LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Šestorica u Ujedinjenim arapskim emiratima osuđeni na smrt zbog jednog ubistva
Subota, 18 Lipanj 2011 07:43

Nadan Filipović

Fajez Juma

Bacim ponekad pogled na crne kronike zemalja nastalih raspadom Jugoslavije; kronike pune mrtvih, silovanja, razbojništava, pljački banki i kladionica, ubistava uzvršenih u mafijaškom stilu, ali i sporih sudskih procesa koji se okončavaju smiješno blagim kaznama, zaista počesto potpuno neadekvetnim počinjenim kriminalnim djelima i krvnim deliktima. Takvih nakaradnih suđenja, bolje rečeno cirkusa od suđenja ima i u Bosni i Hercegovini, u oba njena entiteta.

Sasvim slučajno, u “Avazu” naletih na agencijsku vijest srbijanskog TANJUGA, a što je, da podsjetim pripadnike mlađe generacije, skračenica za telegrafsku agenciju nove Jugoslavije. Interesantno, agencija nove Jugoslavije u Srbiji, a Jugoslavije već odavno nema!!! No, to nije tema ove priče.

Helem, u današnjem “Avazu” pročitah da je Vrhovni sud Abu Dabija izrekao smrtnu kaznu Fajezu Jumi, igraču prvoligaškog kluba “Šarija” i to zbog ubistva komšije Jasema Yousifa nakon banalne svađe oko parkirnog mjesta. TANJUG navodi da su na smrt osuđeni i saučesnici fudbaler “Šarija” Mohamed Najib, i Jumin brat Moses.

 
Džana Mujadžić ekskluzivno za “OKO” iz Pariza – Haris Pašović u fokusu CNN –a, Amar Bukvić “hara” Zagrebom…
Subota, 18 Lipanj 2011 07:26

Haris Pašović u fokusu CNN –a

Poznata televizija CNN u jako gledanoj emisiji World Report, što se emitirala četiri dana zaredom, objavila je reportažu o predstavi "Europa danas", čiji je reditelj Haris Pašović, Istaknuto je kako je ova produkcija sarajevskog East West Centra jako upečatljiva, te upozorava na ponovni uspon fašizma na Starom kontinetu, pa je okarakterizirana kao  “najzanimljivija ovogodišnja kazalisna postavka u južno-istočnoj Europi"! Premijera je odžana 28 travnja, u Olimpijskoj dvorani "Zetra" u izvedbi Mikija Manojlovića, slovenskog banda "Laibach" i u koreografiji slavnog Edwarda Cluga. Postavka koja je uzbudila svijet je koprodukcijski uradak Esta-Westa Centra iz Sarajeva, Europske kulturne prijestolnice Maribor i Slovenskog narodnog gledalisča Maribor.

 
Alčak Kemo iz Njemačke
Srijeda, 15 Lipanj 2011 17:45

DEŠAVA SE U JEDNOM BARU

- IZVINITE GOSPOĐICE, MOGU LI VAM PONUDITI JEDNO PIĆE?

- NE, HVALA GOSPODINE, ALKOHOL NIJE DOBAR ZA MOJE NOGE.

- OH!? ŽAO MI JE, SIGURNO VAM OTEKNU?

- NE! RAZMAKNU SE!

 
Hamo, hajd’ ‘vamo! (10)
Srijeda, 15 Lipanj 2011 09:31

Ismet A.Čaušević

Snovi se samo ponekad ostvaruju. Dolazak u Njemačku je bio kao da se sanja na javi. Zakratko, jer samo nakon jedan mjesec dana mnogi su počeli da se ponašaju kao da su tu godinama. Mi, Popare, nismo bili u nekom hajmu. Oni iz „Preživjeti zimu“ smjestili su nas kod familije, vlasnika pogona nekadašnje Kruppove fabrike, a sada kooperanta Mecedesa i Bayera. Pogon je proizvodio metalnu galanteriju za auta i vještačke ruke i noge za Bayer. K’o stvoreno za mene, mislio ja. Biće tu posla za ’najboljeg’ tokara na Balkanu. Ali, džaba ti zlatne ruke kad ne znaš beknuti! Prokleti jezik! Sjećam se da jezik glavu siječe, ovaj put – ruke veže.

