, 23.)

Molimo Allaha, s.v.t., da nam podari mudrost da uvijek izaberemo ono što je za nas najbolje.

(Ova lijepa priča je prenesena sa sajta AKOS)

 
Bajramska čestitka
Utorak, 21 Kolovoz 2018 15:06

 

Bajram-noc BAJRAMSKA ČESTITKA

Svim vjernicima koji su dušom i srcem u islamu, ali i onim koji kane kadli-tadli doći tobe, neka je čestit Kurban Bajram – Bajram Šerif Mubarek Olsun ili onako, po starinski, kako smo čestitali našim nenama i dedama – Bajram barećola.

A onim lažnim vjernicima koji se guraju iz političkih i pragmatičnih razloga u prve safove i glumataju velike has-muslimane – njima vala JOK čestitka!

 
RUŠID - roman u nastavcima
Ponedjeljak, 20 Kolovoz 2018 09:22

 

ZimaRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (28)

Preselila

Dođe vakat kad Safeta više nije mogla ustati. Safija je letala oko nje kao da joj je rođena kćerka. Sada je kod nje bio ključ od magaze pa je Ejub postao mnogo oprezniji. Ulazio je u magazu samo kad ostalih nema kod kuće i kada bi on ostani da čuva i pazi Safetu na par sati dok se Safija, Ismet i djeca ne vrate iz Merhameta.

U decembru je jako zahladilo. Koliko god da su ložili kuća je bila ledena kao zindan. Metar drva šverceri su prodavali po astronomski visokim cijenama tako da su ogrjev sebi mogli priuštiti samo imućniji. Nije više bilo ni okorka, ni grančice u kući. Smrzavali su se. Safija je u sehari našla još nekih ponjava i s njima je pokrila Safetu koja se tresla od groznice i temperature koja se više nije mogla obarati ni sirćetli čarapama. Negdje oko dva Safeta pođe da ustane. Nešto je nerazumljivo buncala, a Safija je samo raspoznavala da spominje Rušida. Ponovo je poleže i Safeta kao da zaspa. I Safiju savlada san na stolici.

Svanjivalo je. Safija protrlja krmeljive oči.

-Safeta, Safeta, saću ti donjet' hapove da popiješ.

Safeta se ne odazva. Bila je okrenutra leđima. Safija je prevrnu i opipa. Hladna kao led. Prodrma je nekoliko puta. Ništa. Ustade i ode u sobu gdje su još spavali Ismet, Ejub i djeca. Svi pokriveni preko glava. Prodrma Ismeta.

-Ustaj. Ha'de ustaj. Umrla je. Smirila se.

Probudi se i Ejub. On i Ismet uđoše u Safetinu sobu i odmah se vratiše.

-De, nastavi kahvu – tiho će Ejub – valjamo dženazu pripremit. Moraju je u Bakijama prvo ogasulit'. Sreća je da je meni napisala đe ćemo je ukopat'.

Izvadi one papire i njima pokaza samo prvi, onaj o ukopu.

Ismet i Safija se preneraženo zgledaše.

Safija odahnu s olakšanjem: “Pa, bolan ne bio amidža, što nam ne kaza za te papire o dženazi?

-Rahmetli Safeta me je zaklela i zabranila da govorim bilo kome dok ne umre. Evo, ovde se trebate podapisat'. Evo, ovde na dnu k'o svjedoci da nemadnemo pošljem kak'ih problema, evo, evo… i ovde na dno, i još ovde na dno. Tako. U redu je.

Safija i Ismet su, onako zbunjeni, samo letimično pročitali tekst dokumenta o dženazi, a mahinalno potpisaše na dnu i dva dokumenta za koje su mislili da su identični onom o ukopu na Grlića brdu.

Ejub stavi papire u unutrašnji džep: “Mene je ovlastila da iđem u Bakije. Rekla mi je nasamo da u plehanoj kutijici u kredenci doli ima nešto para, a da se prodaju njena vera i dva prstena s ruku i minđuše i lančić s vrata joj da se plati dženaza…tako mi je rekla. “

Safija poleti da otvori kredenac i zaista dole nađe limenu kutiju od Divke i u njoj šest stotina kuna. Prefrigani Ejub je te pare ostavio da sve bude uvjerljivije, a posebno njegova uloga oko dženaze i ukopa.

-Uh, malo je to za dženazu. De Safija, skini joj prstenove, veru, minđuše i lančić da prodam zlataru da nadomirim za dženazu. Ha'de, šta čekaš. Hoš li da se potpuno ukoči, a ondak neš moć' skinit'? Morali bi zguljivat', gluho bilo.

-Nemerem ja to dragi amidža. De ti, svega ti, tebi je dala ćage za dženazu, pa ti i skidaj. Mene je strah tol'ki da ću se bajlisat'.

Ejub ode, zadrža se nekoliko minuta i vrati sa Safetinim skromnim nakitom na dlanu.

-Evo i tog njezina jada od nakita. Bog sami znade kol'ko ću kod zlatara dobit'. Ode ja kod onog Novalije. Kažu da je on najpošteniji zlatar na čaršiji i da će on najpoštenije platit'.

