LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Osvrt Filipa Davida
Petak, 24 Studeni 2017 13:54

 

Filip David-1Srpski zločinački nacionalizam je još živ

Filip David, Beograd

Srpski zločinački nacionalizam je još živ i vitalan je, smatra Filip David, ugledni beogradski pisac jevrejskog porijekla, prijatelj književnih velikana poput Danila Kiša, Mirka Kovača, Branislava Pekića i drugih, osnivač Beogradskog kruga, koji se snažno suprotstavljao režimu Slobodana Miloševića, postavši, kako su to zabilježile kolege novinari, moralna vertikala savremenog srbijanskog društva, prenosi bh. informativni servis INS.

Miris baruta

Umjesto suočenja s prošlošću i distance od jednog od najvećih ratnih zločinaca u novijoj historiji, koji je jučer osuđen na doživotni zatvor, u centru Beograda se sinoć veličao Ratko Mladić kao heroj, pjevale su se pjesme i zahvaljivalo njegovoj majci “što ga je rodila”.

Umjesto mira i stabilnosti, koju smo očekivali kada Mladić i Karadžić jednom budu iza rešetaka, imamo nove tenzije i bezmalo miris baruta u zraku.

Filip David kaže da je suočavanja s prošlošću u Srbiji sve manje, te da to može da procijeni prateći ono što se tamo događa.

Oni koji su na vlasti ne žele, kako ističe David, da se objasne stvari, da razdvoji ono što je pozitivno, ono što je negativno i “da se obavi to suočavanje s prošlošću bez kojeg ne možemo naprijed, ni u EU i bili gdje drugo”.

“Sada su na vlasti (u Srbiji, op. red.) manje-više oni koji su devedesetih učestvovali u početku raspada Jugoslavije i pokrivanju zločina koji su se dešavali na tom prostoru, koji su Miloševićevi ljudi, koji su bili saradnici i Karadžića i Mladića… Kad se sve svede na to da uloga Haškog suda ne može biti nikakva ukoliko zemlje, države kojima se sudi za ratne zločine ne prihvataju presude. Mi smo svjedoci ovdje ne samo da se ne prihvataju presude, nego se sada govori da su te presude naopake, pogrešne itd”, kaže David.

U Srbiji su danas na javnoj sceni mnogi koji su osuđivani za ratne zločine.

“A oni koji su odslužili svoje i oslobođeni prije vremena zbog dobrog vladanja, oni se vraćaju i uključuju u politiku, političke partije, gledamo ih na TV, učestvuju na raznim skupovima, kao da se ništa nije dogodilo. To je problem vlasti, onih koji su na čelu, i koje apsolutno ne prihvataju da ima barem malo krivice, a ima je mnogo, za ono što se dogodilo. Jedna generacija mora proći da bi se možda počelo razmišljati… Takvo je stanje svijesti i ne vjerujem da će za života nas koji smo svjedoci, nešto suštinski promijeniti. Naprotiv, mislim da smo svjedoci sve dubljeg vraćanja u prošlost i pohvala onome što se pohvaliti ne može, nego je najveća sramota naša”, naglasio je David.

On se slaže s ocjenama da je živa i vitalna ideologija koja je iznjedrila Ratka Mladića i njemu slične zločince i da je to dramatično opasno.

 
Dioptrija Morisa Hoblaja
Četvrtak, 23 Studeni 2017 09:03

 

Moris HoblajOsvrt na otvoreno pismo Goldsteina nadbiskupu Bozaniću

Moris Hoblaj, sociolog i teolog

Ekstremni oblici licemjerstva katoličkoga klera u Hrvatskoj

Veliki njemački pisac i mislilac Johann Wolfgang von Goethe u svoje je vrijeme rekao; da licemjernost katoličke crkve poprima ekstremne oblike. Kada bi on danas bio živ i kojim slučajem slijedio propovijedi hrvatskih biskupa, koji su posljednjih godina zabrinuti djelovanjem “bezbožnih ideologija” u Hrvatskoj i navodnom pranju mozga naroda, posebno od strane nekih političkih stranaka i medija, onda bi najvjerojatnije napisao isto, ali ovaj puta puno većim slovima i važnim dodatkom u kojem bi priznao da je doduše kasno, ali da je ipak prepoznao da se diktatura licemjerstva Katoličke crkve temelji na poganskim svećeničkim religijama, a nipošto, kako to oni za sebe tvrde, na učenju Isusa Krista.

Sigurno bi također naveo i razlog kako njihova “sveta odjeća”, “sveta mjesta“ i rituali ne služe za promicanja Božje istine, etike i morala, već jedino i ciljano “mamonskoj – infiltraciji poganskog boga Baala“ s kojom, ako je suditi prema njihovim javnim istupima, riječima i djelima, prisiljavaju državu da im pod svaku cijenu zauvijek osigura već ugrožene povlastice i poseban položaj u Hrvatskoj, po potrebi i izvan svih zakona i ustavnosti suverene Republike Hrvatske!?

Očito je da biskupi u svojem vjerskom fanatizmu ne mare za javnim i sve glasnijim razmišljanjem naroda, koji im sve jasnije dovikuje; da nijedno svećenstvo, posebno katoličko, ne služi istini, božjim zapovijedima i Evanđelju Isusa Krista, nego služi djelima, ritualima i življenju poznatim drevnim poganskim bogovima, posebno bogu – Baalu i mamonu.

