LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Relativnost vremena
Četvrtak, 08 Rujan 2011 09:54

Duba Banjac  iz Melbourne – a

Baš je sve u vremenu relativno, čak dapače, specijalno relativno!!

Vidite, ovako:

Jesenje je jutro! Ščućuren si u toploj postelji, napolju kiša i hladno. Pogledaš na sat, 7 i 45. Pogledaš za 5 minuta, a  ono 8 i 45!

Na poslu si! Bliži se kraj radnog vremena. Pogledaš na sat, 16 i 20. Pogledaš za 20 minuta,  a ono tek 16 i 21!

 
Alija Nametak – jedna sličica o Husejn efendiji Aliću, velikom županu u Banja Luci za vrijeme NDH
Četvrtak, 08 Rujan 2011 00:45

Kad je godine 1942. poginuo veliki župan Hadrović u Banjoj Luci, Husejn efendija Alić je slučajno bio u Zagrebu, ako se ne varam, s Edhem efendijom Mulabdićem, a poslom „Narodne uzdanice“. Jesu li bili kod Pavelića kakvim poslom Uzdaničinim ili je Pavelić saznao za nj da je u Zagrebu, hele zbavio ga i rekao mu:

-      Huso, ti ćeš biti veliki župan u Banjoj Luci!

-      Nemoj me, poglavniče, dirati iz Sarajeva. Meni je dobro u Sarajevu.

-      Carska se ne poriče!

Bili su valjda poznati sa studija, a sigurno su bili u opoziciji kao poslanici Ustavotvorne skupštine (ili Narodne skupštine) u Beogradu, i Alić je morao na svoju nesreću u Banja Luku. Ostavio je svoju lijepu kućicu u Sarajevu, napravljenu od poslaničkih dnevnica i hipotekarskog zajma, i odselio sa ženom i tri kćeri u Banju Luku.

Prilikom jednog bombardiranja Banja Luke, dok je Huso bio službeno u Zagrebu na konferenciji velikih župana, pala je bomba na kuću gdje je stanovao i ubila mu ženu i sve tri kćerke. Došao je u Banja Luku da ih pokopa. Dok se obavljao pogrebni obred na groblju, naletjeli su opet avioni, i sav se svijet razbježao. Kažu da je sam u grobove zatrpao ženu i kćeri, jer nije nitko ostao da mu pomogne.

Poslije rata je bio malo u istražnom zatvoru, ali je pušten bez suđenja. Dosta ga je sudbina osudila.

Zapisano 3.svibnja 1962. godine u Sarajevu

 
O škembićima i škembe-čorbi (1)
Utorak, 06 Rujan 2011 09:48

Nadan Filipović

Veljko Barbieri je poznati hrvatski prozaist, ali je još poznatiji po svojim gastronomskim sposobnostima i visokotiražnim knjigama a la “Kuharski kanconijer”, “Gurmanska sjećanja Mediterana”, te “134 male priče o hrani”. Dobitnik je nagrade “Gourmand World Cook Award” koja se smatra gastronomskim Oscarom. “Gourmand”-a je primio 2005. godine upravo za “Kuharski kanconijer”. Osvrnuo bih se na neke navode iz njegova teksta “Što su tripe učinile novom dobu?”, koji je objavljen u Nacionalu od 12.7.2007. godine. Barbieri navodi “da su tripice (škembići, tripe, fileki) jedno od onih snažnih jela koja ne uzmiču, a još manje dopuštaju poigravanje s tradicijom vlastite pripreme, ali se, nažalost, sve rijeđe nalaze na jelovnicima, kao što je u europskim prijestolnicama sve teže naći prave, izvorne krčme, taverne i konobe u kojim uz gromoglasno odobravanje konzervativnih gurmana zapravo nestaju uporišta njihova užitka.”

 
Jedna loša vijest, jedna dobra vijest
Utorak, 06 Rujan 2011 00:41

Pacijent se budi iz narkoze. Prvo što vidi je lice kirurga koji ga je operirao.

Slabašni glas: "Doktore, je li operacija uspjela?"

Autoritativni glas: "Jeste gospodine, Kako da ne! Samo, imam dvije vijesti za vas. Jedna je loša, a jedna jako dobra."

Slabašni glas: "Doktore, recite mi prvo tu lošu vijest."

Autoritativni glas: "Gledajte! U bolničkoj administraciji se nešto zapetljalo sa kompjuterima. Došlo je do zamjene pacijenata. Vama, kojem smo trebali operirati hemoroide, amputirali smo obje noge, doduše samo do koljena, a onom gospodinu kojem smo trebali amputirati obje noge, operirali smo hemoroide, i to bez ikakve potrebe".

