LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Vehabije među nama
Srijeda, 02 Studeni 2011 10:09

Vildana Selimbegović, Oslobođenje 30.10.2011

Teroristički atak na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu nije, kako nam uporno pokušava servirati nekolicina televizijskih kvazidnevničara - svrstao Bosnu i Hercegovinu u istu ravan sa Afganistanom. Ali jeste konačno razgolitio onaj vid ovdašnjeg koketiranja sa radikalima u vlastitim redovima, na koji već godinama upozoravaju domaći muslimanski intelektualci, pokoji bošnjački političar i nekolicina novinara. Svi redom zauzvrat doživljavaju progone sa onih istih stranica i od onog istog vjerskopolitičkog dueta koji vehabijski pokret u našoj zemlji već godinama podržava i uzgaja, ne krijući namjere da upravo uz njihovu pomoć od komada zemlje na kojem većinom žive Bošnjaci, naprave svoj feud. Zanimljivo: i jedan i drugi - i reis ef. Mustafa Cerić i njegov politički projekat s prošlih izbora Fahrudin Radončić, požurili su prošlog petka da osude napad na Ambasadu SAD-a, a ovaj drugi je čak zatražio istragu ko je vehabije doveo u BiH, valjda da se Ameri ne dosjete

 
"Bosna prodala licencu Sloveniji!!!"- poslao Duba Banjac iz Sydney-a
Ponedjeljak, 31 Listopad 2011 06:11
 
„Autoritet“ u vrtiću za odrasle
Nedjelja, 30 Listopad 2011 09:18

Nadan Filipović

Izraz “autoritet” je preuzet iz latinskog. Pod nazivom “auctoritas” se podrazumijeva da je to prvenstveno stvarni ugled, dostojanstvo, vrijednost.  Kad se za nekog kaže da je autoritet, obično se misli na njegov ugled i na ugledu osnovanu vrijednost ili pak, u prenesenom smislu, na osobu čije se mišljenje akceptira, ali ne iz straha, već iz iskrenog poštovanja. Znači, pravi, odnosno stvarni autoritet je neka osoba društveno dokazanih sposobnosti u izlaganju svog mišljenja ili stava i to na takav način da se takvoj osobi  bezrezervno vjeruje ocijenjujući njen stav nesumnjjivo ispravnim. Jako je teško biti autoritet. Naime, pred stvarnim autoritetom je uvijek isti, ali veoma težak zadatak, a to je da mora stalno ispunjavati očekivanja javnosti, odnosno uže ili šire društvene zajednice kojoj je autoritet.

 
Osvrt na jedan komentar sa foruma “Dnevnog Avaza“
Subota, 29 Listopad 2011 09:08

Nadan Filipović

“Listajući” forum Dnevnog Avaza nađoh komentar jednog “forumlije” koji se navodno zove Nihad, a što apsolutno ništa ne znači, jer samo ime bez prezimena i potpune identifikacije za sve nas ostale ima vrijednost pseudonima, nadimka ili šifre, koja autora štiti od odgovornosti za napisane tvrdnje. Naime, tvrdnje mogu biti istinite, mogu biti neistinite, a mogu biti i miješane, po principu “udrobljene” istine u kašu činjenica tipa “rekla-kazala”. Bilo kako bilo, smatram da će biti barem nekoliko posjetitelja “OKA” koje će zainterisirati lista “reisovih neispunjenih obećanja”, i to onakva kakvu nam je spomenuti autor Nihad servira. Naime, mislim da je Nihad trebao biti fer i pored ove liste navodno neispunjenih obećanja navesti i listu ispunjenih reis-efendijinih obećanja.

 
Kemino ćoše
Subota, 29 Listopad 2011 08:29

Iz Sarajeva Kemo Huseinćehajić

Prelijepa komšinica kuca komšiji na vrata. On otvori. Ona ga pozdravi i kaže mu:

"Komšijaaaa! Tako imam želju da se večeras provedem, da se napijem, da vodim ljubav cijele noći... jeste li zauzeti večeras?“ 

"Ma jok komšinice! Za vas sam uvijek slobodan!“ – sav egzaltiran odgovara komšija.