Njihova današnja strategija s ciljem uništavanja svega što nije katoličko u Hrvatskoj, primjećuje se u sve glasnijim inkvizicijskim huškanjima i mržnjom protiv drugačije mislećih i vjerujućih. To se može bez većih dokazivanja ocijeniti i kao akt izrugivanja etike, morala, života – u daljnjem – i kao izdaja Otkupiteljskog djela Isusa Krista koji je rekao; „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.“ Ili; „Ako želiš biti prvi onda služi najmanjemu od mojih“.

Pogledamo li u kriminalnu povijest Katoličke crkve onda se može bez daljnjega ustvrditi da pape, biskupe i svećenstvo taj Isusov duhovni poziv nikada nije interesirao, jer inače se u njihovoj instituciji ne bi nakupilo toliko zločina protiv čovječanstva kao što su crkveni ratovi, ubojstava, seksualna zločinačka zloraba i otimačina blaga čitavim narodima. To su već toliko vjerodostojne povijesne činjenice da o tome već godinama pišu slobodni svjetski mediji, u kojima izvještavaju o crkvenim otimačinama, ucjenjivanju, prisvajanju državne i narodne imovine, o pranju novca, luksuznom životu papa, biskupa, svećenstva i o crkvenoj pedofiliji.

 
Miroslav Krleža o bosanskim muslimanima
Srijeda, 22 Studeni 2017 14:04

 

Miroslav KrlezaMiroslav Krleža o stanju bosanskih muslimana između dva svjetska rata:


“Uzmimo na primjer Muslimane u Bosni i njihov moralno-psihološki profil devet stotina i četrdeset prve godine i njihov moralno-psihološki profil pedeset godina unazad i njihov psihološko-moralni i materijalni profil od 1918. do 1941. Kroz kakvu jezu, kroz kakvu paklenu prašumu prolazi ta muslimanska svijest i gdje taj Musliman 1941. ima da sebe nađe? Na kojoj strani? Od čega da se spasi, kome da se otme? Što je on? Što je on u Austriji do 1918.? Što je u Kraljevini Jugoslaviji do 1941.? I jasno je da je taj Musliman poslije svega što je preživio i pretrpio mogao 1941. da kaže: ‘Hvala ti, Bože, da se Švabo vratio.’ Oslobađa ga prividno iz teške situacije, daje mu neke kolajne i fes na glavu, pušku u ruku i daje mu slobodu da puca… A hajde ti budi mudar i snađi se! Pitam se, bogati, što je mogao znati taj Musliman u Bosni 1941.? Hajde, burazeru, znaj! Tamo Draža, ovdje Švabo, a mi ti nudimo sve i onda si i vlast, čim imaš pušku ti si vlast, to je psihologija mase. I tko je političar, mora računati sa sviješću masa, inače ne može razumjeti situaciju kakva je!”

 
Svjedok namjera Alije Izetbegovića
Utorak, 21 Studeni 2017 08:44

 

Rusmir MahmutcehajicPozadina Izetbegovićeve samoubilačke izdaje

Izvod iz knjige “Balkan Bluz”, prof.dr Rusmira Mahmutćehajića

Na Bošnjačkom saboru, 27. i 28. Septembra 1993. godine, trebalo se govoriti o budućnosti BiH i o Owen-Stoltenbergovom mirovnom planu za Bosnu. Bilo je, zapravo, planirano da se izvrši proglašenje bošnjačkog parlamenta i konačno obznani pristanak za stvaranje bošnjačke (muslimanske) države. Predviđeno je da njene granice budu na linijama koje drži vojska, s tim da su sporna ostala pitanja Srebrenice i Žepe.

David Owen piše: “Izetbegović se brinuo da jači i glasniji elementi u njegovom javnom mnijenju nisu spremni da se suoče sa nesretnom činjenicom da se dioba već odvila na terenu, i da su oni protiv etničke podjele. Međutim, on osobno, prihvatao je realnost da se lice Bosne promijenilo.”

Prije Bošnjačkog sabora na teren se šalju stranački kadrovici u funkciji ideološko-političkih koordinatora koji trebaju “jače i glasnije elemente u javnom mnijenju”, kako je definirao Owen, ubijediti kako je vrijeme da i Muslimani imaju svoju državu. Musadik Borogovac u to vrijeme radi u press-centru TWRA u Zagrebu. U TWRA u funkciji ideološko-političkog koordinatora, dolazi predstavnik SDA koji organizira mini-seminare na kojima izlaže tri ključne teze: prvu – vjera, nacija, narodu su jedno isto, drugu – Bosne nikada nije bilo, i treću – BiH ne može postojati ukoliko je ne žele Srbi i Hrvati.

“Kroz te teze se pokušala objasniti potreba teritorijaliziranja Muslimana u BiH. Znači, tri naroda u BiH su tri nacije kojima trebaju tri države”, kaže Borogovac koji je Izetbegoviću napisao protestno pismo od 30 strana, jer je u ovim riječima prepoznao Izetbegovićeve misli.