Ode niz Baruthanu.

Prvo je bio u Bakijama. Sve rekao kako je bilo. Da je bolovala, da je i pored lijekova bila sve slabija, da ju je sušica pojela, te da na kraju nije mogla ni hodati. Upitao je koliko košta dženaza sa jednim hodžom, onim nakratko, brzinskim. Rekoše mu da je zemlja sleđena, da će biti teško kopati kabur, te rekoše cijenu. Falilo je oko pet stotina kuna. Ejub ode do zlatara Novalije, ispriča mu o čemu se radi, a zlatar mu dade maksimalnu cijenu za zlato i napisa potvrdu o kupovini zlatnog nakita. Ejub ode da uplati dženazu, izbroja pare i krenu kući da čekaju kada će iz Bakija doći da je odnesu u gasulhanu i sve pripreme za sutrašnji ukop. Ostalo mu je oko dvije hiljade kuna i on je putem prema kući u sebi rekao: “Taman mi ostade da troškove Ćamila pisara mogu pokrit', a resto bo'me za me. Ko ne umije sebi, ne umije ni drugom. Vavjek bilo!”

Nije se stigao ni odmoriti, a dođe auto iz Bakija. U kuću uđe doktor, ovlaš pregleda meita, nešto zapisa, te jedino upita što je pokojnici plav desni palace. Ejub mu objasni da je bila nepismena i pokaza samo onaj papir sa uputama za ukop, Doktor klimnu glavom u znak razumijevanja i zahvali se. Dva momka iznesoše Safetu do auta koje je ozada iza vozačevog i putničkog dijela karoserije imalo kao nekakav dograđeni sanduk za smještanje meitova. Odmah odoše kazavši da će dženaza biti sutra u podne.

I bi kratka, svijetom siromašna dženaza. Samo par muškaraca, komšija. Puhao je ledeni vjetar koji je probijao kosti. Ejub i Ismet je spustiše u kabur. Nekakav mlad hodžica izdeklamova na brzinu, priđe Ejubu i pruži mu dlan. Ejub pomislio da se hoće rukovati pa prihvati ruku. Hodžica je izvuče i tiho upita: “Hoću l' ja štogoderce steč'?”

-Vala si izdeklamov'o sve u dvije minute, al' helem neise, evo ti petobanka, jerbo takav je red vama hodžama vavjek nešta pošljem dženaze dat'.

Dok su dva grobara zatrpavali mezar, svi krenuše zajedno kućama, uzbrdo, prema Baruthani. Niko nije ni jedne progovorio do pred kraj puta, kad jedan komšija upita: “Bože moj, zna l' Rušid da mu je mater ukopata?”

Ejub ga sasiječe: “Ako ne zna, saznaće, svakako ako je živ. Al' pošto se rahmetli materi samo jednom davno kartom javio lahko more bit' da je i on neđe glavušu zijanio. A ovaj karavakat je progut'o mnoge glave, a još će hih progutat'. Mi ostajemo u kući.”

Tako su muhadžiri ostali u kući u Baruthani, a samo je Ejub dobro znao ko je stvarni vlasnik kuće i okućnice i sveg bogatstva u magazi. Ni njih troje, ni djeca, nisu više imali problema s glađu. Ejub diskretno isposlova uknjiženje kuće i okućnice na osnovu hizmeta koji je rahmetli Safeti činio, a uknjižbu još pojača odnijevši onom u pisarnici dva koluta sudžuke, litru rakije i kantu sa pet litara zejtina. To mito je u taj vakat bilo toliko jako da bi pisar i cijelu vakufsku imovinu na davatelja mita upisao samo da se te hape i rakije dokopa.

(nastavlja se)    

 
Humoreska za subotu
Subota, 18 Kolovoz 2018 21:25

 

Bosna kod Omerdina PoljaKad “izda pamćenje”

Mehmed Meša Delić, Witten, Njemačka

Dole, na obali Bosne, kod starog Husanovića mlina koji više ne melje, na vrućem kamenju okupe se seoske starine koji se onda sunčaju i izmeđuse promuhabete.

Nekako su slični onim morskim račićima koji se uspentraju na stijenu da se sunčaju, spremni da umaknu čim se neko približi.

To je valjda i jedina prilika između, račića i starčića, jer ovi se sunčaju i ne misle da bježe, pošto ih niko i ne juri.

Blaženo opušteni, trude se da odozgo prikupe što više sunca, a odozdo, sa vrelog kamena, da upiju što više topline. Vele - nekako, se ljepše spavanakon sunčanja.

-Kol’ko ti imaš godina Šaćire? – upita jedan tek da nešto pita.

-Šta kažeš? Haaaa? – stavlja Šaćir ruku na uho.

-Kol’ko ti je godina, pitam?

-Ako sam dobro upamtio, biće ih 76... i da znaš, gotovo ih i ne osjećam, mislim te moje godine... Jes’ da sam mrven potvrd na ušima, al’, osim toga, sve je u redu...šućur Allahu… mada ne bi bilo loše da sam tvrd i na nekom drugom mjestu.

