LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Zijade, zaista me ne čudi me što Vam se povraćalo!!!
Petak, 23 Veljača 2018 23:34

 

Vucic u skupstiniGospodinu Zijadu Haračiću se povraćalo nakon čitanja jednog otvorenog pisma nafilovanog izvinjenjima

(Na slici lijevo proeuropski orijentirani demokrata Vučić, a desno je on malkice mlađi za govornicom Skupštine Republike Srbije gdje urliče: "Za jednog Srbina, ubićemo sto muslimana". Vuk dlaku (odijelo, prezentsku orijentaciju) m(ij)enja, ali čud nikada. To vrijedi i za deminutiva od vuka, vučića.)

Gospodin Zijad Haračić mi je uputio molbu da na OKU objavim pismo prepuno izvinjavanja što ga je tadašnjem premijeru Srbije uputila Dr Nura Bazdulj-Hubijar 12.7.2015. godine putem svoga FB – profila. Dakle, doktorica nije izdržala ni puna tri dana od dženaze u Potočarima a da ne poleti izvinjavati se tipu koji je kao poslanik Radikalne stranke, 20. jula, 1995. godine, u Skupštini Srbije za govornicom rekao - "Za jednog Srbina, ubićemo 100 muslimana", tipu koji je na Sarajevo i Sarajlije pucao sa Jevrejskog groblja, u demokratsko odijelo preobučenom četniku sa dna kace koji negira genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, bleferu koji voda za nos ove naše političke retarde, cmače se s njima, igra s njima šaha, voda ih kao Cigoš međede po Beogradu, a u sebi im se “smeje” sa figom u džepu čekajući da mu cijela Bosna minus zapadna Hercegovina padne kao zrela kruška u krilo. Nakon čitanja ovih bljuvotina naumpade mi ponovo ona stara narodna prema kojoj iver ne pada daleko od klade. (N.F.)

FB-Nura Bazdulj Hubijar, 12. srpnja 2015

PREMIJERU REPUBLIKE SRBIJE - GOSP. ALEKSANDRU VUČIĆU

Poštovani gospodine Premijeru,
bez obzira što ovih par redaka neće nikad ni stići do Vas, kao čovjek, kao Bosanka i Bošnjakinja, i bez obzira što se ne slažem s nekim Vašim stavovima prvenstveno negiranja genocida u Srebrenici, imam potrebu zahvaliti Vam što ste ipak došli u Potočare. Ne ulazeći u to je li to bila vaša želja (voljela bih da jeste!) ili je u pitanju politički čin,
Izražavam Vam iskrenu zahvalnost za to. Nikome nije lako otići tamo, ,mislim da je Vama bilo teže nego ostalim zvaničnicima. Pratila sam prenos, mislim da je Vama bilo teže nego ostalim zvaničnicima. Pratila sam prenos, bila ponosna na Majke Srebrenice koje su Vas srdačno prihvatile, rukovale se i zagrlile sa Vama. Čini mi se da Vam je u grlu stala kost kada Vam je jedna od Majki stavljala na rever cvijet koji simbolizira tragediju Srebrenice. Vidjela sam i Vaše lice dok ste se upisivali u knjigu žalosti, i dok ste sjedili na komemorativnoj sjednici.
Meni osobno Vaš dolazak je značio neopisivo mnogo. Bez obzira na sav bol koji osjećam svih ovih godina, u meni je bila neka tiha radost što sve protiče zaista dostojansveno, kako i priliči takvom okupljanju. A kada su počeli zvižduci, kamenje, pogrdne riječi, pokušaj da se Vas ugrozi fiziči (emotivno ste već bili uzdrnani), osjetila sam užasan stid.

Gospodine premijeru, nije to bio napad na Vas, bio je to, prije svih, napad ne nevino ubijene koje se ispraćalo u vječnost. Kad neko dođe na dženazu ili sahranu, taman i da se radi o ljutom neprijatelju, tu neprijateljstvo prestaje i morao bi biti dočekan prijateljski. Vi ste došli kao prijatelj, bila je to Vaša pružena ruka nama.

Bio je to napad i na Majke Srebrenice, sve bližnje onih koji su u kabure spušteni.

Bio je to napad na organizatore obilježavanja dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici koji su predano i s ljubavlju pripreme vršili, koliko znam, sedam-osam mjeseci.

Bio je to napad i na gdradonačelnika opštine Srebrenica - gospodina Ćamila Durakovića koji je bio uzoran domaćin.

 
Poezija - konačno smo saznali odluku žirija
Petak, 23 Veljača 2018 13:15

 

Nagrada BoraPoetski kutak – Ivan Ivo Andrić dobio nagradu “Bora Čorba” za 2018.

Ivan Ivo Andrić je laureat nagrade “Bora Čorba” za 2018. godinu koju je dobio za p(j)esmu “Volim, volim žene”.

(Na fotki Bora Čorba - prilikom uručivanja nagrade Ivanu Ivi Andriću Matija Bečković, jedan od kandidata koji se uveliko nadao nagradi, izletio je bijesan iz svećane sale zalupivši vrata da se zgrada zatresla, a Bora je napravio ovu gestu i rekao: "Strpljen-spašen Matija! Nemoj zanovetati bre! Sledeće godine ti nagrada ne gine, ali pod uslovom da se prijaviš sa kakvom seksi pesmom kakva je ova neprejebiva ovogodišnjeg laureata gospodina Ivana Ive Andrića. Ajde bre Matija ne ljuti se!)