Predsjednikov vojni savjetnik Fikret Muslimović prije Sabora najvišem državnom vrhu prezentira procjenu srbijanskih i hrvatskih oružanih snaga, odnosno snaga agresora – kako se govorilo, o položaju i snagama ARBiH. „Nesumnjivo, radi se o čovjeku koji je imao sposobnosti za oblasti kojima se bavio, ali i osobi upitnih moralnih kvaliteta“, kaže Rusmir Mahmutćehajić, koji je prisustvovao Muslimovićevoj prezentaciji stanja na ratištima.

„Naime, suština njegovog izlaganja je bila da se rat pod hitno treba zaustaviti i da ARBiH u daljim sudarima sa srbijanskim i hrvatskim snagama nema šansi.“ Poruka je bila jasna: vojnom terminologijom trebalo je potcrtati odluku bošnjačkog političkog vođstva da se ide na podjelu zemlje.

„Ovaj čovjek laže i nemojte mu vjerovati“, ljutito je reagirao Mahmutćehajić usred Muslimovićeve prezentacije. „On laže, zato što je prije 15 dana govorio sasvim suprotno. Bez obzira da li je lagao tada ili nas i vas laže sada, u jednoj od tih situacija je lagao, znači da je najobičniji lažov.“

Mahmutćehajić je znao pozadinu Muslimovićeve „vojne analize“. Njegov dugogodišnji poznanik, a u nekim fazama i prijatelj, Alija Izetbegović je mjesecima već pokušao Mahmutćehajića pridobiti za ideju stvaranja muslimanske države. Neke od argumenata koje je navodio Izetbegović, ponavljao je i Muslimović. „Izetbegoviću je bilo jako stalo da me pridobije za ideju stvaranja muslimanske države“, sjeća se Mahmutćehajić. „Satima smo razgovarali. Nije imao nikakvog razumijevanja, niti argumenata koje je mogao staviti na što u bilo kojoj raspravi, pa ih braniti, kada je obrazlagao potrebu stvaranja takve države. Zbog toga se sve više to zalaganje pretvaralo u pseudomesijanstvo, pridobivanje slabih, uz njihovu bezuvjetnu podršku, jer on nikada nije mogao iznijeti razloge kojima bi pravdao taj svoj zahtjev.“

Argumenti protiv takve ideje, smatrao je Mahmutćehajić, između ostalog su i to da stvaranjem nove države bosanski povijesni identitet zapada u stanje destrukcije i stvaranja potpuno novog identiteta. „Taj novi identitet više nije identitet bosanskih Muslimana. Sva vrsta prekida djeluje na kolektivnu svijest poput šoka iz kojeg je pitanje da li će organizam preživjeti.“

Izetbegović je vidio da Mahmutćehajića ne može pridobiti za svoju nakanu, a Mahmutćehajić je vidio da je suvišno Izetbegovića ubjeđivati u suprotno. „On je meni rekao da ostaje pri svome stavu i da je spreman ukloniti sve ljude koji su mu smetnja na tome putu“, kaže Mahmutćehajić.

 
Šimićev osvrt na predstavu “Mirna Bosna”
Ponedjeljak, 20 Studeni 2017 08:18

 

NikolaIroniski diskurs

Nikola Šimić Tonin, Zadar

Predstava Kamernog teatra 55 iz Sarajeva “Mirna Bosna”, redatelja Saše Peševskog, na tekst Borisa Lalića. U predstavi igraju: Feđa Štukan, Vanesa Glođo, Gordana Boban, Davor Golubović.

Ovaj komad selektor XXXIV Pozorišno – kazališnih susreta Bašović ocjenjuje: “’Mirna Bosna“ tematizira vrijednosti jednog društva i jednog grada. Naime, u nedostatku uzora, kao jednog pola, ova predstava se bavi tabuom kao drugim polom vrijednosti”.

Život sa dna života, ironiski diskurs kroz tešku ekonomsku situaciju likova. Uporište kazališnoga komada u stvarnosti. Naši ljudi, ljudi tu oko nas, ljudi koje srećemo svakodnevno, okrećemo glavu od njih, a oni traže mrvu srca, ruku pomoći koja će ih negdje povesti iz beznađa koje žive. Njihovoj borbi da iz gliba života na granici siromaštva i svakodnevne kupus kalje, izađu na svjetlo i čist zrak blagostanja.

Izmučeni siromaštvom, na rubu gladi i u uvjerenju da im nitko sa strane neće pomoći, oni odlučuju iskoristiti svoju društvenu nevidljivost za bavljenje unosnim poslom trgovine narkoticima. Sa još uvijek ne u potpunosti propalim Rizom kao vođom, penzionerkama Šapkom i Aleksandrom kao radnicama, te s tjelesnom manom Bokijem kao pokrićem za njihov mali biznis, njih četvero spremni su uraditi sve što treba kako bi jednom zauvijek pobjegli od bijede. U Bosni nije lako voditi ni pošten posao, a kamoli pošteno organizirati kriminalnu organizaciju. Sestre staju uz njega da ga potaknu kad se napokon pokrenuo, odvojio od kreveta i stavio pred sebe kakav – takav cilj, postao nešto. Maštaju o potezima koji bi ih preko noći podigli sa dna među zvijezde.

"Bosanskohercegovačka komedija preživljavanja". 

