LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Priča za subotu
Petak, 12 Svibanj 2017 09:03

 

SanaDuša moja - Bosanska Krajina

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Sve što sam imao, i izgubio, dugujem duši mojoj Bosanskoj Krajini, a ona, kakva je, zelena - zeleni se kod Velečeva na prilazu Ključu u kome – odnekud  donijete - miruhe dinje na pijaci, a ja se pitam je li put od Pudinog Hana do „Sane“ asfaltiran kao što je i onaj od Jajca do Ključa? Davno, davno i taj je put bio prašnjav i bijel sve do spusta niz Crnu Rijeku od Mrkonjića do ušća u Vrbas, da bi tek onamo u mrkloj noći zasijala granitna kocka nizvodno kanjonom...

Zamišljen, zamišljam uz to i nekakav nepostojeći motel uz Sanu i u mislima ga nazivam: „Zelene vode“...

Ulazimo unutra, penjemo se na sprat koji miriše na svježu lamperiju od smrčevine; liježemo i milujemo se. Ispred motela sjede trojica na panjićima i piju iz čokanjčića, a jedan u strani ispod motela kosi...

Daleko dolje  na mostu preko rijeke Sane, čuju se pucnji koji će uslijediti u godinama koje će doći! Užasna će to biti scena. Komšije će svoje komšije vezane žicom dovesti na most kod Vrhpolja! Nedužna rijeka će i tada plahovito teći pod mostom, a komšije će one nedužne, u čijim kućama su maltene do sinoć jeli i pili, pod prisilom natjerati da skaču s mosta u rijeku inscenirajući tako pokušaj njihovog bjekstva i pucnjevima ih sačekujući dok još ovi i nisu dotakli površinu vode...!?

Umoran sam od snimanja malom osam-milimetarskom kamerom sve od Vinca i vodopada Plive kod Jajca, pa do Balkane iznad Mrkonjića, a usput u mislima mogu vidjeti i tanušni, bijeli mlaz visokog vodopada na riječici Blihi...

Kosac u strani ispod motela, otkiva kosu i briše znoj sa čela; trojica na panjićima međusobno razgovaraju i čuje se kako jedan od njih glasno kaže: - Vala, od onoga što bih ja nakosio ni ovca se ne bi mogla najesti!

Kosac, pak, u sebi, ljutito uzvraća i veli: „ E, jebo ti nanu svoju...ma, naučio bi ti kositi nego te još nužda nije prićerala  –  Eeeh! Najlakše li je piti i badavadžija biti!!!“

 
Historijski retrovizor
Četvrtak, 11 Svibanj 2017 08:50

 

TitoJosip Broz Tito i nacionalni indentitet Muslimana u BiH – dva viđenja (4)

Dr Husnija Kamberović

Tito je taj svoj jasan stav iskazao i prilikom posjete Bosni i Hercegovini početkom aprila 1971. godine. U izlaganju u Bugojnu 7. aprila 1971. Tito je govorio o popisu stanovništva: “Mislim da to teče dobro. Ja sam se uvijek zalagao da se poštuje pravo svakog čovjeka da sam kaže šta je, da se opredijeli, da se izjasni ili ne izjasni. Ako neko kaže da je Jugosloven, to ne treba da znači da on ne priznaje nacionalnost. Njemu, možda, smetaju upravo ti nacionalni konflikti, koji su obično manjeg značaja, pa hoće da to mimoiđe i kaže: ‘Ja sam Jugosloven’. A to pokazuje težnje naših širokih masa, naših ljudi dolje da sačuvaju našu zajednicu, onakvu kakva jeste”. (AJ, KPR, II-1, Posjeta Zenici i Bugojnu, 5-7. aprila 1971. godine.

Nakon sagledavanja raznih debata o muslimanskom nacionalnom identitetu sredinom 1960-ih i početkom 1970-ih godina može se zaključiti da je Tito doista podržavao afirmaciju tog identiteta, a politički aktivisti i naučnici koji su se aktivno angažirali na dokazivanju i promoviranju tog identiteta pozivali su se na Tita kao ključnog saveznika. Znao je, doduše, Tito ponekad u svojim javnim govorima “zaboraviti” na Muslimane. Tako je, na primjer, na mitingu u Kraljevu 3. aprila 1973. govoreći o predstojećim ustavnim promjenama, prema izvještaju sarajevskog lista Oslobođenje, kazao. “Mi sada nastojimo da likvidiramo elemente koji su nas razdvajali u prošlosti, da izgradimo sa šest republika, pet naroda i više narodnosti, jedinstvenu socijalističku zajednicu, društvo koje će biti sposobno za život, koje će biti poštovano, koje će znati da čuva ono za šta smo mi dali ogromne žrtve za vrijeme oslobodilačkog rata”. (“Govor druga Tita na mitingu u Kraljevu. Da ili Ne radničke klase u interesu cijelog društva”. Oslobođenje, 4. aprila 1973, 2.) Spominjući pet, a ne šest naroda, nije ostalo neprimijećeno u Bosni i Hercegovini, ali je tumačeno samo kao lapsus linguae.

