LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Hamo, hajd’ ’vamo! (7)
Nedjelja, 15 Svibanj 2011 20:54

Ismet Čaušević

U našoj čaršiji je bilo najgore kad neko ’njihov’ pogine na ratištu ili u nekom njihovom obračunu. Znali su se poubijati oko raspodjele tuđih stvari. Pomišljali smo, dok je prividno mirno, da ih mi čuvamo. Jedne od drugih, pa tako da sačuvamo i sebe. Od njih. Ipak, najopasnija noć je noć prije polaska konvoja. Tada se rasporede, pa od kuće do kuće, sve onih koji sutra putuju. Prave ispraćaj!

Mnogi su, zbog toga, tu noć provodili u nekoj drugoj kući. Mi nismo nigdje odlazili. Čekali smo. Svaki šum, svaki korak po sokaku, baš sve smo čuli, kao da je pojačano do daske. Od spavanja – ništa! Zadnja nam noć u našoj kući, đe’š u spavanju je provesti. Bezbroj puta smo ponovili jesmo li sve što treba spakovali. Najvažnije, zlato i ono nešto maraka što je još preostalo. Pitao ja Diju đe je to smjestila, a ona meni: Tamo đe ni ti nisi zavirio, već odavno! Bolje je da ne znam, mogu se izlajati.Tek ću nakon dva dana saznati da je curama uplela pare u pletenice. Onaj glavni dio, kod nje, na najsigurnijem mjestu. Već otada pare stoje u ’dijaspori’!

 
Osvrt na neke navode iz knjige „Australski Hrvati: mitovi i stvarnost”
Subota, 14 Svibanj 2011 11:06

Nadan Filipović

Prof.dr Boris Škvorc, senior lecturer na Macquarie University u Sydney-u i profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu (u daljem tekstu Boris Škvorc) autor je veoma zapažene sociološke studije „Australski Hrvati: mitovi i stvarnost” - Hrvatska Matica iseljenika, Zagreb, 2005. Spomenuto djelo sam prvi put pročitao samo letimično, a drugi put sam ga stvarno temeljitije prostudirao. Međutim, uvijek gdje je autor spominjao hrvatsko iseljeništvo u Australiji, ja sam u kontekst stavljao BiH – iseljeništvo ili BiH – imigrante u Australiji, jer se skoro svi navodi mogu staviti u istu ravan.

Naime, i hrvatski, kao i bosansko-hercegovački imigranti u Australiji potiču sa područja koje je do 1992. godine bilo zajednička država. Velika je, međutim, razlika između hrvatskih i BiH – imigranata i to posebice na razini nacionalne svijesti. Ona je u Hrvata već dugo građena i potpuno izgrađena, dok, s druge strane, kod BiH – imigranata, koje nadobudni, politički preambiciozni pojedinci nazivaju BiH – dijasporom, postoji izgrađena nacionalna, odnosno hrvatska i srpska svijest u bosanskih Hrvata i Srba, dok se za Bošnjake to baš i ne može reći. Po mom osobnom mišljenju, mi smo imali nesreću da smo prvo bili neopredjeljeni, pa smo onda 1971. godine administrativno transformirani u bosanske Muslimane, a Bošnjaci smo tek od  27 i 28. septembra 1993. godine kada je, usred krvavog rata, održan Drugi bošnjački sabor u podrumu hotela Holiday Inn. Na osnovu odluke spomenutog Sabora dotadašnji Muslimani ne samo Bosne i Hercegovine, već i svi Muslimani bivše Jugoslavije su jednostavno jednostranom, bolje rečeno podrumskom administrativnom odlukom proglašeni Bošnjacima. Taj historijski anahronizam je definitivno “zacementiran” Ustavnim zakonom iz aprila 1994. godine.

