LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Opservacije Azema Vlasija
Nedjelja, 21 Svibanj 2017 19:35

 

Azem VlasiAzem Vlasi: Ideja velike Srbije još živi

Gost Teme jutra u Novom danu bio je kosovski advokat, politički konsultant, bivši visoki državni i partijski funkcioner Azem Vlasi.

Azem Vlasi: Srbi na Kosovu žive sada se osjećaju znatno bolje, nemaju sigurnosnih problema i problema slobode kretanja. Sada i Srbi i Albanci trebaju tamo razvoj i rad. Situacija je mnogo mnogo bolja nego što je bila ranije. Vlasi je oštro kritikovao srbijanske vlasti u Beogradu, a tvrdnje o planovima za osnivanje takozvane velike Albanije, ocijenio je smiješnim. Na početku razgovora, kratko je govorio o pokušaju atentata na njega. Kazao je da se fizički osjeća dobro.

''Fizički sam dobro, istraga još traje, ali ono što se odmah saznalo pošto su trojica otkriveni, riječ je o jednoj struktuiranoj terorističkog organizacije. Cilj je izazivanje straha, nesigurnosti pa i panike. Ta grupa ima čudan plan, spisak od nekih dvadesetak Albanaca, javnih imena. Treba eliminisati nas koji nismo riješili albansko pitanje. Već se zna šta se dogodilo, fizički sam dobro, utekao sam od toga i vidjećemo šta će biti dalje'', ispričao je Vlasi za N1.

Situaciju s viznim režimom između Kosova i BiH okarakterizirao je apsurdnim.

''Kosovo i BiH imaju odnose kao i sa svim drugim zemljama bivše Jugoslavije osim sa Srbijom. Imamo apsurdnu situaciju u vezi strogog viznog režima. Krivica leži isključivo na bosanskoj strani. Time je i robna razmjena jako otežana. MI smo uvijek bili otvoreni. Na našoj strani nema nijedan jedini problem da bude slobodan liberalni granični režim. Mi smo taj problem riješili i sa Srbijom'', kazao je on.

Potom je komentirao sve učestalije razmjene oštrih riječi na relaciji Ramuš Haradinaj - srbijanski zvaničnici. Njegov utisak je da je problem predimenzioniran.

 ''Ovdje nekad neko hoće da stvori posljedice. Povik na Ramuša Haradinaja je zbog ljutnje što francuski pravosudni organi nisu udovoljili potjernici Srbije. Beograd se nije ustručavao, vlasti, a ne samo mediji, da popljujuju. Haradinaj je sada ljut čovjek, daje izjave. Sve to ima više komične nego tragične dimenzije, ali ostavlja posljedice u našoj ukupnoj klimi. Kao što znate, odnosi Kosova i Srbije su prilično relaksirani u Briselu. Ali ta propaganda stalno drži podgrijanom tu atmosferu napetosti i neprijatan osjećaj u komunikaciji Kosova i Srbije'', naglasio je.

Opasnijim je ocijenio izjave Aleksandra Vučića.

''Veće posljedice po naše odnose i za stanje u regiji mogu imati izjave zvaničnika kao što je premijer Srbije Vučić nego izjave Haradinaja koji je lider jedne opozicione partije. Nerazumno je kako je to Haradinaj izjavama provocirao Srbiju, ako kaže molimo da nas Srbija ostavi na miru. Ne znam šta je tu provokacija i koje su dimenzije te provokacije. Kakvu trećinu teritoriju Srbije? Otkud vam to? Ne postoji, nećete naći u izjavama zvaničnika pojam velike Albanije. Srpske vlasti se tom retorikom služe da Kosovo i Albance predstave kao destabilizirajući faktor. Teorija o velikoj Albaniji je smiješna. Nismo mi ludi da mijenjamo granice i okrenemo svijet protiv nas. To je propaganda koja ima za cilj skretanje pažnje prema Kosovu i Albancima kao destiblizirajućem faktoru. Srbija je jedini faktor nestabilnosti u regiji. Sve države nastale raspoadom bivše Jugoslavije osim što Srbija ima teritorijalne pretenzije prema Kosovu. Nijednom riječju se Beograd nikad javno nije ogradio od referenduma o otcjepljenju RS-a, to destibilizira stanje u regiji, a ne Kosovo'', kazao je gost Novog dana.

''Sad je u Srbiji sve kao u vrijeme Miloševića. Na istim talasnim dužinama su mediji. Sad imate memorandum 2 u kojem je prva tačka da ono što nije ostvareno ratovima, pokušati ostvariti mirnim sredstvima i diplomatskim manipulacijama, drugo, izjednačiti krivicu i reći da su građani krivi, da su krivi građani Bosne koji su branili Bosnu. Nas su zvali sepratistima. Uvijek su drugi krivi, a u Beogradu ne daj Bože. Mene frapira kako se stvari na djelu događaja. Što se tiče ideje projekta velike Srbije, da se razumijemo, ovdje još živi ta ideja. Sa Hrvatskom je to završeno, ali prema pola Bosne nije. Taj projekt računa na pola Bosne i Kosovo'', ispričao je Vlasi u razgovoru za N1.

(Tekst je prenesen sa sajta N1, 20.5.2017)

 
Šprehenzi dojć
Subota, 20 Svibanj 2017 19:40

 

MannheimŠprehen zi dojć? – kaleidoskop priča iz davne Njemačke

Jednokratna odšeta i invalidska penzija (3)

Nadan Filipović

Subota mu prođe u robovskom radu. Nije stigao dvije cigare zapaliti. Vratio se kući sasvim slomljen. Nije nikog bilo. Kćerka i sin su odtutnjali u subotnju noć, a žena je 100% kod one svoje klepetuše Živke. Izvadi iz frižidera bocu piva i sjede za telefon. Bira broj rođaka Mitketa u Prijedoru. Telefon zauzet. Pomisli – garant je ona njegova nilska kobila – hipopotamka zasjela. Ako jeste, šanse nema da ga večeras dobijem.