Briljantan tekst mladoga umjetnika vođen rukom neupitne nadarenosti s poentiranjem na kraju, kraj je zatvoren tako da je ostavljen otvorenim, da svatko ponaosob domisli kraj.

Muški obojene uloge. Brižne sestre oru život. Pogubljena braća, jedan od njih s tjelesnom manom. Lakše je igrati govornu manu nego fizičku a da se ne sklizne u karikaturu. Svaka od ostvarenih uloga studija je življenoga lika, dramskih karaktera, 24 sata u materijalu predstave, savladavanje osnovnih značajki dramskih karaktera, njihova psihološka, sociološka i dramaturška obrada te njihov razvoj u dramskoj strukturi koji su dali nevjerojatnu lakoću kazališne igre, svojim vidljivim ponašanjem i postupcima, u govoru i međusobnom razgovoru, ispoljavaju sebe i svoj karakter, svoje težnje i raspoloženja.

Drugim riječima, predstava „Mirna Bosna“ prikazuje ono što se ovih dana krije iza sintagme „najtvrđa Bosna“, direktno i bez ikakvih poređenja i drugih pjesničkih ukrasa. Obilje komike koje se pri tome isporučuje možda neće biti smiješno na onaj veseli način, kakvim naši ljudi vole da se smiju i kad kontaju i kad ne kontaju fazon, ali će zato ovaj put ljubitelji slanih šala i smijeha kroz suze doći na svoje.

Reditelj Saša Peševski smatra da je predstava ogledalo društva iz pozicije sistema, točnije njegove nefunkcionalnosti, gdje se posao ne može lako naći a plaća dovoljna tek za preživljavanje. Stoga podvlači podnaslov komada “Komedija preživljavanja”, ocijenivši da upravo to predstavlja najobuhvatnije osjećanje koje preovladava u predstavi. Glumica Gordana Boban dodaje da rad na svakoj predstavi donese ono što želi da kao glumica pamti, a u ovom slučaju to su tri sjajna mlada momka. Tekst je nazvala jako duhovitim, visprenim i pametnim, nadajući se da će publika u komadu prepoznati našu tužnu stvarnost, ali ipak iz teatra izlaziti nasmijani.

Za Vanesu Glođo podnaslov je najvažniji, smatrajući da će glumci kroz igru doći do onoga što je srž autorove poruke. Tekst za nju ima stvaralačku energiju i snagu da pokrene i glumce i redatelja.

Direktor Kamernog teatra 55 Emir Hadžihafizbegović naglašava da ovim komadom Kamerni nastavlja s misijom fokusiranja na mlade autore i domaći suvremeni tekst, koji nije u potrebnoj mjeri zastupljen na bh. scenama. Nada se da će komad “Mirna Bosna” postati novi hit tog teatra.

 
Begajte bre Srbi - eto koljača Bakira!!!!
Subota, 18 Studeni 2017 22:09

 

Bakir bi ponovo da koljeBakir bi opet da kolje – dakle Bakir je i prije klao!!! Nisu Srbi! Samo Bakir!

Nadan Filipović

U režimskom tabloidu Informer osvanuo je tekst na kojem bi autoru teksta, ali i redakciji, pozavidio i sam Joseph Goebbels. Dakle u tim srbijanskim bajagi nezavisnim dnevnim novinama, a u stvarnosti nacionalističko-velikosrpsko orijentiranom Völkischer Beobachter-u što je pod direktnom kontrolom Vučića i njegove bulumente, na naslovnici je osvanula slika Bakira Izetbegovića i naslov: “Samo u Informeru! Strašna poruka lidera Bošnjaka - BAKIR BI OPET DA KOLJE! Bakir Izetbegović preti da će kao "babo Alija" ubijati Srbe ako RS organizuje referendum o nezavisnosti! Najavio i da će priznati lažnu državu Kosovo!”

Ovo je užas nad užasima.

Ne bih se kao pojedinac izjašnjavao da li mi je Bakir Izetbegović simpatičan ili antipatičan; ne bih se izjašnjavao što mislim o njegovim moralnim i političkim kvalitetima; ne bih se izjašnjavao o srbijanskom falsificiranju njegove izjave u intervjuu za Deutsche Welle, ali sebi dozvoljavam da iznesem osobni zaključak o ovom morbidnom izluđivanju već dovoljno izluđenog ili većinski potpuno ludog srpskog naroda s obje strane Drine.

Oni Srbi koji “puše” priču o užasnom katilu Bakiru Izetbegoviću koji je, kako se novinarima Informera pričinja, ponovo žedan srpske krvi, koji hoće ponovo da kolje srpsku nejač, bake i deke, (dakle, koji je to i prije radio pa bi opet da kolje), koji hoće ponovo da pokupi srpske d(j)evojčice u bezbrojne javne kuće gd(j)e bi te d(j)evojčice bile prisiljene pružati besplatne seksualne usluge njegovim mudžahedinima i islamskim terorističkim fanaticima, koji bi naredio da, ne više Mirza Delibašić i Davorin Popović, jer su pokojni, već neki drugi, odabrani, opet i ponovo bacaju viđenije Srbe gladnim lavovima u zoološkom vrtu u Pionirskoj dolini – dakle ti Srbi koji vjeruju Informeru i nizu drugih informera trebali bi svaki pojedinačno zatražiti po jednog, a u nekim slučajevima i više personalnih psihijatara s kojim bi bili vezani lisicama da ni Srbin, a ni psihijatar ili ekipa psihijatara ne mogu pobjeći od svog pacijenta, a ni pacijent od njih.