-Mene uši dobro služe – reče Omer.

-A kol’ko ti imaš godina? – umješa se sada i Suljo u razgovor.

-Rek’o bi’ da sam tri godine stariji od Šaćira, znam da sam ga često tuk’o, a to ne bih mog’o da sam mlađi od njega.

-Mog’o si bit’ jači?

-Mog’o sam, al’ nije to. Zna se red. U našem selu nikad nije tuk’o jači slabijeg, neg’ stariji mlađeg.

-I šta kažeš – interesuje se Šaćir – dobro čuješ?

-Rek’o sam već. Uši su mi k’o u zeca, ne mislim tako vel’ke, već tol’ko da mogu da hvatam sve što zuji, cvrči, huči, viče, pjeva, zapomaže.

-Znači nemaš nikakve probleme?

-Eh, kakav bih ja to čo’jek bio kad ne bih im’o problema? Imam ih i ja. Vid me ne služi najbolje. Moram da uzmem đozluke dok čitam ili radim nešto sitno.

-Ja sam načeo već osamdesetu. – veli Suljo, i još imam dobre uši i dobre oči i sve me dobro služi.

-Baš sve? – upita Omer podsmješljivo.

-Sve, baš sinoć pade mi nešto na pamet, pa kažem mojoj staroj: -A šta misliš, ljepotice moja, da se malo povaljamo, a...?

-A ona? A ona?

-Pogleda me nekako iskosa, pa se obrecnu na mene:

-Šta je tebi, matori?

-Pa l’jepo te upita.

-To ti misliš, pita ona mene: -Šta je tebi, matori? Pa zar, se nismo jutros povaljali.

A Suljo kao da ne primjećuje njihovu podrugljivost, dodaje: -Mene, vidite, izdaje pamćenje, a to nikako ne valja...

 
Dioptrija Bože Kovačevića
Petak, 17 Kolovoz 2018 13:04

 

ClownTrump je svojim ludovanjem Erdogana pretvorio u neprijatelja i gurnuo ga Putinu (pa si stvorio golemi problem)

Božo Kovačević, Zagreb

Nedvojbeno je da način zaoštravanja odnosa između SAD-a i Turske posljednjih dana u mnogome ovisi o karakterima osoba koje su na čelu tih dviju zemalja. Njihove osobine, način na koji doživljavaju sebe i druge te način na koji reagiraju na zbivanja u svojim zemljama i u svijetu uvelike oblikuju kontekst za donošenje daljnjih odluka. Ako se nastavi sadašnja konfrontacija, koja se odvija ponajprije kao razmjena sve oštrijih poruka dvojice predsjednika, moguće je da se stvori takav kontekst koji nijednom od njih neće dopustiti uzmak.

Erdogan se čudi da mu NATO saveznik, u čijem interesu i Turska ratuje u Afganistanu, zabija nož u leđa. Neobično je da ponašanje američkog predsjednika izaziva čuđenje nakon svega što je priredio najbližim saveznicima u okviru G7, u EU i na posljednjem NATO summitu. Erdogan kao da nije shvatio da Amerikanci – neovisno o tome koja je administracija u Washingtonu – teroristima priznaju samo one koje sami takvima proglase, a nekadašnji Erdoganov saveznik i sadašnji najveći neprijatelj Gülen za Amerikance nije terorist. Stoga su Erdoganova očekivanja da bi Gülen mogao biti izručen Turskoj bila velika zabluda. Ako se konfrontacija Turske i SAD-a bude zaoštravala, nije isključeno da upravo Güilen postane američka uzdanica u postupku promjene režima u Ankari.

Trump bi mogao dobiti podršku američkog političkog establištmenta

Premda je američki pastor Brunson, koji je u Turskoj zatvoren pod optužbom za terorizam, Trumpu poslužio kao zgodan način pridobivanja izborne podrške križarski raspoloženih evangelističkih zajednica u Americi, analitičarima je ipak jasno da samo to nije povod za eskalaciju napetosti kojoj svjedočimo posljednjih dana. Daleko od toga da predsjednik Trump djeluje samo u skladu sa svojim osobnim animozitetima i trenutnim porivima. Postoji niz elemenata temeljem kojih se može pretpostaviti da Trump ima ili će dobiti podršku američkog političkog establišmenta za svoju politiku prema Turskoj.

Ne treba zaboraviti da je nastojanjem pripadnika obiju vodećih stranaka Kongres pokušao obustaviti isporuku borbenih zrakoplova F-35 Turskoj. Kako prvih nekoliko zrakoplova koje je Turska platila ionako ostaju u Americi gdje turski piloti trebaju proći potrebnu obuku, nije isključeno da do konačne isporuke uopće ne dođe. Najnoviji Trumpovi potezi mogu se shvatiti kao njegovo približavanje stajalištima Kongresa.