Međutim, krajem 1990-ih, dugo godina nakon smrti, Tito će se ponovo dovoditi u vezu s fenomenom nacionalnog identiteta Muslimana, ali će mu se sada, u skladu sa promijenjenim političkim okolnostima u kojima se nudilo drugačije viđenje uloge Tita u povijesti, dodjeljivati druga uloga. Jedni su počeli pisati kako je Tito jednostavno “stvorio” muslimansku naciju, a drugi su ga optuživali da je iznevjerio Muslimane i nije doprinio njihovom nacionalnom razvoju. Doduše, profesionalni historičari u Bosni i Hercegovini nisu tome posvećivali posebnu pažnju, a radovi filozofa Esada Zgodića i sociologa Šaćira Filandre, koji su nešto o tome pisali, ostali su uglavnom na teorijskoj razini razmatranja ovoga pitanja. (Esad Zgodić, Titova nacionalna politika. Temeljni pojmovi, načela i vrijednosti, Sarajevo 2000; Šaćir Filandra, Bošnjaka politika u XX. stoljeću, Sarajevo 1998.

No, u vrijeme kada se koncem 2004. formirao Savez udruženja “Josip Broz Tito” pokrenuto je i pitanje Tita i Muslimana. Kao primjer na ovom mjestu ću samo navesti jednu polemiku koja se u javnosti vodila početkom 2005. godine. Prvo je sarajevski list Preporod objavio članak Enesa Ratkušića, novinara iz Mostara, u kojemu se oštro kritizira inicijativa o formiranju tog saveza. (Enes Ratkušić, “Koga truju kopači po prošlosti”, Preporod, br. 1/795, Sarajevo 1. januar 2005, 8.)

On je tvrdio kako je Tito samo iskoristio Muslimane u vrijeme Drugog svjetskog rata, a potom ih zaboravio. Poslije rata “Josipa Broza je uhvatila neka čudna amnezija, pa je Muslimane naglo zaboravio i učinio bezimenim. Džaba što su ginuli za ideale i ravnopravnost”. Prema ovom mišljenju, on se Muslimana sjetio tek 20-ak godina poslije rata “kada se kao lider nesvrstanih trebao nametnuti dijelu svijeta kome je Bog podario crno zlato. (…) Tada je Muslimanima velikodušno vratio ono isto ime kojim ih je pozivao u borbu. Koliko bošnjačke djece i omladine danas zna koliko smo vremena u tom njegovom društvu tumarali bez imena?!”

 
Mali Jakub u vrtiću
Srijeda, 10 Svibanj 2017 10:17

 

Jakubove cizmiceIz vrtića

Poslao nam Kemo Huseinćehajić iz Njemačke

U vrtiću, nakon napornog dana, teta koja čuva djecu – vaspitačica da kažemo, mrtva umorna vidi kako se mali Jakub muči da navuće čizmice. Mali Jakub je jednu čizmicu navukao, ali se pati sa drugom – poteže je prema gore, gura nogicu dole – ali čizmica neće na nogu, pa neće. Čučnu teta pored njega da mu pomogne. Jedva je nekako uspjela da mu navuće tu drugi čizmicu, a on će:

-Aaaaa….naopako su!

Vaspitačica pogleda i vidi, stvarno su naopako navućene, lijeva na desnoj, a desna na lijevoj nožici. Teškom mukom mu je skinula čizmice i obadvije s mukom navukla da bude kako treba – lijeva na lijevoj, desna na desnoj nožici.

Tada je Jakub značajno pogleda i reče: “To nisu moje čizmice!”

Vaspitačica samo što ne eksplodira, ali se suzdrža i samo procijedi kroz zube: “Jakube, Jakube ….pa mogao si mi to odmah reći”.

Ponovo je s mukom skinula čizmice sa Jakubovih nogu i okrenu se da traži njegove čizmice.

Upita ga: “Pa koje su tvoje čizmice?”

-Ove – odgovori mali Jakub pokazujući na tek svućene čizmice.

-Kao, bolan ne bio, pa prije minute si mi rekao da to nisu tvoje čizmice.

-Čizmice su od mog brata Arifa. Mama ih je dala meni jer su Arifu tabani puno narasli pa ih ne može više navući. Sada su meni taman. Zato mi ih je mama dala.”

Ne znajući više da li bi zaplakala od muke ili se grohotom nasmijala vaspitačica mu ponovo navuće čizmice, svakako opet s teškom mukom.

Jakib ustade da obuće jaknu. Vaspitačica ga upita: “A gdje su ti rukavice? Vidiš da je hladno napolju. Smrznuće ti se rukice dok čekaš mamu.”

-Pa rukavice su u čizmicama! Metn'o sam ih u čizmice da mi se ne bi zijanile.  

 
Kako se uvući Matiji u rektum???
Utorak, 09 Svibanj 2017 12:29

 

bečkovićMatiji Bećkoviću uručena nagrada "Marko Miljanov"

Dobro se zna tko je Matija Bečković, autor zlokobne četničke nabrajalice “ćeraćemo se još”. Zna se čiji je ideolog, zna se čiji je sin, zna se da je (ne)čovjek pogodan da, kao maca željna centra pažnje, oda, slave i slavospjeva, a svakako uz sve to i materijalnih blagodeti, uvijek mazno puže i češe se o skute svakog režima. A režimi prolaze dok Matija o(p)staje. Na tu individuu, međutim, ne treba trošiti riječi.

S druge strane, mislim da bi se trebalo malo pažljivije zagledati u vajnog Novicu Đurića, predsjednika Udruženja književnika Crne Gore, koji samo što nije doživio orgazam (a možda i jeste, tko zna) prigodom uručivanja nagrade “Marko Miljanov” notornom Matiji. Da je Marko Miljanov kojim slučajem za kratko vrijeme vaskrsnuo i zatekao se među tom pročetničkom i četničkom bratijom i vidio ko je zakićen nagradom koja nosi njegovo ime vjerojatno bi potegao jatagan i zna se ko bi bili donji u tom imaginarnom scenariju.