Volim, volim žene

Ivan Ivo Andrić

Obično izaberem visoku stenu
s koje se pruža odličan pogled
kad na vidiku ugledam ženu
obema rukama sćepam dvogled

I gledam ono što duša traži
gole drugarice na nudističkoj plaži
neki što teraju mak na konac
kažu mi da sam rašomonac

Volim, volim, volim, volim žene
ali one malo manje vole mene
zaljubim se pet-šest puta
u roku od tri minuta
volim, volim, volim, volim žene

Kada ja dobru žensku vidim
ja se uopšte ne postidim
priđem i kažem, biću kratak
ženska, imaš strahovit batak

Priznajem da bih mešao malter
za jedan običan ženski brushalter
ja bi' se odrek'o rođene braće
za jedne čipkaste ženske gaće

Volim, volim, volim, volim žene
ali one malo manje vole mene
zaljubim se pet-šest puta
u roku od tri minuta
volim, volim, volim, volim žene

Kupujem stručnu literaturu
za malu nočnu fiskulturu
Reporter, Louie, Playboy, Start
uzmem kvalitet, odbacim škart

Pa k'o tapete lepim po zidu
tek da ih imam sve u vidu
guzate, sisate, lomne u struku
zbog njih razvijam desnicu ruku

Volim, volim, volim, volim žene
ali one malo manje vole mene
zaljubim se pet-šest puta
u roku od tri minuta
volim, volim, volim, volim žene

 
Alijine iskrice
Četvrtak, 22 Veljača 2018 09:10

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (44)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Negdje oko 25. decembra umro je Husein efendija Mašić, pravnik, bivši narodni poslanik JMO za Ustavotvornu skupštinu u Beogradu.

Nekako je bio besplodan. Negdje prije dvadesetak godina šetao je svaku večer po korzu niz Obalu, s jednim mladićem odjevenim u kicošku bosansku nošnju. Čini se da je taj mladić bio bez ikakve inteligencije, i bez škole, samo je bio tjelesno lijepo građen. Zbog toga se i pričalo da je Husejn efendija lutija. A tko zna, svakom svašta prišivaju.

Allah rahmet ejle!

(Lutija na turskom – homoseksualac, peder, N.F.)

(4.1.1966)

Prekjučer je umro, a jučer je zakopan Hadži Neziraga Željo, ugledan zanatlija, čaršinlija, pravi stari Sarajlija. Otac mu je bio od onih “esira” koje je Švabo pokupio u Sarajevu 1878. i poslao u Olomuc na polugodišnju robiju, zato što su se borili protiv okupacije.

Nisam mu bio vješt do prije godinu dana kad mu se mlađa kći Majda udala za Edina Spahu. Prije šest-sedam godina išao je na Ćabu.

Dženaza mu je bila impozantna i po broju ljudi koji su išli do na groblje na Hendeku i po broju grabadžija koji su učili na grobu. Kad zgodan čovjek umre, onda je velika jagma tko će ga opremiti, tko će mu klanjati dđenazu, tko će mu na mezaru učiti, tko se hatme dograbiti. Ašereta su učili: Sahačić, Silajdžić, Proho, Kapić i još petorica od Iblasa do Elif-lam-mima. Snijeg je bio pod nogama, hladno je bilo, ali oni nastavili učiti i, što rekne Proho, “stekli” su svi.

Sinoć je bila hatma kod kuće. Nisam išao, jer sam imao sijelo kod kuće, ali mi rekoše da je bilo sve što je znalo učiti, odnosno što se naviklo učiti. Jasin su učila šestorica hafiza, a došao je na hatmu čak s Bjelava Hafiz Ragib-efendija Cico. S teravije su dojurili Hafiz Sinanuddin efendija Sokolović, zvani “konjevodac” (uhvaćen je jednom na fotografiji kako drži za uzde konja na kojemu jaše Kemura), te Proho i drugi tko je gdje zaposlen kao imam. A, vjerojatno, ni porodica nije žalila potrošiti, jer je u Sarajevu nekakav nam (prestiž) što više potrošiti na dženazu.

Rahmetliji Allah rahmet ejle, “hodžama” da Bog dadne nafake s druge strane, a da ne gamižu i ne gramze samo za dženazama, a porodicama da se utješe!

(6.1.1966)

 
Komentar jednog Beograđanina
Utorak, 20 Veljača 2018 15:15

 

Grob Ive AndricaГоспoдине Филипoвић,

Пoвpeмeнo “завирим” нa Бoшњaчкo oкo. Mнoги прилoзи су 100% прoмaшajи и пуни су србoфoбичнoсти, дa нe кaжeм нeскривeнe, пoтпунo бeзрaзлoжнe мржњe прeмa цeлoм Српскoм Нaрoду. Додушe, имaтe и вeoмa дoбрих прилoгa, пoсeбнo из пoдручja aлтeрнaтивнe мeдицинe.

