LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Alija Nametak – jedna sličica o hadžu
Ponedjeljak, 15 Kolovoz 2011 22:02

U knjizi „Sarajevski nekrologij“ rahmetli Alija Nametak je na zaista duhovit, ali i na specifično, njemu svojstven ironičan način, opisao mnoge Sarajlije i druge ljude svog vremena.

Evo nam jedne od njegovih sličica o hadžu.

Ima li itko da halal-malom ide na Ćabu? Kažu, nekad prije pedesetak godina išla jedna pogolema grupa hadžija na Ćabu, a među njima i jedan seljak Podveležac. Mislim da se zvao Smajkić. Vozeći se na lađi i upoznajući se za duga putovanja razgovarali su oda šta koji ima novac, pa najviše ih bilo begova i aga, koji su primali od kmetova „hak“, kućevlasnika i trgovaca. Svatko je kazivao oda šta su mu sredstva za put, a najposlije upitaše Smajkića, odakle njemu. On reče da je toliko i toliko godina čuvao svoje ovce, strigao ih, vunu prodavao, muzao i sir i maslo prodavao, pa tako zaradio.

Jedan iskren hadžija mu reče: „Allahu-alemu, tvoj je hadž kod Boga kabul, a nas ostalih da Bog da!“

"Sarajevski nekrologij", 2004, Sarajevo

 
JOŠ JEDAN NE TAKO DOBAR DAN
Subota, 13 Kolovoz 2011 12:23

Dr Jasmina Hanjalić iz Sarajeva

tvoje tamne oči ćutanjem vežu u čvor prošle daljine
želim sažeti emociju u neponovljive riječi
pokloniti sebe da bih te vezala srmom na rukama
ovdje u jednoj dugoj ulici usred moga kratkog grada
sajam knjige počinje dok borci ruše vladu a navijači bjesne
od Miljacke do gradskog groblja valja se sveopšta tegoba
a radio kaže: još jedan ne tako dobar dan
dječaci lome plastiku i blindirane automobile
pred vlašću demonstriraju ubačeni elementi invalida
roza magnolija bistri gorčinu isprane sivomaslinaste
dimom nadražene žene brišu suze i pijačnu šminku
pod olistalom lipom uz klipnjaču gitaru svira sijedi demonstrant
gladni meditiraju dok pjesnici u svome kutu
govore stihove uglavnom sebi
opet je april i Valter je još jednom
kratko prošetao kroz grad
srijeda je većinom sasvim obična
a radio ponavlja: još jedan ne tako dobar dan

 
Hamo, hajd’ ’vamo! (14)
Subota, 13 Kolovoz 2011 12:16

Ismet A.Čaušević

Prvo me je, znaš, mati moja učila maternji jezik, onda me učiteljica učila srpsko-hrvatski, u vojsci sam učio vojnički (100% ekavski!), pa prije nego što progovorih na njemačkom, rekoše mi da znam i ovaj naš, bosanski...I, evo me sad, sad učim engleski! Zar to nije previše jezika u jednom životu? Zaboravih jezik moje Dije! On mi je, opet, onaj koji mi najčešće zasmeta.