A Novica Đurić?

Nastojeći se što dublje zavuči u topline akademikovog rektuma usudio je izbrabonjati: "Bećković i Njegoš su se izdvojili po hljebu i jeziku, po misaonosti, estetici i bogastvu jezika u narodu znanom, svijetu nepoznatom".

Bože me sačuvaj!

U jednoj rečenici staviti beogradskog (k)akademika Matiju ispred jedne gromade Njegoša, gromade od čovjeka kojeg mnogi vole, a mnogi i ne vole, ali ipak goleme književničke i pjesničke gromade, može priličiti samo poltronu – guzouvlakaču kakvim se u ovom slučaju samoprikazao "vajni" Novica Đurića, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore.

Slijedi originalni tekst:

Na Medunu u Kučima danas je akademiku Matiji Bećkoviću uručena književna nagrada "Marko Miljanov" za knjigu "Prahu oca poezije", koju je pjesniku uručio Novica Đurića, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore.

Bećković je ovom prilikom rekao da je veoma ponosan što je dobio nagradu koja nosi ime Marka Miljanova, "najslavnijeg primjera čojstva i junaštva i najsvjetlijeg obraza među Srbima".

"Imenjak apostola Marka ispisao je jevanđelje čim je naučio da piše u svojoj pedesetoj godini", rekao je danas na Medunu Bećković, pišu Novosti.

"Tako je nastao novi Gorski vijenac moralnih podviga. Kad je vojvoda Marko postao razvojvoda i ostao sam, jedino društvo su mu bili pero i mastilo. U besudnoj zemlji izbrojao je samo 70 primjera čojstva i junaštva i sa tih 70 poslao u zaborav neizbrojna nečovještva i nejunaštva. Rukopis je izgledao kao EKG njegove duše. Simi Matavulju i Ljubomiru Kovačeviću, ostalo je samo da dodaju velika slova, tačke i zapete pa da se izlije remek-djelo koje će postati jedini udžbenik etike, za sve razrede i sve škole i sva vremena, jer nikakvih novina u pogledu ljudske moralnosti nema i ne može biti", dodao je on.

Pjesnički testament koji je Bećković "krstio" naslovom "Prahu oca poezije", u kom se svaka od 46 cjelina završava stihom "Nebesima osijan pjesniče", po ocjeni Novice Đurića mogao bi se krstiti i kao Knjiga velike odanosti.

"Bećković i Njegoš su se izdvojili po "hljebu i jeziku", po misaonosti, estetici i bogastvu jezika u narodu znanom, svijetu nepoznatom", rekao je Đurić.

(Tekst je prenesen sa sajta Fosmedia.me, 7.5.2017)

 
Abeceda ljekovitog bilja
Ponedjeljak, 08 Svibanj 2017 15:21

 

Arctium lappaČičak, lopuh, lapušina, veliki čičak, veliki ripanj (Arctium lappa)

Nadan Filipović

Čičak može da naraste i do 2 metara visine. Postoje i niže vrste koje se u latinskom jeziku označavaju drugim imenom (Arcitum minus, Hill, Bernh). Sve vrste čička su po karakteristikama vrlo slične. Otporan je na mraz i dobro podnosi hladnu klimu. Cvijeta od jula do septembra. Sjeme sazrijeva od septembra do oktobra. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje).

Ljudi se, međutim, često prevare pomislivši da su bodljikavi plodovi čička dijelovi biljke koji se koriste u herbalizmu i alternativnoj medicine. Najupotrebljiviji i najbogatiji aktivnim sastojcima je korijen koji sadrži 40-45% inulina, jedne vrste škroba koji ne može biti razgrađen i svaren u čovječijem gastrointestinalnom traktu. Pored toga sadrži neke gorke materije, brojne isparljive i neisparljive organske kiseline kao što su sirćetna, propionska, buterna, izovalerijanska, laurinska, miristinska, stearinska, palmitinska, itd. Sadrži dosta kalcija, magnezija, kalijuma, fosfora, selena, cinka, bakra, željeza, mangana i silicija.

Važno je napomenuti da je korijen čička jako bogat kromom, mikroelementom koji je izuzetno važan u tretmanu diabetesa tipa 2.

Iz relevantne literature se lako može vidjeti da aktivne komponente iz čička djeluju hepatoprotektivno (štite jetru od niza toksičnih materija), usporavaju rast kamenaca u bubrezima i urinarnom traktu i postepeno ih i otapaju, djeluju diuretski (pospješuju izlučivanje mokraće), povoljno djeluju na suhe ekceme i kod psoriaze, pospješuju rast kose i smanjuju njeno opadanje tako što učvršćuju korijen vlasi, pospješuju izlučivamje mokraćne kiseline kod gihta, a prema nekim naučnim saopćenjima čak imaju i antitumorsko djelovanje.

U medicinskom časopisu Cancer Letters je prije dvadeset godina (1997) objavljeno saopćenje prema kojem aktivne supstance iz čička, a posebice tanini (fenolska komponenta čička) stimuliraju aktivnost makrofaga, velikih bijelih krvnih ćelija koje u krvi “proždiru” strane štetne čestice i infektivne mikroorganizme sistemom fagocitoze.

