LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
O generalima i generalici straha i terora
Srijeda, 21 Lipanj 2017 20:21

 

SeadSDA-ovi generali straha i terora: Po Bosni silu ne možeš prosipati

Sead Omeragić, Sarajevo

„Bosnom nikad niko nije uspio da vlada. Uvijek mu se to samo činilo.“ Ovo su riječi Alije Izetbegovića nakon što su u Bosni i Hercegovini poraženi velikodržavni projekti Miloševića i Tuđmana. Poruka je jednostavna: Kakva god si sila, ne možeš po Bosni silu prosipati.

Ali, čim se rat završio na scenu su izašli SDA-ovi generali. Primitivne duševne siledžije i kompleksaši stigli su direktno iz podruma, dojahali niotkud, pa počeli napredovanje prema vrhovima vlasti i državnih firmi. SDA ima svoje generale. Vidjelo se kad su zaposlene počeli tjerati da pred njima stoje mirno. Počela je proizvodnja straha.

U stavu mirno pred SDA generalima

Ljudima se nameće strah od rata, strah od egzistencijalne bijede, strah od nasilja na ulici, nasilja nad njihovom djecom, plaše se kriminalaca koji su postali ugledni građani. Plaše se stranaka i banaka. Boj se ovna, boj se g...na.

Dok sam svojevremeno radio u Razvojnoj banci Federacije, SDA-ov general Ramiz Džaferović je sa njegove dvije generalice, izvršne direktorice, neprestano sijao strah oko sebe. Bilo je pravilo: Kad taj SDA-ov generalski tim ulazi u banku, svi moraju stajati mirno. Stoj gdje se ko i zatek'o. Jednom prilikom jedan od zaposlenih nije vidio da je SDA-ova generalica ušla u banku pa nije stao mirno. Ispostavilo se da je to generalicu teško povrijedilo pa je o toj drskosti obavijestila generala Džaferovića. Taj  je odmah dojurio, najružnijim riječima častio radnike i onda im zaprijetio skidanjem deset posto od plate.

Meni je tada bilo potpuno jasno kakav cirkus od države pravi SDA-ova stranačka bratija.

Kako tad, tako i danas, na sve strane se govori o mobingu i vladavini straha.    

Šta su to do sada stranačkom silom postigli? Koje moralne i ljudske vrijednosti su promovisali? Oni godinama proizvode pohlepu, nepotizam, korupciju, otimačinu, obespravljenost građana pred državom i zakonima. Za svoje stručnjake su promovisali brojne seoske varalice, čije su diplome sumnjive, a znanje očigledno mizerno. Pokazalo se da su takvi jedino sposobni terorizirati ljude i širiti strah oko sebe. Zar su mobing i poniženja jedino SDA-ovo oruđe vlasti? 

Nova generalica KCUS-a

 
Bosanski ljudi
Utorak, 20 Lipanj 2017 20:25

 

Cecur sa sinovimaŠesnaest godina obilazio je grob Davorina Popovića. Danas nije stigao. Bolest ga je spriječila i da ode na sinovu svadbu, koji je dobio ime po Davorinu.

Senida Alagić-Aletić

(na slici je Čečo sa sinovima)

Danas je 16. godišnjica smrti legendarnog pjevača "Indexa" Davorina Popovića. Da ga zdravlje bolje služi, danas bi u Sarajevo iz Trebinja došao Zdravko Čečur, miljenik košarkaške publike u bh. prijestonici i njene čaršije, kako bi posjetio grob svog velikog prijatelja na Barama, baš kao što je to činio svih proteklih godina.

Trebao je danas Čečur iz Sarajeva produžiti i za Pulu, jer se upravo na godišnjicu smrti velikog Pjevača ženi njegov sin, koji je dobio ime upravo po Davorinu Popoviću. Košarkaška legenda koja u posljednjih šest mjeseci živi u Domu penzionera u Trebinju, uvijek je slavio život, pa tako i sada, kada se junački bori s teškom bolešću zbog koje je početkom godine operisan i koja ga sprečava da putuje.  

Glavna riječ 

Naš razgovor s ovom sportskom legendom tekao je spontano i vrlo prisno, jer kažu svi koji poznaju Čečura, on drugačije i ne umije. Za "Dnevni avaz" otvorio je dušu te se sjetio svog prijateljstva s Davorinom, druženja sa Mirzom Delibašićem, otkrio je i zašto je odlučio prodati stan i smjestiti se u dom u kojem mu, kaže, ništa ne fali i zahvalan je osoblju koje se brine o njemu. 

Za Mirzu Delibašića popularni Čeča bio je najveći laf kojeg je poznavao, dok ga je Davorin Popović molio da mu da "dva-tri centa". 

- A ja bih mu na to odgovorio: "Ne! Tebi je Bog dao da pjevaš i da si tolišni, a meni da igram i da budem ovoliki. Ne dam ti centa!" Na to bi mi Davorin kazao: "Jesi stipsa." I tako su prolazila naša druženja - prisjetio se na početku razgovora Čečur, koji je godinama bio standardni član prve petorke one nezaboravne sarajevske Bosne Bogdana Boše Tanjevića, koja je bila jugoslavenski i evropski šampion.   

S Vama razgovaramo u povodu godišnjice Davorinove smrti, a s druge strane, danas se u Puli ženi Vaš sin Davorin. Jesu li osjećaji podijeljeni?      