"Super!  Znači mogli bi mi noćas pripazit na cuku!“

 
Svi prijatelji Pukovnika Gadafija
Četvrtak, 27 Listopad 2011 09:08

Autor: Josip Vričko

Oslobođenje,26.10.2011

Čini se kako je slučaj Gadafi ganuo samo jednoga njegova prijatelja. Doduše i supatnika. Riječ je, dakako, o Hosniju Mubaraku, koji mu se, nakon što je vidio brutalnu likvidaciju, umalo nije pridružio. Što se, pak, bosanskohercegovačkog Pukovnikova prijatelja reis-efendije tiče, on je, Bogu hvala, dobro i baš je u Dohi na Međunarodnoj konferenciji, gdje je govorio o temi Društveni mediji i međuvjerski dijalog. Tu je on jak... oko medija, osobito...

Nema čovjeka kojemu su se sve želje ispunile. Nije to čak ni Mustafa Cerić, usprkos i tomu što reis-efendija, kao što je općeznano i nešto manje prihvaćeno, nije velikih prohtjeva. Prije gotovo dvije godine, u studenomu 2009. Cerić je uveličao Petu generalnu konferenciju Svenarodnog islamskog svjetskog vodstva. Pokrovitelj je, dakako, jer konferencija je održana u Tripoliju, bio Muamer Gadafi. Jasno, naš reis ne voli biti fikus, te je pred uvaženom braćom održao referat „Doprinos muslimana u suočavanju sa šovinizmom i rasnom diskriminacijom" - što svjedoči o tomu kako su organizatori doista vodili računa o tomu tko će govoriti o kojoj temi.

Pod dojmom toga adekvatnoga izbora, reprezentativac bh. muslimana je nadahnuto s braćom podijelio (jednu) svoju želju. A ta je: „...Nadam se da će Svenarodno islamsko vodstvo pod pokroviteljstvom brata Muamera Gadafija dati svoj značajan doprinos na putu sveopćeg muslimanskog oporavka i napretka".
Kako bi pokazao koliko vjeruje da će mu se ova želja ispuniti, Cerić je istaknuo Gadafijevu golemu brigu i podršku očuvanju islamskog identiteta u nas, slijedom čega ga je odlikovao Bosanskim ordenom islama prvog reda. To možda nije bio početak jednog velikog prijateljstva, ali su od toga dana vrata Pukovnikova šatora reisu uvijek bila otvorena. Shvatio je to i efendija, pa se sredinom veljače ove godine opet zaputio na daleki put.
No, kako reis ne krije svoje prijatelje od svojih prijatelja, poveo je i muftiju Muamera Zukorlića - kojemu, također, ne bi bilo mrsko da bude reis. Koliko je znano, gosti ovoga puta nisu nosili darove, ali su zato imali jednu želju. Molili su, dakle, domaćina za financijsku pomoć e ne bi li „uspostavili i afirmirali suradnju na području vjere, obrazovanja i kulture". Skromno; njih dvojica, a jedna želja. I, nema dvojbe, ako je stigao - Gadafi ih je uslišao.
Reis se Cerić, to je, međutim, sigurno, još nije stigao odrediti prema barbarskom iživljavanju nad zarobljenim, pa onda i smaknutim prijateljem. Čak ni nad sudbinom brata muslimana, kojemu nije omogućen ni pokop po islamskim pravilima, već je danima trajalo besprizorno iživljavanje i likovanje nad njegovim mrtvim tijelom. Nije, međutim, reis-efendija najgori u konkurenciji Pukovnikovih - sad već - bivših prijatelja. Prošle godine, na summitu Arapske lige, Silvio Berlusconi je prišao i ponizno poljubio ruku libijskom vođi. Ljubio je, zapravo, talijanski premijer ruku koja je 80 posto libijske proizvodnje nafte prodavala Italiji, a onda - nikad utvrđeni iznos - taj novac investirala u Berlusconijeve kompanije.
Toga je čovjeka taj živopisni Talijan zvao svojim najboljim prijateljem, sreli su se 11 puta... skoro kao Tito (još jedan davni Gadafijev prijatelj) i Čaušesku. Da bi na vijest o bestijalnoj egzekuciji likovao gotovo kao onaj osamnaestogodišnji libijski desperados Sanad al-Ureibi, koji je, po osobnom priznanju, presudio Pukovniku njegovim zlatnim revolverom. „Tako prolazi slava ovoga svijeta", ispalila su latinsku izreku ona ista usta što su cjelivala Gadafijevu ruku. Lani.
Berlusconijev britanski kolega David Cameron nije, slaveći Pukovnikovo pogubljenje, propustio prigodu podsjetiti na teroristički napad na putnički zrakoplov iznad Lockerbija. Što je prilično nespretno, jer libijski je vođa to s Cameronovim prethodnikom Blairom riješio na, za njega, tradicionalan način - novcem; Koji je, uostalom, i bio razlogom da svojedobno Britanac čami da ga Gadafi pripusti u šator. Baš kao što si je, svjestan njegove moći, ali i karaktera današnje (a kao da je ikada bilo drugačije!) diplomacije, novcem mogao priuštiti da usred Londona Britancima tumači kako je William Shakespeare u stvari Arapin Šeik Spir, čije je književno naslijeđe prisvojio Zapad.
Na koncu, čini se kako je slučaj Gadafi ganuo samo jednoga njegova prijatelja. Doduše i supatnika. Riječ je, dakako, o Hosniju Mubaraku, koji mu se, nakon što je vidio brutalnu likvidaciju, umalo nije pridružio. Što se, pak, bosanskohercegovačkog Pukovnikova prijatelja reis-efendije tiče, on je, Bogu hvala, dobro i baš je u Dohi na Međunarodnoj konferenciji, gdje je govorio o temi Društveni mediji i međuvjerski dijalog. Tu je on jak... oko medija, osobito (Mada mu i dijalog ide!).
I mudro je zborio: „Mi, ljudi, ne znamo automatski što je dobro, a što loše za nas. Mi moramo učiti i naučiti što je korisno, a što štetno za naš život..."
A Cerić je naučio. I zato šuti o smrti prijatelja.

