LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Basarina prvomajska čestitka
Utorak, 02 Svibanj 2017 08:57

 

BasaraPrvomajski feudalizam

Svetislav Basara, Beograd

Vidim da je Komentar Danasa, uzibrećen usponom i sve većom popularnošću takozvanog antivakcinacionog pokreta - koji je u svetu već postigao sjajne rezultate u masovnom usmrćivanju dece - postavio filozofsko pitanje: "Živimo li u srednjem ili XXI veku?"

Uz opasku da bi se - uzimajući u obzir u kom pravcu stvari idu - antivakcinacionom pokretu uskoro mogao pridružiti i pokret za zabranu pranja ruku lekarima (vidi jučerašnju kolumnu), Komentaru Danasa skrećem pažnju da se okane zablude da protok vremena obavezno donosi progres i da utuvi da svako društvo živi u "veku" koji samo odabere.

Naše se društvo davno i "više nego ubedljivo" većinski opredelilo za srednji vek, tako da smo mi u srednjovekovlju takoreći svoji na svome, samo što se - zahvaljujući podmuklim zaverama Vatikana, Kominterne, Brisela i Vašingtona - teritorija Srbije baš i ne poklapa sa granicama Dušanovog carstva i što umesto zlatnim, (sve skuplja) govna jedemo aluminijumskim kašikama, a uskoro ćemo i drvenim.

Ali ima tu jedno "ali". Ako mene pitate, car Dušan i njegovo carstvo uopšte nisu živeli u srednjem, nego u svom (XIV) veku - "srednji vek" je ideološka patka novijih vremena - i u tom veku su i car Dušan i njegovo carstvo bili vrlo savremeni, mnogo savremeniji od naših savremenih dušančića, njihovih vazala i - viđi vraga - njihovih oporbenika, opozicionih velikaša, koji u suštini nemaju ništa protiv političkog sistema modernog feudalizma, samo im nije pravo što suverena feudalna vlast nije u njihovim rukama.

Apsolvirali smo u prethodnim nastavcima da se euromodernisti i liberali, istog trenutka kada se dokopaju vlasti, pretvaraju u srednjovekovne feudalce, ali nismo apsolvirali zašto to čine, pa ćemo to učiniti u prvomajskoj kolumni.

Zato što nemaju računa da nešto promene, eto zašto! Kada se iz oporbenih presele u prezidencijalne, skupštinske i vladine mutlake, liberalni euromodernisti brzo ukače dve stvari, ponajpre da je izvođenje Srbije iz srednjovekovlja ekstremno naporan, a bogme i opasan posao - može se zato dobiti i metak u leđa - a potom da podilaženje srednjovekovnoj psihologiji značajno povećava račune u off shore bankama, dibidus smanjuje napore i istovremeno ukida svaku odgovornost.

Sve što - u pauzama karanja kurvi i mažnjavanja para - srpski državnici (svih boja) moraju da "urade" jeste da iza glasa brane "dostojanstvo" Srba i Srbije, da idu sa daće na daću, da se prepičkavaju sa (istim kao oni) albanskim i hrvatskim kaunterpartima i zato me sad dobro poslušajte, đuturumi. Osim autsajdera, Čanka i Belog Preletačevića, na prezidencijalnim izborima svi su ostali kandidati pričali istu srednjovekovnu priču.

Srećan vam u to ime Prvi maj, praznik rada.

(Tekst je prenesen iz lista DANAS od 29.4.2017.)

 
Dioptrija Teofila Pančića
Ponedjeljak, 01 Svibanj 2017 19:01

 

Teofil Pančić„Makedonski scenario“ i srpska posla

Teofil Pančić, Beograd

„Građani mogu da budu spokojni, podigli smo borbenu gotovost“ - izjavio je, s uobičajenom (melo)dramatskom crtom u intonaciji, premijer Srbije Aleksandar Vučić, i tako po svoj prilici mnoge građane onespokojio, jer kada se negde „podiže borbena gotovost“ to obično znači da nešto ozbiljno nije u redu. A građani ionako sve do tada nisu ni bili svesni da je možda bilo razloga da budu nespokojni, ne pre nego što su Vučić i saradnici učinili sve da im povrate spokojstvo, za koje smo već napomenuli da nije ni bilo narušeno... i tako u krug.

Ispade nekako prilično zagonetna, čak i paranormalna stvar, to sa (ne)spokojstvom u Srbiji. Poznato je da je Srbija „sidro stabilnosti na Balkanu“, tako da građani ionako nemaju nikakvih razloga za uznemirenost. Međutim, u komšiluku Srbije stvari ne stoje tako blistavo: evo, recimo, izgleda da se u susednoj Republici Makedoniji upravo ostvaruje “makedonski scenario” – na koji su nas Vučić i njegovi pobočnici odavno upozoravali, a mi smo ih olako shvatali – što je, doduše, s jedne strane sasvim logično (jer, zaboga, gde je „makedonskom scenariju“ prirodnije mesto nego u Makedoniji?), ali je s druge i uzmemiravajuće, jer bi taj „makedonski scenario“ – kako i priželjkuju neprijatelji svih boja – mogao da se prelije s ove strane granice, a onda zbogom stabilnosti i ostalim divotama Vučićeve Srbije...