- Jeste, na godišnjicu smrti mog velikog prijatelja ženi se moj sin, koji je dobio ime po Davorinu. Prošle godine sam bio kod djece u Puli pa sam došao u Sarajevo, posjetio Davorov grob na Barama, ali kako imam rak prostate, zbog određenih nuspojava, sada ne mogu putovati. Osjećam se kao idiot, kreten, kada moram zaustavljati autobus kako bih svaki čas izlazio i odlazio u toalet, zato sam najmirniji u svojoj sobi. Malo izađem u najbliži kafić. Ranije sam bar dva puta mjesečno bio u Sarajevu, sad mi više nije do puta.    

Kada se spomene Davorin, čega se najprije sjetite? 

- Njegove melodije "...iza svakog nestanka rođenje niče...", pjesma "Negdje na kraju u zatišju"... S obzirom na to da sam sve svoje uspomene na košarku, “Indexe”, Davorina, dao djeci i to je sve kod njihove mame u Puli, kazao sam sinu Davorinu da on i njegova supruga saslušaju tu melodiju, koja je simbolična na svoj način.

Davor je obožavao mog sina, drago mu je bilo što je dobio imenjaka. Davorin je bio slatko dijete, sad me može u zubima nositi. Kada se rodio 1984. godine, to je bio urnebes i,  naravno, Pjevač je vodio glavnu riječ, jer se slavilo rođenje njegovog kumčeta. Eto, prošlo je 16 godina od Davorinove smrti, moj sin se danas ženi... Sve je povezano na neki način simbolikom, drugarstvom, prijateljstvom, kumstvom...

 
Jasnin jasni osvrt
Ponedjeljak, 19 Lipanj 2017 20:41

 

Jasna-StraneKomentar Jasne Šamić

U Bošnjačkom oku, u prilogu od 19. juna, pročitala sam izvrstan razgovor, prenesen iz Oslobođenja, sa Dr Sulejmanpašićem, u kome ovaj vrsni stručnjak ukazuje na pogubnu situaciju u zdravstvu, na laži koje šire oni sa vrha te ustanove, o despotizmu i strahovladi Izetbegovićinoj, o njenim indirektnim ucjenama, čak i studenta ... Kad ovo čovjek čuje, a onda pročita isto tako odličan tekst Seada Omeragića “Laž kao najbolji materijal za vlast”, iako smo mnogo toga imali prilike i sami vidjeti i uvjeriti se na licu mjesta, ostaje mu tek da zanijemi jednom za svagda. Ili da, dok sasvim ne poludi, čupa sam sebi kosu iz nemoći. Treće ne postoji.

Kako je moguće da su se ti islamo-fašisti i mafijaši toliko razmahali u Bosni?

Misle vjerovatno da ih je u ovom, višedecenijskom mandatu lično Allah izabrao? Ali, ne treba zaboraviti i mnoge glupane, kao što su ovi (ve)seljaci, primitivci, koji ne znaju prepoznati gdje je laž, pa otpužuju stručnjake, novinare, intelektualce, ljekare … , i smiju se ovakvim tekstovima koji žele aktivirati zvono za alarm. Smiju se stručnjacima i govore da su oni lažovi, braneći mafioze na vlasti. Ti velemuslimani ne znaju za sram. Reći im “sram vas bilo” isto je kao da si sam sebe pljunuo. Fučka se njima za svim upozorenjima, ona su njima samo smiješna. Neka svi pomru i samo oni ostanu! Je li to Allahov izbor danas? Podsjetimo se da su i četnici tako mislili devedestih govoreći - Bog je na našoj strani. Jesu su li oni sada izabrani narod koji bira jad i čemer u Bosni? I svaki komentar o la Familiji, oni doživljavaju kao ličnu uvredu, čak i onda kad nisu direktno ušićarili od Nje. Ne libe se ni da zaprijete smrću onome ko se usudi dirnuti u bogom datu vlast, a koju su oni izabrali. Mora se zaključiti da je sve to, svakako, “muslimanski” i “ramazanski” što rade !

Uz to vrlo dobro idu, ne zaboravimo, i folklorni iftari kojima se zakrčavaju ulice grada.

Jadni ljudi, jadni nevini, jadni bolesnici, jadni glasači La Familije, a i te kako su jadni i manipulanti, sama ta La Familija koja je umislila da ima profetsku ulogu na Blakanu. Znamo da može sve, jer je štite saudijski dukati, te velike i demokrtske zemlje, kojoj će Trump prodati najsofisticiranije oružje, da ubijaju po svijetu ćafire kao što su ljekari. I ne samo oni…  

U ovom slučaju, najpotrebniji je obratiti se možda stručnjacima za giljotinu. Njih treba intervjuisati i pitati šta i kako dalje sa mafijom. Sve ostalo, uistinu, nije ništa drugo do “smijurija”, kako zapisa i jadni komentator u vašem listu.

 
Stav najiskusnijeg BiH specijaliste-neuroradiologa
Nedjelja, 18 Lipanj 2017 21:44

 

Dr GoranPrim. Dr. Goran Sulejmanpašić: Servisere treba pitati da li su odbili da poprave aparate

Prim. dr. Goran Sulejmanpašić, specijalista neuroradiolog, dugogodišnji uposlenik KCUS-a, a danas u penziji, kaže da je obično bacanje prašine u oči tvrdnja Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, a povodom protesta pacijentica Klinike za onkologiju, da će se, nakon popravke linearnog akceleratora raditi u tri smjene kako bi se ostvario planirani raspored liječenja.