Kasnije su Tamayo i suradnici utvrdili da se u korijenu čička nalazi aktivna komponenta koju su nazvali arctigenin, a koji spade u lignane.Ona ubija određene ćelije raka. (Tamayo C, Richardson MA, Diamond S, Skoda S, The chemistry and biological activity of herbs used in Flor-Essence™ herbal tonic and Essiac Phytother Res 2000,14, 1–14)

Naučno je dokazano da arstigenin uništava bakteriju Helicobacter pylori u želucu (Kamkaen N, Matsuki Y, Ichino C, Kiyohara H, Yamada H. The isolation of the anti-helicobacter pylori compounds in Arctium lappa Linn. Thai Pharm Health Sci J 2006,1, 12–18), te ima jako izraženu antitumorsku aktivnost protiv ćelija određenih tumora (Awale S, Lu J, Kalauni SK, Kurashima Y, Tezuka Y, Kadota S, Esumi H. Identification of arctigenin as an antitumor agent having the ability to eliminate the tolerance of cancer cells to nutrient starvation. Cancer Res 2006, 66, 1751–1757)

Doduše na „buvljoj pijaci“ zvanoj Internet mogu se naći takvi podaci da se normalnom čovjeku prosto zamanta. Ima toliko neodgovornih (ne)ljudi koji se ne stide lagati kako imaju, maltene, bir iladž lijek koji kao rukom liječi svaku vrstu raka, ma, boni ne bili, jednostavije od obične prehlade. Te individue bez zehre empatije i morala, a da o etici i ne govorimo, varaju teško oboljele ljude i njihove najbliže lažući o svojim specijalnim čudotvornim načinima liječenja, a samo da „izmuzu“ što više para od nesretnika koji se kao davljenici „za svaku slamku pokušavaju uhvatiti“. Takvih prevaranata je sve više i više ne samo na području bivše Juge, već na svim stranama dunjaluka, pa svakako i ovdje u Australiji. Mi Bosanci i Bošnjaci možemo se „podičiti“ kako je iz naše ovdašnje iseljeničke zajednice „izđikao“ jedan neumorni prevarant, stara lažovčina koja tvrdi da može izliječiti svaku vrstu raka sa 98% uspješnosti. No, njega smo uspjeli raskrinkati i utišati. Sada se zavukao u mišju rupu nakon skakanja salto mortale sam sebi u lažljiva usta.

Čuvajte se takvih prevaranata!!!!

 
Alijine iskrice
Nedjelja, 07 Svibanj 2017 16:21

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (39)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Zapis o Adilu Džipi

Jučer je iznenada umro moj komšija Adil Džipa, a danas, 13. marta je zakopan. Dok ga nisam poznavao, kažu, da je bio veliki pijanac, a imao je ženu i dosta djece. Žena mu Hola, kći je bivšeg ministra pravde u Turskoj carevini, za posljednjeg kalife, Ali-Ruždi efendije Kapića, starinom iz Počitelja. Kao ministar potpisao je ukaz kojim se Mustafa Kemal-paša Ataturk osuđuje na smrt, pa je morao bježati iz Turske. Došao je u Sarajevo i bio je profesor u Šeriatskoj sudačkoj školi. Međutim, bio je zaboravio hrvatski govoriti, pa i misliti – toliko se uživio u turski jezik – da je kao nastavnik bio vrlo slab. A bio je i kandidat za prvog reis-ul-ulemu.

Kći mu Hola, žena Adilova, bila je strpljiva žena, koja je pokrivala mahane muževe. A onda se prije sedam-osam godina naglo okanio alkohola, povukao se u kuću, a jedno vrijeme je bio čak i kao poludio. Onda su ga animirale komšije, da se malo otrese iz te povučenosti, pa je počeo dolaziti u džamiju. Bio je vrlo redovit posjetitelj naše mahalske džamije na jaciji, a i u drugim džamijama je klanjao često duge vaktove.

No raniji neumjeran život mu je ruinirao i srce i jetru, a imao je i šećernu bolest, pa je iza ručka jučer naglo umro. Kad sam došao nad nj bio je još topao, ali puls nije udarao.

I da tragedija bude još veća, njegova Hola, koja se nije nikad iz kuće odmicala, otišla je prije desetak dana s najstarijom kćerkom, nakon više od trideset godina, u Tursku gdje joj živi brat Rebi i jedna sestra.

Jedan džematlija manje, a hoće li itko ustupiti u prvi saf (i jedini) na njegovo mjesto?

Allah rahmet ejle.

(13.3.1964)

 
Razmišljanje koje može inicirati još dublja promišljanja
Subota, 06 Svibanj 2017 09:57

 

Sande-1Na marginama nesuvislja, a s druge strane lažne utješnosti

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

U ime Oca, Sina i (svetoga) Duha! Da krenemo od posljednjeg i da se na njemu zaustavimo izostavljajući pridjevski dodatak zbog toga što je i bespotreban i nevjerodostojan..?!

Da li? – upitaće se mnogi...

Ostajem kod toga da je suvišan, budući je podložan manipulativnosti, a ograđujući se pritom da je to isključivo moj lični stav te ništa a priori ne dokazujući nikome, pa ni sebi.

O Ocu i Sinu, svakako mislim sve najpozitivnije. O običnom ocu i o običnom sinu, svakako! Svetost ostavljam po strani i ne želim se time opterećivati u ime svih onih koje je zbog te iste svetosti zadesio totalni mrak. Ostaje, dakle, samo Duh koji je i dalje najveća nepoznanica, a od kojega se svakako sve začinje, ali nipošto u ravni „svetosti“, a ponajmanje u kontemplativnosti izvjesnih, da izvjesniji ne mogu biti, „posrednika“ iliti Božjih zemaljskih predstavnika oličenih u crkvenim hijerarhijama, dakle, razno raznih nuncija, prelata, arhijereja, episkopa, reisova, muftija i inih bogoiskatelja razasutih širom planete...