 
Ratko Mladić već op(j)evan kao epski heroj
Ponedjeljak, 13 Lipanj 2011 10:25

Nadan Filipović

 

Sa portala VESTI online, prenosim riječi novokomponovane srpske epske pjesme koja je naslovljena sa „Ratko Mladić“. Pjesmu su komponovali i izvode je članovi dueta „Zare i Goci“. Eto, upravo nakon što su Ratka Mladića neki Srbi-Brankovići iskoristili kao sitnu monetu za potkusurivanje s međunarodnom zajednicom i strpali u zatvor, drugi neki ga pjesmom uvrstiše da se se nađe rame uz rame s knezom Lazarom, Gavrilom Principom i ostalim epskim srpskim junacima. Uđe Mladić u zatvor u Ševeningenu, ali evo uđe i u epsku „poeziju“. Interesantno je, međutim, da u ovom kukanju, odnosno naricanju nad tužnom sudbinom srpstva, tekstopisac ili tekstopisci mole kneza Lazara, kojeg, usput rečeno, časte titulom car, da spasi Ratka i spali avion u kojem se on nalazi na putu u Hag, „ne bi l' malo obraz sačuvali“. Jasno je da je i u ovom tekstuljku izražen opravdani strah da Ratko Mladić na suđenju ne „propeva“ glasnije od ove dvojice sa slike i jasno kaže od koga je dobivao sva naređenja i odakle su dirigirani svi zločini i genocid počinjeni po Bosni. Boga  mi, ako đeneral „propeva“, što je lako za očekivati, ode kompletno i ostatak obraza, a još bi moglo srbijancima biti i „po džepu“, što bi ih jedino moglo i opametiti na duži rok.

 
Još nešto o znanju engleskog jezika kao osnovnom preduvjetu za integraciju u australijsko društvo
Nedjelja, 12 Lipanj 2011 23:50

Nadan Filipović

Od 1945. godine preko 6 miliona ljudi iz preko dvije stotine prekomorskih zamalja je imigriro u Australiju. Prema službenim podacima iz 2001. godine čak 23.1%, odnosno skoro četvrtina australijske populacije je rođena u drugim državama. U razgovoru sa starijim ljudima koji su s područja bivše Jugoslavije emigrirali u Australiju prije četrdesetak, pa i više godina, došao sam do spoznaje da je njihova imigrantska situacija bila mnogo teža u usporedbi sa situacijom i uvjetima koje je Vlada Australije velikodušno omogućila takozvanim ratnim i poratnim imigrantima. I kad nekog od tih imigranata-seniora upitam zašto i danas veoma slabo komuniciraju na engleskom jeziku, njihov odgovor je uvijek jednoznačan. Svi kažu da je nakon njihovog dospijeća u Australiju odmah slijedio težak, doduše, kako svi kažu, dobro plaćen rad i sakupljanje novca za povratak u Jugoslaviju. To im je mnogim bio san, ali san koji se ostvario samo malom procentu te imigrantske populacije. Naime, ovdje su im se rodila djeca, krenula u škole, stekla prijatelje, a toj generaciji rođenih Australaca domovina više nije bila Jugoslavija, već Australija. Zašto ne pogledati istinu u oči? Mnogi od tih pripadnika starije imigrantske generacije kažu da ne znaju šta bi sve ovdje postigli da su imali šansu odmah učiti barem osnove engleskog jezika, odnosno da su imali barem mali dio privilegija kakve su dočekale imigrante u toku i nakon krvavih događanja u bivšoj Jugoslaviji, tačnije u tijeku i nakon spomenutih ratova koji su tamo vođeni u periodu od 1991 do 1995. godine.