Vezati zajedno pacijente i psihijatrei! I to na dugogodišnji period!

Ne vjerujem, međutim, da u svijetu postoji toliki broj vrsnih psihijatara da bi se zadovoljio princip “jedan na jedan”, dakle po jedan psihijatar na po jednog mahnitog Srbina. Smatram da je veliki procenat tog intoksiciranog naroda kronično bolestan, dok, uvjetno rečeno, zdrava ućutkana manjina vidi i prepoznaje sve te laži i obmane, ali ne smije ni da prdne (da izvinete na izrazu), a kamo li da pisne, jer bi ih većinski psihijatrijski bolesnici odmah proglasili izdajicama Srba i srpstva i pozvali na linč.

Samo dio naslova “Bakir bi opet da kolje” jasno ukazuje koji je to socijalno-psihijatrijski nivo ne samo novina, već i golemog dijela javnog mijenja koje ulazi u san sa strahom da će se iz nekog ormara, iza neke vitrine ili sa tavana pojaviti krvožedni Bakir Izetbegović sa valjano naoštrenim jataganom pa početi OPET da kolje nevine i jadne Srbe.

Nema Bošnjacima mira ni života na duge staze pored psihički oboljelih komšija koji ne samo da ne priznaju genocid u Bosni i Hercegovini, već nonšalantno daju imena studentskim domovima i čitavim ulicama po izvođačima presuđenim i uskoro presuđenim za genocid, Karadžiću i Mladiću, zločincima mega kalibra, a za većinu Srba herojima u borbi za istrebljenje balija, Turaka i poturica.

Da, da!

Karadžić i Mladić su nevino optuženi, a Bakir bi opet da kolje. Za par godina istina će biti da su rahmetli Alija i “u njega mu dijet” naredili agresiju na Srbiju i na Srbe u BiH i da su njih dvojica i njihovi saradnici izvršili genocid nad “nebeskim izabranim narodom”.

A što se tiče vijesti da je Bakir “najavio i da će priznati lažnu državu Kosovo”, ja u toj izjavi ne vidim nikakav problem, jer zaboga i sam Aleksandar Vučić je de facto priznao državu Kosovo, a uskoro će i de iure, pa da se Vlasi ne bi dosjetili, unaprijed gura Bakira kao krivca za to priznanje. I Vučić i Dačić i Nikolić i sva ostala srbijanska politička bulumenta mora kosovskim carinicima i policajcima sm(j)erno pokazati srpske pasoše da bi eventualno bili pušteni nogom stupiti na tlo Države Kosovo. Ovo srbijanko kenjanje i prenemaganje oko Kosova je providni pokušaj da se od totalne pušione, odnosno vehde veresije napravi makar kakva gotovina, te da se za konačno formalno priznanje i razmjenu ambasadora optuže svi oko Srbije, a kao prvi Bakir Izetbegović.

 
Hidžama ponovo osvaja svijet medicine
Subota, 18 Studeni 2017 14:23

 

hidzamaHidžama – stara medicinska tehnika ponovo osvaja svijet (1)

Nadan Filipović

Kratki historijski uvod

Postoje historijski dokazi da je veliki Hipokrat (Hippocrates), otac moderne medicine koristio koristio tretman pomoću hidžame za tretman određenih mišičnih i koštanih obolenja, određenih ginekoloških problema, faringitisa, obolenja uha i nekih plućnih obolenja. (Turk J, Allen E Bleeding and cupping. Ann R Coll Surg Engl 1983, 65, 128–131). Hipokratovo poznavanje efikasnosti hidžame potiče iz egipatskih papirusa koji datiraju iz 1550-te godine prije nove ere.

Poznati grčki historičar Herodot (Herodotus) pisao je 400 godina prije nove ere da je tretman pomoću hidžame veoma efikasan kod glavobolja, migrene, nedostatka apetita, opće slabosti, itd. Kasnije je hidžama (Al-Hijama) postala veoma popularna u arapskim zemljama, a kasnije je njena upotreba u medicini proširena na Unani medicinu, kinesku tradicionalnu medicinu, Tibet, zemlje Dalekog Istoka, te u Evropu. (Turk J, Allen E Bleeding and cupping, Ann R Coll Surg Engl 1983, 65, 128–131).

U Europi je najprije korištena od strane svećenika koji su prakticirali medicinu u crkvama i samostanima. (Christopoulou-Aletra H, Papavramidou N, Cupping: an alternative surgical procedure used by hippocratic physicians J Altern Complement Med 2008,14, 899–902) Poznati rimski liječnik Aulus Cornelius Celsus (25 godine stare ere – 50 godine nove ere), autor enciklopedije De Medicina preporučivao je hidžamu za ekstrahiranje otrova koji su bili posljedica ujeda zmije, čovjeka i životinja.