Upali iz treće.

-Halo Mitke, jes' to ti?

Kratka pauza, pa: “Da pređem na stvar. Znam da si dobar ili si bio dobar s onim zubarom, zaboravio sam mu ime…onim što mi je na crno pravio tri navlake i promijenio blombe.

Kratka pauza, pa: ”Jes', jes' Ljubo se zove! Izvini, zaboravio. Možeš li otići kod njega i plati mu kol'ko traži da ti da nekoliko anpula onih što služe da ne boli kad se zub vadi. Daj mu kol'ko traži i neka ti dadne onu injeckiju sa iglom što se ubode…..Ma, ne filozofiraj tu sada, već odradi a ja ću ti poduplat' što potrošiš, plus tebi hunderta. Dooobroooo burazere! Sutra te zovem…Da, da, u ovo doba, ali molim te zauzmi telefon da ona tvoja ne zasjedne pa od razgovora nema ništa. Hajde, odmah sutra.”

I zaista, sutra, u nedelju, Mitar-Mitke potvrdi da je bio u zubara Ljube koji se čudom isčuđavao da neko iz jedne Njemačke traži da mu se pošalje paketić sa pet ampula ksilokaina i jedna šprica. Aaaaa čuda! Ljubo je rekao da je to sve džabe jer je iz državne ambulante i da mu se može revenširati sa pola kile pečenja i kojom pivom, svakako onda kad dođe u posjetu rođaku.

Žiža detaljno uputi Ljubu kako će na stanici u Prijedoru slijedeće subote sačekati voz, a od Prijedora vlak, Ploče - Sarajevo - Zagreb - München - Stuttgart. Rekao mu je da su spavača i kušet - kola odmah iza lokomotive, te da dadne bilo kojem od kušetlija paketić sa “lijekom” i dvadeset maraka i rekne mu da će čovjek kojem je lijek potreban čekati u Stutgartu.

Tako sve i bi. Mitke mu javi da je predao paketić s ampulama i da mu šalje tri šteke cigara, te da je dao dvadeset maraka, te Žiža u nedelju sačeka voz, nađe kušetliju, nekog Nenu zvanog Ovca, a ovaj mu dade ne samo paketić sa “lijekovima” već i tri šteke filtera 57, a Žiža mu dade još dvadeset maraka – na kafu.

Sve je bilo spremno za vrlo riskantnu akciju. Radio je od jutra do mraka, ali je stalno, da svi drugi čuju, na pauzi pitao poslovođu kada će konačno biti montiran zaštitni plašt na novom, ultrabrzom drebanku i svaki put je zapisivao datum i vrijeme kada je takav upit postavio. Poslovođa mu je pred svima rekao da će gazda to konačno srediti, te da dobro pazi da se ne povrijedi.

 
Historijski retrovizor
Petak, 19 Svibanj 2017 21:04

 

JasenovacArhiva: Jedan interesantan bugarski dokument o koncentracionom logoru Jasenovac

Dokument br. 81

Izvješće atašea za tisak veleposlanstva Bugarske u NDA Petra Lungova veleposlaniku Bugarske u NDH Jordanu Mečkarovu o posjeti stranih dužnosnika akreditiranih u Zagrebu hrvatskom koncentracijskom logoru Jasenovac, Br. 40/ Т. А. Zagreb, 7. veljače 1942. g.



Povjerljivo

Gospodine Ministre,
Prekjučer, 6-og o.m., petak, odjel za tisak Ministarstva vanjskih poslova pozvao je nas, skupinu predstavnika stranih zemalja, u posjet koncentracijskom logoru u Jasenovcu – danas najvećem i najpoznatijem logoru u Hrvatskoj. Očito, svrha ovog posjeta bila je pokazati kako koncentracijski logori u Hrvatskoj nisu mjesta za mučenje nego mjesta za rad u kojima se izoliraju osobe koje opasno ugrožavaju javni red i mir do popravljanje njihovog ponašanja.

U posjetu logoru sudjelovali su: njemački ataše za tisak gosp. Malberg, gosp. Rekuard pobočnik njemačkog opunomoćenog ministra Kaschea, jedan njemački bojnik, gosp. Schuster – predstavnik GTA, dopisnici njemačkih novina gosp. Gruber i gosp. Hörhager, predstavnica Associated Press-a gđa Hausberger (Njemica) koja sada radi za neke južnoameričke agencije, predstavnik “Stephanie” gosp. Solari-Boci, dopisnik “Corriere della Serra” gosp. Benedetti, predstavnik papinskog nuncija u Hrvatskoj i još jedan katolički kanonik, voditelj ureda za tisak u mađarskom poslanstvu gosp. Fr. Grof, dopisnik mađarske novinske agencije gosp. Bolgar, dopisnik rumunjske novinske agencije “Rador” gosp. Ksifta, crnogorsko-hrvatski publicist gosp. Lipovac, gosp. Mazzura – voditelj odjela za tisak Uprave za tisak i kulturne veze Ministarstva vanjskih poslova – i bugarski ataše za tisak Lungov.

