LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Imenovana gospođa ambasadorka – „hejbet“ pitanja koja na koja bi se trebali očekivati jasni odgovori
Nedjelja, 23 Siječanj 2011 16:18

Nadan Filipović

U „the only australian-bosnian newspaper-u“ , a na našem, „Magacinu Bosna“, u broju 508, na sedamnaestoj strani je objavljen nepotpisani tekst  s naslovom „Senadi Softić-Telalović uručeno priznanje Ambasador Univerziteta“. Ispod naslova je pogolema fotografija naše, kako stvari stoje doživotne predsjednice takozvanog vijeća BiH organizacija Australije. Na slici je predsjednica vijeća u već tri mandata i novopečena ambasadorka Univerziteta u Sarajevu. Tu nam se ona ukazuje kao prežvakana repriza s onim njenim za slikanja standardnim osmijehom razvučenim maltene od uha do uha, kako bi narod slikovito rekao. U rukama ispred sebe drži riješenje o postavljanju za ambasadorku Univerziteta u Sarajevu dimenzije 42 x 29,7 cm, štampanu na kvalitetnom dvjestogramskom papiru.  S lijeve strane novopečene gospođe ambasadorke stoji već dvomandatski rektor Univerziteta u Sarajevu, prof.dr. Faruk Čaklovica, sa nekakvim sjetnim osmjehom na licu, vjerovatno zbog toga što mu ističe drugi mandat pa je mrven kaharli, jer još nije odlučeno na koju će ga funkciju SDA postaviti. Naime, po Statutu Univerziteta u Sarajevu rektor može ponoviti samo i najviše dva mandata. U Bosni makar vrijede neki statuti, a statut potpuno privatiziranog vijeća bh-organizacija je bezvrijedna skupina davno odštampanih stranica čije su odredbe samo jednom usvojene, a nakon toga je nastala diktatura jednog te istog lica.

 
Ponavlja se saradnja ustaša i četnika u Bosni i Hercegovini
Subota, 22 Siječanj 2011 13:50

Nadan Filipović

 

U “Dnevnom avazu” od 9.jula 2010. godine objavljen je agencijski tekst pod naslovom “Srbi i Hrvati prisno sarađivali da bi prisilili Bošnjake na podjelu BiH”. Onaj ko ne poznaje historijske činjenice možda će i biti iznenađen zapisima o srpsko-hrvatskoj saradnji na štetu Bošnjaka u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992 – 1995, a koje je u svojim dnevnicima uredno ažurirao đeneral-krvolok i kukavna „pobegulja“ Ratko Mladić. O tim pisanim svjedočanstvima nam kao o nekom senzacionalnom otkriću piše autor agencijskog teksta, ne skrivajući sugestivne znake svog „golemog iznenađenja“. Istina jeste da je politički potpuno neiskusni i naivni rahmetli Alija Izetbegović 1992. godine poletio u zagrljaj antimuslimanskoj zmiji otrovnici Franji Tuđmanu, koji mu je ubrzo, kao i svim Bošnjacima, podmuklo zario kamu u leđa. Da su se rahmetli Alija i njegova bulumenta kojekakvih nadrisavjetnika, odnosno kamara daidžića i amidžića sa kućnih političkih sijela i sećija, makar ovlaš pozabavili ranijim savezništvima četnika-Srba i ustaša-Hrvata, veliko je pitanje da li bi rahmetli dedo poletio baš kao neka „politička junferica“ u vezivanje čvrstog čvor na šahovnici i našoj zastavi. Ali, šta ćemo. Onaj narod, odnosno lideri jednog naroda koji ništa ne nauče iz historije, osuđeni su da završe ovako kako danas Bošnjaci završavaju. Koliko god zločina da su napravili Srbi i Hrvati nad Bošnjacima, nije baš sva krivica na njima. Pošteno je reći da golemi dio krivice otpada i na tadašnje bošnjačko rukovodstvo, koje je, po ko zna koji put u historiji, svojim neznanjem, kolebljivošću, nepostojanošću, odsustvom bilo kakvog političkog cilja, pomagalo oštrenje četničkih i ustaških kama željnih bošnjačkih vratova.

 
Snovima dolinom Neretve i Mostarskim Lugom
Četvrtak, 20 Siječanj 2011 22:46

Zlatko Saračević

Cambridge, Januar, 2011 već!

 

Šumarim često niotkuda i nikamo

Borovom šumom bogatom sjenama,

Okružen mirisom mora i mirom,

Siguran sam u sebe,

U džepu gruda ovčijeg sira,

Prezrelog, smrdana,

Kriška kuruze, kamene

Glavica luka, ljutana,

Grumen soli, stonske,

Koja se soliti ne da,

I čakijica drvene drške,

Na preklapanje.