Isto misli i za obećanje da će za 42 pacijenta biti organizovan ubrzani kurs zračenja.

“Prvo, otkud im tri smjene, imaju li toliko kadra da rade ujutro, popodne i noću? S druge strane, to znači ili da će smanjiti dozu ili broj aplikacija/tretmana, što već remeti neke standarde. Ubrzani kurs je samo neka šteta za pacijente, vidjet će se još da li će se ovaj desiti”, ističe doktor Sulejmanpašić u razgovoru za Oslobođenje, te dodaje da je javnost neuka i može joj se svašta prodati.

“Da, tamo u KCUS-u je u pitanju fašizam. Evo, studenti, predstavnici godina, prisiljavani su, ucjenjivani da bi potpisali peticiju protiv svoje dekanese. Samo dio njih iz pete i šeste godine nije je potpisao. Pitao sam jednu osobu zašto to radi, odgovorila mi je, imam dvoje djece, bojim se. Svi se boje. To je mobing neviđeni. Tri hiljade ljudi je u mobingu. Ta katastrofa nije zabilježena u posljednje vrijeme u istoriji. Direktorica je ovladala Sindikatom, Komorom, sada i fakultetom, ima neograničenu moć da kaže skinite mantil i idite, a nema nikog da zaštiti tu osobu. A, ima šakale koji je podržavaju”, tvrdi dr. Sulejmanpašić, napominjući da se na Kliničkom centru ne može već dugo napraviti magnet trbuha, stomaka i male zdjelice.

“U trbuhu su jetra, crijeva, pankreas, gušterača, slezena…, a zdjelica je ono gdje se nalazi mokraćni mjehur i kod žena spolni organi. Tačno sa dolaskom gospođe direktorice, ta dva pregleda se ne mogu uraditi, jer ona neće da izdvoji novac za popravku magneta. Radi CT, koji izaziva veliko zračenje i koji je slabijeg kvaliteta. Pacijenti se upućuju u Državnu bolnicu, gdje ima magnet ili da se snalaze privatno. U saopštenju KCUS-a kažu da su krivi serviseri što ne rade aparati, što je netačno. Serviseri neće da rade ako im se ne plati. Dakle, servisere treba pitati da li su odbili da poprave aparate, u šta sumnjam, ali ne sumnjam da su im odbili dati novac”, ističe dr. Sulejmanpašić.

Na primjedbu da je KCUS za održavanje medicinske radijacijske opreme u posljednjoj godini izdvojio 922.176 KM, kaže:

“Dok sam ja radio, bilo je ovako: uvijek se sa serviserom dogovori suma, koja se plaća. Ne platite, nema popravki. Dakle, nije do servisera, koji je renomiran (Siemens), ali i skup. On ne bi odbio, nije lud… Možda su toliko dali, ali toliko su i bili dužni”, napominje dr. Sulejmanpašić, dodajući da “ubrzani kurs zračenja” nužno znači vrlo nepredviđene reakcije organizma.

 
He-He-He…teško pogoditi iz čije kuhinje dolaze ovakve gnusne laži!!!
Nedjelja, 18 Lipanj 2017 10:22

 

Sead OmeragićLaž kao najbolji materijal za vlast

Sead Omeragić

Jutros su društvene mreže, portali, pa i jedan javni servis objavili da je dr. Rusmir Mesihović pobjegao iz Bosne i odnio milione. Ima godina dana kako se govori da je Mesihović pobjegao i potjera za njim traje. Ja sam ga u međuvremenu pet puta sreo u Sarajevu. Kakav sam ja novinar istraživač, čovjek bježi iz države i ja ga u zadnju godinu dana sretnem pet puta u toku bijega.

Dr. Rusmir Mesihović je bivši ministar zdravstva, bivši direktor KCUS-a, sada profesor na Medicinskom fakultetu i poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije. Mesihović prema imovinskom kartonu ima stan i apartman na Bjelašnici. Prema sudskoj dokumentaciji vlasnik je i Poliklinike „Mesihović“. Ima i kredit od sto hiljada KM koji mora vratiti do 2023. godine.

Na posljednjoj sjednici Federalnog parlamenta bila je na dnevnom redu Mesihovićeva inicijativa za neka zakonska rješenja u zdravstvu. Po ovim suludim vijestima on je u toku bjekstva pokušao promjenu nekih zakonskih rješenja u zdravstvu. 

Istina, poznato je da iz ove države prvo bježe milioni pa tek onda domaći funkcioneri i političari. Premda znam mnogo političkih moćnika koji su toliko samouvjereni da ne bježe, ni oni ni njihovi milioni. Ne miču odavde i nemaju namjeru.  

Ustvari ne znam ni što bi bježali. Nigdje ni njima ni njihovim milionima nije sigurnije nego u Bosni i Hercegovini. Nigdje nisu značajniji životi političara kao u ovoj zemlji. Kad u Bosni umre svjetski značajan slikar, a imali smo ih takvih, sjete ga se poneki ljubitelji umjetnosti. Kad umre poznat književnik, sjete ga se oni koji su, nekim čudom, pročitali neku njegovu knjigu. Ali, kad umre kakav lokalni politički lider čitava se država presavija od bola, a da o višim funkcionerima i ne govorimo. Traže se dani žalosti i ozbiljna muzika na programima radio i TV aparata. Kakav je odnos prema političkim moćnicima u ovoj državi, takav je i prema njihovim milionima. Blag i pun razumijavanja. Zašto bi onda bilo ko bježao iz ove zemlje. Iz ove zemlje bježe oni koji nemaju ni za hljeba.