Voditelj grupe bio je sam ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost gosp. Eugen Kvaternik. Naime, pod nadležnošću toga Ravnateljstva nalaze se kako koncentracijski logori tako i policijska “sudišta” koja odlučuju tko i na koliko vremena mora biti poslan u te logore. Formalno, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost predstavlja sektor Ministarstva unutarnjih poslova, ali gosp. Eugenu Kvaterniku je uspio dobiti skoro potpunu neovisnost. Zbog nadležnosti njegovog ureda, posebice po pitanju progona Židova, u zadnje vrijeme je nastao sukob između gosp. Kvaternika i ministra unutarnjih poslova gosp. Artukovića te je bilo glasina o ostavci gosp. Kvaternika. Međutim, Poglavnik je u međuvremenu promaknuo gosp. Eug. Kvaternika u čin bojnika Poglavnikove tjelesne bojne, što je bio jedan od znakova stabilizacije njegova položaja. Izgleda da su i Eug. Kvaternik i Artuković – obojica bivši emigranti i borci protiv Jugoslavije – jednako vrijedni i potrebni Poglavniku, zbog čega je odlučio da neće razriješiti niti jednoga. S druge strane, postojeća međuresorna previranja daju Paveliću jako dobru mogućnost da uvijek bude arbitar, pogotovo u tako osjetljivom području kao što je policija u autoritarnim državama. Posjeta stranih dužnosnika, koju je g. Eug. Kvaternik sada priredio u jedan od njemu podređenih logora, nesumnjivo predstavlja manifestacija njegovih postignuća pred svijetom, a time i dokazivanje koliko je potreban režimu.

Od Zagreba do Jasenovca, što je udaljenost od oko 120 km na liniji Zagreb – Zemun (Beograd), putovali smo posebnim vlakom koji je krenuo u 6,30 sati ujutro te se istim vratili nazad u 8 sati navečer. Jasenovac je selo s oko tisuću stanovnika. Od kolodvora su nas odveli do velike zgrade u centru sela – bivše privatne kuće – u kojoj se sada nalazi središnja uprava logora. (Sam logor se nalazi izvan sela).

 
Dioptrija Dragana Štavljanina
Četvrtak, 18 Svibanj 2017 20:26

 

DraganSrpsko-albanski odnosi: Zločinci su uvek drugi

Dragan Štavljanin, Beograd

„Zločinci su uvek drugi, sopstveni narod je uvek stradalnik.“ Ovaj stav istoričara Škeljzena Gašija izrečen pre nekoliko godina povodom analize srpskih i albanskih udžbenika na Kosovu – verovatno najbolje odslikava ponovo uzavrele srpsko-albanske odnose u poslednjih nekoliko sedmica.

Najnoviji slučaj su izjave bivšeg kosovskog premijera i jednog od lidera bivše Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Ramuša Haradinaja i žučne reakciuje Beograda. Hardinaj je zatražio da Srbija izbriše Kosovo iz preambule njenog ustava zapretivši da će, kada postane premijer, ustavom utvrditi da je Kosovo do Niša.

Potpredsednik Vlade Srbije Nebojša Stefanović je uzvratio da “Haradinaj može da vidi Niš samo iz niškog zatvora”, a šef srpske države Tomislav Nikolić je, ne birajući reči, istakao da “besni pas mora biti kažnjen” ponavljajući optužbe Beograda protiv Haradinaja za ratne zločine.

Haradinjeva izjava o Kosovu do Niša je svakako sračunata i na pridobijanje birača uoči predstojećih izbora, a i usledila je nakon njegovog višemesečnog zadržavanja u Francuskoj po poternici Srbije. U svakom slučaju, ovakav stav, kao i nediplomatska, pa i uvredljiva Nikolićeva reakcija, samo raspiruju strasti i dodatno otežavaju normalizaciju odnosa Beograda i Prištine koji nisu odmakli daleko od mrtve tačke.

Pristalice ujedinjenja u ogromnoj manjini

Svemu ovome je prethodila izjava albanskog premijera Edija Rame da ne može da isključi ujedinjenje njegove zemlje i Kosova ukoliko perspektiva ulaska balkanskih država u EU nastavi da bledi.

On je precizirao da ujedinjenje nije njegova želja, ali jeste moguća alternativa za zatvorena vrata EU. U sličnom tonu oglasio se i predsednik Kosova Hašim Tači.

Ova izjava je protumačena pre svega kao pritisak na EU da ubrza proces integracija, ali i kao prebacivanje odgovornosti na Brisel jer se zastoj u proširenju negativno odražava na političku i ekonomsku situaciju u Albaniji i na Kosovu, naravno, i na celom Balkanu. Evropski komesar za proširenje Johanes Han je poručio da su ovakve izjave kontraproduktivne, te da se mogu “obiti o glavu” onima kojih ih izgovaraju.

Kako ističe Enver Robelli u “Prishtina Insight”, priča o ujedinjenju je “prazna retorika” i “bespomoćna taktika zastrašivanja” kojom se prikrivaju domaći problemi. Kao primer navodi više međunarodnih izveštaja za 2017. prema kojima je za vreme Ramine vlade krijumčarenje kanabisa u Albaniji povećano za tri puta.

Izjave Rame i Tačija treba posmatrati i u kontekstu predstojećih izbora u Albaniji i na Kosovu. Međutim, pristalice njihovog ujedinjenja su u manjini, pre svega u Albaniji. Za tu opciju se zalaže samo “Crveno-crna koalicija” Krešnika Spahijua koja je na izborima 2013. bila daleko ispod cenzusa, osvojiviši svega 10.000 glasova.

Na Kosovu se za ujedinjenje zalaže jedino pokret “Samoopredeljenje”. Prema nedavnom istraživanju Instituta u Tirani za međunarodne studije, samo devet odsto građana Albanije smatra da bi ujedinjenje sa Kosovom bilo pozitivno.