 
Osvrt na knjigu "Smrt je neprovjerena glasina"
Srijeda, 19 Siječanj 2011 17:54

Ismet Čaušević

Eto, i ja pročitah knjigu "Smrt je neprovjerena glasina"od pisca, svjetovnog mu imena Emir Kusturica. Pod onim drugim imenom, nebeskim, još nije počeo stvarati. Nema potrebnu "nebesku" podršku, ni blizu onoj što uživa u zemlji.

Kako učiniti osvrt na ovu knjigu. Nije roman, ne sadrži nužne elemente da bi to bio, a predstavljaju je tako. Da li se ovdje radi o Autobigrafiji ili Memoarima? I to je za raspravu, a i tako se ova knjiga preporučuje. Izgleda, postojala je želja da ova knjiga bude sve to odjednom, a dobili smo na čitanje jednu kolekciju od 17 narcisoidnih jeftinih priča.

Cijelo vrijeme, svako, pa i ja, imam na umu tvorca antologijskih filmskih ostvarenja:"Sjećaš li se Doli Bel", "Otac na službenom putu", pa i "Underground". Autor se, nakon filma, ogleda u muzici, glumi, graditeljstvu, pa evo sad i literaturi! Šta mu je sve to trebalo?! Očigledan talenat u jednom polju umjetnosti nije i garancija za svu umjetnost. Kao i u sportu: Ne može vrhunski fudbaler igrati vaterpolo! Prethodno, treba naučiti plivati! Valjda?

 
Bosanska klaonica - U.S. State Department i CIA su sve znali!
Ponedjeljak, 17 Siječanj 2011 08:54

Nadan Filipović

 

Pred očima cijelog svijeta ili, kako se obično kaže, međunarodne javnosti izvršena je agresija na Bosnu i Hercegovinu, agresija čije se tragične posljedice još sagledaju, agresija koja i dalje traje samo što se provodi nekim drugim, veoma podmuklim sredstvima. Oni koji su izvršili grozne zločine koje su “krunisali” i sudski verificiranim genocidom u Srebrenici, nagrađeni su sa kompaktnom polovicom (č)etnički potpuno očišćene države. Naši ljudi, Bošnjaci,  zgurani u drugu polovicu zajedno sa Hrvatima sve to znaju, gledaju i šute, jer se osjećaju potpuno nemočnim. Mnogi od nas vide da bi Dejtonski sporazum lako mogao biti drugi početak kraja Bosne i Hercegovine. Ono što do zuba naoružani agresori nisu postigli u ratu sada polako, korak po korak, metodom izmoravanja i gušenja svih nastojanja takozvane centralne državne vlasti čine u k’o biva demokrate preobučeni četnici i ustaše, koji se,evo, ko po ko zna koji put bratime i sklapaju saveze samo s jednim ciljem, a to je uništenje Bosne i Hercegovine kao države, te smještanje Bošnjaka u nekoliko po Bosni razbacanih rezervata. To unutrašnji  neprijatelji Bosne i Hercegovine ne bi smjeli ni sanjati, a kamo li provoditi u djelo da nisu dobili “zeleno svjetlo” od takozvanih “velikih igrača” koji sukladno svojim političkim interesima i neskrivenom animozitetu prema muslimanima i islamu skrštenih ruku posmatraju divljanje jednog okololaktaškog papka, ili kulturnije rečeno ugojene seljačine i njemu sličnih destruktivaca, čekajući da se „bošnjačke političke kosti u vreći“ definitivno zamore i kažu da su i oni za definitivni razvod ili secesiju. Izgleda da je došao vakat da Bošnjkae neće niko ni pitati šta oni misle o tome. Polako, kako se u narodu kaže „mic po mic“ mnogi bošnjački takozvani političari  guraju Bosnu i Hercegovinu u podjelu, u definitivno rastaljivanje, a ti isti samo gledaju svoje sadašnje i buduće begovate jer je za njih naša država baš kao Alajbegova slama. Federacija ponovo gori, a naše političke babe a la Tihić, Lagumdžija, Kirba i njima slični se češljaju.

