LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Zaboravljeni Bošnjaci - Mustafa Dovadžija
Četvrtak, 03 Veljača 2011 20:40

Nadan Filipović

 

Mustafa Dovadžija je dijete vratničke mahale. Rodio se u Sarajevu na Vratniku 8.oktobra 1921. godine. Odrastao je u siromašnoj porodici. Bio je veoma bistar, ali nije imao nikakve šanse za više školovanje. Završio je bravarski zanat i zaposlio se u Željezničkoj radionici u Sarajevu. Već sa nepunih sedamnaest godina uključio se u aktivni radnički pokret sindikata željezničkih radnika, a sa devetnaest je primljen u SKOJ ili Savez komunističke omladine Jugoslavije. Sa dvadeset godina je primljen u Komunističku partiju Jugoslavije, što je malo kome pošlo za rukom. Naime, jugoslovenski komunisti su bili veoma konspirativni, te su skojevci znali prolaziti duge periode najrigoroznije provjere prije nego što bi bivali primljeni u Partiju.

Mustafa Dovadžija je bio neobično hrabar momak. Nikog se nije bojao. Priča se da ga je jednom neki žandar udario pesnicom, a Mustafa je odmah uzvratio i nokautirao ga nasred ulice. Bio je česti posjetitelj jedne male kafane u Čizmedžiluku, čiji vlasnici su bili Azra i Adil Džubur. No, on kafanu nije posjećivao radi kafane. Naime, u toj neupadljivoj i veoma skromnoj kafanici su se sastajali prvaci sarajevskih komunista, kao što su bili Vladimir Perić Valter, Rodoljub Čolaković, Svetozar Vukmanović – Tempo, Edvard Kardelj, pa i naš mladi Mustafa Dovadžija. Ta mala kafana je dobila konspirativno ime „Ambasada“ upravo zbog činjenice da su u nju zalazili visokopozicionirani ilegalci i u njoj na brzinu razmjenjivali informacije i usmjeravali akcije. Međutim, u martu 1942 ustaše su uhapsile kurira Arsenija Jovanovića Kigija i predali ga Gestapou, njemačkoj tajnoj policiji. Kigi je bačen na teška mučenja i nije izdržao. Odao je mnoge stvari, a među ostalim i sastajalište ilegalaca, kafanu „Ambasada“. Gestapovci i ustaše su izvršili iznenadnu raciju i upali u kafanu. Pohapsili su sve prisutne, a Azra Džubur je na svoju sreću neposredno prije racije odnijela naručene kafe u neku susjednu radnju. Kad je vidjela o čemu se radi ona je pobjegla i sakrila se kod prijatelja. Ustaše i gestapovci su čekali i ko god da je ušao u kafanu bio je uhapšen kao sumnjiva osoba i odveden u zloglasni zatvor Belediju.

 
Da li postoji pravna ili pak formalna diskriminacija prema Jevrejima u Bosni i Hercegovini?
Utorak, 01 Veljača 2011 17:23

Nadan Filipović

Sasvim slučajno „nabasah“ na intervju koji je aprila 2009. godine u Bernu  napravio Halim Grabus sa aktualnim ambasadorom Bosne i Hercegovine Jakobom Fincijem. (www.benevolencija.eu.org)

U spomenutom intervjuu Halim Grabus je direktno upitao ambasadora Fincija: „Mislite li da u glavnom gradu BiH raste talas antisemitizma?” 

Ambasdor Finci je odgovorio: “Rekao bih da u Bosni i Hercegovini generalno nema antisemitizma, ali u posljednjih par godina ima izraženog antiizraelizma. U pravnom smislu diskiminacije nema, mada Jevreji ne mogu biti birani na neke pozicije u državi, koje su ‘rezervisane’ isključivo za pripadnike konstitutivnih naroda, ali vjerjujem da će se i to predstojećim ustavnim promjenama promijeniti.”

Ko umije čitati između redova la(h)ko će doći do zaključka da gospodin ambasador Jakob Finci kaže da u pravnom smislu diskiminacije nema, ali je po njemu očito ima u formalnom smislu, jer “Jevreji ne mogu biti birani na neke pozicije u državi, koje su ‘rezervisane’ isključivo za pripadnike konstitutivnih naroda”.