 
Alijine iskrice
Četvrtak, 18 Svibanj 2017 14:22

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (40)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Zapis o Omer efendiji Čohadžiću

Na prvi dan Bajrama, 3. februara navečer, umro je moj komšija Omer efendija Čohadžić. Bio je čestit čovjek, neženja, iako moj vršnjak, a stanovao je sa sestrom Zejnebom, također usidjelicom. Bio je pravnik u Narodnoj banci, a za vrijeme stare Jugoslavije bio je u političkoj službi – policija i srez. I za vrijeme NDH (kada ga nisam poznavao) lavirao je i pehlivanio, pa mu je ostala glava na ramenu i nije se, kako čujem, nikome zamjerio. Bio je praktičar musliman. Uz Ramazan bi uvijek klanjao teraviju, postio, a uz ostale mjesece bi rijetko došao u džamiju, ali je, uvjeren sam, kod kuće vršio sve vjerske obrede. I ovog Ramazana je svaku teraviju za mnom klanjao, i zikr činio, a klanjao je i jaciju uoči Bajrama i bajram-namaz sa mnom. Umro je iza jacije od srčane kapi. Bio je okratak, debeo, gurman i pušač strastven. Kad god sam na lijepu vremenu krenuo u Faletiće izjutra, zatekao bih njega za gradom u bašči Mušine kahve, kako puši, kahvu pije i seiri dolinu Miljacke.

Njegova me smrt veoma iznenadila i slučajno sam saznao za nju drugo jutro Bajrama, pa sam mu mogao biti na dženazi. A ni muezin mahalski ni nominalni imam Proho nisu znali za dženazu, pa nisu “stekli”.

Rahmetullahi alejhi!

(6.2.1965)

 
Šprehenzi dojć
Srijeda, 17 Svibanj 2017 09:35

 

images-1Šprehen zi dojć? – kaleidoskop priča iz davne Njemačke

Jednokratna odšeta i invalidska penzija (2)

Nadan Filipović

Došao je ranije i stao pored vrata restorana, kad se onaj čiča pojavi tačno par minuta prije osam. Žiža mu pruži ruku, predstavi se kao Josip taj i taj, šatro Hrvatina, pa uđoše u restoran. Konobar ih odvede do jednog stola u baš diskretnom čošku i uvali im jelovnike u ruke. Odvjetnik naruči neki odrezak i bocu rizlinga, a Žiža naruči neku jeger-šniclu sa prilogom i salatom i čašu soka.

-Gospodine, da odmah pređemo na stvar. Koliko će me koštati jedan pravni savjet ili kolika je vaša satnica, ovako uz večeru?

-Ovisi to moj gospon Josipe od vrste savjeta, od kompliciranosti slučaja, od vremena koje ću utrošiti…znate, meni je vrijeme zlato. No, samo što sam sjeo s vama, to košta dvije stotine maraka. “Josip” izvadi novčanik i odmah mu dade dvjesto maraka, koje odvjetnik, što se kaže, u zraku ščapa i strpa u džep. Nakon te prve “infuzije” odmah je postao nekako mekši i opušteniji.

Onda mu “Josip” ispriča priču, k'o fol on radi u Ludwigshafenu, u radioni za obradu metala. Gazda kupio tokarski stroj, najmoderniji, sa stotine operacija, ali oni koji su ga montirali zaboravili donijeti zaštitni plašt, a gazda ga preklinje da radi bez zaštite jer moraju hitno završiti jednu veliku naruđbu. Sve isto samo nije tvornica za obradu drveta, nije Mannheim, već je Ludwigshafen.

-Gospodine, ja bih vam savjetovao da ne radite bez zaštite jer to predstavlja veliku opasnost da prigodom rada izgubite prst, par prsta ili čak šaku, pa i ruku. A ako se pak odlučite da ćete raditi trebate imati napismeno od vlasnika tvrtke da on inzistira da radite bez zakonom propisane zaštite. Znate, gospon Josip, Njemačka je ovo. Nije ovo komunistička Juga, država bezakonja. I kakva bi to država bila koju šloser pravi i na čelu joj stoji. Hajte, molim vas lijepo, pa nema tog gazde u Njemačkoj koji bi bio tolika budala da napismeno dadne nalog da radnik radi na stroju bez propisane i provjerene zaštite.

-Gospon odvjetniče, hvala vam na savjetu, ali, pošto se radi o velikim novcima, maksimalno plaćenim Überstunden, a ja kuću gradim pa mi svaki fenig treba…dakle, ako pristanem da radim, pa ako se, ne daj bože, na poslu povrijedim tko je onda odgovoran?

-Dobro pitanje! Odgovoran je vlasnik tvrtke koji je radnika financijskom stimulacijom uvukao u problematičan, bolje rečeno visokorizičan rad na stroju bez zaštite. Suodgovoran je i poslovođa koji mora…čujete li me….mora tako nešto spriječiti. To vam je to, gospon Josipe.

-A ako pristanem i povrijedim se da li imam neka prava na nadoknadu zbog eventualnog invaliditeta?

-Ako ovdje u Njemačkoj radnik izgubi nokat na stroju sa zaštitom može tražiti i dobiti dinancijsku kompenzaciju, a radnik kojem bi se bilo što desilo prigodom od strane vlasnika tvrtke maltene naređenog rada na stroju bez potpune zaštite slijede velike odštete, svakako ovisno od stupnja povrede.

-Znate, gospon odvjetnik, lijepo bih vas zamolio da mi date par imena najboljih odvjetnika, specijaliziranih za povrede na radnom mjestu. Da li bi mogli…?

-Kak' ne, gospon Josip. Čak odmah nakon ove lijepe večere. Imam sva imena, adrese odvjetničkih kancelarija i telefonske kontakte doma. Uostalom, skoro da smo završili s večerom, a moja je kuća stotinjak metara odavde, pa, ako vam nije teško, samo pričekajte par minuta pred ulazom i ja ću vam dati imena najboljih stručnjaka iz područja radnog prava i povreda na radnom mjestu. Ipak se nadam da nećete biti toliko bedasti da se date navuči raditi na stroju bez zaštite.

-Zapravo, još se nisam odlučio ni za da, ni za ne. Međutim, lijepo bih vas zamolio te podatke…onako, za svaki slučaj, jer, zaboga, čovjek se može povrijediti i na stroju sa maksimalno sigurnom zaštitom.

Odjetnik klimnu glavom, “Josip” plati, a konobar se duboko nakloni zbog darežljivog tringelta. Krenuše.