Svetost – sama po sebi –  ne postoji! A ako i postoji u nečijoj uobrazilji, sama po sebi ne predstavlja nikakav problem, ali kada se omasovi onda jeste bremenita u svojoj suštini koje u stvari i nema!!!

Duh i duhovnost – da!  Jer, ako bilo šta vrijedi i treba istraživati, onda je to upravo sfera duhovnosti koja je zametak ili praoblik ljudske svijesti koja se stiče rođenjem i koja podrazumijeva vlastitu autohtonost bez bilo kakve kasnije modifikacije. Drugim riječima, javlja se u zametku i takva traje u vremenu i prostoru koji su – treba li to dokazivati – neograničeni, ali, ne smije se zaboraviti da je i ljudska glupost neograničena.

Tako mislim upravo zbog svih onih koji s pravom nose ili su nosili jedan drugi epitet – epitet  genijalnosti. Grijeh je na takve pojedince ljudskog roda stavljati odrednicu svetosti. Ne bi se trebali miješati pojmovi, jer se time otvara široko polje svakovrsnih zloupotreba i opasnih manipuliranja. Potrebno je uspinjanje do razine hrabrosti da se preskoči ta tzv. „tanka linija“ i oštrica sječiva sa čije druge strane je ambis lakovjernosti, pa bilo da je riječ o vjeri, ideologiji, patriotizmu, rasi, naciji i svim inim i strogo odjeljenim osjećanjima koja ostaju u čovjekovom biću i bitku, te su samo njihova pojedinačna osjećanja i ništa više od toga. A ako,pak, takvim osjećanjima pridodamo još i stvarne osjećaje poput osjećaja radosti, bola, nostalgije i(ili) čežnje, onda smo već zašli u ono u šta se nikako ne bi trebalo zalaziti. Te su stvari realije, pa je onda to Otac – to je onda i Sin, i sve tako u nedogled, bruseći i glačajući vlastiti duh i duhovnost; posrćući i ponovo se uzdižući na putu nade da će se nekamo stići, nešto postići ili dosegnuti?...

 
Dioptrija Dragana Bursaća
Petak, 05 Svibanj 2017 09:24

 

Dragan BursaćKako su četnici “oslobodili” Banju Luku

Dragan Bursać; Banja Luka

Nema veze što su ti bradati kvislinzi bili saradnici ustaša, Italijana i Nijemaca, što su klali, ubijali i palili nesrbe i svakog srpskog antifašistu...

Da se danas sa nebesa spusti Milančić Miljević u Banjaluku i pored silnog junaštva bio bi onako mrtav, na smrt preplašen. To je isti onaj Milančić Miljević, komandant Šeste krajiške brigade, koji je prije 72 godine oslobodio grad na Vrbasu. To je silni i veliki narodni heroj partizanski, kome je dojadio kuluk okupatorski, koji je bacio motiku i koji se uhvatio puške, šume i partizana i na koncu prvi ušao u oslobođenu Banjaluku.

Baš taj, kako ga povijest pamti, onizak, ali kao hrast širok i stabilan čovjek, čudom bi se začudio nad Banjalukom koja 2017. godine slavi Dan grada i oslobođenje od fašizma. Jer, nekako, čudno Banjaluka proslavlja taj Dan. Taj Dan koji se počinje sve više malim slovom pisati.

Etnički čista Banjaluka, presmrzla od noćnog mraza, sve sa svojim glavarima odradi ono što mora. Gradonačelnik Igor Radojičić i vlasnik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik polože vijence na biste narodnih heroja, a onda počinje orkestrirana paračetnička komemoracija.

Partizana ni u priči

Parastosti, kandila, komemoracije vojnicima Vojske RS-a, vjerski skupovi, koji imaju veze sa partizanima koliko i današnja Banjaluka sa multietničnošću, preplave grad. Na svakom ćošku se čuje Bože pravde, srBske trobojnice paraju banjalučko nebo.

A ono pola šake preživjelih partizana ne zna da li da gleda u lokalne popove, silnu rojalističku svitu, koja "proslavlja oslobođenje", ili dole u beton od sramote. Nema na tom obilježavanju oslobođenja niti ugnjetenih radnika i seljaka, nema Bošnjaka, nema Hrvata, nema nikoga, tek Srbi, sa jedne strane, i zle ustaše, sa druge.

I nekako, svaki dan u silovanoj povijesti bradati kvislinzi četnici, sve otovrenije na bijelim konjima ulaze u Banjaluku, "oslobađaju" je i staju na oltar pobjede. Ne, nema veze što su ti četnici bili saradnici ustaša, Italijana i Nijemaca, ne, nema veze što su klali, ubijali i palili nesrbe i svakog srpskog antifašistu. Eto, tek tako, preko noći, koja traje od 1992. godine, oni "oslobađaju" Banjaluku.

U tom četničkom "oslobodilačkom" ratu nastradao je postratno svaki slobodnomisleći čovjek. U tom četničkom orgijanju, koje je povampireno opet zaživjelo devedesetih, na tim tradicijama iz Drugog svjetskog rata, uništen je nukleus grada, uništena je sva duhovnost. Ali i fizički, uništene su sve banjalučke džamije, sa Ferhadijom i Arnaudijom kao najsignifikantnijim primjerima orijentalne arhitekture, u tom perverznom piru relativizacije četnici, velim, postaše mejnstrim mjesto "oslobodilaca".