 
Džana Mujadžić ekskluzivno za “OKO” iz Pariza
Ponedjeljak, 31 Siječanj 2011 19:39

Lagerfeld i Taletović ponovo zajedno – Šta se dešava sa Escadom? –  Priča o Arriatty, novi globalni hit japanskog crtanog filma

Dok kuća "Chanel" izlaže u Muzeju suvremene umjetnosti u Šangaju, Karl Lagerfeld predstavlja nekoliko osobnih klišea, na ižobi nazvanoj "Art Photos" koja je bila postavljena i u pariškoj Kući europske fotografije. Jako intimni snimci poznatog kreatora karakteriziraju se mnoštvom tema i načina izrade. Fotografije su ostvarene u suradnji sa Bosancem Adnanom Taletovićem, 44 - godišnjim top - modelom i fotografom, ujedno dugogodišnjim prijateljem i suradnikom popularnog modnog stiliste iz Hamburga. Najbliži Lagerfeldu i prije dolaska dobro mlađeg, 20 - godišnjeg Francuza Baptiste Giabiconija iz Marseja, Taletović se prisjeća : "Sve što smo zajedno ostvarili bilo je posebno i jedinstveno. Uspio sam uhvatiti Lagerfeldovu maštovitost.”

Radi se o još neobjavljenim fotografijama, mnoštvo kojih je snimljeno za vrijeme zadnjeg desetljeća dvadesetog stoljeća, u Monte Carlu i Parizu, zajedno sa čuvenom manekenkom Helenom Christensen. Izložba je otvorena u Art Galery u Šangaju i trajat će do 20 veljače.

 
Komentar gospodina Almedina Salčina
Petak, 28 Siječanj 2011 21:18

Poštovani gospodine Filipoviću!

 

Obraćam Vam se jer sam načisto iznenađen koliko ste u nekim stvarima slabo informirani, a radi se o slijedećem:

U više navrata Vi pišete da je Senada Softić Telalović diplomirani filozof, pa čak idete i dotle da je proglašavate magistrom nauka. Zar Vi gospodine Filipoviću kao neki doktor nauka i dugogodišnji profesor, ali i kao Sarajlija, ne možete provaliti kad neko dvije sastavi dokle je u svom obrazovanju dobacio! Pa zar niste primjetili kako to zvuči kad Senada progovori, kako teško sastavlja dvije prosto proširene rečenice i svako normalan sa takvim rječnikom bi izbjegavao javne nastupe! Al’ šta ćeš, ono čega se pametan stidi, budala se s tim ponosi!

 
Hej raja! Senada Softić-Telalović ima najmanje tri biografije! Koja je od njih prava?
Četvrtak, 27 Siječanj 2011 10:30

Nadan Filipović

Pošto sam već naveo stupnjeve obrazovanja i naučne titule ostalih pet ambasadora Univerziteta u Sarajevu, ne bi bilo fer s moje strane ne navesti i podatke o obrazovanju ambasadorke Senade Softić-Telalović. Ja sam, međutim, samo u stanju, barem za sada dok ne dobijem podatke iz Zagreba sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sa Filozofskog fakulteta Deakin Univerziteta, Telstrine fondacije za poslovnu ženu godine Australije, te od institucije koja dodjeljuje Centenary medal – Queen Elizabeth II, navesti one dostupne podatke koje je spomenuta društvena aktivistkinja davala sama o sebi.

Ne bi trebalo biti nikakve sumnje ili upitanosti da li su ti podaci tačni ili nisu. Naime, po mom ličnom mišljenju, bilo bi ravno potpuno mahnitom, ili blaže rečeno suludom ponašanju kada bi ambasador nekog Univerziteta i dugogodišnji stalni predsjednik, kako ona kaže, krovne bosansko – hercegovačke organizacije u Australiji sam o sebi davao podatke koji nisu tačni, odnosno kada bi se javnosti pokušavao lažno predstavljati, posebno u zemlji nažeg življenja u kojoj se to definira kao neka forma „frauda“ a to je „any act of deception carried out for the purpose of unfair, undeserved and/or unlawful gain; the assumption of a false identity to such deceptive end; one who performs any such deceptive trick”.

Mislim da će mi biti dozvoljeno krenuti hronološkim redom.

 
Ambasadori Univerziteta u Sarajevu ili „štancanje“ sarajevskih novokomponovanih „diplomata“!
Utorak, 25 Siječanj 2011 19:21

Nadan Filipović

Poštovani čitatelji OKA, nadam se da mi nećete zahatoriti ako malo „pročeprkamo“ po zvučnoj, a, po mom ličnom mišljenju, u stvarnosti šupljoj ili luftbalonskoj tituli „ambasador Univerziteta u Sarajevu“. To je samo nastavak prošlog teksta i prvog pisanog osvrta o dodjeljivanju spomenutog zvanja Senadi Softić – Telalović. Mislim da je ova akcija potrebna kao još jedan korak u boljem prepoznavanju lika i djela vječite predsjednice. Sjetit će se neki od vas one „Upoznaj domovinu da bi je više volio“, a set mojih tekstova koji slijede bi mogao imati radni moto „Upoznajmo doživotnu predsjednicu da bi je više poštovali.“     

Pa, krenimo redom u još bolje upoznavanje lika i djela naše vječite predsjednice!