Да кaжeм пaр рeчи o oвoм циркусaњу сa ликoм и делoм покojног свeтскoг и србскoг Нoбeлoвцa. Нaкoн oвoг лeшинaрскoг пeрфoрмaнсa у кojeм чeтири цигoшa “нa синџир вeзaнoг прeпaрирaнoг мeдвeдa шeтajу Кнeз Михaилoвoм” субoтoм у пoднe, мoгу им сугeрисaти дa у кoмплeтнoм сaстaву oду нa грoб Ивe Андрићa у Алеји заслужних грађана на Новом гробљу у Београду и нeкa му сe пoкeњajу или бaрeм свaки нeкa трoћнe нa грoб.

Аганлију, Кучук-Алију, Мула Јусуфa и Фочић Мехмед-Агу становништвo Београдског пашалука je лaкшe пoднoсилo oд oвих из бoсaнских пaлaнки увeзeних пoтурицa кojи вирeћ из шупкa свaкoг aктуелнoг влaстoдршцa прoдaју Србимa мaглe тe “тeстисe пoд бубрeгe.” Jaднa je Србиja у кojoj je Eмир пaшa и oбeр-дaхиja вeћ прeкo 26 гoдинa и eвo дoвeo из Tрaвникa вeзирa Mуaрeмa нoвoг прeлeтaчa мeђу Србe нaд Србимa, a тo су пo свoj прилици oни дaвнo сунeћeни.

C.A. рoђeни Бeoгрaђaнин, 62g.

(Ime i prezime i email adresa su poznati uredniku)

 
Sandžak u NOB-u
Utorak, 20 Veljača 2018 09:50

 

Esad RahicSandžak u Drugom svjetskom ratu (7)

Mr sci. Esad Rahić

Značajno je bilo i pokretanje lista „Glas Sandžaka’’, organa ZAVNO Sandžaka, koji je počeo da izlazi 15. juna 1944. godine, a koji je do marta 1945. godine izašao u pet brojeva.  Nakon ukidanja „Glasa Sandžaka’’ njegovu funkciju obavljaju „Vijesti’’, koje je izdavao Sreski odbor jedinstvenog narodno-oslobodilačkog fronta Novi Pazar, a koje su počele da izlaze početkom januara 1945. godine. (M. Memić, Zemaljsko antifašističko vijeće Sandžaka u funkciji reafirmacije Sandžaka i bošnjčakog nacionalnog bića, Društveni i državno-pravni kontinuitet Sandžaka, Sarajevo 1996, str.198-199)

Izvršni odbor (vlada Sandžaka) je bio stalno u pokretu. Nakon skupštine u Pljevljima, vrlo brzo je morao da se sklanja po bespuću Boina, Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja, Gornje Morače. Tek u ljeto 1944. godine ponovo je na teritoriji Pljevalja i Bijelog Polja. S jeseni 1944. godine je u Novoj Varoši, a nakon konačnog oslobođenja Sandžaka 13. januara 1945 godine bio je smješten u Novom Pazaru. U ratnom periodu najviše je boravio u Bijelom Polju. Sjednice su održavane po potrebi, ali i u skladu s vojno-političkim prilikama na terenu. Bilo je slučajeva da se ne sastane po mjesec i više dana, i obratno, da bude u višednevnom zasjedanju. (Zoran Lakić, Partizanska autonomija Sandžaka, str. 60)

Aktivnošću organa narodne vlasti i posebno radnih tijela ZAVNO Sandžaka u ovom međuvremenu u partizanskim jedinicama angažovano je preko 13. 000 novih boraca, od kojih 440 žena i djevojaka. Za svo ovo vrijeme se sistematski njegovao duh o cjelovitosti i jedinstvu teritorije Sandžaka, kao osnov očekivane autonomije, bez obzira na njen stepen i oblik. Članovi Izvršnog odbora sebe nazivaju vladom. (Zoran Lakić, Partizanska autonomija Sandžaka, str. 67)

Pretenzije crnogorskog  partijskog rukovodstva  prema Sandžaku ispoljile su se već nakon povratka crnogorske delegacije sa Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Naime, u pismu sekretara Pokrajinskog komiteta za Crnu Goru i Boku Blaža Jovanovića od 01. januara 1944. godine upućenom Oblasnom komitetu KPJ za Sandžak traženo je da se organizacija KPJ za Sandžak pripoji Crnoj Gori, što bi označilo početak ukidanja posebnosti Sandžaka kao i ukidanje Glavnog štaba NOV i POJ za Sandžak i rasformiranje ZAVNOS-a. Zatraženo je i stvaranje zajedničkog Izvršnog odbora Antifašističkog vijeća za Crnu Goru i Sandžak. Nešto kasnije (3. januara 1944. godine) Izvršni odbor ZAVNO Crne Gore, kao njen najveći državni organ, pokrenuo je inicijativu u svom proglasu o pripajanju Sandžaka Crnoj Gori u jednu federalnu jedinicu’’ koja bi se zvala „Crna Gora i Sandžak’’. Samo 44 dana nakon formiranja ZAVNOS-a već je krenuo pohod crnogorskih komunista za njegovu likvidaciju. (Mustafa Memić, Bošnjaci (Muslimani) Crne Gore, str. 220)