Antifašisti (opet) u ilegali

 
Osvrt Stjepana Kljuića
Četvrtak, 04 Svibanj 2017 09:02

 

Stjepan KljujićStjepan Kljuić: Niko nije ponizio svoje branitelje kao Sarajevo

Početkom maja svake godine jedna od aktualnih tema jeste kako i na koji način se obilježava stradanje u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici.

Odbor Vlade RS za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova odlučio je da se godišnjica stradanja vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici obilježi 3. maja vjerskim obredom i polaganjem vijenaca u Istočnom Sarajavu, odnosno Miljevićima.

Podsjetimo, u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici , proteklih godina, sa cvijećem i vijencima, okupljali su se članovi porodica stradalih i delegacija iz RS da bi obilježavali godišnjicu stradanja vojnika JNA, dok su se dan ranije okupljali Veterani minulog rata i odbrane Sarajeva i BiH okupljeni oko udruženja "Zelene beretke“.

O Dobrovoljačkoj, zbivanjima na današnji dan 92., ali i ostalim temama ovoga jutra za Novi dan govorio je Stjepan Kljuić - član predratnog i ratnog Predsjedništva Republike BiH.

Na pitanje zašto i danas nisu jednake verzije srpske i bošnjačke strane o broju žrtava u Dobrovoljačkoj ulici, Kljuić je kazao: "To je jedna laž koju su Srbi lansirali. Drugog maja kada su napali Sarajevo bilo je njihovih žrtava, a trećeg maja kada je bila razmjena poginula su tri vojnika i jedna žena muslimanka koja je radila u JNA", kazao je Stjepan Kljuić dodavši: "Tada je Fikret Abdić došao u Sarajevo. Rekao sam da mu zabrane da se pojavljuje u medijima. Fikret Abdić Babo je očekivao da će zauzeti Predsjedništvo, likvidirati Aliju i onda će on izaći i reći: Mi ostajemo u Jugoslaviji".

Kljuić je kazao da "BiH nije tragedija, BiH je samo bila u ratu".

"BiH nije tragedija, BiH je samo bila u ratu. Nemamo snage ni ljudi koji bi zaštitili jednog Iliju Jurišića. BiH da ima ijednog državnika, rekao bi Vučiću da ne dolazi u BiH bez generala Đukića koji je pobio najviše mladih", kazao je.

Također, kazao je da je "Sarajevo najviše ponizilo svoje branitelje".

"Kada mi je teško, obiđem sarajevska groblja. Mi smo u Sarajevu izdali odbranu BiH. Niko u historiji nije ponizio svoje branitelje kao Sarajevo. Imate ovih što su se nakrali, pa danas pišu pjesme. Biće Bosne, ali će period tuge i sivila dugo trajati", smatra Stjepan Kljuić.

(Ovaj tekst je prenesen sa sajta N1 od 2.5.2017)

 
Bingo efendija javlja iz Sarajva - misterijozno janje na ražnju
Srijeda, 03 Svibanj 2017 16:35

 

Zisko i janjeZisko nije, pa ko li je ondak okretatelj misterijoznog janjeta na Ferhadiji???

Bingo efendija, partajm hođa, teletualac-alim

(Na sliki ljevo je Zisko, a desno je misterijozno janje)

Klix.ba je obijavijo ovu vjest da je moj jaran okrenijo janje u Ferhadiji (citiram) - Aziz Gluščević Zisko, pjevač i dugogodišnji showman iz Goražda danas je u centru Sarajeva "okrenuo" jagnje i napravio feštu za slučajne prolaznike i turiste koji su zastajali da se fotografišu. Povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada u danas poprilično praznom Sarajevu zabave nije nedostajalo. Za to se pobrinuo popularni Zisko, koji je s prijateljima "okrenuo" jagnje i organizirao veselje na glavnoj sarajevskoj šetnici. Jagnje na ražnju bio je nezaobilazan detalj, a ulicom Ferhadija prolamala se pjesma i zvuk harmonike. Nakon što je u medijima objavljena informacija i fotografije da je Aziz Gluščević Zisko, pjevač i dugogodišnji showman, iz Goražda, povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada u Ferhadiji u centru Sarajeva "okrenuo" janje i napravio feštu za slučajne prolaznike i turiste, a što je izazvalo brojne reakcije, na Facebook-u se oglasio i Zisko:

- Dragi građani, ja nisam okrenuo janje. Ja sam naišao, a muzika i turisti su već bili tu. Neko je napisao da sam ja okrenuo janje, a ja sam samo sjedio tu. Ja sam patriota naše BiH i ne bih to sebi nikad dozvolio, napisao je Zisko na Facebook- u.

Kasnije je na Bportalu.ba i na Faktoru premijer Kantona Sarajvo Elmedin Konaković reko: “Primitivizam, urbicid urbicid, prekršaj, cirkus".

Eški premjera!

Ma, krivo mu što i on nije bijo tude da ga zapanu dva špinjetka i plećka. I pokoja hladna piva klipača! He-he-he, naučijo je Elmedin na đabića-muftića hape i cuge i janjetine na premjerske guzove. Zato je on ba popizdijo.

A evo šta kaže u mene mi jaran Zisko o svemu tome što bomba premjer Kantona Sarajvo narezlilti Elmedin Konaković.

