LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Džana Mujadžić eksluzivno iz Pariza samo za OKO - Arnel Tači, njemački glumac pred kojim je sjajna budućnost – Andrej Pejić ekskluzivni model agencije Storm iz Londona i zaštitni znak branda Marc Jacobs
Nedjelja, 26 Prosinac 2010 07:01

Mladi i perspektivni njemački glumac Arnel Tači, što je ostvario značajne likove u više od tridesetak igranih filmova i tv serija, ističe kako uspjeh i zavidnu karijeru, iako su mu samo 24 godine, duguje vlastitom ocu. Izbjeglice iz Kozarca kod Prijedora, početkom zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća, obitelj Tači se prvih godina boravka izvan BiH, teško snalazila. Otac, kojeg nadareni mladić još uvijek naziva "babo", radio je po cijeli dan kao varilac, pa je jednom odveo sina na gradilište, te je Arnel odlučio držati se podalje od takve vrste zanimanja. Učiteljica je otkrila dječakove sklonosti ka glumi i razumjela kako se radi o rijetkoj nadarenosti, te ga upoznala sa jednim producentom koji je bio u potrazi za glumcem iz južne Europe. Mladić najprije nije bio oduševljen pozivom jer je bilo naporno učiti uloge na njemačkom jeziku,  neprestalno ponavljati tekstove i svakodneno se usavršavati. Zato je odbio mnoštvo uloga, dok ga otac nije urazumio pokazavši mu vlastiti način zarađivanja, za goli zivot.

"Odmah sam odlučio biti glumac kada mi to već ide. Za vrijeme snimanja, donosi mi se hrana i piće, šminkaju me, oblače. Ne naprežem se, a smatrao sam da je posao težak. Kada sam vidio šta babo radi, razumio sam stvarnost".-kaže mladi glumac.

 
Književna sehara – projekt Jasne šamić koji je zaista vrijedan naše pažnje
Nedjelja, 26 Prosinac 2010 06:43

Nadan Filipović

Jasna Šamić je književnik, doktor nauka sa Univerziteta Sorbona, autor niza naučnih i stručnih radova, pisac niza romana, zbirki pjesama, kritičkih osvrta, eseja, itd. Živi kao slobodni umjetnik na relaciji Pariz – Sarajevo. Bila je univerzitetski profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te na Univerzitetu Marc Bloch u Strasbourgu. Jasna Šamić je perfektan znalac francuskog, arapskog i turskog jezika, ekspert je za sufizam, derviške redove i islamski misticizam. Na golemu žalost naše nekadašnje, a danas po cijelom dunjaluku rasijane intelektualne elite, u uveliko poseljačenom Sarajevu i uopšte generalno ruraliziranoj Bosni i Hercegovini, takvi „velikokalibarski“ intelektualci kao što je Jasna Šamić nisu potrebni, čak dapače, samo njihovo prisustvo u „prijestolnici Federacije“ uopšte nije poželjno. Uostalom, šta će jedan briljantni intelektualac kakav je spomenuta gospođa Šamić među pigmejcima čiji će „radni“ vijek označiti definitivnu propast nekad renomiranog Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta čiji rektor sam za sebe telali da ima na stotine naučnih radova, ali ne govori da su to papirići limitiranog lokalnog ili minderskog značaja koje može pokazivati samo po sarajevskim sijelima ili među stranačkom ili plemenskom sabraćom. Kakav Univerzitet, takav rektor, ili obrnuto!

 
Svi sveti Srbi, a među njima i Miloš Kobila, te i turski vazal Kraljević Marko
Nedjelja, 26 Prosinac 2010 06:37

Nadan Filipović

Slobodan Mileusnić, upravnik muzeja Srpske pravoslavne crkve i sekretar Svetog arhijerejskog Sinoda u knjizi „Sveti Srbi”napisa: “Kao retko koji hrišćanski narod, pravoslavni Srbi su bili i ostali vezani za mošti svetih iz svog roda. U teškim vremenima Srbi su ostavljali sva svoja materijalna dobra i sa sobom nosili svetitelje: svetog Stefana Dečanskog, svetog kosovskog mučenika kneza Lazara, svetog cara Uroša i ostale... Oni su im, u novim staništima, bili duhovni nasad i istorijsko pamćenje. U ova preskrbna vremena ovi životopisi svetih neka posluže kao molitvena uteha i ugledanje na naše slavne i svetle pretke koji su svojim primernim i svetim životom zadobili najviše duhovne vrednosti.” Mileusnićeva knjiga sadrži opise 78 svetaca, od kojih je i šest žena.

