LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
“Biseri“ iz BiH-štampe u Australiji
Subota, 07 Svibanj 2011 18:59

Nadan Filipović

Biseri profesora Jasmin-efendije Bekrića u intervjuu naslovljenom  „Opravdano ponosni“, Bosna Magazine, broj 523, 2011

Australija je ogromna i velika zemlja, dakle kontinent.

Eški profesora Jasmin-efendije! Čuuuuj, Australija je ogromna i velika zemlja! Profesoreeee, hej ba, ima li šta ogromno i malo? Čuuuuj „dakle kontinent“! Bravo profesore! Baš nas pouči! Halal Vam čufte!

Dakle glavni razlog za uspjeh naših islamskih zajednica u Australiji jeste visoka svijest svih Bošnjaka i njihovih vjerskih lidera koji su shvatili da je džemat najveće bogatstvo jednom čovjeku.

Profesore, da li bi nam poimenice pobrojali naše vjerske lidere u Australiji? Koliko ja znam jedinim vjerskim liderom u nas Bošnjaka može se smatrati samo reis-ul-ulema. Ako Mešihat proglasi svakog hodžu u Australiji vjerskim liderom, možemo doći u situaciju zvanu „puno poglavica, malo Indijanaca“. A ako su ti samoproglašeni „vjerski lideri“ „shvatili“ da je džemat najveće bogatstvo jednom čovjeku, onda bi trebali objasniti na osnovu čega su donijeli takav „premudri“ zaključak.

Profesore, da li bi nam mogli detaljnije i preciznije objasniti ovu veleumnost naših vjerskih lidera. Naime, smatram da ima daleko većih bogatstava u životu jednog muslimana od džemata i pripadnosti džematu. Može biti da je ta “visoka svijest svih Bošnjaka i njihovih vjerskih lidera”, koju pominjete, svijest s previsoke nadmorske visine. Slabo sam se penjao po planinama, pa eto, ja nisam svjestan, te ne spadam u te visoko svjesne Bošnjake. Znači, priznajem, ja sam nesvjestan Bošnjak, ali samo po ovom pitanju “džemata kao najvećeg bogatstva jednom čovjeku”.

 
Cjepar
Petak, 06 Svibanj 2011 23:48

Alija Nametak

Stari Ibriš nije prosio, a bio je već prosjak. Kao da još može pilati i cijepati bukove i grabove cjeplje, nosio jes vakodnevno u lijevoj ruci pilu, a na desnom ramenu preko sjekire »kozu«, ali je već nekoliko godina kako nema snage da prestruže gotovo ni slabovinu, a kamo li jedro drvo. Ali je on imao ponosa i nije htio pružiti ruku i iskati sadaku, nego bi čučnuo kraj Careve ćuprije, naslonio se na »kozu« i strpljivo čekao zimsko sunce da mu otkravi zamrzle žile. Čekao bi on i koga da ga pozove da mu iscijepa kola bukovine, ali kad bi se i pogodio s kupcem i pokušao da se nasadi na utrnule noge, svaki kupac drva ostavljao ga je i odmah tražio drugoga, jer nitko nije imao povjerenja u njegove mršave ruke, škljocave noge i koščatu glavu, na kojoj je bila zategnuta žućkasta koža s prorijetkom sijedom bradom.

Poznavao sam ga još dok mu nije bila iščezla svaka snaga. Kupio sam kola bukovine i obazirao se za kakvim bilo cjeparom, ali ga nije bilo kao za inad. Dok je seljak istovarao kola, on se polahko spuštao niz strmu ulicu sa alatom na ramenu. Popričekao je dok je seljak ubacio i posljednju cjeplju u dvorište.

 
Tadiću – gdje si bre bio 1971. godine i kasnije kad je Srbima u Bosni bilo „najteže“?
Četvrtak, 05 Svibanj 2011 23:03

Nadan Filipović

Boris Tadić, rođeni Sarajlija, aktualni predsjednik Srbije, izgleda da je postao veliki borac za status srpskog naroda u BiH. Naime, Avaz je 5.maja ove godine prenio Tanjugovu (Telegrafska agencija nove Jugoslavije!!!???) agencijsku vijest naslovljenu „Tadić kritikovao međunarodnu zajednicu i podržao referendum“. U spomenutom, transparentno velikosrbijanskom tekstu, Tadić eksplicitno kaže: “Prošlo je vreme folklornog patriotzma i nacionalnih politika koje ne sagledavaju koje su konsekvence određenih političkih činova. Baš u ime nacionalne i regionalne politike protivim se podeli BiH, ali se borim i za status srpskog naroda u BiH”.