Zisko je odlućan u ovom dematiju: “Ma nisam ja okretao janje. Gdje ću ja okretat', kad nije moja kafana. Ja sam slučajno naišao, čuo muziku i pjesmu, svratio malo, zapjevao malo... Bilo je turista iz Slovenije, Turske, Dubaija, iz Zagreba, Beograda... Oni pjevali, pa tako i ja malo bio tu, zapjev'o i zaigr'o i otiš'o. Ja sam sjeo pored vatre da se malo ugrijem. Nemam pojma ni ko je donio janje, ni da li ga je neko okretao ili je došlo pečeno. Otkud ja znam čije je janje - kazao je Zisko za Faktor.

U svom stilu je odgovorio i svima koji su se, bez prethodne provjere o tome čiji je ražanj zaista, obrušili na Ziska.

- A na koga će se obrušiti nego na mene, kad sam ondje bio najpoznatiji i najpopularniji. Niko nije bio poznatiji od mene. To je neka ljubomora. Možda ima i politike. Ne znam šta je. Nema razloga za to. Ja volim sport i muziku i mene ništa drugo i ne zanima, ni politika, ni janje. Vidio sam lijepo druženje, lijepe žene, bili su tu i turisti. Šta ja mogu što nisu bili drugi, nisam ja kriv - kazao nam je Zisko. Tako zakljućuju u Bportalu i Faktoru.

 
Bingo efendija dobio emajla sa ataćmentom
Utorak, 02 Svibanj 2017 21:10

 

DodoI Dodig se slaže sa kolegicom, gospođom Mirsadom Hadžić, da se hali ne daje ime Gorana Čengića

Bingo efendija uoči tajnog tehvida Dodigovoj neni

(na sliki je Dodo prija tajnog tehvida njegovoj najdražoj neni)

Poslo sam emajla Dodigu sa pitanjem jel on zato da se sportskoj hali u Novom Sarajvu dadne ili nedadne ime Gorana Čengića. Bio je nešto zauzet oko tajnog tehvida za njegovu rahmetli nenu. Ne voli on puno prićati o neni jerbo bi mog'o kod svojih srbova zijanit' na popularitetu zbog radi toga što je i on d'jelom musliman odnosno Bošnjak. Ima jedna tajna genetićka veza. He-he-he!

Prič'o mi je prija u Titagino vr'jeme kad nije bijo vako srbast da je plaho begenis'o svoju nenu koja ga je k'o malehnog nosala i nosala kad bi mu mater i otac otiđi na muzike a njeg ostavi s nenom pa bi on u bešiki ili dubku zakamići. Tol'ko puta je spominj'o to nosanje da sam mu znao rijet: “Eeee, vallahi billahi, žao mi je što te nije đegod glavom na beton bacila, kol'ko si dosadan sa tom tvojom nenom!!!”

Evo šta piše: “Jarane Bingo, igrali smo se kao dijetovi i uspomene ostaju. Što se tiče pitanja o hali u Novom Sarajevu (Novom Teheranu, he-he-he, moram malkice zbog mojih hajvana ovdi) apsolutno se slažem sa odlukom Komisije na čelu sa kolegicom viječnicom gospođom Mirsadom Hadžić.

Brate si mi dragi, ne valja mu ime za etnički skoro očišćeno Sarajevo, dok mi u Republici Srpskoj živimo 100% multietnički. K'o prvo ne valja mu ime, srpskasto je Goran, a da je bijo naš srbski rukometaš pa ga ubile balije - Turci nebi išlo ni ovde, naprimjer da se sportskoj hali u Boriku dadne prezime Čengić. Svako srbsko djete zna kakav je genocid i holokaust nad nama napravio njegov predak Smailaga Čengić. Jasenovac je bio mala maca prema strašnom Smailagi Čengiću.

K'o drugo, imate vi tamo nekoliko heroja koji su prije tog rukometaša zaslužili da se hali dadne njihovo ime. Na primijer, po imenu onog velikomučenika Amira Zukića, Bakirovog partijskog sekretara, koji legi bez veze, zavidni mu na kućerku što ga je napravio otkidajući od usta i što je zapošljavao djecu pripadnika svoje partije. Pa koga će, ako neće djecu partijskih kolega. Taj isti Amir Zukić je bio tajni agent odbrane Sarajeva jer se uvijek presvlačio u cursko ruho, u dimije i hod'o pokriven k'o visoka cura i k'o cura trk'o Baščaršijom. Ostali majmuni koji se nisu obukli u dimije i pokrili - njih bi gonilo hajde hajvani juriš na Trebević, na Žuč i okolo. Šef Amirov Bakir k'o pi.ka se krio u već 100% opuhanom trezoru (opuhala pare šatro Hajra Balorda, he-he-he), a Amir pravi heroj u dimijama i pod zarom laganice šeće gradom. Amira u SDA, doduše iza leđa, iz zezancije nazivaju “golema lezbejka”.