 
Imenovana gospođa ambasadorka – „hejbet“ pitanja koja na koja bi se trebali očekivati jasni odgovori
Nedjelja, 23 Siječanj 2011 16:18

Nadan Filipović

U „the only australian-bosnian newspaper-u“ , a na našem, „Magacinu Bosna“, u broju 508, na sedamnaestoj strani je objavljen nepotpisani tekst  s naslovom „Senadi Softić-Telalović uručeno priznanje Ambasador Univerziteta“. Ispod naslova je pogolema fotografija naše, kako stvari stoje doživotne predsjednice takozvanog vijeća BiH organizacija Australije. Na slici je predsjednica vijeća u već tri mandata i novopečena ambasadorka Univerziteta u Sarajevu. Tu nam se ona ukazuje kao prežvakana repriza s onim njenim za slikanja standardnim osmijehom razvučenim maltene od uha do uha, kako bi narod slikovito rekao. U rukama ispred sebe drži riješenje o postavljanju za ambasadorku Univerziteta u Sarajevu dimenzije 42 x 29,7 cm, štampanu na kvalitetnom dvjestogramskom papiru.  S lijeve strane novopečene gospođe ambasadorke stoji već dvomandatski rektor Univerziteta u Sarajevu, prof.dr. Faruk Čaklovica, sa nekakvim sjetnim osmjehom na licu, vjerovatno zbog toga što mu ističe drugi mandat pa je mrven kaharli, jer još nije odlučeno na koju će ga funkciju SDA postaviti. Naime, po Statutu Univerziteta u Sarajevu rektor može ponoviti samo i najviše dva mandata. U Bosni makar vrijede neki statuti, a statut potpuno privatiziranog vijeća bh-organizacija je bezvrijedna skupina davno odštampanih stranica čije su odredbe samo jednom usvojene, a nakon toga je nastala diktatura jednog te istog lica.

 
Ponavlja se saradnja ustaša i četnika u Bosni i Hercegovini
Subota, 22 Siječanj 2011 13:50

Nadan Filipović

 

U “Dnevnom avazu” od 9.jula 2010. godine objavljen je agencijski tekst pod naslovom “Srbi i Hrvati prisno sarađivali da bi prisilili Bošnjake na podjelu BiH”. Onaj ko ne poznaje historijske činjenice možda će i biti iznenađen zapisima o srpsko-hrvatskoj saradnji na štetu Bošnjaka u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992 – 1995, a koje je u svojim dnevnicima uredno ažurirao đeneral-krvolok i kukavna „pobegulja“ Ratko Mladić. O tim pisanim svjedočanstvima nam kao o nekom senzacionalnom otkriću piše autor agencijskog teksta, ne skrivajući sugestivne znake svog „golemog iznenađenja“. Istina jeste da je politički potpuno neiskusni i naivni rahmetli Alija Izetbegović 1992. godine poletio u zagrljaj antimuslimanskoj zmiji otrovnici Franji Tuđmanu, koji mu je ubrzo, kao i svim Bošnjacima, podmuklo zario kamu u leđa. Da su se rahmetli Alija i njegova bulumenta kojekakvih nadrisavjetnika, odnosno kamara daidžića i amidžića sa kućnih političkih sijela i sećija, makar ovlaš pozabavili ranijim savezništvima četnika-Srba i ustaša-Hrvata, veliko je pitanje da li bi rahmetli dedo poletio baš kao neka „politička junferica“ u vezivanje čvrstog čvor na šahovnici i našoj zastavi. Ali, šta ćemo. Onaj narod, odnosno lideri jednog naroda koji ništa ne nauče iz historije, osuđeni su da završe ovako kako danas Bošnjaci završavaju. Koliko god zločina da su napravili Srbi i Hrvati nad Bošnjacima, nije baš sva krivica na njima. Pošteno je reći da golemi dio krivice otpada i na tadašnje bošnjačko rukovodstvo, koje je, po ko zna koji put u historiji, svojim neznanjem, kolebljivošću, nepostojanošću, odsustvom bilo kakvog političkog cilja, pomagalo oštrenje četničkih i ustaških kama željnih bošnjačkih vratova.

 
Snovima dolinom Neretve i Mostarskim Lugom
Četvrtak, 20 Siječanj 2011 22:46

Zlatko Saračević

Cambridge, Januar, 2011 već!