„Gde“ si bre Tadiću bio 1971. godine i kasnijih godina da se boriš za status srpskog naroda u BiH, status koji je i „slepcu“ ukazivao da su Srbi u Bosni i Hercegovinu ugroženi, diskriminisani i da im „balije i ustaše“ ne daju primirisat ni zehru slasti od vlasti. Jadni bosanski Srbi! Tužni i žalosti! Uvijek „ugroziti“! Baš mi ih je žao. Jako im je bilo teško živeti u tom BiH - antisrpskom ambijentu koji su rušili i rušili i maltene 1992. godine i srušili, ali osta Bosnica, kakva takva, i ne ispuni se velikosrpski sanak pusti.

 
Fatmir Alispahić – čovjek kojeg proglašavaju ekstremom i antisemitom samo zato što govori čistu istinu
Četvrtak, 05 Svibanj 2011 21:52

(osobno mišljenje Nadana Filipovića s kojim se niko ne mora slagati)  

U Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu je tri dana prije Nove 2011. godine, u organizaciji Udruženja „Mladi Muslimani“, organizirana javna tribina na temu „Sjetimo se Gaze“ – u povodu druge godišnjice izraelske agresije na Gazu koja je trajala 22 dana i u kojoj je ubijeno 1.400 Palestinaca, od čega 300 djece. Moderator je bio Anes Džunuzović, a predavači: mr. sc. Fatmir Alispahić, Muhamed Velić  i mr. sc. Mirnes Kovač.

Događaj je izignoriran od svih sarajevskih medija, izuzev BIR radija, što ukazuje kako medijima u Sarajevu gospodari princip autocenzure, po kome je isplativije prešutjeti jedan ovakav događaj, nego ga zabilježiti makar kao vijest. A evo i zašto…

Dok mediji u Sarajevu šute o tribini „Sjetimo se Gaze“, praveći se da se nije ni dogodila, dotle se za ovu tribinu saznalo širom cionističkog svijeta i poretka, koji pomno prati one koji se solidarišu za patnjama palestinskih civila. Tako su se mjesecima poslije navodni naučni istraživači iz Londona obratili Fatmiru Alispahiću sa molbom da im odgovori na nekoliko pitanja koja su tematizirana na tribini 28. decembra u Sarajevu. U nastavku donosimo postavljena pitanja i odgovore Fatmira Alispahića.

 
Poruka čitateljima OKA
Srijeda, 04 Svibanj 2011 23:05

Nadan

Poštovani čitatelji „Bošnjačkog oka“,evo, upravo smo „namirili“ 30.000 posjeta ovom našem e-glasilu. Mislim da to i nije mali broj s obzirom da se radi o “portalčiću“ sa zaista skromnim aspiracijama i možda za neke od vas s malo neobičnim sadržajem. Zahvaljujem se na čestitkama Ismetu, Baji, Senadi, Rusmiru, Peri, Nadiji, i svoj ostaloj „okanoj“ raji.

Bilo je dosta čitatelja koji su predlagali da se uvede direktno komentarisanje svakog teksta, ali da svi komentatori ostanu skriveni iza nekog nadimka. Sve sam te prijedloge morao odbiti. Naime, OKO jeste i bit će otvoreno svakom čovjeku koji želi objaviti svoj tekst ili komentar, i to bez ikakve cenzure. Imali ste prilike da se uvjerite da objavljujemo sve, čak i bez bilo kakvih pravopisnih intervencija. Međutim, poučen praksom „komentarisanja“ iz drugih e-medija smatram da bi uvođenje te „anonimne“ komentatorske prakse bilo negativno ne samo za čitatelje, već i za samo OKO. Ponavljam da će biti objavljen svaki komentar potpisan punim imenom i prezimenom, te „pojačan“ podacima važnim za eventualnu provjeru , kao što su adresa, broj fiksnog ili mobilnog telefona, a ja vam garantiram da ti podaci neće biti nikom dostupni.

Idemo dalje!

 
Hamo, hajd' 'vamo!(5)
Ponedjeljak, 02 Svibanj 2011 18:42

Ismet Čaušević

Tek tada je meni došlo iz guz’ce u glavu: Pa, oni to sve rade planski! Na mufte dođu do ’robe’, prodaju i naplate, zatim te prebiju na mrtvo ime, znači – još jednom naplate, a onda ti robu oduzmu. Oni postanu patriote, rodoljubi, domoljubi, a ti, ti si na nekoj crnoj listi. E moj Hamo hamasti, upameti se više!