(Ovaj komentar je prenesen iz dnevnog lista “Oslobođenje”, svakako uz pismeno dopuštenje autora kojem se zahvaljujemo)

 
Je li Mešihat Australije protivustavan?
Srijeda, 26 Listopad 2011 21:03

Nadan Filipović

U Ustavu Islamske zajednice, temeljnom pravnom aktu koji je proglasio Sabor Islamske zajednice na svom zasjedanju u Sarajevu 26. 11. 1997. godine nalazimo sljedeću odredbu: "Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka izvan domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju. Mešihat Islamske zajednice Sandžaka, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji, sastavni su dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini." (Ustav Islamske zajednice, član 1.)

Dalje u Ustavu stoji: “Mešihati Islamske zajednice u Sandžaku (Srbija), u Hrvatskoj i u Sloveniji, čiji najveći dio članstva sačinjavaju muslimani Bošnjaci i koji predstavljaju najviši nivo vjerskog organiziranja muslimana u tim područjima, imaju organizacione i duhovne veze sa jedinstvenom organizacijom i strukturom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.” Nakon toga je Islamska zahednica utemeljila Mešihat u Njemačkoj, te se na službenoj stranici Rijaseta se jasno vidi da su u okviru iste postoje četiri legalna mešihata.

No, ili ja slabo vidim ili se nešto čudno dešava. U Australiji postoji jedna kompanija s imenom “Mešihat Australije”.

 
BLOG ANALIZA - MOĆ MEDIJA I PROPAGANDA NATO-A
Utorak, 25 Listopad 2011 21:55

Zašto je Libija morala pasti?!

PRENESENO: duh-vremena.bloger.hr/depo.portal, 24.10.2011. alfa3

Napomena: Ovaj tekst nepoznatog autora čiji se identitet krije iza šifre “duh vremena ili alfa3” prenesen je kao izuzetak i to u integralnom obliku bez ikakvog komentara.(Nadan Filipović)

U svjetlu okrutnog i divljačkog završetka osmomjesečnog rata u Libiji i zvaničnog proglašenja slobode, DEPO PORTAL objavljuje iscrpnu i do najsitnijih detalja razrađenu analizu hrvatskog blogera “duh vremena” o razlozima koji su doveli do pada Gadafijevog režima. Tekst je objavljen 28. avgusta, znatno prije krvavog obračuna libijskih pobunjenika sa bivšim vladarom.