 
“Biseri“ iz BiH-štampe u Australiji
Nedjelja, 12 Lipanj 2011 14:16

Nadan Filipović

To je jače od njega! Ne može kronični komentator, odnosno kolumnist Bosna Magazine, A.R., bez da ne opali kakvu duminu ili totalnu neistinu. Tako u broju 534, u kolumni naslovljenoj  „Evropska unija (ni)je spasilac?!“ izvali i osta živ da je u agresiji i ratu protiv Bosne i Hercegovine „Samo u Doboju 3.100 Bošnjaka je ubijeno, a do danas niko nije odgovarao za te stravične zločine?!“

 

Mislim da se govori o proizvoljno bubnutoj neistini ili još jednoj laži kroničnog lažova jer službeni podaci iz Federacije govore o broju od 919 ubijenih dobojskih Bošnjaka. Otkud A.R. broj od 3.100? Ovaj Resulovićev broj je za 3,3 puta veći od službenog. Svi mi, manje-više dobro znamo kakve su sve užasne zločine četnici napravili po Bosni i Hercegovini, ali sam ipak mišljenja da nam ne trebaju “vatrogasci” koji vatre gase kerozinom, odnosno oni koji nas ovdje daleko od Bosne hajcaju izmišljanjem otrovnih priča kojim, na jedan način, bez imalo pijeteta maltene licitiraju našim žrtvama. Ako bi se poveli za lažovom postali bi isti kao Srbi koji stotinama godina, zarad dnevne politike manipuliraju svojim žrtvama, od Kosova, pa do Jasenovca.

Druga provaljotina je o desetak gradova u Srbiji čiji trgovi nose ime zločinačkog đenerala Ratka Mladića. A.R ovako piše: “Kolika je spremnost Beograda da bude dobar susjed i da raščisti sa mračnom i krvavom prošlošću pokazuje i podatak da u Srbiji postoji desetak gradova čiji trgovi nose naziv Trg đenerala Ratka Mladića?!” I malom djetetu je jasno da bi mnogi Srbi jako voljeli kada bi maltene svaki grad i svako selo u Srbiji i takozvanoj republici srpskoj imali, ne po jedan, već po dva ili više trgova ovog zločinca kojim se kao herojem ponose. Srbijanski i rs-ovski političari jako dobro znaju da za takvo veličanje najvećih ratnih zločinaca još nije vrijeme. Naime, ako bi se usudili dati ime kukavičkog đenerala Mladića nekoj ulici ili trgu to ne bi imalo dobar odjek u međunarodnoj zajednici, barem ne u ovim okolnostima. Boni ne bili, nisu Srbi  politički glupani. Oni vuku uvijek prave poteze i zahvaljujući svojoj prefriganosti, a bošnjačkoj političkoj i inoj gluposti imaju pola Bosne i Hercegovine utemeljene na genocidu.

 
Dobronamjerna supruga
Subota, 11 Lipanj 2011 20:11

Ovaj vic mi je poslao naš Kemo iz Njemačke. Doduše, poslao ga je kao da se radi o već dosadnim Muji i Fati, pa ja malo promijenio. Hvala Kemo! Čekamo nove, bolje od abdesthane, ali to će biti malo teže.

 

Pita Jovo Ljubinku:

- Ljubinka bre! Ajde mi lepo reci  koliko si me puta prevarila. Neću ti bre ništa, neću da te bre bijem...

- Pa, dobro, kad baš oćeš... - kaže Ljubinka - prevarila sam te samo triput.

- Ma kada to bre?

- Evo ovako: sećas li se kad si hteo zaigrati fudbal u u naš seoski tim, pa te nisu hteli primiti?

- Sećam se!

- E, pa, ti bre dosad nisi znao, al' ja sam otišla treneru i jesu li te primili?

- Jesu, fakat!

- Drugo: jel' se sećas kad si zaigr'o pa ti niko od drugih igrača nije hteo dodati loptu?

- Aha...

- E, pa,  ja otišla lepo jod njih u svlačionicu i jesu li ti dodavali nakon toga?

- Jesu, bre, kako da nisu! A treći put?

- Eh,  jel' se sećas kad su ti dodavali loptu, a ti stalno grešio, pa ti je celi stadion zviždao.

- Ja, i...?