Takvo ponašanje kongresmena, kojima Trump u sve većoj mjeri daje za pravo, uvjetovano je, između ostalog, i činjenicom da je Turska s Rusijom u prosincu 2017. godine potpisala ugovor o kupnji raketnog sustava protuzračne obrane S-400. Glavna je svrha tog sustava obrana Rusije od mogućih napada NATO snaga. Sustav se ne može integrirati o postojeće NATO obrambene sustave. U očima američkog predsjednika, čiji je prioritet u odnosima sa saveznicima da ih primora na kupnju veće količine američkog oružja, taj potez je čista izdaja. Takvo njegovo stajalište blisko je stajalištima kongresmena koji su nezadovoljni ponašanjem turskog predsjednika.

Zašto je Erdogan mislio da Trumpa neće smetati suradnja Turske i Rusije

 
Zukina "slika" Sarajeva
Utorak, 14 Kolovoz 2018 21:10

 

PanoramaSAČarobni grad

 

Zuko Džumhur

Odavno je rečeno i zapisano da dušu imaju samo oni gradovi koji imaju svoju prošlost. Sarajevo ima svoju prošlost. Ima svoju povijest, dugu priču o rođenju, postanku i nastanku. U podnožju moćnog i šumovitog Trebevića na lijevoj strani Ishaković podiže svoj konak, dvorac – saraj – po kome, od tada, stara Vrhbosna, dobi novo ime – Saraj ovo – polje oko dvora, saraja – Sarajevo.

Ima jedna čudesna zemlja na ovome lijepom i šarenome svijetu. Ta zemlja je Bosna ponosna. Bosna je na Balkanu, Balkan je na jugu Evrope. U zelenim šumovitim njedrima te brdovite zemlje Bosne ima jedan čarobni grad. Taj grad se zove Sarajevo. Sarajevo, šeher Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine. Nadomak grada Sarajeva su bistri i hladni izvori rijeke Bosne po kojoj je čitava ova lijepa zemlja dobila svoje ime. Nekada, veoma, veoma davno ova rijeka zvala se je Bosante ili Bosanius. Čeljad što je oko rijeke živjela bili su Bošnjaci.

Pored ovih bogatih i hladnih izvora u tamnim šumama na početku prostranog i plodnog polja u staroj bosanskoj državi u srednjem vijeku bila je jedna od najvećih i najbogatijih sretnih župa – župa Vrhbosna. Kud god pošli sa ovoga mjesta na kome je bila stara župa Vrhbosna, pratiće vas slika neobične zemlje Bosne i svuda će vas slijediti opojni šum njezinih hladnih vrela ukraj sretne župe.

Noseći u sebi sjenovitu tišinu prastarih nepomičnih stabala što su se ko zna kada i u koje doba kao nekakvi radoznali putnici ogrnuti bogatim zelenim kabanicama, zaputili sa vrhova visokih planina niz blage travne padine i skamenili se, pravije, zdrvenili se i zauvijek ostali u mjestu očarani i opijeni ljepotom i basnoslovnim sjajem grada na vidiku. Taj grad na stranama okolnih brda i u prostranom polju oko rijeke ima svoju divnu dušu. Odavno je rečeno i zapisano da dušu imaju samo oni gradovi koji imaju svoju prošlost.

Sarajevo ima svoju prošlost, svoju povijest, drugu priču o rođenju, postanku i nastanku od mlađeg kamenog doba, naseobina staroga Rima i dolaska raznih slavenskih plemena do bogumilskih nekropola, trgova, stare Bosanske crkve. Ovaj grad ima i svoj duh. Taj duh, taj vječiti duh Sarajeva, to je duh sarajevske na daleko čuvene trpeljivosti, pažnje i uvažavanja. Na jedva stotinjak metara zračne udaljenosti uzdižu se, postoje i traju bogomolje i muslimanske, i katoličke, i pravoslavne, i jevrejske. I tako u dugim vijekovima različiti hramovi, drugačijih propovijedanja i obreda, tako daleko, a tako blizu jedan drugome, da ih nadlijeću i pod njihovim strehama cvrkuću iste ptice, stoje i obstoje bez nerazumnih mržnji, razaranja, geta i pogroma.

Kao što ima i svoju dušu, i svoj duh, Sarajevo ima u njedrima i svoje veliko srce. To je njegovo srce kojim se ludo voli, osjeća, uzdiše i stoljećima i danju i noću pjeva o ljubavi. I sarajevske pjesme sevdalinke i zvuci harmonika, ćemaneta, tambura i sazova u slatkim trenutcima vedrih opuštanja i životne radosti, imaju nešto duboko sjetno i suzno. I prošli sretni i nepovratni dani i mladost u sarajevskoj pjesmi ožive u uzdasima i jecanju i sve u ovom gradu ima prizvuk neke nježne tuge, i krajolici i čeljad, a ovaj čovjek je često i pored sve svoje prividne tvrdoće i ukočenosti blag, nježan u dubini svoga srca poput kakvog velikog i dragog djeteta.

Ne znam da li je igdje na ovom svijetu ljubav ljudi tako spojena sa tugom kao u Sarajevu, divnom gradu velikih ljubavnih zanosa. Istina da velika ljubav i tuga čine jedno isto, nigdje nije tako uočljiva kao u šeher Sarajevu. Ovaj grad je središte bosanske pjesme i svirke, prijestonica zanosnog sevdisanja, zagledanja, ašikovanja i begenisanja.