 
Kemal Huseinćehajić iz Njemačke - Crnogorac
Srijeda, 10 Kolovoz 2011 06:19

 
Ivo (Ivan) Andrić – crtice i upitnici – 2
Srijeda, 10 Kolovoz 2011 06:11

Dani u Berlinu

Nadan Filipović

Nakon pada Stojadinovićeve vlade, u novoj vladi mjesto premijera dobija Dragiša Cvetković, a poziciju ministra inostranih poslova Dr Aleksandar Cincar-Marković, dotadašnji ambasador Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Ivo Andrić je tada opet postavljen za pomoćnika ministra inostranih poslova, a kasnijim ukazom namjesnika kneza Pavla od 28. marta 1939. godine Ivo Andrić biva postavljen za opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Ivo Andrić je stigao u Berlin u nedelju 9. aprila 1939. godine da bi sutradan primio dužnost od dotadašnjeg poslanika dr Aleksandra Cincar-Markovića. Deset dana kasnije, tačnije 19. aprila primljen je u audijenciju kod kancelara njmačkog Rajha Adolfa Hitlera na nastupnom prijemu povodom predaje diplomatskih akreditiva. Tom prilikom Ivo Andrić se obratio Hitleru kazavši  da "smatra za naročitu sreću da mu je Kraljevsko namesništvo poverilo ovu časnu zadaću". Tom je prilikom izrazio nadu "da mu blagonaklona podrška njegove ekselencije kancelara Adolfa Hitlera neće nedostajati u izvršenju njegove prijatne dužnosti". U diplomatskom maniru je odao priznanje Adolfu Hitleru "koji sa toliko uspjeha i dostojanstva stoji na čelu velikog nemačkog Rajha". (Kosta Pavlović, Onakvi kakve sam ih znao, Otkrovenje, Beograd, 2004).

 
Napoleon Bonaparte je otrovan!
Subota, 06 Kolovoz 2011 11:17

Nadan Filipović

Imperator Napoleon Bonaparte, koji je postao general francuske armije sa nepunih dvadeset i četiri godine, bio je izuzetno inteligentna osoba. Dugo se nagađalo da je bolovao od epilepsije. Na osnovu svih raspoloživih historijskih dokumenata doktor Hughes je utvrdio da je Napoleon imao klasične, ali i psihogene epileptičke napade. Psihogeni napadi su se mogli pripisati izuzetno visokom stupnju stresa u kojem je proveo svoj relativno kratki život, dok su klasični epileptički napadi najvjerovatnije bili posljedica izražene strikture uretre izazvane gonorejom (triperom-kapavcem) koji je dobio od svoje žene Jozefine. (Hughes JR. Emperor Napoleon Bonaparte: did he have seizures? Psychogenic or epileptic or both? Epilepsy Behav 2003, 4, 793 – 6)

 
SAKIB HADŽIĆ - Mater mi je u srcu - zauvijek
Subota, 06 Kolovoz 2011 11:13

Da te pjesmom pjevam, o Bosnice moja

Pa tebe su vijekovi u stečcima opjevali

Da te nekud nosim, s prokletog Balkana

Nemoćan sam majko i previše mali

Jedino što znadem, to je da te volim 

U zagrljaj da ti, ko bez duše letim

Po noći te sanjam, svak dan se sjetim

 

Vijekovi minuše i ti nam ostade 

Živjet ćeš nam vječno, o Bosana moja

Sve dok ima Boga i Bošnjaka tvoga

Majkice naša, ranjena i krvava

Liječit ću poljupcima bar jednu od rana

Braniću te prvo puškom, pa onda olovkom,

Od crnih hordi zakletih dušmana

 
Ivo (Ivan) Andrić – crtice i upitnici – 1
Utorak, 02 Kolovoz 2011 10:06

Nadan Filipović

Koliko god se o Ivi Andriću pisalo kao o velikom književniku - nobelovcu i pravom velemajstoru pisane riječi, što zaista i jeste bio, toliko se malo pažnje obraćalo ili se naprosto izbjegavalo obratiti na neke detalje iz njegove paralelene karijere, a to je bila diplomatska karijera u Kraljevini Jugoslaviji, kao i o njegovu životu u kvislinškoj Srbiji u doba Drugog svjetskog rata. Baš neki na čudan način zanemareni, odnosno svjesno prešućeni detalji o meteorskom usponu jednog velikog pisca i diplomatskog karijeriste rođenog u katolicizmu odanoj obitelji, a kasnije deklarisanog Srbina, do kraja vjernog u službi velikosrpske hegemonije, a najposlije veoma moćnog državnog pisca u službi komunističke Jugoslavije, biće možda interesantno štivo onim čitateljima koji nisu znali za pojedine bitne detalje njegove biografije.