Ako ste se malo pogubili u meandrima ove logike, ako ne uspevate da pratite radnju i ako brkate likove, ne krivite sebe. Nego „scenariste“. Koji, gle, uopšte ne moraju da budu „makedonski“. Šef scenarističkog tima se, doduše, zove Aleksandar, ali makedonski ipak nije.

Hajde da malo raspetljamo ono što smo zapetljali, to jest, verno preneli tuđe „zapetljancije“. Aktuelnim nasilnim političkim nemirima u susednoj Makedoniji prethodili su parlamentarni izbori. Do sada vladajuća VMRO-DPMNE osvojila je 51 mandat, opoziciona Socijaldemokratska stranka Makedonije (SDSM) 49, nekoliko partija etničkih Albanaca ukupno 20 mandata. Partija Nikole Gruevskog do sada je vladala u koaliciji s Albancima (pre svega DUI), ali nisu uspeli da sklope sporazum o daljoj saradnji, jer su se ovi priklonili SDSM. Ništa neobično, svakodnevna stvar u demokratijama: kolicije nastaju i nestaju, nema tu „crkvenih brakova“.

 
Historijski retrovizor
Nedjelja, 30 Travanj 2017 20:23

 

TitoJosip Broz Tito i nacionalni indentitet Muslimana u BiH – dva viđenja (3)

Dr Husnija Kamberović

Valja postaviti pitanje šta je tokom 1960-ih Tito stvarno mislio o pitanju nacionalnog identiteta Muslimana. Analiziranjem njegovih govora i konkretne političke akcije iz toga razdoblja može se zaključiti da je on sredinom 1960-ih doista ne samo formalno podržao proces priznavanja nacionalnog ideniteta Muslimana nego je taj proces smatrao veoma važnim za realizaciju vlastite političke strategije jačanja političkih periferija koje je smatrao važnim saveznicima u procesu očuvanja jugoslavenske države. Naime, Tito je tokom 1960-ih godina podsticao jačanje političkih periferija u Jugoslaviji (Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo, Vojvodina) kako bi stvorio određenu političku ravnotežu u odnosu na dva snažna politička centra čija je konfrontacija bila opasnost za opstanak jugoslavenske države. Tito je podržavao sve političke procese koji su vodili jačanju tih političkih periferija, a priznanje zasebnog nacionalnog identiteta Muslimana, te ublažavanje odnosa prema zapadnohercegovačkim Hrvatima, uz nešto snažniju podršku obnovi Bosanske krajine nakon katastrofalnog potresa koncem 1969, vodilo je čvršćoj integraciji Bosne i Hercegovine, čije je političko vodstvo tokom 1970-ih bilo najvjerniji Titov suradnik u Jugoslaviji. (Husnija Kamberović, “Josip Broz Tito i političko rukovodstvo Bosne i Hercegovine od sredine šezdesetih do sredine sedamdesetih godina 20. stoljeća”, Tito i Bosna i Hercegovina. Zbornik radova, Sarajevo 2006, 202.

Prema nekim tvrdnjama, Tito je tokom 1960/61. podržao koncept afirmacije muslimanskog nacionalnog identiteta, i to na jednom sastanku u CK SKJ kada je Uglješa Danilović težnju Muslimana da se deklariraju kao nacionalna zajednica jednostavno proglasio nacionalizmom. Replicirao mu je Avdo Humo, navodeći niz argumenata u korist muslimanskog nacionalnog identiteta, a Tito je podržao Humin stav da nije u pitanju nacionalizam nego prosto iskazivanje nacionalne posebnosti. Miko Tripalo, koji je prisustvovao tom razgovoru, izjavio je da je to “bilo prijelomno – iako nigdje tako nešto nije zapisano – za promjenu stava o Muslimanima kao posebnoj nacionalnoj grupaciji”. (Josip Šentija, Razgovori s Mikom Tripalom o hrvatskom proljeću, Zagreb 2005, 107-108.

