LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Štamparska greška ili nova budalaština? Prije će biti ovo drugo!
Utorak, 16 Studeni 2010 22:17

Nadan Filipović

U „Bosna magazine“, u jubilarnom 500-tom broju, na osmoj strani između ostalog piše: Zna se da su u historiji osvajanja Afganistana mnogi polomili zube. Engleska sila je svojevremeno u samo dva dana izgubila 50 hiljada vojnika pa se brže bolje povukla...

Spomenuti navod je ili štamparska greška ili nova budalaština kojim je ova tiskovina zaista prebogata? Prije će biti ovo drugo! A možda je to samo posljedica ljenosti autora ove vijesti za pasti u nesvijest, kao i onog ko bi treba biti odgovorni urednik, a ne "neurednik".

Hajdemo iznijeti činjenice!

U prvom anglo-afganskom ratu (1839 – 1842) Englezi su imali 5023 mrtva, a Afgani oko sedam hiljada.

U drugom anglo-afganskom ratu (1878 – 1880) Englezi su imali 1630 mrtvih, a Afgani 12.700 mrtvih.

U trećem anglo-afganskom ratu (6 maj 1919 - 8 avgust 1919) gubici na obje strane nisu prelazili hiljadu mrtvih.

Znači, Englezi su u sva tri rata u Afganistanu imali oko sedam hiljada mrtvih, te, najblaže rečeno, zvuči kao premaštovito i zaista neodgovorno lupetanje da su Englezi u samo dva dana izgubili pedeset hiljada vojnika.

Preporučujem direktoru, uredniku navedene novine, a posebno autoru ove blesave izmišljotine da moje tvrdnje provjere u slijedećim izvorima:

Adamec, Ludwig W. Afghanistan, 1900–1923: A Diplomatic History. Berkeley: University of California Press, 1967.

Dupree, Louis. Afghanistan. Oxford and New York: Oxford University Press, 1997.

Fremont-Barnes Gregory, The Anglo-Afgan Wars 1839 – 1919, Osprey Publishing, 2009.

Norris, J. A. The First Afghan War, 1838–1842. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press, 1967.

Yapp, M. E. Strategies of British India: Britain, Iran, and Afghanistan, 1798–1850. Oxford: Clarendon Press; New York: Oxford University Press, 1980.

A vi poštovani zemljaci, dobro pazite da negdje u razgovoru ne prenesete ove historijske istine koje nam se nonšalantno lansiraju u „The only Australian – Bosnian newspaper“ – u. Naime, ako bi ovaj podatek izrekli negdje u društvu Australaca engleskog kulturalnog backgruond-a vjerovatno bi vas prostrijelili začuđeni pogledi, a ako bi to izrekli u društvu nekih pripadnika iz države bivšeg „bratstva i jedinstva“, komentar bi najvjerovatnije bio: „Jooooj kakve sve gluposti znaju izvaliti blesave Muje i Suje!“

 
O NAMA BOŠNJACIMA
Subota, 13 Studeni 2010 07:50
Piše: Prim. Dr. Muhamed Saračević u KBSA2000 i ekskluzivno za Bošnjačko oko

Ma koliko svi mi koji živimo u BiH i dijaspori smatrali da imamo pravo teoretisati o bosanstvu, bošnjastvu, vjeri, politici, socijalnim, društvenim i kulturnim aspektima života, trebali bi biti svjesni činjenice da je  već krajnje vrijeme, da se suočimo sa istinom i konstatujemo neke činjenice o nama.

Prvo, da postavimo sebi nekoliko pitanja:

      Da li imamo realnu sliku sami o sebi?_

      Da li smo išta naučili iz historijskih iskustava?

      Da li smo korektni jedni prema drugima i da li smo iskreno voljni za jedinstvo i  zajednički nastup?

      Da li zavidimo jedni drugima i da li smo spremni da stanemo iza pojedinca i da ga podržimo?

      Da li smo mi sazrela nacija i da li smo zaslužili da u svakom pogledu budemo državotvoran narod?

      Da li smo mi uistinu vjernici i koliko se bojimo Boga?

      Da li smo mi školovan ili neuk narod?

      Da li smo mi…………….?