 
Tonijeva sjećanja
Subota, 17 Lipanj 2017 10:01

 

RomićiRomi iz moje mladosti

Toni Skrbinac, raja sa Memli strane - Bistrik, na privremenom boravku u Mariboru

Tolike godine sam s njima proveo u neposrednom komšiluku, toliko puta smo se zajedno znali igrati, na raznim se raskršćima mladosti susretali i mimoilazili…ali, ipak, ne mogu reći da sam imao pravog prijatelja Roma. Kao da smo nekako zazirali jedni od drugih.

“Vidi te kakav neuredan hodaš, k'o nakav Cigo…”

Ovaj, nerijetko upotrebljavani prijekor nema ništa drugo da kaže nego da su oni, Romi, mjera za neurednost i šlampavost.

“Dabogda kćeri da te paša uzme, al' Cigani ti oko kuće letaju."

Kad neko priželjkuje i puca na visoko, a životna realnost govori suprotno. Opet mjera “visine” (paša) i “dna” - Ciganin.

“Vala, ako ona (važi i za njega) izabere i crnog Ciganina, ja neću imati ništa protiv, samo nek' se vole…”

Neka vrsta mahalske mantre koju sam često čuo, a hoće da kaže da goreg izbora nema od izbora nje ili njega iz romskog reda manjina za bračnu drugaricu ili druga.

“Nemoj, bolan, biti Cigan! Što, matere ti, ciganišeš?”

Ostalo do dana današnjeg kada se neko provali na kakvoj sitnoj sebičnosti.

“Cigani…Cigani…!!!” I dan danas suprotstavljene strane navijača koriste tu etiketu kada žele uvrijediti jedni druge.

Je li bilo predrasuda koje su vrijeđale taj nesretni narod rasijan po bijelom svijetu i osuđen na vječito lutanje?

Jeste.

Ima li ih i danas?

Ima. Itekako!

U Sarajevu su Romi bili prilično koncentrisani na određenim lokalitetima. Najgradskiji su bili oni s Gorice koji su Kusturicu nadahnuli za mnoge scene, a i cijele filmove (“Dom za vješanje”, “Crni mačak….”). Zatim ih je dosta bilo u Švrakinom selu i u padinskom dijelu koje je u vrijeme kada su osnovane mjesne zajednice naziva “Toka-Đeka”.

 
Osvrt na doseljavanje stranaca u Bosnu za vrijeme Austro-Ugarske vladavine
Petak, 16 Lipanj 2017 09:21

 

MarienhofDolazak stranaca za vrijeme austrougarske vlasti - kolonijalizacija Bosne i Hercegovine katolicima bila je smišljena i planski provođena

Admir Lisica, Sarajevo

Bosna i Hercegovina predstavljala je nakon okupacije primamljiv teritorij za mnogobrojne stanovnike Austro-Ugarske monarhije. Mnogi su narodi, primamljeni besplatnim obradivim teritorijama koje je davala Monarhija, vidjeli izlaz iz trenutne loše materijalne situacije ili nekih drugih problema. Ove su tendencije naročito bile prisutne kod poljoprivrednog sloja stanovništva. Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini vršen je za vrijeme austrougarske vlasti četiri puta: 1879, 1885, 1895. i 1910. godine. Iz njega možemo pratiti podatke koji nam daju informacije o promjeni strukture stanovništva, a važno je istaći da je doseljavanje mnogobrojnih “stranaca” bilo čak i potrebno za vlast zbog naglog iseljavanja bošnjačkog dijela stanovništva.

AUSTROUGA RSKA VLADA CILJANO JE NASELJAVALA KATOLIČKO STANOVNIŠTVO

Iseljavanje Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine počelo je odmah nakon dolaska Austro-Ugarske, a trajalo je tokom čitavog perioda njene vladavine. Međutim, najveći val iseljavanja Bošnjaka prema Turskoj bio je zabilježen poslije aneksije, kada se, prema zvaničnim podacima, iselilo 5.255 porodica. Iseljenici su dolazili iz svih slojeva, uključujući i bogate zemljoposjednike, što nam govori da posljedica iseljavanja nije loša ekonomska situacija. Razlog vidimo u gubitku privilegija i nagloj promjeni vlasti, koja je u prvih nekoliko godina svoje vladavine dovela Bošnjake u lošiji položaj nego je to bilo pod osmanskom vlašću. Sve ovo davalo je povoda Austro-Ugarskoj da stimulira priliv stranih doseljenika u Bosnu i Hercegovinu. Gledajući iz perspektive domaćeg stanovništva Bosne i Hercegovine, stranci su bili svi oni koji su govorili različitim jezikom u odnosu na lokalno stanovništvo, međutim, gledajući iz ugla Austro-Ugarske, koja je okupirala Bosnu i Hercegovinu, svi oni koji su dolazili s teritorije kojom su oni upravljali nisu bili stranci, jer su Austrijanci, Nijemci, Česi, Mađari, Ukrajinci, Poljaci i Hrvati dolazili s područja pod čijom je upravom bila i Bosna i Hercegovina.