- A jel' ti sad neko zviždi?

 
Abdesthana
Četvrtak, 09 Lipanj 2011 19:05

"Pa zar se hrsuzi ne boje Allaha dželešanuhu?"
 
UNIŠTENI RAJ
Četvrtak, 09 Lipanj 2011 01:23

Sakib Hadžić, Francuska


Pod plavim čadorom nebeskim
U žubornoj dolini Čehotine rijeke
Gdje na grudi svojih pradjedova
Živješe ljudi duše premehke
Bio je nekad na toj zemljici raj
Da, pravi raj! Bogumilski!

Ah!

Taj pejsaž k'o iz snova
I Papratno moje svemirno selo
Hladne bistre vode i sunčev sjaj
I šarene duge poslije tihih kiša,
Zajedno su grlili rodni mi kraj

Gledam i sad rujnu Rujevicu
U snu tražim davnu čobanicu
Berem gljive i sa gloga behar
Kosim Bešovkinju i moj Čitluk rosni
Budan sanjam, k'o da sam u Bosni

Žurio sam sam iz tuđega svijeta
Hrli srce svome zavičaju
da dosanja onu prvu ljubav
Da upije dušu rodnog kraja
Mog malehnog ovozemnog raja.

Jednog crvenog dana u proljeće
Nahrupiše psine preko Drine
Krvi žedni spališe poklaše
U pepeo stvoriše moj rodni kraj
U pakao pretvoriše mladosti mi raj

Ostade mi groblje uspomena
I zgarišta crna gdje grk korov raste
Ljuti plamen sve je progutao

Moj nekdašnji raj
pustinja je sada
U nepovrat pobjegle i laste


Ispod strehe mi,

A s njima i nada

 
Bosansko-hercegovačka multikulturalnost i inerkulturalnost u Australiji
Srijeda, 08 Lipanj 2011 19:32

Nadan Filipović

Prema veoma jednostavnoj definiciji Vila Kimlike, jednog od najvećih zagovornika multikulturalizma, država je multikulturna ukoliko njeni članovi pripadaju različitim nacijama, kao u multinacionalnim državama, ili su emigranti iz diferentnih nacija u polietničkoj državi.

 

Niko ne može osporiti istinu da smo mi, bosansko-hercegovački Bošnjaci, Hrvati i Srbi u bivšoj socijalističkoj Bosni i Hercegovini punim plućima živjeli ne samo u multikulturnoj višenacionalnoj i višereligijskoj zajednici, već smo živjeli u izgrađenom interkulturalizmu. Naša multikulturalnost u prvoj Domovini je bila na mnogo višem nivou u usporedbi sa multiukulturalnošću zemalja u koje smo dospjeli kao imigranti. Zašto? Naime, naša je multikulturalnost bila takozvana produktivna multikulturalnost, jer je predstavljala fundament za veoma razvijenu interkulturalnost. U jednoj multikulturnoj zajednici kulturne i etničke grupe žive u miru jedne pored drugih, ali s manje ili više izraženom tendencijom ka samogetoizaciji, odnosno samoizolaciji. U multikulturno-interkulturnoj zajednici kulturne i etničke grupe žive jedne s drugima, bez ikakve tendencije ka samogetoizaciji, odnosno samoizolaciji.  Do rata smo, dakle, živjeli u zajedničkoj multikulturno-interkulturnoj kući jedni s drugima, a sada, nacionalno getoizirani poslijeratni Bošnjaci, Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini, svakako samo oni koji još dijele zajedničke komadiće etnički neočišćenih teritoraija, tavore u nekom statusu formalnog multikulturalizma, odnosno jedni pored drugih, getoizirani i strepeći jedni od drugih. U sadašnjem trenutku Bosne i Hercegovine je, nažalost, jedna nakarada od države, kvazidržavna kulisa potpuno neizvjesne budućnosti, a koju “na aparatima” još održava samo međunarodna zajednica, pa svijest o takvom stanju države produbljuje već preduboke interetničke strahove.

 
« Početak«251252253254255256257258259260»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search