 
U sridu!!!!
Ponedjeljak, 13 Kolovoz 2018 21:06

 

MilivojBeslinZnak za početak hajke na Crnu Goru dao Irinej, SPC kišobran za sve nacionaliste

Milivoj Bešlin, Novi Sad

Crna Gora nije odgovorna ni za jedan potez koji je u pogrešnoj i destruktivnoj politici Srbija povlačila posljednjih 30 godina. Svaki pokušaj iz Srbije da se Crnoj Gori nameće stav, gdje može ili ne može da šalje svoje oficire je suštinski nepriznavanje crnogorske nezavisnosti i pokušaj da se ovom državom ponovo upravlja iz Beograda, poručuje u razgovoru za Dnevne novine jedan od najznačajnih srpskih istoričara mlađe generacije Milivoj Bešlin.

Bešlin naglašava da je znak za početak hajke na Crnu Goru dao patrijarh Irinej, te da je SPC “kišobran” za sve nacionaliste i desničare, ksenofobe u Srbiji.

“Znak za početak hajke na Crnu Goru je dao patrijarh Irinej, da bi se nastavilo izjavama Vuka Jeremića, Boška Obradovića, Vulina, Nenada Popovića koje su zaista skandalozne i s one strane razuma. U središtu je ponovo zloupotreba Srba u regionu i problematizacija njihovog položaja”, smatra Bešlin.

On napominje da se kada je riječ o Oluji stvari moraju poređati hronološki.

"Akcija hrvatske vojske je samo posljednji čin u ratu koji se tada i završava, dakle, 1995, ali je počeo četiri godine ranije. Podsjetiću da su Srbi u Hrvatskoj sistematski zastrašivani i od strane režimske propagande iz Beograda, da će im se ponoviti ustaška klanja iz vremena II Svjetskog rata i od strane nove nacionalističke vlasti u Zagrebu, koja je rušeći socijalističko nasljeđe, od Hrvatske željela da u političkom smislu napravi ekskluzivno državu hrvatskog naroda. Rat je počeo balvanima, tenkovi JNA koja je već bila pod Miloševićevom kontrolom, izgubivši svoj jugoslovenski karakter, zasipani cvijećem u Beogradu, do temelja su razorili Vukovar. Nakon zauzimanja, počinjeni su strašni zločini na Ovčari, koji su rekonstruisani, zahvaljujući brojnim sudskim procesima. Ubrzo je Miloševićeva JNA zauzela trećinu teritorije Hrvatske. Odatle je proterano gotovo svo hrvatsko stanovništo, počinjeni su brojni zločini. Dakle, rat ima svoju dinamiku i svoju hronologiju. Zvanična Srbija bi htjela da ga svede na Oluju i da kaže da je čitav srpsko-hrvatski rat 1991-1995. sadržan u Oluji. Ali, čekajte, da nije bilo Ovčare, ne bi bilo ni Oluje. Stvari u istoriji su uvek uzočno-posledične. Niko ne može da opravda zločine tokom Oluje, zvanična Hrvatska teško griješi što ih negira, ali reći da je to isto što i Holokaust je primer neodgovorne i populističke retorike.

“Svaki pokušaj iz Srbije da se Crnoj Gori nameće stav, gdje može ili ne može da šalje svoje oficire je suštinski nepriznavanje crnogorske nezavisnosti i pokušaj da se ovom državom ponovo upravlja iz Beograda”, naveo je Bešlin.

Bešlin je komentarisoa i izjavu patrijarha SPC Irineja koji je nedavno kazao da je položaj Srba u Crnoj Gori gori nego u vrijeme zloglasne Nezavisne Države Hrvatske.

 
Eugenu Didi Kvaterniku je još davne 1952. godine postalo sve jasno, a Kolindi i Plenkoviću još i danas nije
Ponedjeljak, 13 Kolovoz 2018 10:02

 

KvaternikDido Kvaternik u Argentini - 1952. godina

Eugen Dido Kvaternik, koji je po Pavelićevim usmenim nalozima organizovao masovna ubojstva, kojima je najčešće osobno prisustvovao, poslije rata u Hrvatskoj reviji (glasilu ustaške emigracije u Argentini) 1952. kaže: „Naš narodni pad tako kratko vrijeme nakon uspona 1941. uzrokovan je stalnim i opetovanim kršenjem osnovnih etičkih i moralnih zasada... Notorna je činjenica koju ne možemo nijekati, da je za vrijeme prošlog rata i sa hrvatske strane učinjeno teških izgreda, koji s moralnog stanovišta sačinjavaju grijeh, sa pravnog zločin, a s političkog ludost... Zato našu odgovornost pred poviješću ne će nitko moći izbrisati.“ (Citat iz knjige Slavka Goldsteina, 1941 - Godina koja se vraća, Službeni glasnik, Synopsis, Beograd – Sarajevo, 2012, 70)

 
Podsjećanje na balvan-revoluciju koju su mnogi Srbi zaboravili
Nedjelja, 12 Kolovoz 2018 10:01

 

Balvani i gumeSećam se oluje koja je avgusta 1990. razbacala balvane od Hrvaca do Knina

Boris Dežulović

Oluja, avgust mesec, subota, podne: topao vetar s Dinare razvija na kninskoj tvrđavi džinovsku trobojku zastavu, a tamo dole, na krajinskim drumovima, kolone prljavih automobila, oznojeni mrki vojnici s pretećim dugim cevima i uplašen neki svet koji ne zna šta ga čeka u mesecima i godinama koje slede.