Slabašni glas: " Aaaaa, majko moja! Pa, koja je to sada dobra vijest?"

Autoritativni glas: "Vi imate nove tenisice marke Adidas. Nije li to tačno?"

Slabašni glas: "Imam. A kakve to veze sad ima?"

Autoritativni glas: "Pa, taj gospodin kojem smo nepotrebno operirali hemoroide,  sada je odustao od operacije, te pita da li bi mu vi prodali tenisisice, jer vama ionako ne trebaju?"

 

 
Ivo (Ivan) Andrić – crtice i upitnici – 4
Petak, 02 Rujan 2011 09:41

Nadan Filipović

Poslijeratne godine – šta su drugi govorili o Ivi Andriću?

 U prvim poslijeratnim godinama ovaj Andrićev dug i uspješan put u diplomatskoj službi bio je predmet mnogih kritičkih sudova i komentara koji su dolazili iz usta njegovih predratnih prijatelja iz beogradskih intelektualnih i građanskih krugova, kao i od njegovih kolega iz diplomatske službe. To je bilo vrijeme kada je beogradska čaršija anonimno, poluanonimno, te u raznim formama palanačkih tračeva “režala” na Andrića kao na svog protežea zato što se ovaj odmah prodao komunistima i postao njihov vjerni slugan. Svi osim komunista su mu zamijerali naglu promjenu tabora; od kraljevog opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika, do narodnog poslanika nove vlasti (1945–1953), predsjednika Saveza književnika Jugoslavije (1946–1952) i reprezentativnog “državnog pisca”, kojem su komunisti tepali da je “jugoslovenski Šolohov”.  Beogradski krugovi su mu posebno zamjerali njegovu kameleonsku prilagodljivost, lukavu kolebljivost i “mudro” povlačenje u situacijama kada se od njega očekivao jasan i odlučan stav. Jedan njegov kolega iz diplomatije u službenoj bilješci, pisanoj u prvim posljeratnim godinama, opisuje ga na slijedeći način: "Andrić je tip sposobnog rutiniziranog diplomate, ali istovremeno mekušca i beskičmenjaka. Lično pošten, ali bolesno ambiciozan i veliki karijerista. U odnosu sa ljudima je dostojanstven i vrlo taktičan. Službovanje reakcionarnim režimima ubilo je u njemu svaki ostatak bunta i prkosa. Njegova se uloga svodila uglavnom na ulogu nemog tehničkog lica, poslušnog činovnika koji izvršava volju vladajućih."

 
Vic poslala Tanja Ćikić iz Pertha
Četvrtak, 01 Rujan 2011 16:27

Muškarac izveo djevojku na sastanak. Voze se u ganc novom BMW-u i on u jednom momentu kaže:

-      Nešto sam sakrio od tebe.

-      Šta?

-      Oženjen sam i imam troje djece.

-      Jooooj, uplašio si me! Ja pomislila da da češ reći da BMW nije tvoj.

 
Alija Nametak – jedna sličica o koturaškom društvu „EL-Kamer“
Četvrtak, 01 Rujan 2011 09:41

„El-Kamer“ je bio u početku nekad „Koturaško društvo“. (Kasnije su se posjetioci koturali od preobilja mehke ili jute). Imalo je jedno vrijeme kao glavni cilj: dijeljenje stipendija muslimanskoj djeci u osnovnim školama, jer su srednjoškolcima i sveučilištarcima dijelili „Gajret“ i kasnije „Narodna uzdanica“. Također je odbor, ako se saznalo da se negdje u mahali udaje koja sirota muslimanka, davao potreban novac da se cura opremi, a društvo je imalo i biblioteku. Nekoliko društvenih godina bio je bibliotekar Huso zvani Dupan (a zvao se, čini mi se, Varešanović), Bio je nepismen, a hunjkao je pri govoru. I svake godine kad bi se održavala godišnja skupština, nakon podnesenih izvještaja tajnika i blagajnika, ponetko bi iz publike viknuo: „Hoćemo izvještaj o radu biblioteke!“ Onda bi Huso, ljut kao ris, skočio i izvadio iza pasa ključ: „ Evo ključa. Nit je ko kakvu knjigu tražio, nit sam ja kome šta davao. Niti ja znam čitati.“

 
Vic o Lali i Sosi
Četvrtak, 01 Rujan 2011 09:35

Ustaje Lala ujutru, osmeh od uveta do uveta, sav srećan.

Pita ga Sosa:
-Šta je Lalo, što si tako sretan?
-Jaoooooj Soso, sanjo sam nešto tako lepo!
-Pa pričaj Lalo šta si to tako lepo sanjo?
-Sanjo sam da putujem vozom u Beograd.
-Pa šta je tu tako lepo?
-Al' sa pasošom!