Komšija me svratio na po jednu. Znaš, mnogo se iznenadio i začudio šta se sve po čaršiji priča, a on kao ništa u to ne vjeruje. Svašta mi je napričao, a ja ’nim-zaliven’. Klimam polako glavom i tamo i ’vamo, kao da kažem – Ma, da. Može biti. Isti mi je odgovor i kad usne svoje razvlačim bez otvaranja usta. Obrve skupljam ako je nešto zabrinjavajuće. Šake su mi ispod stola, hoće prsti sami da se polome. Oči su mi ostale razrogačene kad reče, kako on, moj komšija, mnogo cijeni podatak da moja mlađa cura, moja Senka, ima ekavsko ime! Nije Sjenka, već Senka! – reče on meni.

 
Jesu li Bošnjaci Australije žrtve politikantskog šibicarenja? – Skora desetogodišnjica jedne perfidne prevare
Srijeda, 27 Travanj 2011 08:00

Nadan Filipović

Dragi Bošnjaci u Australiji,

pogledajte ovu fotografiju koju je davnog 30. septembra 2001. godine napravio gospodin Agim Dobruna. Njemu trebamo biti zahvalni jer ovjekovječio događaj koji je trebao biti kamen temeljac u našem organiziranju u zemlji u kojoj smo imigranti, a sada i njeni ravnopravni građani. Nisu mi poznati „uslikani“ muški pripadnici za organizatorskim stolom te „would be“ australske svebošnjačke organizacije. No, na fotografiji se jasno vidi jedno žensko, u toj prigodi do(i)sta tužno lice čija se tuga možda može objasniti neizvjesnošću tada aktualnog pitanja ko li će biti prvi predsjednik tog Vijeća bošnjačkih organizacija Australije, tada u osnivanju. Baš „preteško“ pitanje!

 
Džana Mujadžić ekskluzivno za “OKO” iz Pariza o Nemanji Kusturici, “protjerivanju” Jasmile Žbanić u Hrvatsku, Enkiju Bilalu…
Ponedjeljak, 25 Travanj 2011 09:03

Nemanja predsjedava žirijem u Cannesu…

Emir, bolje rečeno Nemanja Kusturica, dvostruki pobjednik Međunarodnog Festivala Svjetskog Filma u Cannesu/Zlatna Palma 1985. godine za čuveno ostvarenje "Otac na službenom putu" i desetljeće kasnije za jako kontroverzni "Underground", presjedavat će žirijem u zvaničnoj selekciji nazvanoj "Izvjesni pogled", za trajanja 64 - tog izdanja čuvenog Festivala, što se održava između 11- og i 22-og svibnja. Članovi su još nepoznati, ali sudeći po komentarima iz dobro obaviještenih izvora, činit će ga kritičari, dramski umjetnici i cineasti. Simboličnog 6. travnja, pariški izdavač "Lattrs" objavljuje Kusturičinu autobiografiju pod nazivom "Gdje sam ja u toj prici" /Ou suis-je dans cette histoire?/". Srbijanski filmaš sa Mokre Gore, ovih dana se vratio sa Cube, gdje je bio glumac u jednoj od kratkih priča zajedničkog filmskog ostvarenja "Sedam dana u Havani". Film je djelo međunarodnih reditelja o načinu života u kubanskoj prijestolnici. Nemanja je glumio pod rediteljskom palicom Argentinca, Pabla Trapero-a. Ostali autori su, također, slavna imena :Juan Carlos Tabio, Laurent Cantat, Benicio Del Toro, Gaspar Nou, franko-Argentinac i životni pratitelj srbijanskog rediteljice sarajevskog porijekla, Lucille Hadžihalilović, pa Elia Suleiman i Julio Medem. Prošle je zime Nemanja Kusturica, tumačio značajan lik u "Viru" koji je realizirao, Bojan Vuk Kosovčević.

 
Hamo, haj’d vamo! (4)
Petak, 22 Travanj 2011 08:06

Ismet Čaušević

Kad se to treba početi braniti? Prođe ona hefta zajebancije po Sloveniji, pa se zaozbilji po Hrvatskoj. A Hrvatska, odmah tu, sam’ preko vode! Počelo zviždati iznad krovova, a mi još uvijek mislimo da je to tamo, kod njih. Da to s nama još nema veze. Doš’o nam i Yutel u čaršiju. Snima Yutel kako naše žene idu prijeko sa karanfilima i meću ih u cijevi mupovaca, zengovaca. Dija se razgalamila na tom skupu: Ne damo naše sinove da ginu!!! E moja Dijo! Nijednog ne rodi, a najglasnija kako neće dati. Prigovorio sam ja to njoj, a ona meni veli: -Ne znaš ti ništa Hamo! Sve su to moja djeca. Djeca su to moje sestre, moga brata, moga komšije! I moja, čovječe! Zna žensko, osjećam!