 
Crtica o uništenju Viječnice – da se ne zaboravi
Utorak, 25 Listopad 2011 07:59

Nadan Filipović

„Listam“ po uspomenama, pa naletih na jedan tekst Aide Mušanović koji je prezentirala na Annual Gest Symposium on the Cross-Cultural Study of Religions – Art, Religion and Cultural Survival, a koji je održan na Haverford College, 29. oktobra 1995 u Filadelfiji.

„To je bila najapokaliptičnija scena koju sam vidjela. Četnički bijednici koji su se kukavički ugnijezdili na okolnim planinama počeli su iz topova tuči po Viječnici 25. augusta 1992. U nekoliko slijedećih dana došlo je do najvećeg uništenja knjiga u modernoj ljudskoj povijesti. Izgorilo je preko milion knjiga, više od stotine hiljada originalnih i unikatnih dokumenata veoma važnih za povijest Bosne, mnoge rijetke knjige neprocjenjive materijalne vrijednosti“.

Međutim, razaranje Nacioinalne biblioteke bilo je samo dio sistematske četničke kampanje. Tri mjeseca ranije, tačnije 17. maja 1992. godine četnici su za cilj izabrali Orijentalni institut koji je u svojim zbirkama imao najveću kolekciju muslimanskih i jevrejskih dokumenata. Ovo bombardovanje kulturnih institucija bilo je potpuno namjerno.

 
Razlika između političara i lopova
Ponedjeljak, 24 Listopad 2011 14:15

Prilog Dube Banjca iz Sydney –a

U Brazilu, Millor Fernandes (humorist, novinar i pisac) bacio je jedan izazov pred čitatelje postavivši slijedeće pitanje: “Koja je razlika izmedu političara i lopova?”


Vrijedan posebne pažnje bio je odgovor jednog lektora:

"Poštovani Millor, poslije dugog traženja došao sam do zaključka da je jedina razlika između jednog političara i jednog lopova u tome što sam prvoga odabrao ja, a drugi je odabrao mene. Je li to tačno?"

Ovo je bio odgovor od Millor-a:


“Cijenjeni gospodine, Vi ste genijalni.  Vi ste jedini koji je uspio naći jednu razliku."

 
Neki kritički osvrti na djela Ive Andrića
Ponedjeljak, 24 Listopad 2011 09:13

Mislim da nije neopravdano prezentirati neke ranije pokušaje kritičkog pristupa djelima Ive Andrića i analize muslimanskih likova u njegovim hronikama, romanima i pripovjetkama

Zoran Konstantinović smatra da “Andrić uopšte nije razumijevao islam kao religiju, kao zajednicu, kao ideologiju i kao civilizaciju.”

Redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti Predrag Palavestra još prije objavljivanja Andrićeve doktorske disertacije na srpskom jeziku piše: “Ovo nerazumevanje Islama možda i jeste razlog što Andrićeva doktorska disertacija nije objavljena na srpskohrvatskom jeziku i potpuno je nepoznata čitaocima, kao svako delo koje je stavljeno pod sumnju i osuđeno na ćutanje”.  Akademik Palavestra u svom izlaganju “Osam vekova srpske književnosti” oprezno kaže:”Tursko u njegovim pripovetkama i romanima nije puki dekor za univerzalnu dramu egzistencije, već sama ta drama, osvetljena iznutra. Tursko je izvor svekolikog očajanja hrišćanskog Balkana, kao što je praroditeljski greh bio početak biblijskog mita o izgubljenom raju. Tu je sažeto jezgro tragičnog balkanskog arhetipa o tamnom vilajetu, gde je svaka odluka pogrešna: ako uzmeš, pokajaćeš se; ako ne uzmeš, pokajaćeš se.”

 
« Početak«241242243244245246247248249250»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search