 
Uzeir-aga Hadžihasanović – posljednji nesumnjivi autoritet Baščaršije (2)
Subota, 13 Studeni 2010 04:20

Nadan Filipović

Uzeir-aga je bio veoma vedar i duhovit čovjek. Rahmetli Alija Nametak je zapisao niz detalja o njegovim pošalicama. Tako on, spominjući Hadži Selejman-agu Muhasilovića, veletrgovca starim gvožđem i drugim metalima, navodi sekvencu o rušenju Havadže Kemaludinove džamije u Sarajevu, na mjestu na kojem je kasnije, pred Drugi svjetski rat započela gradnja vakufskog nebodera na početku Ferhadije. Naime, Muhasilović je bio jedan od potpisnika peticije upućene reis-ul-ulemi Fehim-efendiji Spahi u kojoj je zahtijevano da se ne ruši ovaj vjerski objekt i historijski spomenik iz šesnaestog stoljeća. Kad je Uzeir-aga saznao da je njegov prijatelj Muhasilović jedan od potpisnika spomenute peticije, kao s nokta je rekao: “Da je džamija pokrivena bakrom, ne bi je on potpisao, a pošto je pokrivena ćeremitom može po njemu ostati da se ne ruši”. Pri tom je aludirao na to da je Muhasilović trgovao metalima, pa bi kupio taj bakar, makar bio i sa džamije.

 
REČE PJESNIK
Nedjelja, 07 Studeni 2010 18:30

Jasna Šamić

 

Naučili smo

Ne da govorimo nego mrmljamo

Tek osluškujući žubor vijeka

Koji narasta

Stekli smo jezik

Reče pjesnik

Ne krijući prezir

Prema Tolstoju

Njegovoj sagi o porodici

Rusiji i

Djetinjstvu

 
Uzeir-aga Hadžihasanović – posljednji nesumnjivi autoritet Baščaršije (1)
Nedjelja, 07 Studeni 2010 09:52

Nadan Filipović

 

Baš svako zna da je Baščaršija mozak i srce Sarajeva. Na Baščaršiji su donošene mnoge vitalne odluke za grad, ali i za Bosnu i Hercegovinu. Mislim da bi bilo potpuno pogrešno izjednačiti pojam „čaršijsko mišljenje“, sa pojmom „baščaršijsko mišljenje“. „Čaršijsko mišljenje“ može podrazumijevati mišljenje jednog dijela gradske zajednice, ali „baščaršijsko mišljenje“ podrazumijeva mišljenje ili odluku donesenu od strane užeg kruga Čaršije, odnosno nesumnjivih autoriteta Baščaršije.

 
Slatki ćevap
Nedjelja, 07 Studeni 2010 09:39

Potrebno:

 

Janjeća plećka,

100 grama oraha – jezgre,

300 grama suhih šljive,

150 grama grožđica,

150 grama suhih kajsija,

150 grama suhih smokava,

Jedna velika kisela jabuka,

Dvije šolje šećera,

Cimeta, desetak karanfilčića

 
„Pejgamberova dlaka“ je razlog što me je Jasmina izružila na pasja preskakala! Da li je u pravu?
Nedjelja, 31 Listopad 2010 15:19

U subotu sabahile zvoni telefon. Pogledam! Tek je pola šest. Ko li je, majko moja, tako rano. Podignem slušalicu i javim se. Kad s druge strane ženski glas Jasmina iz New South Walesa. Tako mi je rekla. Upitah za prezime, a Jasmina meni kaže da to nije važno. Upitah je šta je razlog takvog ranog poziva koji me je probudio i zna li kolika je vremenska razlika između New South Walesa i Zapadne Australije. Ne odgovori, nego krenu brzorafalna kritika kao odgovor na to moje pitanje.

 
Narcizam i inducirani cezarizam
Subota, 30 Listopad 2010 14:14

Nadan Filipović

Za nadati se je da nećete imati ništa protiv ako se na osvrnemo na još jednu osobinu koja se često karakteristika narcisoidnih osoba. U prošlim nastavcima o ovoj temi navedeno je da narcisoidne osobe žude da budu neupitni i nezamjenjivi autoriteti, da su uvijek pod svjetlom reflektora javnosti, odnosno u centru pažnje neke manje ili veće socijalne grupacije. Da bi tu nakanu ostvarile one čine sve da se nametnu i steknu neki položaj, makar i lažni; položaj koji će biti visoko iznad grupe na čijem se čelu nalaze.

 
Dr Safvet-beg Bašagić kroz dioptriju Alije Nametka – sličice iz Sarajevskog nekrologija (treći nastavak)
Četvrtak, 28 Listopad 2010 08:53

Nadan Filipović

Alija Nametak je sačuvao od zaborava i ovu sekvencu o Safvet-begu Bašagiću i vojvodi Stepi Stepanoviću.