Koncem 1960-ih Tito se dotakao pitanja Muslimana odgovarajući na zdravicu Džemala Bijedića na večeri 2. decembra 1969. povodom izbora za počasnog člana ANUBIH-a. On se zahvalio na izboru naglašavajući pozitivnu ulogu koju Akademija treba imati u “razvitku vaše zemlje u svakom pogledu, a što je naročito važno to što sam ja već rekao i u pristupnoj riječi naročito je važno da gajite bratstvo i jedinstvo u vašoj republici. Ovdje imate tri glavne nacionalnosti, to su Srbi, Hrvati i Muslimani. Razumije se da raskrojavam (?), da krojim (?) sada tu da li su Muslimani nacionalnost ili šta su … To ćemo … vi ste meni se čini jedna republika koji ćete kreirati jednu jugoslovensku ne naciju nego jugoslovensku zajednicu (aplauz) socijalističku zajednicu u svakom pogledu, da budu i društveni odnosi koji odgovaraju jednoj socijalističkoj zajednici”. (Arhiv Jugoslavije, Kabinet Predsjednika Republike, II-1, Odgovor predsednika Tita na zdravicu Džemala Bijedića na večeri u Sarajevu.

 
Bingo efendija o hali iz Novog Sarajva
Subota, 29 Travanj 2017 22:13

 

Mirsada HadžićMirsada hanuma Hadžić mi izijavila izijavu!!!!

Na sliki: hazreti Mirsada hanuma Hadžić u nama nam vjećnica koja se pravo sriktala i nabakamila za ovu izijavu koju je meni izijavila

Bingo efendija, uzimatelj izijave od Mirsade

Mirsada hanuma: “Hej ba Bingo-efendija, ja sam bila pravo zbunita. Nadigla sa golema frkuša nanas koji smo demokratski glasali protiv da budne naša sportska haaala imena Goran Čengić a oto je naše pravo da glasamo slobodno kakav je svijetski trend jerbo kakoćemo u Evropu ako nejma demokratije i slobode glasanja. Neg' velim ti oćinjeg mi vida da bi ja bo'me glasala da se dvorani poda ime od otog rukometaša za kojeg ja nisam ćula, a'l mu dragi efendija nešta ne valja ime. Meni lićno ono se osobno ne sviđa. Nebegenišem mu ime!!! Pa eto. He-he-hE!!!

Doćim, da se on na primjer zove Suvad ko u mene mi kolega vijećnik Suvad Spahović …he-he-he… ja bi izatrke glasala da se pušća dat' njegovo mu ime, al' 'vako – okej mu je prezime Čengić k'o prdsjednik od Sabora u nama nam Islamske zajenice, al' Goran, eeee…nemere ba, vlaško mu ime totale i frontale pa bi to morda moglo uzbihuzirit' građane Novog Sarajva koje ja džematile zastupam k'o moju bazu il' moj narod doduše mi svi smo Bakirev narod a ovi iz Novog Saraj'va su moj narod.

Doćim, hvala tebi poštovati alime Bingo efendija. Ti si meni plaho puno pomogo u ovom mom za mozak mi i srdašce niježno, teretu. Pade mi kamen sa srceta! Fala ti đe ćuo i đe ne ćuo što mi reće da Goran na arapskom znaći Hasan. Odlično. Poguraću druge ćlanove od u mene mi komisije da damo sportskoj hali ima “Hasan Čengić” a šta sprevedeno znači isto ko Goran Čengić. Svi će biti hepi. I raja naša glasači, i Islamska zajednica, a bome i u nama nam hazreti prdsjenik od Sabora IZ-e, naš Hasan, a to je na arapskom Goran.

Joooj, šta bi mi brez naših alima – teletualaca.  

A vako da budne Goran Čengić, nemere ba ljudi, biobi oto pravi zbunjitis.

 
Riješit problem imena sportske hale u Novom Sara'jvu!!!
Subota, 29 Travanj 2017 20:07

 

Mirsada HadžićMirsada hanuma Hadžić mi izijavila izijavu!!!!

Na sliki: hazreti Mirsada hanuma Hadžić u nama nam vjećnica koja se pravo sriktala i nabakamila za ovu izijavu koju je meni izijavila

Bingo efendija, uzimatelj izijave od Mirsade

Mirsada hanuma: “Hej ba Bingo-efendija, ja sam bila pravo zbunita. Nadigla sa golema frkuša nanas koji smo demokratski glasali protiv da budne naša sportska haaala imena Goran Čengić a oto je naše pravo da glasamo slobodno kakav je svijetski trend jerbo kakoćemo u Evropu ako nejma demokratije i slobode glasanja. Neg' velim ti oćinjeg mi vida da bi ja bo'me glasala da se dvorani poda ime od otog rukometaša za kojeg ja nisam ćula, a'l mu dragi efendija nešta ne valja ime. Meni lićno ono se osobno ne sviđa. Nebegenišem mu ime!!! Pa eto. He-he-hE!!!

Doćim, da se on na primjer zove Suvad ko u mene mi kolega vijećnik Suvad Spahović …he-he-he… ja bi izatrke glasala da se pušća dat' njegovo mu ime, al' 'vako – okej mu je prezime Čengić k'o prdsjednik od Sabora u nama nam Islamske zajenice, al' Goran, eeee…nemere ba, vlaško mu ime totale i frontale pa bi to morda moglo uzbihuzirit' građane Novog Sarajva koje ja džematile zastupam k'o moju bazu il' moj narod doduše mi svi smo Bakirev narod a ovi iz Novog Saraj'va su moj narod.