 
Terminalia arjuna – “zlatna biljka” za anginu pectoris i druga srčana obolenja
Četvrtak, 12 Svibanj 2011 21:42

Nadan Filipović

Terminalia arjuna je ljekovita biljka koja ima veoma dugu historiju. Ta biljka je jedan od najvažnijih prirodnih lijekova za sva srčana obolenja. Koristi se preko dvije tisuće godina u Ayurvedsoj (ajurvedskoj) medicini. Svi doktori ajurvedske medicine su jedinstveni u tvrdnji da je spomenuta biljka pravi eliksir za sva srčana obolenja, kao naprimjer za anginu pectoris, pericarditis, srčana obolenja koja imaju za komplikaciju endocarditis, obolenja srčanih arterija, a koja su u ajurvedskoj medicine grupirane u kategoriju “hritoga”.

 
Opet i ponovo: Kurbani, kurbani, slasni i masni kurbani – (1)
Utorak, 10 Svibanj 2011 20:55

Nadan Filipović

„Surfajući“, sasvim slučajno naletih na kompletan tekst, bolje rečeno jednu knjigu naslovljenu Zašto nema pravde i istine u radu Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj? – zbornik pisama, dopisa, saopštenja i reagiranja, SR Njemačka, 2010.god.” Doduše, dobio sam iz Melbourne-a i Sydney-a informacije da ta „crna ili bijela knjiga“ već uveliko cirkulira u ovdašnjim bošnjačkim krugovima, jer, kako vidjeh na prvi pogled, za to ima više nego li debelog razloga. Ja, međutim, nisam dobio kopiju te australijske verzije. Znači, isključivo se pozivam na podatke pronađene na adresi  http://www.scribd.com/doc/48110496, podatke koji, ako su tačni, ukazuju da u vrhovima nekih bošnjačkih islamskih zajednica ima aktivnosti koje se ne mogu drugačije nazvati nego kriminalnim, a ako ti podaci nisu tačni, mislim da je red da svi džematile ustanemo u odbranu naših Bošnjaka koji se poimenice spominju kao učesnici i saučesnici jedne konekcije koja bi se hipotetski nazvati „njemačko-australijska kurbanska veza“.

 
Džana Mujadžić ekskluzivno za “OKO” iz Pariza
Utorak, 10 Svibanj 2011 13:01

O neistraženim političkim ubistvima u BiH

Program Fedreralne televizije je pokazao dokumentarni serijal "Neistražena ubistva", autorice Arijane Saračević-Helač, koji se sastoji iz četiri epizode. Iz arhiva su izvađena i obrađena politička ubojstva u Bosni i Hercegovini, što će se analizirati u spomenutim nastavcima. To su: "Predmet Ugljanin", "Predmet Ljubijankić", "Predmet Leutar" i "Predmet Kraljević". Iskusna novinarka Saračević-Helač je izjavila: "Bitno je da su po prvi put za televiziju progovorili svjedoci, policijski šefovi, te najuži članovi porodica ubijenih. Očigledno je da su nalagodavci imali podršku vlasti. Neki od njih su i danas na tronu, u vlasti, u tužilaštvima, policiji...To objašnjava zbog čega su ubistva još uvijek nerazjašnjena". Ističem da je Arijana Saračević- Helač dobitnica Zlatnog Ljiljana. Trebaće joj dosta hrabrosti da istraje u pokušaju razjašnjavanja spomenutih predmeta.

 
Zapeta
Ponedjeljak, 09 Svibanj 2011 20:44

Ponekad nadlakćen o doksatu okna zagledan u nebo

Osuto zvijezdama kasne večeri mjeseca Kolovoza

Napola budan a na pola usnuo prisjetim se

Predjela krajolika kojem sam nekada pripadao

Bićem a sada samo duhom

Kao urezana brazda zgurenog orača

Umornih pokreta koji prati plug i konja

Što odmahuje repom tjerajući nasrtljive mušice

Sa znojem orošenih sapi

Gvašom na hartiji oslikana impresija

I crnom olovkom upisani znak zapeta

Prepoznajem taj predio i taj znak

Po mirisu otkosa u nestvarnoj izmaglici sjećanja

Utonuo u misao vidim svoj lik nadlakćen

O doksatu pendžera zagledan u nebo

Osuto zvijezdama kasne večeri

Od mjeseca Kolovoza

Na pola budan a na pola usnuo prisjetim se

Krajolika predijela kojem sam nekada

Pripadao bićem a sada samo duhom

Kao impresija oslikana gvašem na hartiji

I crnom olovkom upisani znak zapeta

Kao refleksija antiteze realiteta.