 
Senada Softić-Telalović "ponovo palamudi" - ovaj put po Sarajevu
Ponedjeljak, 15 Svibanj 2017 14:53

 

senada-softicSenada Softić – Telalović mijenja vlastite biografije kao Cigo konje! Evo i njene četvrte biografije koju je “picnula” za sarajevsku i BiH - javnost

Nadan Filipović

Ova najnovija ili “taze” biografija Senade Softić-Telalović je objavljena na oficijelnom sajtu Think Tank Organizacije - MOST ISTOK ZAPAD u BiH, Sarajevo:

Senada Softić-Telalović je završila je osnovno, srednje i visoko obrazovanje u Melbourneu, Australija, s diplomom Bachelor of Arts u tumačenju i prevođenju, a kao strani student sa stipendijom Matice iseljenika Hrvatske nastavila je studij na Sveučilištu u Zagrebu (primjenjenu lingvistiku), kao dio postdiplomskog studija. Što se tiče profesionalne karijere, Senada je trenutno direktorica firme CALD Group, koja je osnovana u februaru 2008. Prije osnivanje vlastite firme Senada je bila na poziciji generalnog direktora VITS LanguageLink (poslovna firma u vlasništvu Vlade Viktorije) 20 godina, a prije toga više od deset godina obavljala je dužnosti višeg menadžmenta i pomoćnika direktora pri Uredu za etničke odnose, Odjel Premijera Vlade Viktorije. Istovremeno, od 1992. do 2008 bila je vanredni profesor na RMIT Univerzitetu, Odjel za jezike. 2000. godine Senada je proglašena “Poslovnom ženom godine”, za korporativni i vladin sektor, u državi Viktorija; 2003. godine nagrađena je ordenom Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal) za doprinos poslovnom uspjehu u Australiji, a u oktobru 2010. godine imenovana je Ambasadorom Univerziteta Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Njen ugled u profesionalnom sektoru nije ograničen samo na Australiju, njena poslovna reputacija je poznata i visoko cijenjena i u drugim zemljama. Članica je ključnih odbora i savjetodavnih tijela relevantnih za jezične usluge u Australiji, prezentovala je na svim ključnim konferencijama, autor je brojnih članaka, udžbenika i raznih publikacija, uključujući i zakonodavni Rječnik kojeg je objavio VITS LanguageLink na 15 jezika (prevedeno).

Sažetak najnovije biografije aščarile namijenjene za Sarajevo i javnost BiH:

“Diploma Bachelor of Arts u tumačenju i prevođenju, studij na Sveučilištu u Zagrebu (primjenjenu lingvistiku), kao dio postdiplomskog studija, obavljala dužnosti višeg menadžmenta i pomoćnika direktora pri Uredu za etničke odnose, Odjel Premijera Vlade Viktorije, od 1992. do 2008 vanredni profesor na RMIT Univerzitetu, Odjel za jezike, 2000. godine proglašena “Poslovnom ženom godine”, za korporativni i vladin sektor, u državi Viktorija; 2003. godine nagrađena je ordenom Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal) za doprinos poslovnom uspjehu u Australiji, a u oktobru 2010. godine imenovana je Ambasadorom Univerziteta Sarajevo, Bosna i Hercegovina.”

I u ovoj najnovijoj biografiji plasiranoj u Sarajevu na oficijelnom sajtu Think Tank Organizacije - MOST ISTOK ZAPAD ima čitav niz nekonzistentnosti koje bi netko mogao nazvati i šarenim lažama. Kao prvo, lako je provjerljiva činjenica da Senada Softić – Telalović nije nikad upisala i završila poslijediplomski studij na Sveučilištu u Zagrebu, a što ona u svojim različitim biografijama tvrdi. Bilo tko može kontaktirati administraciju Sveučilišta u Zagrebu i dobiti informaciju da nema osobe sa prezimenom Softić – Telalović na listi polaznika bilo kakovog poslijediplomskog studija.

Nadalje, nitko iz ureda premijera Viktorije ne može potvrditi da je navedena osoba bila pomoćnik direktora pri Uredu za etničke odnose, Odjel Premijera Vlade Viktorije, nitko živ ne može potvrditi da je navedena osoba bila vanredni profesor na RMIT Univerzitetu, Odjel za jezike, u periodu od 1992. do 2008. Administracija RMIT Univerziteta tvrdi da nikakva Senada Softić – Telalović nije stekla diplomu Bachelor of Arts u tumačenju i prevođenju niti da je bila izvanredni profesor na tom univerzitetu.

Gospođa Senada Softić – Telalović je ljudima iz Think Tank Organizacije - MOST ISTOK ZAPAD u BiH dalje navela da je 2000. godine proglašena “Poslovnom ženom godine”, a pri tome ne navodeći koja ju je organizacija proglasila “Poslovnom ženom godine”? U jednoj od ranijih biografija Softić-Telalović navodi da je za svoje poslovne uspjehe 2000-te godine proglašena ženom godine za Viktoriju 2000-te godine (Telstra Business Women Awards). Lako se može provjeriti da to nije istina jer službene osobe iz Telstra Business Women Awards (https://www.telstrabusinesswomensawards.com) nemaju nikakav podatak u svojoj arhivi da je neumorna renovatorka vlastitih biografija dobila tu nagradu.

U ovoj najnovijoj biografiji ona navodi da je 2003. godine nagrađena ordenom Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal).

Navedena nositeljica ordena “Kraljice Viktorije II - Australian Centenary Medal” farba sarajevsku i bosansku javnost podmećući ovaj njen nepostojeći orden.

Postoji Australian Centenary Medal, ali ne postoji nikakv orden Kraljice Viktorije II jer Engleska nije nikad imala Kraljicu Viktoriju II.