Izvršni odbor ZAVNOS-a i Oblasni komitet za Sandžak, veoma su brzo reagovali ističući da takve inicijative izazivaju  „negodovanje kod Srba’’, „dok se kod Muslimana uselio strah’’ i da je ovo svojevrsno prejudiciranje budućeg statusa Sandžaka. Oblasni komitet KPJ za Sandžak je o svom stavu obavijestio pismom 05. februara 1944. godine Centralni komitet KPJ. Također su odlučno ustvrdili da zajednički Glavni štab za  Crnu Goru, Boku i Sandžak ne treba formirati već da mora ostati samostalan Glavni štab NOV i POJ za Sandžak. Zanimljivo je da je takav stav zauzet iako su članovi Oblasnog komiteta, svi, osim jednog, bili srpske i crnogorske nacionalnosti. (Dr Branko Petranović, Položaj Sandžaka u svjetlosti odluka II zasjedanja AVNOJ-a o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu, Istorijski zapisi, Titograd 1971, str. 571)

 
Bingo efendija u razgovoru sa analitićarem Jahnijom
Nedjelja, 18 Veljača 2018 12:45

 

Bingo-novaŠta umenemi jaran Abduselam misli o nagradi “Ivo Andrić” dodjelitoj vojvodi Bori Ćorbi?

Bingo efendija, partajm imam inaće alim

Naletijo mi juće na kahvu Abduselam Hađihafizškembebegović, zvani Jahnija, inaće frilancer slobodni istraživać – dr mr teoretićar nauke i filozof znanosti - tako mu piše na vizitki. Dok sam vrtijo mlin da sameljem kahvu ja konto da ga priupitam štogoderce o škutorima što hoće treći etitet, al' on nama' okrenijo temu u ćevrntiju pa poće predavanje o nagradi Ivo Andrić što je onaj ćetnićki vojvoda Bora Ćorba dobi, veli Jahnija - na guzove. Donijo mi iz Senadove Slobodne Bosne (eški – slobodne) ćlanak sa naslovom “Ivo Andrić se u grobu okreće: Nagradu koja nosi njegovo ime dobio Bora Đorđević, u žiriju bio i izbjeglica iz Travnika Muharem Bazdulj.” Veli Jahnija da je otaj ćlanak nepotpisat al' on k'o stari njuškalo veli da je to Senadovo maslo al' da Senad ovaj put ne imade mudašca da se podapiše doli k'o autor neg' je ćlanak postavijo nako brez podpisa.

Proćito ja otaj kratki ćlanak pa velim: “Jahnija ba, šta tudi ima sporno? Ivo Andrić se okreće u grobu. Pa šta?! Nije jedini što se okreće u grobu. A Nurin mali sade ispade naka izbjeglica. Jamda him je izbjeglica kadje najprvije izbjeg'o iz Travnika u Sarajvo, pa ondak iz Saraj'va izbjeg'o u Beograd, pa im zaoto Nurin Muha izbjeglica. Nije kore'tno, ba!”

-Eeeeee, moj Bingo efendija – namah odvrati Jahnija - gledaj 'vako, otkud prije svega Senadu i njegovoj Slobodnoj Bosni podatak da se Ivo Andrić okreće u grobu? Đe su him naućni dokazi da se okreće? To je Senad nako palduma opalijo da u naslovu ćorba budne masnija. Ondak pišu da je ćlan žirija za dodjelu nagrade Muharem Bazdulj, novinar iz Travnika izbjeg'o u Beograd, a mecena mu je Kusturica. Bingo dragi, kakav ba Nurin Muha izbjeglica, eno ga malo-malo u Saraj'vu, sve se oko Oslobođenja šulja i oko Vildane i kamiće da mu isplate honolare što mu dođu za tekstove što redovno piše za Oslobođenje isto košto redovno piše za Smailovićkinu Politiku u Beogradu. Pojać'o ba Nurin mali tempo, jamda špara za stana mu neđe na boljem mijestu u Beogradu. Ma svijetski je naš Muha ba! Vezirće! U Travniku je on gojen ba. Telegentan plaho k'o dijet bijo, neka ga, neka ga, dabogda mu svaka koka dvožumo jaje nosila. Fali ga Bora Ćorba. Muha je mudralija pravi! On ba k'o umiljato janje dvije ovce sisa – i Oslobođenje i Politiku. Dubinski je on vel'kokalibarski ba filozof. Ono - filosofija palanke! Kritikuje Muha u svojim ćlancima nako da se to sviđa i vlastima i opoziciji i u Saraj'vu i u Beogradu. Muuuudar ba, supermudralija pravi. Jaštaradi! Nemereš ga prozentat' da imaš dva vel'ka mozga. Ćitaj ba Bingo…ćitaj kako Muha piše…sve celofanski, u Saraj'vu obijektivno, u Beogradu obektivno.