 
Skandalozno - vlasnici lista Magazin Bosna „maznuli“ šesnaest eseja Valerijana Žuje
Subota, 18 Prosinac 2010 20:37

Nadan Filipović

Kad bi se bilo koji nedeljni list „zainatio“ da će biti copy-paste „magaza“ ili „magacin“ za kopiranje i odlaganje tuđih tekstova objavljenih nelegalno, odnosno protivzakonito, mislim da ni jedan ne bi „mogao pera odbiti“ privatnom nedeljnjiku čije ime u prevodu znači „Magazin Bosna“, vlasnici kojeg su Senada Softić – Telalović i njen suprug Mirzet Telalović. Ona je direktor lista, znači najodgovornija osoba u redakciji, a njen suprug je kao glavni i odgovorni urednik zadužen da „tabiri“ šta ima za njih interesantnog u bosansko-hercegovačkoj štampi i književnom stvaralačkom radu i da nakon izbora kao sa „švedskog stola“ ili iz kamare  „Alajbegove slame“ vrši onaj naporni kreativni posao koji se sastoji u „prvo klik copy“ tuđeg autorskog djela, pa onda „klik paste“ istog i eto nam svake hefte informativnog tiskanog sadržaja koji mnogi iz podsmeha ovdje s pravom nazivaju „malehni avazčić“. Naime, temeljita statistička obrada svih brojeva, otkad je list u bračnom vlasništvu, nedvojbeno je pokazala da je najveći broj magazinskih tekstova kopiran iz Dnevnog Avaza, od kojeg spomenuti tandem „milion posto“ ima ničim limitiranu pismenu saglasnost za takvu rabotu. Veoma je interesantno da direktor i glavni odgovorni urednik štampaju tekstove ne samo bosansko – hercegovačkih, već i nekih novinara s područja ex – Jugoslavije, najčešće ostavljajući bez autorskog potpisa te od slova do slova prekopirane tvorevine, svakako i s „maznutom“ slikom, ako je tekst imao neku fotografiju u sadržaju. Spomenuto hronično, dugogodišnje kopiranje i štampanje tuđih autorskih radova, najčešće bez potpisa stvarnog autora, ovdje u Australiji bi bilo  ravno samoubilačkom ponašanju da spomenuti razigrani i društveno hiperaktivni bračni par nema izričite dozvole od novina iz kojih kopira ili autora čije tekstove kopira, a sve po formuli tipa „Uzmi Šemso koliko ti drago“. Mora da imaju pismene dozvole i Avaza i drugih novina iz „njihove samoposluge“. Ako nemaju, onda su duboko u ofsajdu!

 
Džana Mujadžić ekskluzivno iz Pariza za OKO – Mostarac iz Melburnea Al Mehičević završava novi film, BH - erotski roman na Salonu knjige
Subota, 18 Prosinac 2010 10:00

"Toll Free" je naziv novog filma sve uspješnijeg Mostarca, glumca i reditelja, što je napustio ratni vihor preselivši se u Australiju. Na čelu vlastite produkcije "Mostar Vision Motion Pictures", reditelj je završio masters iz filma, na poznatom "Deakin University" i ostvario diplomsko djelo "Razor" koje je prošle godine odabrano za  zvaničnu selekciju "St Kilda Film Festivala". Mehičevićev kratki film "Corner", prikazan je i na ovogodišnjem Međunarodnom Filmskom Festivalu u Cannesu, a kratkometražni "One More Tonight" se našao među odabranim ostvarenjima na St Kilda manifestaciji, kao i na  bosanskohercegovačkom "Tribecca Film Festivalu" u NYC-u. Reditelj je glumio glavni lik i u dugometražnom "The Black Rogue", koji je realizirao Nakul Waghela. Iako engleskog naziva, film "Toll Free" je snimljen u Australiji, na materinskom, bosanskom jeziku. 