Aretaeus de Cappadokia, jedan od najpoznatijih grčkih liječnika koji je bio veoma kativan u prvom stoljeću nove ere tretirao je pomoću hidžame prolapse uterusa i ileus, kao i neke oblike epilepsije. Također, poznati liječnik Galen (Aelius Galenus) iz Pergamona (129 – 200 godina nove ere) bio je veliki zagovornik upotrebe hidžame za uspješan tretman niza obolenja. (Brockbank W, The ancient art of cupping J Chin Med 1986, 21, 22–25) Što se tiče primjene hidžame u Europi valja napomenuti da su tu medicinsku tehniku koristili najpoznatiji liječnici svog vremena, kao naprimjer Paracelsus(1493-1541) i Ambroise Pare (1509-90) (https://cuppingresource.com/history-of-cupping/).

U Europi i općenito u zapadnim zemljama hidžama postaje sve popularnija terapijska tehnika kojom se sve više bave ne samo holistički praktičari, već je odobrava i veliki broj doktora, a mnogi je doktori uveliko koriste u svojoj terapijskoj praksi.

Slijede nastavci o naučnim dokazima efikasnosti hidžame kod niza obolenja.

(nastavlja se)

 
Dioptrija Mustafe Drnišlića
Petak, 17 Studeni 2017 20:34

 

StavDeset velikih bošnjačkih zabluda

Mustafa Drnišlić, Sarajevo

1.Temeljna bošnjačka zabluda jeste ta da, nakon strašnih osvještavajućih lekcija agresije i genocida, nema više nikakvih sistemskih zabluda u narodu, pogotovo ne onih zabluda koje su omogućile da agresori lakše ostvare svoje genocidne namjere. Nažalost, realnost je sasvim drugačija i ova osnovna zabluda – da smo kao kolektiv konačno “utvrdili gradivo”, da smo spoznali aktere i izvore, ali i vlastite prošle zablude, razloge i povode nedavnog stradanja – rađa mnoge sljedeće zablude. Nažalost, bošnjački narod još nije ni internalizirao, a kamoli artikulirao i usvojio te temeljne istine i činjenice u vezi s najtežim periodom vlastite historije. Mnogo je razloga zašto je tako, ali rezultat je jedan: bošnjačko društvo nije se kadro odrediti kako spram prošlosti, tako i sadašnjosti, a pogotovo prema budućnosti. To dovodi do puzajućeg moralnog relativizma, gubljenja kompasa i lutanja u vezi s onim što bi trebalo predstavljati temeljne vrijednosti i norme jednog naroda, koji bi morao proživljenu katastrofu uzimati kao novu polaznu tačku i historijsku vododijelnicu. Onome kome nije jasno zašto mu se nešto desilo, kome ustvari uopće nije jasno šta mu se to, zapravo, desilo u nedavnoj prošlosti, neće i ne može biti jasno ni šta mu se danas dešava, ili šta će mu se u budućnosti dešavati.

2. Jedna od ozbiljnijih bošnjačkih zabluda jeste ona da je opasnost, u svim njenim oblicima, prestala i da nam više ne prijete nikakvi sukobi, barem ne one vrste koji bi mogli ugroziti naš opstanak. Društvo koje ne može prepoznati i razumjeti uzroke neke kataklizmične pojave često ima tendenciju da je tumači kao jedinstveni i neobjašnjivi incident koji nema svoje zakonitosti, povode, niti ga se može razumom objasniti. Ovo je time opasnije jer, iako nam se jedna te ista kataklizma već nekoliko puta ponavlja, mi i dalje nismo kadri kao kolektiv prihvatiti, a zatim i prepoznati, njene uzroke, polazišta i (pred)znake. Ovu zabludu možda ponajbolje oslikava ona floskula da je navodno Bosna (a time i Bošnjaci) neuništiva, pri čemu se forma suprotstavlja suštini, tj. sama forma postojanja termina Bosna suprotstavlja se činjenici da te države gotovo više ni nema na približno dvije trećine formalnog bosanskog teritorija, tačnije na onom njenom dijelu u kojem (više) nema Bošnjaka. To traženje utjehe u formi koja je ništa drugo nego fikcija izuzetno je opasan trend, jer istovremeno i uspavljuje i legitimizira takvu uspavanost praznim i dopadljivim floskulama. Borba je za slobodu vječna, kako kaže jedna naša junačka pjesma, i s tom činjenicom treba se konačno pomiriti.

3. Prethodna zabluda rađa sljedeću, koja glasi: “Treba se okrenuti budućnosti, dosta je priče o ratu.” Ta zabluda se neprestano ponavlja, i to u uvjetima nedovršenog rata, kada su (ratni) ciljevi drugih dvaju naroda i susjednih država ostali isti, a samo su se promijenila sredstva, narativi i diskurs. Zanemarivanje ovog “slona u sobi” bilo bi za Bošnjake ravno samoubistvu, a njegovo ignoriranje vrsta političkog autizma. Ova infantilna želja da se dobrim i pozitivnom osjećajima nekako izignorira stvarnost nedovršenog rata opasna je glupost koja se Bošnjacima ponajviše nameće, i to s različitih strana. Naš je problem što ova zabluda nailazi na plodno tlo i što se zbog nje bilo kakva realna bošnjačka politika, koja je u skladu sa stvarnom situacijom na terenu, doživljava, u najboljem slučaju, kao ratnohuškačka. To, naravno, nije bez svojih posljedica, pa, stoga, još od kraja rata imamo kontinuiranu hiperprodukciju političkih stranaka ili projekata na bošnjačkoj političkoj sceni koji opstaju obećavajući bajke, odnosno promjene koje su potpuno izvan njihove moći, poput promjene politika susjednih država i naroda, do kojih će doći čim pričače bajki svojim glasovima dovedemo na vlast. Koliko takvo rasipanje glasova na donekle simpatične, ali potpuno fantastične budalaštine negativno utječe na stvarnu bošnjačku političku poziciju, nije potrebno ni spominjati.