 
Nadan Filipović posjetiteljima OKA
Nedjelja, 16 Siječanj 2011 20:06

Obraćam se svim onim koji povremeno ili češće “kliknu“ na OKO i to povodom broja od preko 10.000 posjeta u relativno kratkom roku. Naime, nakana mi je prvenstveno bila i ostala da zajednički napravimo jednu stranicu koja će se koliko toliko razlikovati od onih novina koje najprije donose vijesti iz najužeg familijarnog kruga, naprimjer o mami, babi, sebi, svom dječijem vrtiću, koje plaho „mudro“ bistre i prate politiku u Bosni i na prostoru bivše Jugoslavije, koje nam telale o teladima s dvije glave, o tome da mozak ne voli jaja, o braći Pugonjama koje mogu plaho puno halisati, o Hajri koja ima kozliće, o Aboriđinalcima koji iskaču iz lifta na gala-privatnim sijelima organiziranim samo za jednu te istu poslušku kremu, o privatnim sijelima koja snimaju privatne televizijske ekipe kojim se plaća put dug šesnaestak i više hiljada kilometara samo da bi se na „sarajavskim televizorima“ slikale kojekakve „hronične“ face koje su, valjda, dozlogrdile i Bogu i ovdašnjim ljudima. Znači, pokušat ćemo se razlikovati od “novinica“ i stranica koje u stvarnosti „glođu oglodane kosti“ Dnevnog Avaza, Sarajevo-X, Oslobođenja i drugih bosansko-hercegovačkih printanih medija bezobzirno i bezobrazno  primjenjujući samo „copy – paste uređivačku politiku“ ili „hamzi ga hop politiku“ i koje kao bestidni lopovi kradu tuđe tekstove, odnosno tuđu intelektualnu imovinu, pa čak čitave gomile feljtona jednog autora kao što je bio slučaj s autorskom imovinom gospodina Valerijana Žujepa, te tako na najjalijaški način krše australijske i bosansko-hercegovačke zakone o autorskim pravima.  Stranica „Bošnjačko oko“ će sadržavati samo originalne uratke i trebala bi da bude povremeno mijenjana do one forme koja najviše odgovara ljudima koji je posjećuju. Koristim ovu priliku da se od srca zahvalim nekolicini vanjskih saradnika, a vas, posjetitelje našeg OKA lijepo molim da se ne ustručavate uputiti svoje kritike i korisne prijedloge koji će biti visoko cijenjeni.

Ponavljam da je stranica otvorena za svakog ko ima volju i želju da izrazi neko svoje mišljenje, stav ili kritički osvrt. Možete biti sasvim otvoreni i maksimalno oštri, pogotovo ako vam se ne sviđaju navodi iz nekog teksta ili tekstova. Svaki vaš tekst će biti objavljen bez ikakve cenzure, ali MORA biti potpisan punim imenom i prezimenom. Identitet pisca poruke, kritike, odnosno teksta, treba da bude poznat redakciji, pa i provjeren u nekim slučajevima, svakako s garancijom da će se strogo poštovati privatnost adrese, telefona i mobitela svake osobe koja objavljuje tekst na OKU.  

Za neposredni kontakt obratite se na e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Pišite, neka se čuje i vaš glas!

S poštovanjem,

Nadan Filipović 

 
Džana Mujadžić ekskluzivno za “OKO” iz Pariza – o aktivnosti Enkija Bilala
Srijeda, 12 Siječanj 2011 21:54

Poznati galski crtač romana, ilustrator, slikar, kostimograf i relizator dugometražnih filmova "Bunker Palace Hotel", "Tykho Moon" i "Immortel ad vitam", Enki Bilal je postigao svjetsku slavu crtanim romanima : "Falange crnog reda", "Partija lova", Hladni Ekvator""Trilogija Nikipol","Ciklus Monstruma", posvećen ratu u BiH, "Životinje" i "Plava krv".

Bilal, stvarnog imena Enes Bilalović, porijeklom iz Ljubuškog, sin Adema koji je dugo bio Titov krojač, rođen je u Beogradu prije 59 godina. Kao dječak je sa majkom Anom, Čehinjom iz Karlovih Vary i sestrom Enisom došao u Paris, gdje mu je otac već  pet godina radio za poznate modne kreatore. U dvadesetoj godini, dok je studirao na čuvenoj Akademiji lijepih umjetnosti, poznatoj E.N.S.B.A.,  izašao je iz anonimnosti, zahvaljujući albumu "Prokleta posuda", objavljenom u tada jako čitanom časopisu "Pilote".

 
Džana Mujadžić ekskluzivno za “OKO” iz Pariza
Srijeda, 12 Siječanj 2011 21:27

Roman Mirka Kovača “Grad u zrcalu preveden na francuski” 

 

Roman "Grad u zrcalu", književnika Mirka Kovača, dobitnika prestužne nagrade grada Tuzle "Meša Selimović", preveli su na francuski jezik Smomenka Džumhur i Gérard Adam, a nedavno objavio izdavač "M.E.O.", pod nazivom "La Ville dans le Miroir".