“Igraju glumci bh porijekla”-ističe nadareni Al : “Ivana Legin, poznata iz ostvarenja "Kuduz" Ademira Kenovića, Nehrudin Džambegović, Zumreta Ibrahimović i Agim Dobruna. Film govori o bosanskoj obitelji u dalekoj Australiji i njihovom prilagođavanju, novoj sredini".

 
Zauvijek Francuska
Petak, 17 Prosinac 2010 11:33

Ismet Čaušević

Evropska zajednica ima budućnost samo dok postoji Francuska. Bez Francuske i Francuza – nema ni Evropske unije. Mi, Francuzi, poštovaćemo do sada uspostavljene dogovore i sporazume, sve dotle dok to ne dira u naše vlastite interese jer to je limitirano, mi ne želimo i ne možemo protiv sebe.

Zato, svi oni što bi željeli vidjeti Francusku slabu, nejedinstvenu, necjelovitu i ovisnu od bilo koga, a posebno od Brisela, svi oni, u stvari, rade na taj način protiv EU, rade na njenom urušavanju. Francuska je  stabilniji dio te Zajednice u kojoj ne postoje faktori koji joj mogu nauditi i stajati na putu cjelovitog i potpunog razvoja naše države. Makar koliko da se oni trude.

Francuska je vječna! EU – dok mora!

Jer,

Mi, Francuzi, smo se sami izborili za svoju prosperitetnu i modernu Francusku. Ginuli smo za sebe ali i za druge. Oslobađali smo mnoge narode po cijelom svijetu. S kraja na kraj! Ponekad, i od njih samih. Mi ginuli, a oni se rađali! Ginuli su naši „Galski pijetlovi“ po Amerikama, Africi, Istocima (bliskim, srednjim i najnebliskijim!), sve do Kaledonije. Jedino nas u Travniku nije bilo! Tamo smo imali konzula. Stigli smo svugdje, ako oni Englezi ne dođoše prije nas. Na kratko nam  te nove nacije zahvališe i ubrzo počeše da se prave Englezima. Hoće da su ravni s nama. Ne može čovjek sa jedne ade biti kao čovjek sa obale! Ograničila ga voda, tijesno mu. Naša istorija je puna slavlja i pobjeda. Ratovali smo često, dugo i sa svakim. Jednom smo i čitavih 100 godina bili u ratu. Samo oni Arapi  i Jevreji ratuju nešto duže ali oni nisu u EU, daleko su. I neka su.

 
Džana Mujadžić ekskluzivno iz Pariza za OKO – Prikaz knjige “Sarajevo danas”
Četvrtak, 16 Prosinac 2010 12:29

Francuska izdavačka kuća "Editions du Cygne"/Labudova izdanja/, nedavno je objavila zanimljiv recit Aurélie Carbillet, naslovljen "Sarajevo danas"/Sarajevo aujourd'hui/. Na 180 strana je dala jako stvarnu i optimističku sliku bh - prijestolnice, ukazala na zapadne stereotipe i nerazumijevanje, uspješno oborivši  prastaru ideju "balkanizacije", koja na drugoj strani zemljine elipse, označava raspad, cijepanje, komadanje.

"U Sarajevu -pise autorica- postoji sve što se moze zamisliti u većem, francuskom gradu :promet, prodavaonice, barovi. Mlade žene su jako dobro uređene, parovi se drže za ruke na ulici, dok su subotnji izlasci pravi obred. Može se naći međunarodni tisak kao i knjige na francuskom jeziku. Svjedočim da je tako bilo i kada sam živjela u Sarajevu, između 1999 i 2001 godine. Ako se Sarajlije najbolje snalaze u sadašnjem vremenu, Francuzi se  skližu po u balkanskoj prošlosti. Nekoliko puta, neuka putnica, bila sam okrenuta klišeu  o "etničkom ratu" a Srbi, Hrvati i Bosnjaci imaju isti izvor - slavenski! Rat u Bosni i Hercegovini je, po mom misljenju, bio identitaran : jasnije, posjedovao je identitarni ulog".