Koliko je naša domovina bila interesantna doseljenicima, govori i otvoreni proglas u Zagrebu 1878. godine, odmah nakon okupacije Bosne i Hercegovine, pod nazivom “Proglas i poziv za iseljenje prema Bosni”. Poziv je bio primamljiv imućnijim Hrvatima koji su ga u Bosni usmjeravali za unapređivanje svojih poslova. U prvom popisu iz 1879, kao i na drugom iz 1885. godine, utvrđen je broj stanovnika i njegova vjerska struktura. Tek 1895. godine nailazimo na podatke koji detaljnije govore o strukturi stanovništva, pa saznajemo da je većina stanovnika živjela od poljoprivrede, što nam jasno govori o karakteru društva. Stoga je mali broj kolonista bio u velikim gradskim centrima i naseljavali su ruralna područja u okolini gradova. Dolazili su u grupama, a pojedinačno naseljavanje bilo je veoma rijetko.

U historiografiji postoje dva stava zbog čega je Bosna i Hercegovina bila privlačna za doseljavanje stranaca. Prvi zastupa tezu da je Austro-Ugarska vlada ciljano naseljavala katoličko stanovništvo na područje Bosne i Hercegovine u predjelima gdje su bili pravoslavci, koji su za tadašnju austrougarsku vlast predstavljali potencijalni faktor nestabilnosti.

Nasuprot ovog stava stoji mišljenje da je jedini i glavni razlog doseljavanja stranaca bio ekonomski faktor, što dokazuju područja koja su naseljavana najviše: Banja Luka, Bijeljina, Prnjavor, Bosanska Gradiška, sredine koje su obilovale velikim brojem neiskorištene obradive zemlje. U okolini Sarajeva obradive površine bile su nedaleko od Vogošće, Lukavice i Rajlovca. Neka mjesta u Bosni bila su u potpunosti kolonizirana, kao što je to slučaj sa selima u okolini Banje Luke, gdje su Malice, Nova Ves i Vranduk bili potpuno naseljeni Česima.

 
Još jedna ramazanska priča
Četvrtak, 15 Lipanj 2017 12:03

 

Merim-efendijaŠehid Osman

Hafiz Merim efendija Đulović, imam, hatib i muallim Gazi Turali-begove džamije u Tuzli

Letim. Svojim pogledom ne mogu pregledati džennetsko prostranstvo. A pogled zastaje na svakom dijelu ljepote koja se ne može opisati.

Letim. Nemam ograničenja, čak i tako blizu veličanstvenog Arša. Letim u kljunu zelenih ptica, kao što je moj efendija jednog petka pričao sa časnog minbera. Sjećam se da je govorio da je naš plemeniti Poslanik kazao da je to nagrada šehida. I evo me u kljunu tih Allahu pokornih ptica, gledam džennetsku ljepotu.

Da… ja sam šehid. Ime mi je Osman. Šehid sam postao braneći svoju domovinu, svoj toprak, svoju djecu, svoj napaćeni narod, svoju Bosnu. Nagrada za šehida je velika, baš onako kako je Poslanik i opisao, ali i kako je Uzvišeni rekao da mi šehidi nismo mrtvi. Živi smo, znamo sve šta se dešava, samo vi ljudi ne osjećate naše prisustvo. Vi ljudi brojite dane, za nas je vrijeme dobilo drugu dimenziju.

Letim sretan što mi danas na mezar moj dolaze moja čestita supruga Aiša koja se lavovski bori kako bi othranila i odgojila našu djecu. Doći će i oni. Moj Alija, sada već momak na ženidbu. Kada sam ga posljednji put zagrlio, a to je bilo kad sam pošao na ratište bio je mali, tek prohodao, kad sam ga poljubio još se na njemu osjećao miris mlijeka, mirisao je onako kako najljepše mirišu sve bebe. I doći će moja kćerka Ajla sa svojom djecom. Ona se već udala, ima svoju djecu, moju unučad koja dedu znaju po njenoj priči, a ona im priča svaku noć zašto oni nemaju dede kao sva ostala djeca u razredu koja se sa svojim dedama tako bezbrižno igraju.

Sjećam se bio je to petak. Pošao sam u džamiju na džumu-namaz, a poslije ću odmah krenuti na majevičko ratište. Poljubio sam je i kad sam se odmakao od kuće okrenuo sam se, a ona je još stajala na kućnom pragu, brišući svoje oči majicom koju je dobila u humanitarnoj pomoći. Sjećam se da sam poželio da se vratim, da je zagrlim, da se sa njom igram, ali to ne mogu uraditi. Ako se vratim dušmani će nesmetano doći i prekinuti djetinjstvo i njoj i život svim ljudima u našoj mahali. Allah je tako odredio, da nas iskuša i valja nam svoj din, svoj toprak braniti. I sada mi je dok letim džennetskim prostranstvom ta slika pred očima.

Otišao sam, a ona je ostala.

Dolazeći na majevička brda stalno mi je moja Ajla i miris moga Alije bio pred očima. Hodali smo šumama, a one iste kao šume mog babe, kao da smo došli i ove jeseni da nasiječemo ogrijeva za zimu, pa hodamo a babo bira koje ćemo drvo oboriti. Jazuk je redom sjeći, valja naći drvo koje je krivo, koje je malo sasušeno, ili negdje treba malo razrijediti da druga drveća mogu bolje i brže rasti. Tako se vodi računa o svojoj imovini. Moji Bošnjaci, ne dajte naše šume i naše livade da zarastaju, ili da ih dajete u bescijenje. Kako su li ih samo naši očevi pomno čuvali.