Doduše, mogli bi esdeaovci dati ime toj hali i po onom SDA-ministru što je pobjegao iz već blokiranog Sarajeva preobučen u staru nenu ihtijarku, dakle u dimije, profesorske glavuše maskirane jamenijom i velikim starinskim naočalama sa staklima kao dna od tegle. U drhtavim rukama tespih i Kuran. Pravi heroj! Iskoristio je ministarski autoritet pa ujagmio vozilo Hitne pomoći sa šoferom Srbinom, pa su se ministar i njegov zamjenik, isto Srbin, potrpali u vozilo i nagarili. Zamjenik ministra je šatro bio pratitelj stare i bolesne nene koja se zahvaljujući ministarskom autoritetu snabdjela lažnim identitetom na ime svoje majke i sa nalazima koje su mu napisali doktori (i sada živi i zdravi) prema kojim je „nena“ trebala da ide na hitno i neodloživo liječenje u Zagreb. I zaista je bilo najherojskije djelo provući se kroz sve naše linije i kroz našu teritoriju tako preobičen u nenu i dokopati se Zagreba, pa onda Švedske. To je onaj što ga u kuloarima SDA sada nazivaju Žujan-Minhauzen. Da, da, onaj lažni emeritus za Sarajevo je bio k'o fol profesor emeritus u Švedskoj, a njima gore spaldumio da je profesor emeritus u Sarajevu, pa je u Sarajevu švedski emeritus, a u Štokholmu sarajevski meritus. Prevara na dva fronta. Zaista je herojski hrabro varati u dvije države. Kako je ono moja rahmetli nena znala kazati, zapamtio sam – bardak ide na fiskiju dok se ne razbije, lažni emeritus je i gore i u Sarajevu totalno provaljen. Šveđani se koji su dugo pušili njegove lažnoemerituske dumine okrenuli su mu leđa i ne fermaju ga ni za suhu šljivu, starog lažovčinu. Ne daju mu više oko njih prismrditi. Ušutio se nešto. Prije je pisao debele knjige pune šege i budalaština, a sada je kao bubica. Mora biti da nešto sprema, stari varalica. 

Doduše, ako Mirsada Hanuma predloži i podrži da se ime poda po imenu tog ministra - nene pobjegulje – heroja odbrane Sarajeva, nemam ništa protiv. Dobro mu je ime, a i staro, bivše prezime, a kako je promjenijo prezime sviđat će se ono i Jakobu Finciju, zna on zašto. Uostalom, mislim da je najbolje dati ime pod kojim je herojski pobjegao, dakle, prije nego što je promijenio prezime.

Eto, toliko od mene.”

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • Bajramska priča
    Dobra!! Prica i svakodnevnih pouka o prijateljstvu utemeljenom na imanju novca ima na pretek, ali je... Više...
    26.06.17 22:34
    Autor - Zijo
  • Bajramska priča
    Aferim Ti za ovo, moj Nadane! Više...
    26.06.17 04:41
    Autor - Kemal Dietz
  • Bajramska priča
    Zanimljiva priča sa pomalo tužnom porukom majstorski napisana. Više...
    26.06.17 02:41
    Autor - ivan berisov
  • O generalima i generalici stra...
    bravo Sejo , ali bojim se da je to borba s jetrenjacama Više...
    23.06.17 00:56
    Autor - Yasna Avesta
  • Banalnost zla Olge Zorić
    Ako su Bošnjaci narod bez “korena”, kako pišete, onda meni, kao pojedincu valjda može biti dopušteno... Više...
    22.06.17 09:59
    Autor - Nadan Filipović
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Ово је мој последњи коментар на овом веб сајту.Опростите на сметњи. Зијо, говорим арапски језик, у н... Više...
    22.06.17 02:10
    Autor - Амир Чамџић
  • O generalima i generalici stra...
    Аутор је заиста у праву када је написао "да нема ништа горе од тога да понизиш човека". Управо тако,... Više...
    22.06.17 02:04
    Autor - Амир Чамџић
  • Banalnost zla Olge Zorić
    SRBI MORAJU DA PRIZNAJU DA POSTOJE I DR.NARODI OSIM NJIH-SRBA. ETO SRBI SU PRIZNALI 90TIH GODINA POS... Više...
    21.06.17 23:54
    Autor - ISTINA
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Amire, Vasi komentari vise zvuce kao krik, vapaj, manje kao neko utemeljeno misljenje. Nije se lahko... Više...
    19.06.17 22:32
    Autor - Zijo
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Dajte, l(ij)epo Vas molim gospon Čamdžić, nemojte više lupetati kao mitraljez maksim po diviziji. 80... Više...
    19.06.17 21:41
    Autor - Nadan Filipović
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Моје је дете умрло због неправде која је мени учињена. Više...
    18.06.17 19:50
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Специфичност ваше политике Зијо је да понижава врхунске интелектуалце, факултетски образоване људе п... Više...
    18.06.17 19:13
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Зијо, кад си већ поменуо неке личности, зашто си изоставио Фикрета Абдића? Шта мислиш да Алија Изетб... Više...
    18.06.17 18:09
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    На нека Ваша питања, претходно сам парафразирао књигу, а књига или читанка, исто значење једне речи ... Više...
    18.06.17 17:54
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Зијо у "Злочину и казни" Фјодора Михаиловића Достојевсбог млади и екстремно сиромашни студент Раскољ... Više...
    18.06.17 17:41
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Svojevremeno je nad Dzevadom Karahasanom, mislim da je jos uvijek predsjednik Udruzenja knjizevnika ... Više...
    18.06.17 13:02
    Autor - Zijo
  • Osvrt na doseljavanje stranaca...
    У тексту је поменуто исељавање под агитацијом у Србију у току Првог светског рата.То је период трого... Više...
    16.06.17 19:19
    Autor - Amir Čamdžić
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Моје мишљење је у потпуној сагласности са српском националном политиком и са оним што готово сваки ... Više...
    16.06.17 18:17
    Autor - Amir Čamdžić
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Amir moze imati svoje misljenje ali je ono u suprotnosti sa utvrdjenim cinjenicama. Samo teska indok... Više...
    15.06.17 23:51
    Autor - Zijo
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Истина Слободану Милошевићу као комунисти и Југословену није ни требало судити, можда онако "успут"... Više...
    15.06.17 10:29
    Autor - Amir Čamdžić
home search