 
Još nešto o relativnosti (h)istorije
Subota, 17 Veljača 2018 14:41

 

Milorad PustahijaO relativnosti istorije

Milorad Pustahija

Istorija je jedna lijepa i zavodljiva nauka, ali do zla boga pretenciozna i opasna za onoga ko je preozbiljno doživi. Pretendujući da sve zna, istorija nije utvrdila ni kada je i gdje je umro „Otac istorije“ Herodot. Dobro, jeste bilo davno i nije tada bilo interneta, ali - tata je ipak tata. Veliki Ciceron je istoriju proglasio učiteljicom života, ali koliko ga je ona naučila životu pokazuje njegov kraj: pogubljen je od asasina Oktavijanovog, Antonijevog i Lepidovog trijumvirata.Tako su se, naime, nekada zvale koalicije. Veliki Gibon, klasik evropske istoriografije, kaže: „Istorija je tek nešto više od niza zločina, gluposti i nesreća čovječanstva“.
Niče nalazi da je „zbilja helenskog obrazovanja bitno neistorijska, a uprkos tome, ili što više upravo zbog toga, neizrecivo bogata i puna života“.Na tragu ove misli Osvald Špengler veli (parafraziram), da starom Helenu nikad nije padalo na um da nešto iskopava i da um i djelatost podvrgava nekoj istoriji. Naprotiv, on se u svakom trenutku osjećao sposobnim da iznova pravi istoriju, umjetnost i kulturu.

Dakle, što to život može naučiti istorija kao učiteljica života?

To prvenstveno zavisi od, kako bi danas rekli, kurikuluma te nauke, odnosno od sadržaja istoriografije. Veliki dio toga kurikuluma je diskutabilan i prepisivački, mitološki i pristrasan i opterećen slavom pobjednika.Stoga u svom drugom „Nesavremenom razmatranju“ pod naslovom „O koristi i štetnosti istorije za život“ Fridrih Niče kaže: „Samo iz najviše snage sadašnjosti smijete tumačiti prošlost: samo u najsnažnijoj napregnutosti svojih najplemenitijih svojstava odgonetnut ćete što je u prošlosti vrijedno znanja i očuvanja, i što je u prošlosti veliko. Isto istim! U protivnom svodite prošlost na svoj nivo. Ne vjerujte istoriografiji ako ne proizilazi iz glave najrjeđih duhova“... Dakle, istoriju piše onaj ko je iskusan i nadmoćan.Onaj ko nije doživio nešto veće i više od svih, taj ni iz prošlosti neće znati istumačiti ništa veliko i visoko“. Ili na naški prevedeno: istorija je suviše bitna da bi je prepustili istoričarima. Čak i kad istoriju napišu ovakvi poput Ničeovih izabranika, treba je uzimati oprezno u propisanim dozama i u skladu sa sopstvenim kognitivnim sposobnostima. Nikako kao dogmu, katehizis ili kao jednom zauvijek dato pravilo i uputstvo.Kao što normativni overdozing vodi u diktaturu i nedostatak slobode, tako i istorijski overdozing vodi u nerazumijevanje svoga vremena i stvaralačku impotenciju prilikom pokušaja izgradnje budućnosti. Može i da ti oduzme jezik vjeru i naciju, i da se nakon vijekova borbe pitaš o identitetu, baš kao kurvin kopiljan. Pitam se ovih dana je li bolje Kataloncima ili nama? Iako mi imamo državu, bolje je njima jer imaju identitet. Identitet kad-tad stvori državu, a bez njega je možeš imati samo privremeno. Dakle, ko nije sposoban da pravi budućnost kao novu istoriju, taj neminovno ide u istoriju gdje ovisno o veličini i značaju bude upamćen ili nepovratno recikliran. Ne postoje u politici i borbi za budućnost neka garantovana prava vučenja iz istorije, kao što postoje u bankarstvu iz nekih fondova. Utakmica bitisanja uvijek traje, pa - ili te ima, ili te nema.

 
Bora Čorba - poeta kalibra za nagradu "Ivo Andrić"
Petak, 16 Veljača 2018 10:29

 

Tomislav MarkovicBora Čorba, četnik kojeg nema: Kako su Kusturica i Bazdulj oskrnavili lik i djelo nobelovca Ive Andrića

Tomislav Marković, Beograd

Tomislav Marković je novinar i pisac iz Beograda. Jedan od osnivača i urednik Kulturno-propagandnog kompleta Beton i zamjenik glavnog urednika e-novina, a za Al Jazeeru Balkans napisao je osvrt o nagradi Ivo Andrić koja je dodijeljena Bori Đorđeviću.

Vest da je Bora Đorđević dobio Veliku nagradu "Ivo Andrić", koju dodeljuje Andrićev institut za najbolju knjigu objavljenu u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska, izazvala je nevericu i konsternaciju javnosti. Svakom razumnom je jasno da Bora Čorba i Ivo Andrić nemaju mnogo toga zajedničkog, da oni pripadaju nespojivim svetovima, da nagrađenu Đorđevićevu knjigu Pusto ostrvo i Andrićev Ex ponto deli neprelazna razdaljina od par hiljada svetlosnih godina.

Međutim, žiri, na čijem je čelu Emir Kusturica, očigledno misli drugačije. A i ostali članovi žirija, profesor Jovan Delić i Muharem Bazdulj, potpuno se slažu sa svojim šefom. Celu stvar je dodatno dosolio vickasti Matija Bećković, predsednik Upravnog odbora Andrićevog instituta, rekavši da se Bora Đorđević na engleskom kaže Bob Dilan, a Bob Dilan na srpskom Bora Čorba.