 

Safvet-beg mu je pričao:

 

- Često sam šetao Obalom uz Miljacku sa Stepom Stepanovićem. Uvijek smo u isto vrijeme prošetali, pred večer, kad bi on izašao iz Armije. Duša mu je bilo slušati i pričati masne priče. Jednom sam mu kazivao kako se u nekim selima događalo da se pobiju Srbi i muslimani, kad bi ovi zapjevali: “Ždrijebe j... Kraljeviću Marko, ne j... ga što je željan pizde, već ga j... da mu se osveti, što mu jede ispred Šarca sijeno”. Stepa je bio toliko oduševljen što je kasnije saznao čitav tekst pjesme, jer sam ja znao samo prva tri stiha.

 
Dr Safvet-beg Bašagić kroz dioptriju Alije Nametka – sličice iz Sarajevskog nekrologija (drugi nastavak)
Utorak, 26 Listopad 2010 19:01
Dalje Nametak piše:

 

-       Negdje 1931. ili 1932. davalo je sarajevsko pozorište takozvane ramazanske predstave. Bilo je to više u merkantilne nego umjetničke svrhe. Muslimanski svijet je srnuo kao lud na te predstave, iako su bivale bez umjetničkog kvaliteta. Jednom se davao Bašagićev Boj pod Ozijom. Janušević i Jeftić mene angažirali da održim konferansu o Bašagiću. To je ustvari bio moj članak o Bašagiću, koji sam štampao u Novom Beharu od IV ili V mj.1931. Dobio sam za nj (za čitanje prije predstave) sto dinara. Isplaćen mi je i Bašagićev honorar da mu ga donesem, jer on nije nikud iz sobe izlazio. To je bilo popodne, i ja požurih odmah Safvet-begu da mu predam pare. Zatekoh ga sa zetom mu, Šemsi-begom Salihbegovićem, kako piju kahvu. Ja nisam Safvet-bega uz ramazan pohodio danju, pa mi bi neobično da ga vidim da kahveniše, iako on kao bolesnik nije mogao ni postiti.

 
P O R E Z
Petak, 22 Listopad 2010 11:09

Dragi i poštovani posjetitelji “Oka”, velika mi je čast postaviti “Razglednicu iz Dubice” našeg nadarenog pisca-slikara Ismeta Čauševića. Ne znam kako ćete vi otploviti ovom njegovom pričom, ali ja mogu reći da je čitam i vidim sve detalje, pa mi je čak u nozdrvama i miris kafe iz Rasimina ka(h)vića, vidim jutarnju dubičku maglu, gledam Mustafu-efendiju kako zabrinut pripaljiva cigaretu, itd. I opet ponavljam da su Ismetove riječi  poput najfinijeg kista za slikanje ovih unikatnih razglednica koje odišu ne samo Dubicom i Potkozarjem, već  duhom jednog bosanskog mjesta, po mnogo čemu specifičnog i vremenu koje je ostalo iza nas. Od srca se zahvaljujem našem poštovanom Ismetu na ovoj prekrasnoj razglednici.

 

Nadan    

 P O R E Z

Da li je to bila puka slučajnost ili samo još jedan prost podatak  koji nije skrenuo pažnju Dubičanaca,  što iskusnom policijskom liscu, kakav je bio Dmitar Stanić, to jednostavno nije moglo promaći.  Naime, u  Dubici su, do pred sam rat, službovali efendija Mustafa Aljević, pop Slobodan Aksentić i svećenik Krešo Gagula. Prvi u Gradskoj džamiji,  a ostala dvojica u svojim crkvama koje bjehu jedna pored druge, u naselju Ježevica. Ništa tu ne bi bilo neobično da, sada već penzionisani komandir Stanice milicije, nije zapazio nešto posebno i zajedničko za svu trojicu. Prvo, nijedan od njih nije Dubičanac.  Hajd’ to i nije nešto, ali njihova mjesta rođenja su bila različita  i  u isto vrijeme veoma sličnih naziva, što je kod Dmitra pobuđivalo neke asocijacije i na osnovu njih neobične zaključke.

      Efendija Mustafa je rođen u mjestu TRNOVO kod Sarajeva. Ne baš neka čaršija ali eto blizu Sarajeva. Dubički pop Slobodan rodom je iz ovećeg  sela TRN,  u neposrednoj blizini Banjaluke (nekad  imali dobar fudbalski klub pod  nazivom -  Sloga), a svećenik Krešo nam dolazi  iz zagrebačke opštine TRNJE!!!

 
« Početak«261262263264265266267268269270»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search