Dabome da se sećam. Oluja je valjda bila, šta drugo, kad su te vrele avgustovske subote polomljena popadala sva stabla i bandere pod Dinarom, a moj drugar Predrag i ja uputili se u Krajinu da vidimo to čudo neviđeno – drveće i stenje rasuto po cesti od Hrvaca do Knina.

Oluje koja je 17. avgusta 1990. po krajinskim drumovima razbacala balvane, u Srbiji se, međutim, malo ko uopšte seća. Sva su sećanja na Balkanu oštro presečena, a svaki srpski pomen na avgustovsku oluju počinje od 1995. godine. Dan će tada biti 5. avgust, a boje na zastavi s kninske tvrđave malo drugačije raspoređene, ali jednako će biti subota, i jednako će biti kolone prljavih automobila na krajinskim drumovima, oznojeni mrki vojnici s pretećim dugim cevima i uplašeni neki svet koji neće znati šta ga čeka u mesecima i godinama koje slede.

Tačno pet godina i dvesta pedeset subota u to će vreme već proći od subote 17. avgusta 1990., kad smo Predrag i ja iza Hrvaca pokušavali da razgovaramo sa rabijatnim nekim tipom što nam se kalašnjikovom unosio u kola. Na poslednjoj barikadi pred Kninom – a sećam se da je bila napravljena od kamenih gromada na poslednjoj serpentini stare ceste nad gradom, neposredno pre tunela – pitali smo naoružane pobunjenike čime će se baviti, od čega će živeti kad onu orijašku zastavu Srpske autonomne oblasti Krajine sa kninske tvrđave jednog dana podignu pred staklenim tornjem Ujedinjenih nacija na Ist Riveru, i ponosno zavijore kao zastavu Republike Srpske Krajine. ‘Od čega ćemo da živimo? Od drumske pljačke, kao i prije’, oholo nam je odgovorio jedan od njih, pozdravljen zadovoljnim cerekom ostalih.

 
Sjećanja
Subota, 11 Kolovoz 2018 09:15

 

StaracSalkanova sjećanja i sjećanje na Salkana

Mehmed Meša Delić, Witten, Njemačka

Kao i obično, na pragu kolare zatekao sam njega, Salkana. Ovoga puta nije navlačio rukave na još od znoja mokre ruke, nego ih je ostavio zasukane da se suše na vjetru. Gledao sam njegove mršave, od posla iznurene ruke sa jako nabreklim venama koje su tako izgledale kao da će svakog časa prsnuti. Međutim, takve su bile i do sada, nabrekle, čvrste, kao da su nijetile da kroz sebe propuste što više krvi i time Salkanu donesu još koji dan života.

Sijeda, fino oblikovana brada bila mu je pažljivio podbrijana i, sa brižljivo potkresanim, također sijedim brkovima, jasno govorila o Salkanovoj urednosti.

Njegove stare, ispupčene jagodične kosti krile su u svojim šupljinama dva kristala, dva oka koja su vidjela mnogo stvari u njegovom životu. Mnogo toga. Salkan je bio kao i većina ljudi. Rado se sjećao onog najljepšeg. Po njegovom pogledu koji je bio usmjeren u daljinu i po suzi koja mu je ovlaš zamaglila oči, moglo se naslutiti da se ne prisjeća samo tih najljepših njemu trenutaka iz života, već i onih tužnih.

Salkan je duže vrijeme udovac. Hanuma mu je iznenada umrla, a nisu imali djece. Stotinu mu misli prolazilo jedna za drugom kroz glavu. Sjetio se prvih godina zajedničkog života kako je nestrpljivo očekivao kad će se osjetiti budućim roditeljom, pa prva sumnja, pa na koncu i razočarenja... Koliko je sve mehlema hanuma uzela, kod koliko je travara i gatara bila, koliko je bula i hodže obišla, koliko joj je zapisa zapisano, pa na kraju, koliko je hećima obišla... i na koncu, sve to bi uzalud. Sve mu je to i sada, kao kakav film, prošlo kroz glavu.

Iz dubine razmišljanja trgnu ga moj selam. Dok mi je odgovarao na selam, preko modrih, starih usana preletio je blag, topao osmjeh koga ću se dugo sjećati. Nisam mnogo znao o životu ovog najplemenitijeg čovjeka u našem selu. Mlad sam otišao.

Nakon selama obojica smo ćutali. Ubrzo je to dosadilo i njemu i meni. On je prvi progovorio:

-Jah sinko. U moje doba je sve bilo drugačije. Trebalo je puno raditi i pošteno živjeti, a trebalo je i svojoj duši za ragbet znati. Jah kako, sinko, neće se sto godina živjeti. Zato nemoj ništa rasipati, kako vrijeme, tako i sve drugo u životu, a nemoj ni titiziti – govorio je.