 
Bosanski ljudina - Bogić Bogičević
Srijeda, 14 Lipanj 2017 15:02

 

Bogic Bogicevic„Lomljenje Bosanaca” – Bogić Bogićević: U Daytonu je stavljena tačka na oružane sukobe, ali ne i na rat

Nekadašnji član Predsjedništva Jugoslavije Bogić Bogićević u intervjuu za podgorički list Monitor govorio je o raspadu Jugoslavije, ratnim dešavanjima, aktuelnoj političkoj situaciji…

Bogićević je na historijskoj sjednici Predsjedništva Jugoslavije 12. marta 1991. godine glasao protiv uvođenja vanrednog stanja u državi, čime je šokirao srbijanski politički vrh koji je od njega kao Srbina očekivao da ih podrži u njihovim planovima, prenosi agencija Patria.

– Na toj sjednici Predsjedništva od 12., 13. i 15. marta predložena je Odluka o zavođenju vanrednog stanja na cijeloj teritoriji SFRJ i Odluka o podizanju borbene gotovosti oružanih snaga, uključujući i mobilizaciju dijela jedinica. Meni se, između ostalog, postavilo pitanje zašto i protiv koga uvodimo vanredno stanje u zemlji a da pritom, kako nalaže Ustav i zakoni, nismo dobili saglasnost republika i pokrajina i Saveznog izvršnog vijeća, čiji predsjednik Ante Marković nije ni prisustvovao sjednici. Zašto podižemo borbenu gotovost vojske i mobilišemo jedinice, ako je to u nadležnosti Ministarstva narodne odbrane. To nije bio prijedlog za vanredno stanje, već prijedlog za totalni rat koji je trebalo da počne 12. marta 1991. godine na čitavom prostoru Jugoslavije. To znači da je trebalo definitivno proizvesti sukobe i rasulo u zemlji, raslojavanje i međusobni sukob unutar višenacionalne JNA slijedeći zahtjeve i parole kao što su: „Dole Ustav”, „Vlast Armiji”, „Hoćemo oružje”… Trebalo je donijeti odluku da ta ista „narodna” armija okrene oružje protiv vlastitog naroda i stane na stranu beogradskog režima. O tome su iscrpno pisali, između ostalih, Borisav Jović i Veljko Kadijević u svojim knjigama. Samo dogovaranje, a ne ratovanje bio je i ostao moj stav. Takvu odluku nisam mogao niti htio podržati, jer bi to bila odluka za rat, a ne za mir, a nosio bih odgovornost zato što bih u rat poslao 200.000 vojnika i oficira. Zašto?

Bogićević je istakao da je tada bilo previše aktera koji su bili za opciju rata, a premalo onih koji su bili voljni stvari riješiti mirnim putem i pregovorima.

– Više aktera tadašnje krize bilo je za svađalačku i ratnu opciju nego za konstruktivne razgovore o budućnosti napukle Jugoslavije. Velike sile također nisu radile onako kako su govorile, pa ni one nisu pozitivno utjecale na događaje. Slobodanu Miloševiću je, izgleda, trebao rat po svaku cijenu, odbijao je i ono malo prijedloga koji su pozivali na razumne razgovore. Milošević se sutradan po završetku sjednica Predsjedništva, 16. marta obratio javnosti i rekao da Jugoslavije više nema i da on ne priznaje savezne organe i njihove odluke. Podrazumijeva se da se nikakve promjene granica na prostoru Jugoslavije nisu mogle dogoditi bez rata, nikakve uspostave novih granica nisu bile moguće bez etničkog čišćenja, što je opet značilo rat. Rat se nažalost dogodio, a sve je moglo biti drugačije. Neka o tome sude istoričari – ističe Bogičević.

On je upozorio na novu opasnost koja se širi regionom usljed sve većeg porasta nacionalizma u svim bivšim jugoslovenskim republikama.

– Teška srca odgovaram na ova pitanja, jer ne želim rat. Nažalost, neki u svojoj osiljenoj zahuktalosti, još manje ili više, otvoreno prijete. Prijete novim podjelama, odvajanjima, razdvajanjima, pripajanjima… Kako ovdje, tako i u svijetu. Sve to prećutno podrazumijeva i priziva oružje i smrt. A smrt nikada nije bila, niti smrt može, niti smrt smije biti rješenje. Ako zvaničnici Evropske unije kažu da Evropa nema kapacitet da se bavi Balkanom i ako oni ne isključuju mogućnost novog rata na Balkanu, uključujući brojne analitičare, onda se to mora uzeti ozbiljno. Nisu to prazne priče. U svijetu se trenutno vodi više od 50 ratova sa vjerskim predznakom, što znači da ih i ovdje nije teško pokrenuti. U Dejtonu je stavljena tačka na oružane sukobe, ali ne i na rat koji je nastavljen drugim sredstvima.