Najbolji komentar na dodelu nagrade napisao je Senad Pećanin na svom Twitter nalogu: "Nema nikakve sumnje da je, po književnom talentu, odmerenosti u izražavanju i obrazovanju, Bora Čorba pravi nastavljač Ive Andrića. Bravo žiri!" I moja prva reakcija je bila vrlo slična. Zapitao sam se - kakve veze ima Bora Čorba s Ivom Andrićem, šta je zajedničko Andriću, koji je, kako reče Predrag Čudić, "pisao hronike koje nisu mogle udovoljavati nikome i ničemu osim umetnosti kao posebnom vidu istine", i Đorđeviću, koji se poslednjih decenija odao pisanju nacionalističkih budalaština, koje nemaju nikakve veze ni sa umetnošću, ni sa istinom.

'Svijet je pun gada'

Šta je zajedničko Andriću, koji piše, na primer: "Ljudi su u velikoj većini jadna stvorenja. Svoju sreću grade na varkama, a zlim očima gledaju oko sebe", ili "Ljudi su mi teški i njina surovost i podlost, a vetrovi su moji prijatelji, oluje moje radosti, sunčeva žega moja naslada, muka studena jutra moji najsvečaniji časovi", i Đorđeviću, koji stihoklepa: "Njujork bi se zvao Hirošima / da atomsku bombu Srbin ima"?

Zapitao sam se - šta li bi nesrećni Andrić rekao kad bi znao ko dobija nagradu s njegovim imenom. Možda bi se setio jednog zapisa iz Znakova pored puta: "Tako se sulja i propada ovaj naš svet, zajedno sa čovekom i svim što je njegovo, a to spuštanje i propadanje praćeno je, kao varljivom muzikom, našim osećanjima stalnosti i neprolaznosti našega života"? Ili bi jezgrovito prokomentarisao refrenom koji neprestano ponavlja njegov Mustafa Madžar: "Svijet je pun gada."

A onda sam shvatio da potpuno promašujem temu, jer se ponašam kao da živim u normalnoj zemlji, u kojoj je dodeljivanje nagrade koja nosi ime Ive Andrića četničkom vojvodi Bori Đorđeviću nekakav izuzetak i incident, a ne pravilo. A zapravo je situacija potpuno obrnuta, već 30 godina živimo u naopakom svetu, gde su sve vrednosti izvrnute naglavce.

 
Ivo Andrić se u grobu okreće!!!!
Četvrtak, 15 Veljača 2018 14:47

 

Bora i BazduljIvo Andrić se u grobu okreće: Nagradu koja nosi njegovo ime dobio Bora Đorđević, u žiriju bio i izbjeglica iz Travnika Muharem Bazdulj

(Na fotografiji laureat Bora Čorba, a u njegovoj pozadini Muharem Bazdulj, član žirija)

Zloglasni srpski pjesnik Matija Bećković izjavio je jednu od najvećih gluposti u posljednje vrijeme.

Žiri za dodjelu "Velike nagrade Ivo Andrić" odlučio je da nagrada za životno djelo za 2017. bude uručena kineskom piscu Yu Hua, dok je priznanje za najbolju knjigu u 2017. dodijeljeno Borisavu Bori Đorđeviću za knjigu poezije "Pusto ostrvo". Laureatima će priznanja biti uručena 27. januara u Andrićgradu.

Član žirija za dodjelu nagrade Muharem Bazdulj, novinar iz Travnika izbjegao u Beograd, a mecena mu je Kusturica, rekao je da se ona dodjeljuje treći put i da imena dosadašnjih dobitnika govore da je želja da se to priznanje učini dostojnim Andrićevog imena priznanja biti uručena 27. januara u Andrićgradu.

Direktor Andrićevog instituta Emir Kusturica izjavio je na konferenciji za novinare da postoji želja da se internacionalizuje Andrićeva nagrada i da se ''ime našeg nobelovca vezuje za pisce svih svjetskih pisama, a ne samo srpsko''.

Predsjednik Upravnog odbora Andrićevog instituta Matija Bećković rekao je da je Đorđević počeo da se bavi poezijom kada za nju niko nije bio zainteresovan, ako se ona nije komponovala i pjevala. "Ime Bore Đorđevića na engleskom je Bob Dylan, a vi vidite da li se nešto gubi u prevodu imena'', rekao je Bećković i istakao da, pošto je Dylan dobio Nobelovu nagradu, podjednako ju je zaslužio i Đorđević.