 
RUŠID - roman u nastavcima
Četvrtak, 09 Kolovoz 2018 15:12

 

OtisakRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (27)

"Ovjera" oporuke  

Vratio se prije redarstvenog sata. Spustio se s uzdahom na sećiju i kroz pendžer zamišljen gledao na suton koji se brzo spuštao nad utihlo Sarajevo.

Safija mu prinese komad još tople kukuruze, te nakrižanu papriku i glavicu crvenog luka.

-Uh! Neslana kuruza. A i kako ću paprika i luk brez soli. Što nisi posolila?

-Safeta spava. Slaba je, a k'juč je njojzi oko joj vrata. Rekla je da će ona sobom soli don'jet', al' zakunjala pa i zaspa.

-Jel' kašljala?

-Mrven. Otkad je zaspala, ni kahnula nije.

-Sutra ću ja šnjom popričat oko k'juča od magaze. Neka dadne k'juč tebi jerbo ti kuhaš, stalno ti nešta treba. Dočim, ona stisla otaj k'juč na kanafi na prsa k'o da bog zna šta doli u magazi ima?

-Popričaj ti šnjom. Meni nije zgodno. Ipak je ovo njezina kuća, a mi smo samo gologuzi muhadžiri. Nije moje da ja gospodaricu od kuće propitivam.

Ejub pomisli – E, neće bit' još zadugo njezina kuća – pa reče: “Sutra ću ja šnjom zdogovorit oko k'juča.”

I zaista, već je sutra ujutro nagovarao i nagovarao Safetu da ključ od magaze dadne Safiji, ali nije bilo šanse. Maksimum ustupka je bio da Safija stoji pred vratima magaze, a Safeta da joj iznese sepetić sa namirnicama makar za slijedeću heftu.

Poslije desetak dana priupita: “Pa šta bona ne bila kriješ u toj magazici? Nije jamda ćup zlata. Misliš jamda da smo mi svi lopovi? Nećemo ti zrna žita brez tvog znanja iznjet' iz magaze. Šta si se stisla tako hasta da jedva plaziš niz basamke, a još jedvije uz basamke.”

-Sram te bilo Ejube. Tako star, a tako brezobrazan. Ja vas primila brez r'ječi u kuću. Hranim vas, odnosno dodajem na jad iz Merhameta, baš kol'ko god mogu. Moja magaza, moja kuća, moja odluka. Da me nisi više nikad priupit'o u vezi magaze. Jes' čuo?

-Uh…nemoj se ljutit'…nisam ništa hrđavo mislijo, neg' velim….

Safeta ga ne dosluša već uđe u svoju sobu zalupivši vrata. Onda poče kašljati. Hripa li hripa.

Safija otvori vrata od njene sobe koju nije više zaključavala otkad je došla iz bolnice.

-Safeta, Safeta, jesi l' popila one svoje hapove?

Safeta sjedi na rubu kreveta i potvrđuje klimanjem glave. Safija joj popipa čelo. Živa vatra.

-Ejube, sirće je doli u kredenci. Pola po pola sa vodom razmuti. Nemoj da bi svo sirće izlio u leđen. Ja ću čorape pripremit'. Ti Ismete djeci raspremi nek' legnu i oko njiha budi.

Noć se otegla. Safija i Ejub sjede pored kreveta. Safeta u vatri nešto bunca. Nerazumljivo. Kako god bi joj navuku sirćetli čarape one bi se za minutu osušile i maltene užarile od vatre koja je Safetu obuzela. Nije počelo ni svitati kad jedno od djece zaplaka. Biće nešto dijete sanjalo pa se prepalo. Safija odleti da vidi šta je s djetetom, a Ejub izvadi iz džepa onaj komadić indiga, brzo natrlja Safetin desni palac i pritisnu ga na jedan primjerak već pripremljene “oporuke”. Onda ponovo indigom natrlja isti palac i pritisnu ga na drugi primjerak. Isto to uradi i sa pisanom željom o ukopu. Uze jednu potopljenu čarapu iz sirćeta i pokuša obrisati plavu boju sa Safetinog palca. Uspio je. Skoro da se nije vidjelo plavilo na prstu. Sva tri papira brižno presavi i stavi u njedra.

Oborili su temperaturu, ali Safeta ujutro nije mogla više ustati. Bila je preslaba. Ipak, oko podne se nekako, baš k'o paučak, uz Safijinu i Ismetovu pomoć, spusti do magaze, a njima naredi da čekaju pred zaključanim vratima. Nakon desetak minuta otključa i iznese sepetić pun svačega. Kako je više kopnila postajala je nekako darežljivija. Prije je bila opterećena da što više sačuva za Rušida, ali kako je sušica sve više savladava, ne misli više na čuvanje za sina koji je možda živ, a možda i nije. Prije da nije, jer da jeste, valjda bi se redovno javljao. Pošta uveliko radi, a od njega ni slova.