 

Zlatko Zlaja Saračević

Cambridge May 2011

 
Hamo, hajd’ ‘vamo! (6)
Ponedjeljak, 09 Svibanj 2011 09:10

Ismet Čaušević

Od kad je svijeta i vijeka, Popare su bile u ovoj čaršiji, u svom i na svom. Prolazile vojske, vodili se ratovi, ginulo se i umiralo, ali Popare se nisu micale, nisu napuštale, ostavljale i bježale. Sve je to meni u glavi dok ova Osmićka kljuca iz dana u dan, iz noći u noć: “Hajmo Hamo! Nema se šta više čekati.Hajmo i mi! Hajmo za svitom! Jesul’ te tukli – jesu! Čekaš da te ubiju, ha?”

Ma, živ čovjek sve može izdurati! Najviše me zabrinulo kad sam spoznao da sam ostao zadnji, što se ono kaže. Sad, ako odem i ja, onda nema više Popara u našoj čaršiji. Na meni je to – hoćel’ ih i dalje biti il’ neće. Mojoj Diji je to zadnja rupa na svirali: “Nisi, valjda, mislio da će ti ove naše cure, danas – sutra, rađati tvoje Popare? Jašta si neg’ zadnji! Zadnji u svemu!”

 
“Biseri“ iz BiH-štampe u Australiji
Subota, 07 Svibanj 2011 18:59

Nadan Filipović

Biseri profesora Jasmin-efendije Bekrića u intervjuu naslovljenom  „Opravdano ponosni“, Bosna Magazine, broj 523, 2011

Australija je ogromna i velika zemlja, dakle kontinent.

Eški profesora Jasmin-efendije! Čuuuuj, Australija je ogromna i velika zemlja! Profesoreeee, hej ba, ima li šta ogromno i malo? Čuuuuj „dakle kontinent“! Bravo profesore! Baš nas pouči! Halal Vam čufte!

Dakle glavni razlog za uspjeh naših islamskih zajednica u Australiji jeste visoka svijest svih Bošnjaka i njihovih vjerskih lidera koji su shvatili da je džemat najveće bogatstvo jednom čovjeku.

Profesore, da li bi nam poimenice pobrojali naše vjerske lidere u Australiji? Koliko ja znam jedinim vjerskim liderom u nas Bošnjaka može se smatrati samo reis-ul-ulema. Ako Mešihat proglasi svakog hodžu u Australiji vjerskim liderom, možemo doći u situaciju zvanu „puno poglavica, malo Indijanaca“. A ako su ti samoproglašeni „vjerski lideri“ „shvatili“ da je džemat najveće bogatstvo jednom čovjeku, onda bi trebali objasniti na osnovu čega su donijeli takav „premudri“ zaključak.

Profesore, da li bi nam mogli detaljnije i preciznije objasniti ovu veleumnost naših vjerskih lidera. Naime, smatram da ima daleko većih bogatstava u životu jednog muslimana od džemata i pripadnosti džematu. Može biti da je ta “visoka svijest svih Bošnjaka i njihovih vjerskih lidera”, koju pominjete, svijest s previsoke nadmorske visine. Slabo sam se penjao po planinama, pa eto, ja nisam svjestan, te ne spadam u te visoko svjesne Bošnjake. Znači, priznajem, ja sam nesvjestan Bošnjak, ali samo po ovom pitanju “džemata kao najvećeg bogatstva jednom čovjeku”.

 
Cjepar
Petak, 06 Svibanj 2011 23:48

Alija Nametak

Stari Ibriš nije prosio, a bio je već prosjak. Kao da još može pilati i cijepati bukove i grabove cjeplje, nosio jes vakodnevno u lijevoj ruci pilu, a na desnom ramenu preko sjekire »kozu«, ali je već nekoliko godina kako nema snage da prestruže gotovo ni slabovinu, a kamo li jedro drvo. Ali je on imao ponosa i nije htio pružiti ruku i iskati sadaku, nego bi čučnuo kraj Careve ćuprije, naslonio se na »kozu« i strpljivo čekao zimsko sunce da mu otkravi zamrzle žile. Čekao bi on i koga da ga pozove da mu iscijepa kola bukovine, ali kad bi se i pogodio s kupcem i pokušao da se nasadi na utrnule noge, svaki kupac drva ostavljao ga je i odmah tražio drugoga, jer nitko nije imao povjerenja u njegove mršave ruke, škljocave noge i koščatu glavu, na kojoj je bila zategnuta žućkasta koža s prorijetkom sijedom bradom.