(Preneseno sa sajta Slobodna Bosna od 24.1.2018)

 
Dobri vojak Švejk - jedna od knjiga koje su obilježile dvadeseto stoljeće
Četvrtak, 15 Veljača 2018 09:10

 

svejk-2DOBRI VOJAK ŠVEJK (11)

ŠVEJK NA REDARSTVENOM POVJERENIŠTVU U SALMOVOJ ULICI

Poslije krasnih sunčanih dana u ludnici za Švejka su nastali dani puni progona. Redarstveni nadzornik Braun dočekao je Švejka s okrutnošću rimskih krvnika iz doba dražesnog cara Nerona. Nemilosrdno, kao nekada, kad su oni govorili: „Bacite ovoga kršćanskog nitkova lavovima!“ - tako je sada rekao nadzornik Braun: „U buharu s njim!“ Ni riječi više, ni manje. Samo su pri tom oči gospodina redarstvenog nadzornika zasjale od nekog naročitog perverznog uživanja. Švejk se nakloni i reče ponosno: - Spreman sam, gospodo. Mislim da buhara znači isto što zatvor, a to nije baš tako zlo. - Nemojte se tu mnogo razmetati - odgovori mu stražar, a Švejk nadoda: - Ja sam skroman čovjek i zahvalan za sve što ćete za mene uraditi. U ćeliji je na drvenom ležaj u sjedio zamišljeno neki čovjek. Sjedio je apatično i na njegovu se izgledu moglo vidjeti da ne vjeruje, premda je zaškripao ključ u bravi ćelije, da se to njemu otvaraju vrata slobode. - Klanjam se, vaše gospodstvo - reče Švejk sjedajući kraj njega na ležaj - koliko može biti sati?- Sat nije moj gospodar - odgovori zamišljeni čovjek. - Pa ovdje i nije loše - nastavi Švejk razgovor - ovaj ležaj je od glađena drva.

Ozbiljni čovjek ne odgovori ništa, nego ustade i poče brzo hodati po malenu prostoru između vrata i ležaja, kao da se žuri da nešto spasi. Švejk je dotle sa zanimanjem promatrao napise nadrljane na zidovima. U jednom se neki nepoznati zatvorenik zaklinjao nebom da će se s policijom boriti na život i smrt. Tekst je glasio: „Vi ćete to platiti!“

Drugi je zatvorenik napisao: „Ðavo vas odnio, žandari!“ Treći je jednostavno konstatirao činjenicu: „Sjedio sam ovdje 5. lipnja 1913. i sa mnom su pristojno postupali. Josef Mareček, trgovac iz Vršovica.“ A nalazio se tu i napis koji je potresao svojom dubinom: „Milost, veliki Bože…“ a ispod toga: „Poljubite mi s.“ No slovo „s“ je bilo precrtano i sa strane napisano velikim slovima „SKUT“.

Kraj toga je neka pjesnička duša napisala stihove: „Kraj potoka tužan sjedim, sunce se za brdo skriva, gledam brežuljke u sjaju, ondje gdje draga mi prebiva.“

Čovjek koji je trčao između vrata i ležaja kao da hoće pobijediti u maratonskom trčanju, zaustavio se i zadihan opet sjeo na svoje staro mjesto, spustio glavu u dlanove i odjednom dreknuo: - Pustite me napolje! I govorio je dalje za sebe: - Ne, oni me neće pustiti, neće me pustiti, neće. Već sam ovdje od šest sati ujutro. I odjednom je osjetio potrebu za razgovor, uspravio se i zapitao Švejka: - Imate li slučajno remen, da učinim kraj svome životu? - Mogu vas s radošću poslužiti - odgovori Švejk skidajući remen - ja još nikada nisam vidio kako se ljudi u ćeliji vješaju o remen. - Samo je neprilika - nastavi on obazirući se naokolo - što ovdje nema nikakve kuke. Prozorska kvaka neće vas održati. Osim ako biste se objesili klečeći kraj ležaja kao što je uradio onaj redovnik u Emauskom samostanu, objesivši se o raspelo zbog neke mlade Židovke. Samoubojice ja veoma volim, pa samo junački naprijed!

Namrgođeni čovjek kojemu je Švejk turnuo remen u ruke pogleda remen, baci ga u kut i zaplače razmazujući suze crnim rukama i jaučući: - Ja imam djecu, a ovdje sam zbog pijanstva i nemoralnog života. Isuse i Marijo, moja jadna žena, šta će mi reći u uredu? Imam djecu, a zatvorili me zbog pijanstva i nemoralnog života… I tako dalje do beskonačnosti. Napokon se ipak malo primirio, prišao je k vratima i počeo po njima udarati i nogama i pesnicama. Iza vrata se začuše koraci i nekakav glas: - Šta hoćete? - Pustite me napolje! - rekao je takvim glasom kao da je izgubio svaku nadu u život. - A kamo? - upita onaj s druge strane. - U ured - odgovori nesretni otac, suprug, činovnik, pijanac i razvratnik. Začu se smijeh, paklenski smijeh u tišini hodnika, i koraci se opet udaljiše.