 
I noga u stražnjicu je korak naprijed
Srijeda, 20 Travanj 2011 20:10

Iz Tuzle za OKO piše Prof. Zlata Žunić

Desunt inopiae multa,avaritiae omnia (Seneka) - Sirotinji nedostaje mnogo, a lakomosti sve.

Postoji li neka prastara kletva zbog koje uvijek, dekadu ili dvije unaprijed, i iskustveno spoznamo istinu o sebi, o nama, reda veličine tridesetmetarskih jahti, dvoraca iz tuđih „1001 noći“, prelijepih ropkinja Šeherezada koje umiju, pa dobiju sve što metuzalemi s pečatnjacima, tim simbolom muškosti vladarskog roda, zbog uredne jutarnje stolice, mogu ponuditi? Ili je to rezervirano samo za „nišće dugom“, a njih je, kako sada stvari stoje, povelik red u stavu mirno, unatoč bomardovanjima ne sve strane, eksploziji nasilja i nestajanju ljudskog roda, metaforički i stvarno, pa valja zaštiti majmune, da nam se klica ne zametne? Koliko barela košta duša sa brazgotinama i otiscima koraka Novog čovjeka ? Ili, koliko duša vrijedi jedan barel „crnog zlata“? Na latinskom, koliko sjećanje služi pisca ovih redova, to bi značilo Homo Novus-a, iliti  zamjena dotrajalim krntijama čije tragove skriva samo voda ili zemlja.

 
Patrijarh Irinej: “Nije hrišćanski ubijati i mučiti svoje telo“
Utorak, 19 Travanj 2011 15:48

Nadan Filipović

U dnevnom listu „Politika“ od 19.aprila 2011. godine oglasio se duhovni pastir srpskog naroda patrijarh Irinej, a u povodu štrajka glađu radikala Tomislava Nikolića, predsjednika „Srpske napredne stranke“. Nemam namjeru komentarisati taj najnoviji „srbijanski cirkus“, ali ne mogu izdržati i ne osvrnuti se na izjavu patrijarha Irineja koji je rekao da nije „hrišćanski ubijati i mučiti svoje telo“.

E moj Irineju, gdje si „bre“ bio kad su horde iz tvog naroda pravile pokolje po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a koji su kulminirali genocidom. Što se tada nisi oglasio kao pravi vjernik i rekao: „Nije hrišćanski ubijati i mučiti tuđa tela“. Javljaš se sada kad jedan zamaskirani radikal, koji je predugo virio Šešelju iz rektuma, pravi politikantski panađur svojim štrajkom glađu, pokušavajući tako izsilovati vanredne izbore u opet i po koji put u historiji moralno posrnuloj Srbiji, čije je kurčenje po Balkanu uvijek rezultiralo rijekama tuđe krvi, ali i krvi hronično izluđenog srpskog naroda.

Šutio si Irineju kao pizda kad su masovno ubijani bosanski Muslimani i Hrvati, kad su ljudi klani i streljani, kad su do temelja sravnjivane džamije i katoličke crkve, kad su silovane muslimanske i katoličke djevojčice, djevojke i žene, kad su gradovi držani u predugim opsadama, kad se palilo i pljačkalo sve što nije pravoslavnog, odnosno srpskog predznaka, odnosno kad su horde naroda, čiji si duhovni vođa, vodili pravi krstaški rat u tvom komšiluku.Pitam te kada si na Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve, čiji si bio redovni član, rekao: „Braćo, ovo što Srbi rade od bosanskih Muslimana i Hrvata golema je sramota za nas pravoslavce. Nije hrišćanski ubijati ih i mučiti ih.“ No, ti nikad nisi izrekao tako nešto i upravo zbog toga neizrečenog za mene si bijedni zločinac, koji stoji na na čelu svih onih srpskih popina koji su šuteći, otvoreno navijajući ili čak javno blagosiljajući četničke koljače potsrekavali povampirenje nikad umrlog srpskog fašizma u dvadeset i prvom stoljeću. Malo je izuzetaka, a te izuzetke svako, pa i moja malenkost mora poštovati.

 
« Početak«261262263264265266267268269270»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search