Australian Centenary Medal je utemeljila Vlada Australije 2001. godine, a samo ime kaže da je to medalja koja posvećena stogodišnjici Federacije Australije. Tu medalju je dobilo točno 15,464 Australaca, a taj broj pokazuje da to nije neka baš ekskluzivna medalja, pa je Senada Softić-Telalović priheftala ime nepostojeće Kraljice Viktorije II da ta njena čorba od medalje bude masnija BiH - javnosti.

Helem, ako je i dobila Australian Centenary Medal možemo joj svi čestitati što se našla na listi 15.464 zaslužnih Australaca, ali, međutim, izgleda da je ekipa premijera napravila strašnu grešku pa su na volšeban način izostavili ime dobitnice ordena Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal), Senade Softić-Telalović, a što se može provjeriti na oficijelnoj stranici na kojoj se nalaze imena i prezimena svih 15,464 odlikovanih. Samo treba ukucati http://www.smh.com.au/articles/2003/04/24/1050777361460.html i uvjeriti se da toj predugačkoj listi nema imena spomenute gospođe.

Potpuni “zbunjitis” dobiva na intenzitetu kada se osvrnemo na podatke koje je Senada Softić – Telalović prezentirala Univerzitetu u Sarajevu prigodom učešća na nekoj Internacionalnoj konferenciji održanoj 16-18.9.2011. Tom prigodom je navela da je 2003. godine odlikovana sa Australian Centenary Medal Queen Elizabeth II, for "Business achievement, inspirational leadership and vision". (http://unsa.ba/s/images/stories/pdf/A-1/Abstracts%20and%20Program.pdf) tako da više nitko ne zna je li to bio orden Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal) ili Australian Centenary Medal Queen Elizabeth II.

Uglavnom, nigdje se ne može naći potvrda o bilo kakvom ordenu, bilo Kraljice Viktorije II ili Kraljice Elizabete II.

Uostalom, mislim da na kraju ovog prvog dijela analize svih biografija Senade Softić – Telalović, treba naglasiti da postoji jedan mali brod Queen Victoria II, a ne postoji nikakva engleska kraljica ili Queen Victoria II. Spomenuti brod ukupne tonaže od samo 257 tona plovi pod nigerijskom zastavom, a izgrađen je 2012. godine, dakle devet godina nakon primitka ordena Kraljice Viktorije II (Australian Centenary Medal), pa se nikako ne mogu taj brod i njegov kapetan dovoditi u vezu sa ordenom kojim je “odlikovana” Senada Softić – Telalović.

Nastavak slijedi!

 
Šprehenzi dojć
Nedjelja, 14 Svibanj 2017 21:19

 

220px-Der Friedrichsplatz_und_der_WasserturmŠprehen zi dojć? – kaleidoskop priča iz davne Njemačke

Jednokratna odšeta i invalidska penzija (1)

Nadan Filipović

U kafanu pored Bauhausa nerijetko je na kartanje zalazio Žiža, neugledni seljačić iz okolice Živinica. Igrao je uglavnom remija, a vrlo rijetko pokera. Navodno je u jednoj partiji pokera u kojoj je učesnik bio neki Patak, Srbijanac iz Šapca, izgubio preko dvadeset hiljada maraka. Pričalo se da je Žiža nekoliko puta zaustavljao igru da bi otišao kući po pare, pa ponovo po još para, i sve tako dok nije sve zijanio. To ga je podobro opeklo, pa se više nije 'fato u pokeraško šejtan-kolo.

Kad je igrao remija karte je držao u lijevoj ruci na kojoj je imao sve prste, a desnom rukom na kojoj je imao samo palac i kažiprst je odbacivao i vukao karte.

Vać dugo nije radio. Bio je mlađan invalidski penzioner sa jako dobrom penzijom od preko dvije hiljade maraka. U taj vakat – golema penzija. Prije “povrede na poslu” osam godina je radio u jednoj firmi za izradu namještaja, za velikim stolarskim drebankom u jednoj fabrici namještaja u Mannheimu. Bio je jako dobar radnik.

Jednog dana gazda reče da je naručio novi, supermoderni drebank. Ne prođe puno dana, pojaviše se dvojica montera iz tvornice stolarskih mašina i montiraše to novo čudo tehnologije za obradu drveta. Ispostavilo se, međutim, da su ti monteri zaboravili ponijeti jedan providni zaštitni plašt koji je obezbjeđivao operatera stroja da se ne povrijedi ili, u najgorem slučaju, ne izgubi prste ili čak cijelu šaku na jednom od niza cirkulara i glodalica kojih je bilo desetak na drebanku. Firma je bila iz Kassela.

Vlasnik i poslovođa su nazvali telefonom vlasnika tvornice i on im je kasnije javio da pojma nema gdje taj zaštitni plašt završio, tvrdeći da su ga monteri ponijeli, a monteri su opet tvrdili da ga nisu imali u kamionu. Helem, pao je dogovor da će tvornica pod hitno isporučiti novi zaštitni plašt i da će monteri ponovo doći iz Kassela da ga postave na drebank. I zaista, nakon desetak dana dođe paket sa zaštitnim plaštem, ali se čekanje montera oteglo. Već tada su se i Nijemci počeli kvariti, te petljati i lagati. Naime, ukupan račun je plaćen, stroj je montiran, isproban, Žiža je nekoliko dana obučavan kako da radi, pa zaboga, što ste toliko dosadni, dajte malo pričekajte, kad naletimo dole u Mannheim, montirat ćemo i zaštitni plašt.

Otvorena drvena kutija sa zaštitnim plaštem je stajala u jednom čošku radione, a Žiža je radio bez ikakve zaštite. Jednog dana, na pauzi, kad je radiona ostala pusta, Žiža je otvorio poklopac na kutiji i vidio da tu ima dosta dijelova, neke specijalne šarke, dugački šarafi, neki federi. Okrenuo se oko sebe. Nema nikog. Uzeo je dvije kutijice sa sitnim dijelovima i sve federe i potrpao u džepove radnog kombinezona. Uto se i kolege radnici vratiše, uključiše mašine i radni proces se nastavi. Kad je bilo četiri popodne zaustaviše strojeve, dvojica dežurnih ostadoše da pometu radionu, a Žiža ostavi radni kombinezon, obuče se i u džepove potrpa one maznute dijelove zaštitnog plašta.