 

Šumarim često niotkuda i nikamo

Borovom šumom bogatom sjenama,

Okružen mirisom mora i mirom,

Siguran sam u sebe,

U džepu gruda ovčijeg sira,

Prezrelog, smrdana,

Kriška kuruze, kamene

Glavica luka, ljutana,

Grumen soli, stonske,

Koja se soliti ne da,

I čakijica drvene drške,

Na preklapanje.

 
Osvrt na knjigu "Smrt je neprovjerena glasina"
Srijeda, 19 Siječanj 2011 17:54

Ismet Čaušević

Eto, i ja pročitah knjigu "Smrt je neprovjerena glasina"od pisca, svjetovnog mu imena Emir Kusturica. Pod onim drugim imenom, nebeskim, još nije počeo stvarati. Nema potrebnu "nebesku" podršku, ni blizu onoj što uživa u zemlji.

Kako učiniti osvrt na ovu knjigu. Nije roman, ne sadrži nužne elemente da bi to bio, a predstavljaju je tako. Da li se ovdje radi o Autobigrafiji ili Memoarima? I to je za raspravu, a i tako se ova knjiga preporučuje. Izgleda, postojala je želja da ova knjiga bude sve to odjednom, a dobili smo na čitanje jednu kolekciju od 17 narcisoidnih jeftinih priča.

Cijelo vrijeme, svako, pa i ja, imam na umu tvorca antologijskih filmskih ostvarenja:"Sjećaš li se Doli Bel", "Otac na službenom putu", pa i "Underground". Autor se, nakon filma, ogleda u muzici, glumi, graditeljstvu, pa evo sad i literaturi! Šta mu je sve to trebalo?! Očigledan talenat u jednom polju umjetnosti nije i garancija za svu umjetnost. Kao i u sportu: Ne može vrhunski fudbaler igrati vaterpolo! Prethodno, treba naučiti plivati! Valjda?

 
Bosanska klaonica - U.S. State Department i CIA su sve znali!
Ponedjeljak, 17 Siječanj 2011 08:54

Nadan Filipović

 

Pred očima cijelog svijeta ili, kako se obično kaže, međunarodne javnosti izvršena je agresija na Bosnu i Hercegovinu, agresija čije se tragične posljedice još sagledaju, agresija koja i dalje traje samo što se provodi nekim drugim, veoma podmuklim sredstvima. Oni koji su izvršili grozne zločine koje su “krunisali” i sudski verificiranim genocidom u Srebrenici, nagrađeni su sa kompaktnom polovicom (č)etnički potpuno očišćene države. Naši ljudi, Bošnjaci,  zgurani u drugu polovicu zajedno sa Hrvatima sve to znaju, gledaju i šute, jer se osjećaju potpuno nemočnim. Mnogi od nas vide da bi Dejtonski sporazum lako mogao biti drugi početak kraja Bosne i Hercegovine. Ono što do zuba naoružani agresori nisu postigli u ratu sada polako, korak po korak, metodom izmoravanja i gušenja svih nastojanja takozvane centralne državne vlasti čine u k’o biva demokrate preobučeni četnici i ustaše, koji se,evo, ko po ko zna koji put bratime i sklapaju saveze samo s jednim ciljem, a to je uništenje Bosne i Hercegovine kao države, te smještanje Bošnjaka u nekoliko po Bosni razbacanih rezervata. To unutrašnji  neprijatelji Bosne i Hercegovine ne bi smjeli ni sanjati, a kamo li provoditi u djelo da nisu dobili “zeleno svjetlo” od takozvanih “velikih igrača” koji sukladno svojim političkim interesima i neskrivenom animozitetu prema muslimanima i islamu skrštenih ruku posmatraju divljanje jednog okololaktaškog papka, ili kulturnije rečeno ugojene seljačine i njemu sličnih destruktivaca, čekajući da se „bošnjačke političke kosti u vreći“ definitivno zamore i kažu da su i oni za definitivni razvod ili secesiju. Izgleda da je došao vakat da Bošnjkae neće niko ni pitati šta oni misle o tome. Polako, kako se u narodu kaže „mic po mic“ mnogi bošnjački takozvani političari  guraju Bosnu i Hercegovinu u podjelu, u definitivno rastaljivanje, a ti isti samo gledaju svoje sadašnje i buduće begovate jer je za njih naša država baš kao Alajbegova slama. Federacija ponovo gori, a naše političke babe a la Tihić, Lagumdžija, Kirba i njima slični se češljaju.

 
« Početak«291292293294295296297298299300»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search