 
Neponovljivi Zuko
Četvrtak, 16 Studeni 2017 22:14

 

Zuko DžumhurPutovanje po besmislu

Zuko Džumhur

Vozimo se na auto-stop... Putevi gospodnji su asfaltirani. Iz pješčanog mora rastu granitne stijene arabljanskih bregova. Vrhovi crvenog kamenjara nižu se monotono i dugo kao pobožni psalmi ispisani nevještom rukom nekih davno preminulih arhanđela. U užarenim pećinama ovih bregova gnijezde se demoni. Neko je rekao da vrhovi ovih brda liče na krijeste pijetlova. Nebo je mjesecima plavo kao čelik arabljanskih mačeva. Šteta što Rakićnije vidio zalazak sunca na Džebeli Silbalu.

Dvije beduinske žene sjede u šoferskoj kabini. Jedna od njih je mlada... Njihove odežde su crne kao grijeh. Na sjeveru je velika pustinja El Bahar Bil Maji. Na jugu je okean crvenog pijeska i kovnica ljutih vjetrova. Na sjeveru su karavanska bespuća i satanski vilajeti za pripovjedače bajki. Na jugu je strašna zemlja Hadramaut. Oaze su ležale kao čiode zabodene u žuto platno pijeska. Mali, smeđi šatori, mlijeko i meso od kamila, beduini, buljuci golišave djece i vizija beskonačnosti koja počinje na pragu šatora... Jedna oaza u Arabiji liči jedino na jednu drugu oazu u Arabiji, i to naročito u podne.

U podne nastaju orgije svjetlosti i sve se pretvara u usijane bijele i žute linije. Nekada su ovuda vodili stari trgovački putevi Istoka... Mudri car Solomon slao je svoje bogate karavane u basnoslovnu zemlju Orif. Daleko na jugu vladala je lijepa Belkis Makeda, ljupka kraljica od Sabe. Carstvo Pamira ujedinilo je Arape u borbi protiv Rima. Vojske nomada vodila je čudesna ljepotica Zejnab...

Granice između civilizacije i varvarstva leže duboko zakopane u pijesku pustinje...

Džezirat el Arab – znači ostrvo Arabljana.

Kamion obilazi litice Džebeli Rahmeta. U kamenjaru ovoga svetog brda sreli su se praotac Adem i pramajka Hava. Protjerani iz raja zbog nemorala i učestalih krađa sa privatnog posjeda Gospodnjeg, naši nesrećni praroditelji lutahu svijetom jalovo i dugo. Odvojeni i napušteni, bez blagoslova Gospodnjeg i bez socijalnog osiguranja, potucahu se obalama nepoznatih mora i okeana. Poslije dvjesta godina odvojenog života, još relativno mladi, sretoše se na padinama Džebeli Rahmeta i počeše da žive nevjenčano.

Pramajka Hava izrodila je mnogo djece. Među njenom mnogobrojnom djecom bilo je i kriminalaca. Život je tada u Arabiji bio prilično težak, pošto još ne biješe pronađen petrolej.

Italijani bi na ovom svetombrijegu podigli crkvu, Amerikanci bazu, Francuzi hotel, a Libanci kockarnicu. Bugari bi ovdje sagradili veliki naučni institut za borbu protiv zagraničnog sujevjerja. Turci bi po običaju podigli karaulu, a Beograđani bi otvorili kafanu "Kod prvog grijeha".

Arabljani nisu podigli ništa.

Neki dan sam se poklonio sjenima naše pramajke Have. Njen grob je u Džedi i dugačak je osamdeset aršina. Tako je zapisano u knjigama starostavnim. Njen grob je jedini spomenik kulture u drevnom primorskom gradu Džedi. Na sva tri njena turbeta položio sam smjerno stručak pustinjske mahovine.

 
Podsjećanje na nedovršene projekte našeg reisa "emeritusa" koji je tiho ukinuo ovu titulu "emeritus"
Srijeda, 15 Studeni 2017 21:29

 

MukiS Kovača pogledat' je lijepo – Mustafa Cerić performer nedovršenih projekata

Nedim Hasić, Sarajevo

(Hajde da pogađamo pošto mu je bio Patek Philippe - nije ga valjda ujagmio od specijalista za "žutare"?)

Pohvalio se prošlog petka Mustafa Cerić, a Avaz to prenio na čak dvije udarne stranice, kako će konačno biti okončana gradnja novog sjedišta Rijaseta Islamske zajednice BiH u sarajevskom naselju Kovači. Cerić je ispričao, a Avaz naglasio, kako je on, skupa s Fahrudinom Radončićem, nositelj gradnje ovog objekta koji stoji nedovršen već devet godina. Cerić sve zasluge, kako za ideju, tako i za okončanje gradnje, pripisuje sebi i Radončiću, iako je izgradnja sjedišta jedan od brojnih nedovršenih poslova koje je Cerić ostavio iza sebe u dugogodišnjem mandatu reisa.