Nije prošlo ni tri-četiri dana kad eto ti onih montera. Zapucali iz Kassela da konačno završe posao. Otvoriše kutiju, počeše postavljati zaštitni plašt, kad odjednom poće frka.

-Pa ovdje nema svih dijelova! Neko je dirao kutiju i jednostavno nema dijelova.

Poslovođa im veli: “Pa šta će kome ti dijelovi? Ko će to od naših radnika dirati? Niko se nije kutiji ni primakao, a kamo li da je otvarao. To ste vi u tvornici zaboravili spakovati.”

-Ma, teorije nema! Dijelovi su 100% spakovani u tvornici.

-Hajde, nemojte sada da se svađamo. Mogu li se ti dijelovi kupiti ovdje, u Mannheimu?

-Ni slučajno! Svi dijelovi moraju biti ganc novi i originalni. Taj zaštitni plašt je naručen od jedne tvornice iz Amerike. Ta tvornica ima najbolji svjetski certifikat i garantira potpunu zaštitu operatera. Vidjećemo s našim gazdom šta da radimo. Džaba izgubismo dan i po na vozanje od Kassela do Mannheima i nazad. A šta smo uradili? Ništa!

 
Dobri vojak Švejk - jedna od knjiga koje su obilježile dvadeseto stoljeće
Nedjelja, 14 Svibanj 2017 15:25

 

svejk-2DOBRI VOJAK ŠVEJK (7)

PROBIVŠI ZAČARANI KRUG, ŠVEJK SE VRAĆA KUĆI

Zgradom redarstvenog ravnateljstva provijavao je duh tuđinskog autoriteta, koji je želio utvrditi u kolikoj je mjeri stanovništvo oduševljeno za rat. Osim nekoliko ljudi koji nisu zatajili da su sinovi naroda koji treba da iskrvari za interese njemu sasvim tuđe, redarstveno je ravnateljstvo predstavljalo najkrasniju skupinu birokratskih zvijeri koje su imale smisla samo za tamnicu i vješala, da bi tako sačuvale egzistenciju zavrnutih paragrafa. Pri tom su sa svojim žrtvama postupali sa zajedljivom ljubaznošću unaprijed odmjerujući svaku riječ. - Vrlo mi je žao - rekao je jedan od tih cmo-žutih grabežljivaca kad su mu doveli Švejka - što ste opet pali u naše ruke. Mislili smo da ćete se popraviti, ali smo se prevarili. Švejk je šuteći potvrđivao glavom i držao se tako nedužno da ga je crno- žuti grabežljivac radoznalo pogledao i rekao: - Ne držite se tako glupo! No odmah je promijenio ton i nastavio ljubazno: - Nama je svakako vrlo neugodno držati vas u zatvoru, i mogu vas uvjeriti da po mojem mišljenju vaša krivica nije velika, jer s obzirom na vašu malu inteligenciju nema sumnje da ste zavedeni. Recite mi, gospodine Švejku, tko vas zapravo navodi da činite takve gluposti. Švejk se nakašlja i reče: - Ja, molim, ne znam ni za kakve gluposti.

- A zar to nije glupost, gospodine Švejku - nastavi grabežljivac hinjenim očinskim tonom - da vi, prema prijavi stražara koji vas je ovamo doveo, izazivate skupljanje naroda pred manifestom o ratu, nalijepljenom na uglu, i da bunite narod poklicima: „Živio car Franjo Josip! U ovom je ratu pobjeda naša!“

- Ja nisam mogao ostati ravnodušan - izjavi Švejk gledajući inkvizitora svojim dobrim očima - ja sam se uzrujao kad sam vidio da svi čitaju taj manifest o ratu bez ikakva izraza radosti. Nijednog poklika „Živio!“, nijednog poklika „Hura!“, uopće ništa, gospodine savjetniče. Kao da ih se sve to ništa ne tiče. I tada ja, stari vojnik devedeset prve regimente, nisam mogao više izdržati, nego sam viknuo one rečenice, a mislim da biste isto uradili i vi da ste bili na mojem mjestu. Kad je rat, mora se pobijediti, a mora se i vikati „Živio car!“, i o tom me nitko ne može razuvjeriti.

Svladan i skrušen, crno-žuti grabežljivac nije podnio pogleda nevinog jaganjca Švejka, nego je oborio oči na spise i rekao: - Potpuno razumijem vaš zanos, ali se on morao očitovati u drugim prilikama. Ta znate i sami dobro da vas je vodio policajac, tako da su vaši rodoljubni poklici mogli i morali djelovati na općinstvo više ironično nego ozbiljno.

- Kad koga vodi policajac - odgovori Švejk - to je težak moment u čovječjem životu. Ali kad čovjek ni u tako teškom momentu ne zaboravlja što treba da radi kad je rat, mislim da takav čovjek nije tako loš. Crno-žuti grabežljivac progunđa nešto i pogleda još jednom u Švejkove oči. Švejk odgovori nedužnom, mekom, skromnom i nježnom toplinom svojega pogleda. Časak su netremice gledali jedan drugoga.

- Neka vas đavo nosi, Švejku! - reče napokon službena glava. - Ali ako još jednom dođete ovamo, tada vas uopće neću preslušavati, nego ću vas odmah otpremiti vojnom sudu na Hradčane. Jeste li razumjeli? No prije nego se snašao, Švejk priđe k njemu, poljubi mu ruku i reče: - Neka vam za sve plati dobri bog! A ako biste kada trebali kakva čistokrvna psa, izvolite se samo obratiti na mene. Ja trgujem psima.