 
Velkokalibarski projektili vazduh-zemlja tipa “Ljakse-grande” u Sarajvu – pripazite glavuše!
Nedjelja, 12 Prosinac 2010 13:24

Bingo - efendija 

Bijo jedan od mene mi jaran odavle iz Australie šta se zove Selver Peksimet u Sarajvu. Podugo nije bijo doli pa kad je skupijo pogolemu guticu para kaže vako: ”Ode ja bome avijonom u njega da me želja mine. Ko zna kaću jope iz Australije šamse za ić doli na Čaršiji jamit.”

Kadje bijo u Sarajvu nanijetijo obaći u njega mu tetišnu Arduanu šta se prija zvala Pemba i u nje joj čoj’ka Abdulhamida Potkrižu.  Kadje pravo Selver u njiha posjelijo i pošo iz Arduaninog i Abdulhamideva stana u Nedžarićima on ljepo stao pred onaj njihov nebožder da čeka taksija koji je već bijo naručit. Čeko, čeko a taksija nije na nogama dočeko, al je bome zato dočeko da odozgo sa visokih visina doli sleti crna kesa od smeća i đe će bub Selvera u glavu. Kasnija istraga je dokazala da je u kesi bila prazna tegla od bivših kiselih krastavaca marke Vegafruit – Doboj jug – Brijesnica mala. Balistički stručnjak MUP-a Federacije BiH Senahudin Gutalija je u svom izvještaju napiso da je kesa najvjerovatnije bacita jal sa balkona, jal sa prozora nekog od viših kateva i da je istraga protiv zasad nepoznatog jal nepoznatijeh počinitelja ovog atetata u toku. Kako telegentan zaključak. Selver je ležo doli dok nije došo taksist pa ga pito: “Jarane ba ako si ti naručijo taksija vallahi bilahi nemerem te primit za mušterije jerbo si aščarile trogomindžoloz pjan, jal si drogirat, jal imaš eplepsiju sa padavicom kad tudi pred havustorom legiš u nevakat. Ti si meni ko potecijana mušterija plaho tuhafli.“

 
Strah nad gradom, ili, kad kurbani utihnu
Četvrtak, 09 Prosinac 2010 04:27

Nadan Filipović

(Svaka sličnost sa stvarnom situacijom je namjerna)

“Sad je vrijeme, ponoć, vjetar, tama, puste ulice, strah nad gradom.” Iz “Tvrđave“ Meše Selimovića)

Čitam “Tvrđavu” po ko zna koji put i nešto razmišljam kako nam je mnogim rahmetli Meša sve bliži, kako je od nas u vremenu sve dalji. Njegova riječ i misao su kao skalpel, ali i kao mehlem. Iz predubokog bunara njegove mudrosti možemo učiti, pa da, ne daj Bože, živimo po pet čitavih života.

Raja!

Ima tamo u gradu straha jedan Almedin! S mudima, da izvinete, ali boljeg izraza nema. Usamljen je, ali i bolje mu je. Gleda, vidi, misli, kaže, napiše, potpiše. Pelcovan je protiv straha, ili bolje rečeno bolestan od „Galipoljskog sindroma“. Ne haje za mrak, serbes hoda, čvrsto. Ne boji se sačekuše, a ni palija, lanaca i boksera koji tiho za njim zvekeću i vrebaju ga. Ostali šute i drhtureći čekaju kada će koji od njih doći na red i biti povaljen k’o kurban, ili, gluho bilo, isprebijan pod mihrabom ili mimberom (šema dešavanja balijske jalije). Strah je nad gradom. Strah je i u mnogim koji uzmaju abdest i s olovnim osjećajem u ustima i srcu ulaze u oskrvnavljenu džamiju. Mogu se samo pomoliti Allahu dželešanuhu da im se kakav siledžija ahmedijom omotane glave nakom magičnom snagom ili sposobnošću ne uvuće u dušu i ne uhaviza šta u stvari misle. I prijavi klovnu! U’fate se zadnjeg ili maksimalno predzadnjeg safa, otklanjaju s grčevima u stomaku, a vrate se mnogo brže nego što su došli. I sve misle „Kad nas je provincijski hodžusija po klovnovom udbaškom nalogu uspio ovako podijeliti, da nam je makar podijeliti i džamiju, pa svak u svoju polu, a makar montažni zid između njih i nas“.