 
Ramazanska priča
Ponedjeljak, 01 Kolovoz 2011 22:07

Alija Nametak

Neku večer kaže Mušan Glavanović u punoj kahvi naroda: »Fâli se mati sa mnom: nisam je ima hefta dana turnuo niz basamake!« Eto kakav je zeman nastao. Pa onda hadži Memiš-aga Avdić nema šta reći svome Osmanu, koji je sasvim drugačijega kova i od Glavanovića, a i od njega, svoga oca. Osman je bio jedinac među sedam sestara, pa se nekad i u pjesmi pjevao: »Osman jedan a sestara sedam.« Ali ipak ga otac nije tetošio kao što ima sada otaca, kojima su djeca kao da su im »na zjenice ispala«. Koliko je umio, odgajao ga, mimo svu djecu školovao ga, i sad je Osman poreznik, sâm u kući, jer su se sestre poudale. I on se oženio, ima curicu Ranku, a njegova žena, Almasa-hanuma, lijepo je pazila hadži-Memišagu.

 
Džana Mujadžić ekskluzivno za “OKO” iz Pariza – “Šehid” Zilhada Ključanina otkrovenje za Evropu, Dženan Pekušić i Kaylie Minogue – provjereno prijateljstvo, a ne samo business…
Petak, 29 Srpanj 2011 09:06

“Šehid” Zilhada Ključanina – pun književni pogodak u Evropi

Zilhad Ključanin, jedan od najupečatljivijih autora moderne bh - književnosti je nakon njemačkog, skandinavskog i turskog izdanja, ostvario i francuski prijevod djela "Šehid". Priča je smještena u piščev rodni kraj, selo Trnova nedaleko od Sanskog Mosta, u Bosanskoj Krajini. Slijedi heroja kojem su dojučerašnje komšije odsjekle glavu, a on istu stavio pod ruku pa iz koncentracionog logora, krenuo kući! Svi stanovnici Trnova su pobijeni 1992. godine. Nekadašnji susjedi i “prijatelji” druge vjere su svakom od njih pripremili osobna mučenja, navodno “prema zaslugama i karakteru”. Ključanin, poznati i priznati književnik, upravo postiže i međunarodnu slavu zahvaljujući nesvakidašnjoj nadarenosti, jer je predviđeno još desetak različitih izdanja knjige, na isto toliko jezika. "Šehid" je roman preživljenih svjedočenja, ali i vrijedna kronika običaja, vjerovanja i tradicija koje na iznenađujući način zahtijevaju ostvarenje najmonstruoznijih egzekucija  koje možda imaju korijena u nekom prohujalom vremenu. Način pisanja Zilhada Ključanina najprije upozorava slobodne duhove, ali je i užasan krik protiv neprihvatljivog i neljudskog ponašanja onih sa kojima se dugo dijelila svakidašnjica zajedničkog života. Ako originalna knjiga sadrži 350 strana, francuski prijevod ima 280 strana, a ostvaren je zahvaljujući Spomenki Džumhur i Gerardu Adamu, a bio je omogućen svesrdnim angažiranjem belgijskog izdavača M.E.O. iz Bruxellesa. U Francuskoj, knjigu difuzira pariški Kolektiv nezavisnih izdavača/Collectif parisien des Editeurs IndÚpendants/CEI/.

 
Kemo Huseinćehajić za OKO iz Njemačke
Četvrtak, 28 Srpanj 2011 18:24

U hladovini guste krošnje Crnogorac se raspilavio u ligeštulu u dvorištu. Lagano pijucka hladnu Nikšićku pivu i puši. Žena mu u kuhinji priprema ručak.

Crnogorac se pažljivo zagleda negdje u kamenu među, pa se odjednom prodera: „Oooooo, ženooooo, imamo li u kući serum protiv zmijskog otrovaaaaaaaaaaaaa?“

Ova odgovara: „Nemamoooooo. Je l' te neka ujelaaaaaa?“

A on će njoj: „Nije avetinjoooo jedna, ali evo je. Splazi prema meni tamo od međeeee.“

 
« Početak«231232233234235236237238239240»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search