 
Ramazan je
Utorak, 13 Lipanj 2017 10:37

 

Merim-efendijaJa sam ramazan

Hafiz Merim-ef. Đulović, imam, hatib i muallim Gazi Turali-begove džamije u Tuzli

Neizmjerna zahvala Onome ko je te zahvale jedino dostojan, Mudrom, Sveznajućem, Milostivom, Onome Koji prašta i Koji iz Svoje svekolike milosti podari mjesec milosti, oprosta i sveopćeg spasa. Neka je salavat i selam na Miljenika, koji je najbolje znao koliko vrijede ramazanski dani kad je rekao uz duboki žal svoje duše: „Kad bi ljudi samo znali kakve blagodati donosi mjesec ramazan, poželili bi da traje cijelu godinu“. Neka je salavat i mir na njegovu porodicu, ashabe, sve muslimane koji ga slijede i na naše šehide koji svojim životima podariše nama slobodu da u svom dinu i na svom topraku dočekamo najodabranijeg gosta.

Ja sam najodabraniji. Kakva li je samo čast meni data da budem spomenut u Časnoj knjizi. A koliko li sam samo ponosan na one riječi koje je najbolje ljudsko stvorenje, plementi Pejgamber o meni rekao:

"O ljudi, došao vam je mjesec ramazan sa berićetom, rahmetom i magfiretom, mjesec koji je najberićetniji od svih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći, čiji su časovi bolji od svih drugih časova. To je mjesec u kome ste pozvani Allahu u gostoprimstvo gdje ste određeni za one kojima će On počasti ukazati. Vaše disanje u ovome mjesecu je tesbih, a spavanje ibadet. Vaš posao koji obavljate u ovom mjesecu biće primljen kod Allaha, a dova uslišana. Tražite od svoga Gospodara, iskrenim nijjetom i čistim srcem da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u učenju (čitanju) Knjige koju vam je objavio.

Nesrećan je samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen Allahov oprost. Sjetite se dok ste gladni i žedni, gladi i žeđi Sudnjeg dana. Dijelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte milosti prema mlađima. Održavajte rodbinske veze.“

Najodabraniji sam od svih mjeseci jer sam počašćen da me zovu mjesecom Kur'ana, tog uzvišenog Allahovog govora. Ja sam ramadan, ili ramazan. Dolazim po Allahovom emeru, sa akšamskim ezanom. Spuštam se na Zemlju i idem brzo poput vjetra. Dolazim kako dolikuje najčasnijim, uz pratnju stotina hiljada meleka, koji veličaju i slave Gospodara našeg. Uz mene je sultanija. Lejletu-l-Kadr. Što god vam o njoj rekao ona je puno više od toga. Na meni je velika sjajna kruna, a na njoj piše post.

Imam tri ruke. U jednoj nosim Allahov rahmet, u drugoj, Allahov magfiret, a u trećoj sveopći Allahov selamet. Cijela vasiona, ali i šire, okićena je ovim događajem. Kakve li nam se samo počasti priređuju. Vrata džennetska se širom otvore, a iz njega ljepota daha okruži cijelu vasionu. A Uzvišeni Allah okiti džennet za one koji ga zaslužuju. Posebno su okićena vrata Rejjan. Ta vrata zasijaju najljepšim svjetlom. To su vrata kroz koja će ući postači.

Meleki svoje veličanje dragog Rabba posebno povećaju kada se začuje škripa prilikom zatvaranja džehennemskih vrata, vrata tog razbuktalog i vrelog džehennema.To je takav prizor da šejtani ustaju ukopani na svome mjestu, kao da su lancima okovani. Sve dok mi trajemo oni ostaju tako nepomični. Oni u takvoj Božijoj milosti nemaju nikakve šanse. Velika tuga ih mori.

Dolazim uz zvuke akšamskog ezana. Silazim na zemlju. Dolazim do svakog kutka, svakog mračnog skrovitog mjesta. Nalazim halife na zemlji. Nalazim ljude. I oni me očekuju, dočekuju i oni mi se raduju. Uredili su svoje kuće, avlije. Lijepo je to ali...

 
Ramazanska priča Samedina Kadića
Ponedjeljak, 12 Lipanj 2017 13:48

 

SamedinPriče strave i užasa – Džunup

Samedin Kadić, Sarajevo

Ima li išta beternije, išta baksuznije kao kad insan osvane džunup, a s tuša, da ga streseš kao čuturu u pustinji, ni kap da iscuri? Upravo se to dogodilo Jasminu B. jednog junskog jutra koje je obećavalo još jednu sarajevsku pustinjsku žegu. U kanisterima nije ostalo ništa, a niko da preko dana naspe, ni žena, ni djeca, svi čekaju, kao i u svemu drugome – njega. Niti je mogao ići ovakav na posao niti se imao čime okupati. Imalo je nekih vlažnih maramica, ali nije njima mogao isprati usta i nos. Bilo je, doduše, pola flašice kisele vode u frižideru, ali jednostavno mu se učini da bi to bilo izigravanje s gusulom.

Šta sad da radi: da ispere usta i nos kiselom vodom, a da se onim maramicama prebriše?

Diže blago desnu ruku u izrazu nekog neodređenog gađenja. Žurio je na posao. Nema šta sad da se misli, uzet će tejemum, kao što je to stara dobra ulema radila. Potra dlanovima po zidu, pa po licu i rukama do lakata. Ali, opet se nekako osjeti prljavim. Možda bi trebao presvući ovu potkošulju, ima joj dva dana. Izvukao je ladicu u kojoj mu stoji bijeli veš, ali, nakon što je sve prerovio i bijesno izbacio cijelu ladicu, nije bilo nijedne potkošulje. Zovnu ženu. Ona mu je objasnila kako mašina sinoć nije oprala, kao što nije ni preksinoć, ni noć prije. Danju je struja bila slaba zbog nekih radova i mašina jednostavno nije imala dovoljno napona. Nakupilo se veša, puno kupatilo. Šta sad, subhanallah, da radi? Nije navikao hodati bez potkošulje, to mu je kao da ide go, a s ovom na sebi nije mogao nikako.