 
Ekskluzivno iz Pariza od Džane Mujadžić – Talentirana Lamija Suljević - naše gore list
Srijeda, 08 Prosinac 2010 13:49

Od nove kolekcije već priznate švedske kreatorice, 23 - godišnje Lamije Suljević porijeklom iz Foče, zaista zastaje dah! Nakon prve samostalne revije održane početkom godine, zahvaljujući kojoj je učestvovala na svim značajnijim starokontinetalnim modnima smotrama, pa je čak izlagala u New Yorku, a u realizaciji pariške umjetnice Diane Perrin, mlada Bosanka oduševljava najprobirljivije neuobičajenim materijalima koje koristi, ali i izradom. Naglašava da je najprije bila nadahnuta šamijom nene Malke, koje se sjeća kao petogodišnja djevojčica, pošto je sa roditeljima morala na brzinu, tačnije u roku od pet minuta napustiti rodnu kuću, 1992 godine. Danas posjeduje vlastiti brand u Stockholmu i poznata je na sve četiri strane svijeta. Kritičari čuvenog američkog fashion magazina su istakli : "Kada smo zapazili predivne kreacije više nego obdarene Bosanke, najprije smo mislili da se radi o kolekciji Vivienne Westwood, ali smo na vrijeme razumjeli da je Lamijina odjeca jedinstvena i originalna.” Ako je kolekcija za ovogodišnju zimu izrađena od brokata i iskačkana, pa predstavlja istinsku umjetnost jer je bazirana na tradiciji bosanskohercegovačkih rukotvorina, druga ljetnja kolekcija za buduci topli period još je sofiticiranija i upečatljivija. Arhitektonski modeli od krupnog pletiva savršeno spajaju modernitet sa prošlošću, ističucć predivne ružičaste nijanse, te tekstilni jezik uzvišene kreativnosti. Lamijine jako ženstvene i sexy - haljine mogu se nositi u svakoj prigodi i što je najznačajnije- kombinirati jedne sa drugim. Stručnjaci su zadivljeni izradom odjeće, delikantnom, urednom i detaljnom. Stoga nije čudno što je mlada kreatorica oduševila Pariz, dok su je Englezi, na London Fashion Weeku jednostavno “usvojili”.

 

Džana Mujadžić

 
Psihotoksin zvani strah
Utorak, 07 Prosinac 2010 20:26

Nadan Filipović

Razjapljena usta gladnog naroda gledaju u svog vođu maltene kao u boga gore na tribini. Oni su kroz historiju naučeni da uvijek imaju nekog vođu, neupitnog autoriteta koji će ih usmjeravati kao što čoban usmjerava svoje stado. S druge strane, ti političari-čobani veoma dobro znaju da je strah najjače ljudsko osjećanje, pa i kod njihovog “stada”. Oni nadalje dobro znaju da je strah i posljedica neznanja i osećanja odvojenosti od grupe, kolektiva, naroda, nacije, itd. Na cijeloj planeti strah je postao sastavni dio svakodnevnice svakog pojedinca, a sigurnost se nudi u koheziji, u uklapanju u kolektivitete naroda i nacija, baš kao što se ovce u strahu skupe i drhture, onako zajednički stisnute jedna uz drugu. I konačno, kad se uklone frazeološke oblande današnjih vođa, a posebno vođa u Bosni i Hercegovini, koja i jeste i nije Bosna i Hercegovina, vidi se da se bosanskom narodu nema šta više ponuditi osim straha. Ne samo da se strah u psihotoksikološkim laboratorijima generira i održava na najvišem nivou kao primarni osjećaj goleme većine ljudi u BiH, neovisno od njihove nacionalne ili religijske pripadnosti, već se taj strah u masama perpetuira, betonira i armira.