 
Sandžak u NOB-u
Srijeda, 14 Veljača 2018 09:04

 

Esad RahicSandžak u Drugom svjetskom ratu (6)

Mr sci. Esad Rahić

Da je Sandžak  u žiži interesovanja i okupatorskih vlasti pokazuje i plan o ujedinjenju Srbije i Crne Gore, upravo preko Sandžaka koji je krajem 1943. godine izneo njemački ministar Nojbaher. U cilju odupiranja NOP-u Nojbaher je uspeo da ujedini sve kolaboracionističke političke pokrete, do tada međusobno suprostavljene pod krilaticom:“Nije važno da li će Crna Gora biti zelena ili bijela, nego je važno da ne  bude crvena.’’ Ovaj projekat  je trebalo da odobri Hitler, ali on to nije učinio. (Zoran Lakić, Partizanska autonomija Sandžaka, str. 51-52)

Bilo je i ideja o stvaranju neke vrste kosovsko-sandžačke države. Nosilac te ideje bio je Džafer Deva, ondašnji ministar unutrašnjih poslova albanske vlade i povjerenik ABVER-a za Kosovo. (Dr Hakif Bajrami, Izvještaj Plavšića Tasi Diniću, Ministru unutrašnjih poslova u Nedićevoj vladi, oktobar 1943, Godišnjak Kosova 1978-1979, 314-315)

Njemački komandant za Sandžak pukovnik Kempler je bio zagovornik ideje  o formiranju posebne administativne sandžačke oblasti od šest srezova: sjeničkog, bjelopoljskog, mileševskog, pribojskog i novovaroškog, kao i sandžačke vlade. Hasanu Zvizdiću je nuđeno mjsto predsjednika ove vlade, ali je on to odbio. (Dr Hakif Bajrami, Izvještaj Plavšića  Tasi Diniću, Ministru unutrašnjih poslova u Nedićevoj vladi, oktobar 1943, Godišnjak Kosova 1978-1979, 314-315)

Još jednom je NDH, poslije kapitulacije Italije ispoljila pretenzije da uz podršku svojih pristalica u Sandžaku, muslimanske milicije, velikoalbanskih oružanih formacija i njemačkog okupatora, sa svojim trupama posjedne cijeli Sandžak, i da ga uključi u sastav NDH. Čak i pristalice Velike Albanije su  na sjednici vlade u Tirani izrazili stav „da bi Sandžak u cjelosti trebalo predati Hrvatskoj, ili ga podijeliti između Albanije i Hrvatske’’. (Četvrta sandžačka NOU brigada, str. 61-62)

Jedna od najznačajnijih odluka AVNOJ-a nakon njegovog konstituisanja u Bihaću – novembra 1942. godine, bila je  i odluka da se osnuju zemaljska vijeća u pokrajinama koje su predstavljale historijski zaokružene cjeline. To je bio praktični izraz predratne koncepcije KPJ o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu. Zemaljska vijeća su konstituisana sljedećim redosljedom:  u junu 1943. godine osnovano je u Hrvatskoj, u oktobru 1943. u Sloveniji, 15. i 16. novembra 1943, u Crnoj Gore , 20. i 21. novembra u Sandžaku i  25, i 26. novembra u Bosni i Hercegovini. Uslijed aktuelnih političkih razloga sa velikim zakašnjenjem su osnovana u Srbiji i Makedoniji. (Zoran Lakić, Partizanska autonomija Sandžaka, str. 52)

Prvi trag za osnivanje ZAVNO Sandžaka imamo  u periodu septembar-oktobar 1943. godine, u pismu Josipa Broza Tita koje je upućeno Ivanu Milutinoviću, delegatu Centralnog komiteta KPJ i Vrhovnog štaba NOV i POJ u Crnoj Gori u kojem se između ostalog kaže: „smatram da bi bilo potrebno da  što prije pristupite u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku  i Metohiji – pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućnosti, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima. Svaki srez bi trebalo da pošalje u Vijeće jednog vijećnika i njegovog zamjenika…’’ (Zoran Lakić, Partizanska autonomija Sandžaka, str. 53)

Već 10. novembra formiran je Inicijativni odbor koji će pripremiti skupštinu na kojoj će biti izabrano Zemaljsko Antifašističko vijeće Sandžaka. Veću polovinu Inicijativnog odbora činili su vijećnici AVNOJ-a sa ovog područja. Predsjednik i novoizabranog Sreskog narodnooslobodilačkog odbora Prijepolja, univerzitetski profesor i sociolog Sreten Vukosavljević i prijepoljski muftija i sudija Vrhovnog šerijatskog suda u Skoplju Murat ef. Šećeragić, prihvaćeni su i kao nosioci Inicijativnog odbora, odnosno kao njegovi  predsjednik i  podpredsjednik. Inicijativni odbor se pismeno obratio Predsjedništvu AVNOJ-a i tom prilikom objasnio razloge koji su ga motivisali da sazove skupštinu ZAVNOS-a. Između ostalog je istaknuta spremnost naroda Sandžaka da zauzme danas ravnopravno mjesto među ostalim pokrajinama naše otadžbine, da su se narodi Sandžaka  opredjelili da se samostalno i autonomno organizuju u okviru zajednićke buduće domovine,  i da nijedan narodi ni nijedna pokrajina i oblast neće da više budu predmet ugnjetavanja i ekploatacije. Također je u osnivanju najvišeg političkog predstavništva naroda Sandžaka vidi opredeljenje da se Sandžak u budućem uređenju zemlje bude tretiran kao posebna društveno politička zajednica, u kojoj  će biti izražavan njen autonoman položaj u budućoj federaciji. (Zoran Lakić, Partizanska autonomija Sandžaka, str. 54-55)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search