Poznavao sam ga još dok mu nije bila iščezla svaka snaga. Kupio sam kola bukovine i obazirao se za kakvim bilo cjeparom, ali ga nije bilo kao za inad. Dok je seljak istovarao kola, on se polahko spuštao niz strmu ulicu sa alatom na ramenu. Popričekao je dok je seljak ubacio i posljednju cjeplju u dvorište.

 
Tadiću – gdje si bre bio 1971. godine i kasnije kad je Srbima u Bosni bilo „najteže“?
Četvrtak, 05 Svibanj 2011 23:03

Nadan Filipović

Boris Tadić, rođeni Sarajlija, aktualni predsjednik Srbije, izgleda da je postao veliki borac za status srpskog naroda u BiH. Naime, Avaz je 5.maja ove godine prenio Tanjugovu (Telegrafska agencija nove Jugoslavije!!!???) agencijsku vijest naslovljenu „Tadić kritikovao međunarodnu zajednicu i podržao referendum“. U spomenutom, transparentno velikosrbijanskom tekstu, Tadić eksplicitno kaže: “Prošlo je vreme folklornog patriotzma i nacionalnih politika koje ne sagledavaju koje su konsekvence određenih političkih činova. Baš u ime nacionalne i regionalne politike protivim se podeli BiH, ali se borim i za status srpskog naroda u BiH”.

„Gde“ si bre Tadiću bio 1971. godine i kasnijih godina da se boriš za status srpskog naroda u BiH, status koji je i „slepcu“ ukazivao da su Srbi u Bosni i Hercegovinu ugroženi, diskriminisani i da im „balije i ustaše“ ne daju primirisat ni zehru slasti od vlasti. Jadni bosanski Srbi! Tužni i žalosti! Uvijek „ugroziti“! Baš mi ih je žao. Jako im je bilo teško živeti u tom BiH - antisrpskom ambijentu koji su rušili i rušili i maltene 1992. godine i srušili, ali osta Bosnica, kakva takva, i ne ispuni se velikosrpski sanak pusti.

 
Fatmir Alispahić – čovjek kojeg proglašavaju ekstremom i antisemitom samo zato što govori čistu istinu
Četvrtak, 05 Svibanj 2011 21:52

(osobno mišljenje Nadana Filipovića s kojim se niko ne mora slagati)  

U Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu je tri dana prije Nove 2011. godine, u organizaciji Udruženja „Mladi Muslimani“, organizirana javna tribina na temu „Sjetimo se Gaze“ – u povodu druge godišnjice izraelske agresije na Gazu koja je trajala 22 dana i u kojoj je ubijeno 1.400 Palestinaca, od čega 300 djece. Moderator je bio Anes Džunuzović, a predavači: mr. sc. Fatmir Alispahić, Muhamed Velić  i mr. sc. Mirnes Kovač.

Događaj je izignoriran od svih sarajevskih medija, izuzev BIR radija, što ukazuje kako medijima u Sarajevu gospodari princip autocenzure, po kome je isplativije prešutjeti jedan ovakav događaj, nego ga zabilježiti makar kao vijest. A evo i zašto…

Dok mediji u Sarajevu šute o tribini „Sjetimo se Gaze“, praveći se da se nije ni dogodila, dotle se za ovu tribinu saznalo širom cionističkog svijeta i poretka, koji pomno prati one koji se solidarišu za patnjama palestinskih civila. Tako su se mjesecima poslije navodni naučni istraživači iz Londona obratili Fatmiru Alispahiću sa molbom da im odgovori na nekoliko pitanja koja su tematizirana na tribini 28. decembra u Sarajevu. U nastavku donosimo postavljena pitanja i odgovore Fatmira Alispahića.

 
« Početak«281282283284285286287288289290»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search