 
« Početak«281282283284285286»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • O marihuani i hašišu
    Hello. I have checked your bosnjackooko.com and i see you've got some duplicate content so probably ... Više...
    11.12.18 06:13
    Autor - TillyBig
  • Komentari kao simptomi, po svo...
    Sve ovo, I puno gore po drugim portalima, dolazi I dozira se sa politickog, vojnog I posebno crkveno... Više...
    03.12.18 22:21
    Autor - Zijo
  • Tonijeva priča za subotu
    Tuzna ali literarno lijepa prica. Suglasno tvom zivotnom dobu (koje je istovijetno i moje) u jednom ... Više...
    01.12.18 22:16
    Autor - Zijo
  • Miljenko Jergović o Bosancu
    Ima (H)rvata kojima hrvatska bura ne smeta ali im smeta mirisni bosanski lahor! Nažalost, ima bikova... Više...
    28.11.18 23:03
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Mešina priča za subotu
    Lijepa prica kao i uvijek. Više...
    24.11.18 23:42
    Autor - Heli
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Apsolutno se slažem s tobom moj polu-imenjače. ;-) Više...
    18.11.18 02:37
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane, ne zahatori, ali mislim da je ovaj moj polu-imenjak Zike nestrpljiv da procita sta se desava... Više...
    17.11.18 12:46
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Boga mi se oteglo. Ali nema veze, izdržao je Zike i gore. ;) Vozdra. Više...
    17.11.18 02:20
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Zike, ako Vam se radnja otegla, lijepo forget Rušida i to je to. Što se tiče pitanja odgovor bi moga... Više...
    15.11.18 08:01
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Ne bih da dosađujem ali moram priupitati nešto: “Ima li još kol’ ko?” :roll: Više...
    13.11.18 16:02
    Autor - Zike
  • Otvoreno pismo reisu-emeritus...
    Ovo pisanje je za pohvalu, da neko napokon nešto tačno (istinito) napiše o reisu Ceriću koji je uspi... Više...
    05.11.18 17:29
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Nemanjin portret
    Eeee, Amire, Amire! Grdne rane moje, o čemu sanjate. Iz faze jednog tetrijeba koji svoje megasrpstvo... Više...
    05.11.18 10:06
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nadane, doći će i moje vreme, kada će se stvoriti povoljne okolnosti kada će i ovakvi "doći do izraž... Više...
    04.11.18 23:27
    Autor - Amir Čamdžić
  • Nemanjin portret
    Zijo, Amir Čamdžić je u dubini duše jako nesretan izgubljeni čov(j)ečuljak. Htio bi biti nešto što m... Više...
    04.11.18 22:47
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nas "do kraja zivota Srbin" bi trebao da malo vise prati sociolosku nauku, azurirao bi stanje oko pi... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    @ Amir Camdzic Sramotno za jednog pravnika da toliko brka babe I zabe, da ne pravi distinkciju izmed... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    Nema to nikakve veze sa tim da su Srbija, Srbi, Beograđani kako god nazovite, izvršili agresiju na B... Više...
    03.11.18 16:11
    Autor - Zike
  • Nemanjin portret
    https://www.youtube.com/watch?v=yt9Uy-1zuQw&t=1559s Više...
    03.11.18 09:30
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Salih Selimović - Moj predak primio je islam 1650., mi smo Vujovići iz Hercegovine „Moja je želja bi... Više...
    03.11.18 09:21
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Ja ne razumem čemu potreba Emira Kusturice da se pravda bilo kome za svoje poreklo, ko su mu bili ot... Više...
    03.11.18 09:02
    Autor - Amir Čamdžić
home search