Ishrana je bila pojačana, ne samo za Safetu, već za sve ukućane. Safeta, međutim, nije ni sanjala da neko drugi ima “ključ” (kalauz) i da se, kad svi pospu, jedna sjena prikrada vratima magaze, tiho otključava, a onda dugo sjedi na basamcima čakijicom deljući komad sudžuke ili suhog mesa i razmišljajući o daljim koracima u akciji sticanja vlasništva nad kućom i okućnicom u Baruthani. “Trkeljajući” poslije ponoći dok su svi spavali dubokim predjutarnjim snom, našao je u jednom čošku i dvije pletare po dvadeset litara šljivovice ostale od rahmetli Rame, a na koju je Safeta bila potpuno zaboravila. Znao je uliti u jednu malu bočicu - pljosku po tri dece šljive, pa bi pomalo potegni da ga niko ne vidi ili kad su Safija, Ismet i djeca u nemuštom redu otegnutom u čekanju pred Merhametom.

(nastavlja se)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • Bajramska čestitka
    Allah razi olsun. Više...
    21.08.18 20:23
    Autor - Zike
  • Bajramska čestitka
    Hvala na iskrenoj bajramskoj ČESTITKI! Allah razi olsun! Više...
    21.08.18 16:25
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Dioptrija Bože Kovačevića
    Momče, svijetom vladaju drugi(katolici i čifuti), tako da eksperiementi ovoga tipa nosi još više žrt... Više...
    20.08.18 01:46
    Autor - Ibrahim
  • Humoreska za subotu
    U mom mjestu je zaista živio Rušid koji je doselio sa Kosova, oženio se i tu ostao do kraja života.... Više...
    19.08.18 19:04
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Salih Selimović nam je, između...
    Amire Čamdžić, boni ne bili, OKO je otvoreno za svačije mišljenje i nije moj monopol.Za OKO pišu, št... Više...
    19.08.18 15:29
    Autor - Nadan Filipovic
  • Humoreska za subotu
    A gdje je Rušid zaglavio? :) Više...
    19.08.18 14:30
    Autor - Zike
  • Salih Selimović nam je, između...
    Gospodine Filipovicu, 100% se slazem sa vasom konstatacijom da Amir Camdzic provocira svojim komenta... Više...
    19.08.18 12:12
    Autor - Zijo
  • Salih Selimović nam je, između...
    Nadane, ja ne provociram samo iznosim pogled na određene stvari "s druge strane medalje". Uostalom p... Više...
    19.08.18 09:29
    Autor - Druga strana medalje
  • Salih Selimović nam je, između...
    Amire Srbine, Vi ste pravi provokator. Izgleda da trebate stručnu pomoć doktora ili više doktora jed... Više...
    19.08.18 09:04
    Autor - Nadan Filipovic
  • Salih Selimović nam je, između...
    Profesor Salih Selimović i profesor Vojislav Šešelj na TV Happy, link: https://www.youtube.com/watch... Više...
    19.08.18 02:28
    Autor - Znam čoveka
  • Dioptrija Bože Kovačevića
    Pravoslavno muslimanski savez. Super. Tako i treba. Ako bude u odnosima Turaka i Rusa bice i U odnos... Više...
    17.08.18 17:56
    Autor - Druga strana medalje
  • U sridu!!!!
    Jeste, naravno. Zato su Srbi postali popularni u svijetu do te mjere da ih svijet nije mogao više g... Više...
    16.08.18 17:27
    Autor - Zike
  • U sridu!!!!
    Imaš li stranku svoju? Kako ja za tebe nisam čuo? Jesi li ti Srbin musliman? Više...
    16.08.18 17:23
    Autor - Zike
  • U sridu!!!!
    Jeste tako je, zato će Beograd opet biti bombardiran. Znaš da vam saveznici svakih 40,50 godina pra... Više...
    16.08.18 17:20
    Autor - Zike
  • U sridu!!!!
    Kao budući srpski akademik trebali bi znati razliku između agresije i građanskog rata. Na BiH je iz... Više...
    16.08.18 15:43
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • U sridu!!!!
    Kada pišeš o srpskoj premoći, zar vas ne brine i ne čudi, da ta "jaka" Srbija sa takvim naoružanjem... Više...
    16.08.18 15:34
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • U sridu!!!!
    Ja nemam ni viziju da postanem "Dodikov Ljajić", meni sasvim dovoljno da u perspketivi postanem srp... Više...
    16.08.18 00:10
    Autor - Znam čoveka
  • U sridu!!!!
    U Bosni i Hercegovini se vodio građanski rat između posvađanih politika bošnjačke, hrvatske, srpske ... Više...
    16.08.18 00:05
    Autor - Znam čoveka
  • U sridu!!!!
    ... ali su im u pomoć priskočili... Srbi iz Srbije i Crne Gore... Međunarodni sud pravde je donijeo... Više...
    15.08.18 23:57
    Autor - Znam čoveka
  • U sridu!!!!
    Srpska volja se pretvorila u srpsku nevolju. Od zamišljene države "velike Srbije" u kojoj su Srbi t... Više...
    15.08.18 01:30
    Autor - Mehmed Meša Delić
home search