“Uzmi moju”, reče mu žena. “Halo, ženo, šta ti je?”, ustuknu Jasmin uvrijeđeno.

“Samo do večeras. Da ti pokupi znoj.”

“Kako misliš na navučem tvoju potkošulju?”, upita tiho, gledajući tužno na svoj pivski stomak.

Žena izađe iz dnevnog boravka i brzo se vrati. Nosila je jednu plavu potkošulju s čipkastim obrubom. Ovu potkošulju, posebno dizajniranu za veliki stomak, kupila joj je majka kad je bila u osmom mjesecu trudnoće.

“Hajd makar probaj, neće ti ništa biti”, veselo ga je uvjeravala supruga.

Navukao je potkošulju duboko otpuhujući. Kao skrojena za njega! Čipke su izgledale nekako neskladno i, naravno, gotovo perverzno na njegovim maljavim prsima, jer, kad se pogledao u ogledalu, u njemu ugleda nekog jadnog sredovječnog muškarca okićenog čipkastom trakom ondje gdje je bio najrutaviji.

“Do večeras”, zamoli ga žena, postavljajući mu logično pitanje: “Ko će te zagledati?”

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • Bajramska priča
    Dobra!! Prica i svakodnevnih pouka o prijateljstvu utemeljenom na imanju novca ima na pretek, ali je... Više...
    26.06.17 22:34
    Autor - Zijo
  • Bajramska priča
    Aferim Ti za ovo, moj Nadane! Više...
    26.06.17 04:41
    Autor - Kemal Dietz
  • Bajramska priča
    Zanimljiva priča sa pomalo tužnom porukom majstorski napisana. Više...
    26.06.17 02:41
    Autor - ivan berisov
  • O generalima i generalici stra...
    bravo Sejo , ali bojim se da je to borba s jetrenjacama Više...
    23.06.17 00:56
    Autor - Yasna Avesta
  • Banalnost zla Olge Zorić
    Ako su Bošnjaci narod bez “korena”, kako pišete, onda meni, kao pojedincu valjda može biti dopušteno... Više...
    22.06.17 09:59
    Autor - Nadan Filipović
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Ово је мој последњи коментар на овом веб сајту.Опростите на сметњи. Зијо, говорим арапски језик, у н... Više...
    22.06.17 02:10
    Autor - Амир Чамџић
  • O generalima i generalici stra...
    Аутор је заиста у праву када је написао "да нема ништа горе од тога да понизиш човека". Управо тако,... Više...
    22.06.17 02:04
    Autor - Амир Чамџић
  • Banalnost zla Olge Zorić
    SRBI MORAJU DA PRIZNAJU DA POSTOJE I DR.NARODI OSIM NJIH-SRBA. ETO SRBI SU PRIZNALI 90TIH GODINA POS... Više...
    21.06.17 23:54
    Autor - ISTINA
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Amire, Vasi komentari vise zvuce kao krik, vapaj, manje kao neko utemeljeno misljenje. Nije se lahko... Više...
    19.06.17 22:32
    Autor - Zijo
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Dajte, l(ij)epo Vas molim gospon Čamdžić, nemojte više lupetati kao mitraljez maksim po diviziji. 80... Više...
    19.06.17 21:41
    Autor - Nadan Filipović
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Моје је дете умрло због неправде која је мени учињена. Više...
    18.06.17 19:50
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Специфичност ваше политике Зијо је да понижава врхунске интелектуалце, факултетски образоване људе п... Više...
    18.06.17 19:13
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Зијо, кад си већ поменуо неке личности, зашто си изоставио Фикрета Абдића? Шта мислиш да Алија Изетб... Više...
    18.06.17 18:09
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    На нека Ваша питања, претходно сам парафразирао књигу, а књига или читанка, исто значење једне речи ... Više...
    18.06.17 17:54
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Зијо у "Злочину и казни" Фјодора Михаиловића Достојевсбог млади и екстремно сиромашни студент Раскољ... Više...
    18.06.17 17:41
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Svojevremeno je nad Dzevadom Karahasanom, mislim da je jos uvijek predsjednik Udruzenja knjizevnika ... Više...
    18.06.17 13:02
    Autor - Zijo
  • Osvrt na doseljavanje stranaca...
    У тексту је поменуто исељавање под агитацијом у Србију у току Првог светског рата.То је период трого... Više...
    16.06.17 19:19
    Autor - Amir Čamdžić
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Моје мишљење је у потпуној сагласности са српском националном политиком и са оним што готово сваки ... Više...
    16.06.17 18:17
    Autor - Amir Čamdžić
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Amir moze imati svoje misljenje ali je ono u suprotnosti sa utvrdjenim cinjenicama. Samo teska indok... Više...
    15.06.17 23:51
    Autor - Zijo
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Истина Слободану Милошевићу као комунисти и Југословену није ни требало судити, можда онако "успут"... Više...
    15.06.17 10:29
    Autor - Amir Čamdžić
home search