Masna slova na naslovnici Avaza i tekst na dvije stranice, s njegovim i fotografijama Fahrudina Radončića, ništa je drugo do još jedan od brojnih Cerićevih medijskih performansa u kojima nastoji za sebe i svog odanog medijskog partnera prikupiti sve poene za konačno dovršavanje gradnje zgrade koja je na Kovačima dugo stajala kao nedovršen spomenik njegovog mandata. Upravo je performansom tako Cerića i njegove istupe još prije sedam godina opisao Mustafa Spahić. “Stil života reisa je performans, a sadržaj života i rada putovanja i neprestani medijski nastupi. Naime, reis sigurno vjeruje da Bog stvara stvarnost, ali je također uvjeren da je on svojim nastupima proizvodi. Čuveno Dekartevo načelo Cogito ergo sum – mislim, dakle postojim, on je preokrenuo u načelo neprestano putujem i nastupam po svijetu – dakle, postojim. Devetnaest godina on vrši funkciju na način izvođenja monodrame, preciznije melodrame. Naime, smiješan je i krajnje djetinjast onaj ko u reisovu radu traži: rješenje, viziju, odluku, stav, zaključak, rad, red, disciplinu, poredak, odgovornost, sistem, koordinaciju i povratnu informaciju. Ne, on u svemu traži predstavu, manifestaciju i samo svoj nastup u okviru svjetskog vašara, u kojem je on i režiser i producent i scenarist i glumac, po mogućnosti jedini glumac. Ovakvi istupi bili bi primjereni, adekvatni u cirkusu, u dječijem i pozorištu mladih i pozorištu lutaka”, precizno je oslikao Spahić Cerića nabrajajući sve njegove nedovršene poslove i data a neispunjena i neostvarena obećanja.

Medijsko partnerstvo

Sve što je Cerić ostavio iza sebe od ratne 1993. godine, kada je izabran prvi put za reisa, bilo je uglavnom polovično i nedovršeno. Afere su ono što je obilježavalo njegov dugogodišnji mandat. Od sumnjivog načina na koji se dokopao vile u sjedištu Sarajeva, preko šutnje kada su počela osnivanja tzv. paradžemata, žmirenja na oba oka na pojavu selefizma, politikntstva, pa sve do otvorenih političkih stavova koji su u konačnici i kulminirali njegovom kandidaturom za Predsjedništvo BiH.

Cerić je vjerske objekte i obrede koristio kao svoju političku pozornicu, a nerijetko je u svojim vazovima otvoreno vjernicima ukazivao kojoj opciji da se priklone na izborima. Cerić će postati najredovniji gost na stranicama Avaza. Nije bilo dana da ovaj list ne prenese neku njegovu izjavu, stav ili komentar, a intervjui s Cerićem postali su gotovo redovna rubrika ovog lista. Radončić i Cerić godinama su išli ruku pod ruku, vezani zajedničkom ambicijom i uvjerenjem da baš oni kreiraju javno mnijenje i procese u ovoj zemlji. Naglo su tresnuli o zemlju kada su objavljeni rezultati pretposljednjih općih izbora na kojima su pobjedu odnijele stranke koje nisu imale naklonost ovog dvojca. Cerić će nakon toga ostati bez pozicije reisa, a debakl na predsjedničkim izborima bio je definitivan dokaz njegovog političkog kraha.

Brz i letimičan pregled pisanja ovdašnje štampe u posljednjih petnaestak godina podsjeća na bliske veze Cerića i Radončića. Što političke, što poslovne. Tako je, primjerice, objavljeno da je Avaz 2003. godine dobio unosan posao štampanja Kur’ana na bosanskom jeziku, a primjerak je koštao 150 maraka.

Prije deset godina u prostorijama Bošnjačkog instituta u Sarajevu Adila Cerić, kćerka tadašnjeg reisa Cerića, udala se za Vedrana Mulabdića. U to vrijeme Adila Cerić počela je raditi u kabinetu tadašnjeg državnog ministra rahmetli Safeta Halilovića, nakon što je bila savjetnica bivšeg federalnog premijera, također rahmetli, Ahmeta Hadžipašića. Mladenci će nedugo nakon svadbe početi živjeti u stanu u sarajevskom naselju Breka, kojeg je Fahrudin Radončić kupio svom sinu Ishaku. Način na koji su mladenci postali vlasnici stana bila je prava mala finansijska akrobacija, a devet godina nakon vjenčanja, zet Mulabdić postao je, kao kandidat Radončićevog SBB-a BiH, minister unutarnjih poslova Kantona Sarajevo. Na toj je dužnosti u maju 2016. Godine zamijenio SBB-ovog Ismira Jusku, koji je postao državni ministar prometa i komunikacija.

Terase i vrtovi

 
Sreća da nema stana i ne mora brinuti o svakodnevnoj restrikciji
Utorak, 14 Studeni 2017 15:14

Zedan sam, a mlaz oslabio!





Jooooooooooj, što sam bio žedan!

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search