Ovaj vic mi je poslao moj Sarajlija, Narcis Jugo kojem se od srca zahvaljujem na duhovitom prilogu.

 
Bajramska čestitka
Utorak, 30 Kolovoz 2011 19:48

Svim iskrenim, odnosno pravim vjernicima u islamu Bajram Šerif Mubarek Olsun, ili Bajram barećula, ili Bajram barećola, kako smo većina nas Bajram čestitali našim nenama i dedukama. Međutim, ni bajrami više nisu kao što su nekad bili.

Dokopah se taman pred Bajram jedne hutbe rahmetli Ahmed-efendije Mulalića u kojoj je on između ostalog rekao: “Ima mnogo onih koji poste, ali od svog posta nemaju nikakve koristi ni sevaba, nego samo što trpe glad. Ima mnogo i takvih koji obnoć klanjaju, ali od tog klanjanja nemaju nikakve koristi osim bdijenja i nespavanja” – Muhamed a.s.

Pa Ahmed – efendija dodade: “Da vidimo ko su ti ljudi? To su oni koji obdan poste, a iftare se sa hranom, koji gibet čine i kleveću druge ljude, koji lažu, vrijeđaju i napadaju druge.”

 
„Poglavnikova džamija“ nije ispunjavala islamske uslove za bogomolju
Utorak, 30 Kolovoz 2011 17:44

Nadan Filipović

Davno, tačnije 1962 godine, jedan naš emigrant koji je živio u Napulju, a zvao se Ferhad Akšamija, postavio je emigrantskoj intelektualnoj javnosti interesantno pitanje. Naime, on je rekao da pretvaranje Meštrovićeva umjetničkog paviljona u džamiju nije bio izraz volje zagrebačkih i NDH-zijskih muslimana, već želja određenih ljudi iz vrha Islamske zajednice Zagreba i tadašnjeg zagrebačkog muftije Ismeta Muftića kojeg su partizani prvih dana nakon oslobođenja Zagreba, bez suđenja, objesili iznad ulaznih vrata “poglavnikove džamije”. Akšamija je postavio pitanje kakvo su stanovište prema izgradnji i rušenju spomenute džamije trebali zauzeti muslimani u tadašnjoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj?

 
Hamo, hajd’ ’vamo! (15)
Utorak, 30 Kolovoz 2011 01:25

Ismet A.Čaušević

Ko godic da čita ovo, hoću da znaš moj jaro da od Švabe nema boljeg! Eto, sam’ kad bi on još i musliman bio, ja bih se odmah pre’stavljo da sam Švabo, a ne Bosanac ili Bošnjak, kako mi vele da sam. Otkud mi to? Tamo u onoj školi đe učimo engleski, kažem ja učiteljici da ja to ne mogu više. Hoću da radim! Šta znaš raditi, pita ona mene. Ma, znam svašta, samo nek je sa gvožđem i nek nije sa puno ljudi. Drugi put me pitala da li znam zavarivati. Znam, kako ne bih znao. Naučio kod Švabe u Dojčlandu. Znam, i to sve vrste. Autogeno, elektro, CO-2, ma kako da ne znam. Dala mi je adresu i ja se uputim. Tuc-muc, njeno pismo je sve kazalo. Došao sam raditi džaba, biti volonter i tako steći ’vork ekspirijens’, pa možda tu i posao dobijem. Moj bos malo priča. Kaže: Ako si dobar varilac – ti pokaži! Ostavio me da se sam snađem. Kad se vratio, nije svojim očima vjerovao! Sve je radnike pozv’o da vide čudo! Ja zavario dva žileta  po sječivu!!! Odmah na arbajt! Baš tako je rekao i onda meni bi jasno da on nije Smit, već Šmit!!! Opet, Švabo! A, moj engleski? – pitam ja. Šuti i radi! Meni treba ko zna posao, a ne ko zna pričati! To, brate slatki, tak’og te volim! Švabo je to! Pade mi na pamet moja nane rahmetli, nek’ joj je lahka crna zemlja. Veli ona meni, kad sam je pitao kad je njoj bilo najbolje, hej, pe-šest vlasti prominila, i tako, veli ona meni: Najbolje je bilo kad je došla Austrija! Ukin’še kadije i nasta ljepota za svakoga! Šta su kadije zasmetale mojoj nani, nemam pojma ali sam upamtio da je ljepota došla sa Austrijom. Nakon toga, Hamo ide na posao dok drugi čitaju i pišu. Ne treba mi ni auto, imam autobus direkcione. Milina! Švabo!!!

 
« Početak«261262263264265266267268269270»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search