Galima se dopao istinski "nocturno"  i piščeva očaranost Dubrovnikom, izrečena  na suptilan, autobiografski način. Njegove filozofske reminiscencije na temu "Život nam nije ono što smo živjeli, nego ono čega se sjećamo", većinu čitatelja podsjeća na vlastitu mladost jer je Dubrovnik, poput Atene, Pariza, New Yorka, Berlina, Hong konga, Jerusalema ili Dubaia, smatran gradom koji može postojati posvuda, u svim zemljama i na svim kontinentima. Roman o tom Gradu je dopadljiv, blag, melankoličan i upečatljiv, a ima prednost posjedovati kratke refleksije o književnosti i postojanju, što je znalački ujedinjeno i isprepleteno. Djelo koje je nagrađeno Nazorovim priznanjem za najbolji hrvatski roman 2010 godine, te nagaradom Matice Hrvatske, "August Šenoa", kao i  najvećeg crnogorskog priznanje "13 juli", u Parizu se smatra kao jedna od blistavih perli strane literature ovogodišnje književne sezone.

 
Angina (Angina pectoris) ili srčana angina – kakva je to bolest i kako se liječi?
Ponedjeljak, 10 Siječanj 2011 19:45

Nadan Filipović

 

Angina pectoris ili srčana angina je bolest koju karakterizira pritisak i bol u grudima, a počesto i izražen bol u lijevoj ruci, što je praćeno osjećajem trnjenja u malom i domalom prstu lijeve ruke. Spomenuti simptomi nastaju kod jačih napora i obično se gube nakon odmaranja u ležećem stavu. Angina je mnogo češća u starijih ljudi u poređenju sa mladom populacijom. Spomenuta bolest  se češće javlja u muškaraca, nego li u žena. Opisani su slučajevi takozvanih nasljednih angina, te se može kazati da angina pectoris može biti i genetički uvjetovana. Angina se kod žena javlja uglavnom u onih koje su starije od 55 godina. Naime, sve do menopauze, ženski spolni hormoni, takozvani estrogeni, spriječavaju da se razvije angina pectoris.

 
Zarez ili zapeta (peti dio)
Ponedjeljak, 10 Siječanj 2011 17:58

Zarez između uzročnih, posljedičnih, vremenskih, dopunskih, poredbenih, umetnutih i mjesnih rečenica i glavne rečenice

 

Kada su uzročne i pogodbene rečenice veoma tijesno povezane sa svojim glavnim rečenicama ne odvajaju se zarezom.

Naprimjer:

Njeni sljedbenici moraju pristati na sve njene hirove jer su joj to do sada uvijek dopuštali.

Malo se smirila zato što osjeća da se sprema velika frka.

Ona i njen muž kradu tekstove drugih ljudi zato što misle da ih nikad niko neće uhvatiti u tom lopovluku.

 
Još nešto o bizantskom nasl(ij)eđu
Subota, 08 Siječanj 2011 18:40

Nadan Filipović

Kult krvi i nasilja u Srba ima svoje korijene i u takozvanom bizantskom naslijeđu. Naime, Istočno Rimsko Carstvo odnosno Bizantska imperija bila je matrica za modeliranje svih srpskih srednjovjekovnih institucija i kulture. Lako je pronaći velike sličnosti u primjenama ekstremnog nasilja u dugoj historiji Bizantije, te nešto kraćoj historiji Srbije. Jedan od najstrašnijih historijskih primjera ekstremnog nasilja moglo je biti osljepljivanje oko 15.000 bugarskih vojnih zarobljenika, ali tako da je po naredbi bizantskog imperatora Basila II svakom stotom „darežljivo“ ostavljeno po jedno oko, da bi tih stotinjak „čoravaca“ mogli voditi svoje slijepe sunarodnjake natrag u Bugarsku. „Maštoviti“ Basil II, odnosno Bazilije II ili Basileos II Boulgaroktonos (grčki Boulgaro – Bugarin, ktonos-ubojica) koji je vladao od 976 do 1025. godine i obnovio bizatsku moć dobio je nadimak „Bugaroubojica“ upravo zahvaljujući tom svom monstruoznom činu. Bizantski kult krvi i nasilja posebno je „njegovan“ u borbama za vlast. Tako je od 106 bizantskih careva ili imperatora samo njih 34 umrlo prirodnom smrću, dok su 23 ubijena, 12 ih je umrlo u tamnicama, 3 su umrla od gladi jer su kažnjeni lišavanjem bilo kakve hrane, u 18 slučajeva su ili kastrirani ili su im izvađene oči, odsijecani nosevi, uši ili ruke, osmorica su ubijena u bitkama, a ostali su otrovani, udavljeni ili bacani sa visokih gradskih zidina. (Guerdan Rene, Byzance, Perrin, Paris, 1973, 231)

 
« Početak«281282283284285286287288289»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search