 
Iskrice Muhamed efendije Velića
Subota, 13 Svibanj 2017 19:34

 

Muhamed VelićPremudre poruke Muhamed efendije Velića

Pripremio: Nadan Filipović

Tek sada mi pade na pamet odgovor na pitanje koje me je zadugo kopkalo: “Zašto hafiz Sulejman Bugari onako naglo napusti Sarajevo, grad gdje jako “cijene” pametne alime.”

Šteta, golema šteta za sve vjernike Sarajeva i šire! Ali eto, srećom po sarajevske muslimane i sve Bošnjake, ostade hafizu Sulejmanu Bugariju zamjena, premudri Muhamed efendija Velić, jedna od alimskih zvijezda ne samo u u džamiji, već i na Facebook-u.

Evo nekih od njegovih dubokih mudrosti:

-Danas u svijetu postoje dvije vrste budala: opasne i "bezopasne" budale. Od obje kategorije normalan se čovjek mora čuvati. Od prvih da mu izravno ne naude, a od drugih da ga ne inficiraju svojom budalaštinom. Gospodaru naš, sačuvaj nas budala!

-Ko vjeruje da su ljudi nastali od majmuna nek ide tražiti amidžiće po Africi.

-Koji god musliman kolje janje za 1. maj, neće imati izgovora za Kurban-bajram.

 
I Muharem bi isto što i efendija!!!!
Subota, 13 Svibanj 2017 13:18

 

Efendijina glasna razmišljanja o moralu današnjih cura

Poslao jedan jaro iz Njemačke

Džuma!

U džamiji efendija u hutbi vazi o nemoralu današnje mladeži, a posebice djevojaka u džematu, pa će: “Peksinluk je među nama zavlad'o! Haj' nek' mi neko nađe je'nu jedinu nevinu curu od osamn'est godina!”

Istom će iz zadnjeg reda ihtijar Muharem: “Aferim efendija, i ja bi vallahi billahi volijo ujagmit je'nu tako mladu i nenaćetu, beli s merakom!”

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • Bajramska priča
    Dobra!! Prica i svakodnevnih pouka o prijateljstvu utemeljenom na imanju novca ima na pretek, ali je... Više...
    26.06.17 22:34
    Autor - Zijo
  • Bajramska priča
    Aferim Ti za ovo, moj Nadane! Više...
    26.06.17 04:41
    Autor - Kemal Dietz
  • Bajramska priča
    Zanimljiva priča sa pomalo tužnom porukom majstorski napisana. Više...
    26.06.17 02:41
    Autor - ivan berisov
  • O generalima i generalici stra...
    bravo Sejo , ali bojim se da je to borba s jetrenjacama Više...
    23.06.17 00:56
    Autor - Yasna Avesta
  • Banalnost zla Olge Zorić
    Ako su Bošnjaci narod bez “korena”, kako pišete, onda meni, kao pojedincu valjda može biti dopušteno... Više...
    22.06.17 09:59
    Autor - Nadan Filipović
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Ово је мој последњи коментар на овом веб сајту.Опростите на сметњи. Зијо, говорим арапски језик, у н... Više...
    22.06.17 02:10
    Autor - Амир Чамџић
  • O generalima i generalici stra...
    Аутор је заиста у праву када је написао "да нема ништа горе од тога да понизиш човека". Управо тако,... Više...
    22.06.17 02:04
    Autor - Амир Чамџић
  • Banalnost zla Olge Zorić
    SRBI MORAJU DA PRIZNAJU DA POSTOJE I DR.NARODI OSIM NJIH-SRBA. ETO SRBI SU PRIZNALI 90TIH GODINA POS... Više...
    21.06.17 23:54
    Autor - ISTINA
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Amire, Vasi komentari vise zvuce kao krik, vapaj, manje kao neko utemeljeno misljenje. Nije se lahko... Više...
    19.06.17 22:32
    Autor - Zijo
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Dajte, l(ij)epo Vas molim gospon Čamdžić, nemojte više lupetati kao mitraljez maksim po diviziji. 80... Više...
    19.06.17 21:41
    Autor - Nadan Filipović
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Моје је дете умрло због неправде која је мени учињена. Više...
    18.06.17 19:50
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Специфичност ваше политике Зијо је да понижава врхунске интелектуалце, факултетски образоване људе п... Više...
    18.06.17 19:13
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Зијо, кад си већ поменуо неке личности, зашто си изоставио Фикрета Абдића? Шта мислиш да Алија Изетб... Više...
    18.06.17 18:09
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    На нека Ваша питања, претходно сам парафразирао књигу, а књига или читанка, исто значење једне речи ... Više...
    18.06.17 17:54
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Зијо у "Злочину и казни" Фјодора Михаиловића Достојевсбог млади и екстремно сиромашни студент Раскољ... Više...
    18.06.17 17:41
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Svojevremeno je nad Dzevadom Karahasanom, mislim da je jos uvijek predsjednik Udruzenja knjizevnika ... Više...
    18.06.17 13:02
    Autor - Zijo
  • Osvrt na doseljavanje stranaca...
    У тексту је поменуто исељавање под агитацијом у Србију у току Првог светског рата.То је период трого... Više...
    16.06.17 19:19
    Autor - Amir Čamdžić
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Моје мишљење је у потпуној сагласности са српском националном политиком и са оним што готово сваки ... Više...
    16.06.17 18:17
    Autor - Amir Čamdžić
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Amir moze imati svoje misljenje ali je ono u suprotnosti sa utvrdjenim cinjenicama. Samo teska indok... Više...
    15.06.17 23:51
    Autor - Zijo
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Истина Слободану Милошевићу као комунисти и Југословену није ни требало судити, можда онако "успут"... Više...
    15.06.17 10:29
    Autor - Amir Čamdžić
home search