Doćim, hvala tebi poštovati alime Bingo efendija. Ti si meni plaho puno pomogo u ovom mom za mozak mi i srdašce niježno, teretu. Pade mi kamen sa srceta! Fala ti đe ćuo i đe ne ćuo što mi reće da Goran na arapskom znaći Hasan. Odlično. Poguraću druge ćlanove od u mene mi komisije da damo sportskoj hali ima “Hasan Čengić” a šta sprevedeno znači isto ko Goran Čengić. Svi će biti hepi. I raja naša glasači, i Islamska zajednica, a bome i u nama nam hazreti prdsjenik od Sabora IZ-e, naš Hasan, a to je na arapskom Goran.

Joooj, šta bi mi brez naših alima – teletualaca.

A vako da budne Goran Čengić, nemere ba ljudi, biobi oto pravi zbunjitis.

 
Osvrt Hamze Ridžala
Subota, 29 Travanj 2017 09:59

 

Izrael100 godina od Balfourove deklaracije - Britanci su udarili temelj državi Izrael

Hamza Ridžal, Sarajevo

Tokom 19. stoljeća među evropskim Jevrejima budi se ideja o nacionalnoj državi, obećanoj u biblijskom narativu, u kojoj bi živjeli isključivo Jevreji. Na toj ideji nastao je i cionistički pokret čijim se formalnim osnivačem smatra Theodor Herzl 1897. godine. Pokret je dobio ime po brdu Cion, na kojem se nalazio Jeruzalemski hram, a imao je za cilj ujedinjenje Jevreja u dijaspori i njihov povratak u mitsku zemlju Izrael. Budući da je pokret neumorno radio na ostvarenju svoje ideje, a podržan snažnim lobijem utjecajnih Jevreja u Evropi i Americi, broj Jevreja u Palestini povećao se s 11% iz 1922, a na 30% 1942. godine. Godine 1947., rezolucijom UN-a, područje Palestine podijeljeno je na arapsku i jevrejsku državu, a Jeruzalem je trebao biti pod međunarodnom upravom.

Nakon što je Ben Gurion proglasio Izraelsku državu 1948. godine, izbija Arapsko-izraelski rat, u kojem su Egipat, Sirija, Libanon i Jordan poslali vojnu pomoć Palestincima. Ipak, pomoć je bila nedovoljna, pa izraelska vojska pobjeđuje nakon petnaest mjeseci rata. Pritom je Egipat dobio pojas Gaze, a Jordan Zapadnu obalu.

Godine 1967. Izrael pokreće Šestodnevni rat, u kojem je za samo šest dana okupirao Gazu, Sinajski poluotok, Zapadnu obalu, Golansku visoravan i palestinski dio Jeruzalema. Tada su uspostavljene granice koje i danas u Izraelu važe kao prostor te države. Prema procjenama UN-a, nakon Šestodnevnog rata, protjerano je iz svojih domova 711.000 Palestinaca, dok je 600.000 Jevreja iz arapskih zemalja emigriralo u Izrael.

Iako je država Izreal proglašena 1948. godine, prvi zvanični državni dokument koji poziva na uspostavljanje Izraela nastao je trideset godina ranije, a izdala ga je Velika Britanija. Riječ je o Balfourovoj deklaraciji, objavljenoj 2. novembra 1917. godine. U svega 117 riječi podržane su kristalno jasno aspiracije Jevreja za stvaranje Izraela.

Jedan narod obećao je drugom narodu zemlju trećeg naroda

Balfourova deklaracija, ustvari, pismo je koje je Arthur James Balfour, minister vanjskih poslova Velike Britanije, poslao lordu Walteru Rothschildu, vođi jevrejske zajednice u Engleskoj. Nakon uvodnog pozdrava, Balfourd piše: “Vlada Njegovog Visočanstva gleda s blagonaklonošću na stvaranje nacionalnog ognjišta u Palestini za jevrejski narod i uložit će najveće napore kako bi olakšala postizanje tog cilja, pri čemu treba jasno razumjeti da neće biti učinjeno ništa što bi moglo krnjiti građanska i vjerska prava postojećih nejevrejskih zajednica u Palestini, ili prava i politički položaj koji Jevreji uživaju u ma kojoj drugoj zemlji.”

Pismo završava porukom: “Bio bih Vam zahvalan kada biste prenijeli ovu deklaraciju Cionističkoj federaciji.”

 
Balinsko-papanske igre bez granica
Petak, 28 Travanj 2017 14:54

 

Robert PlešeSvaka čast Roberte, vidi se da si gradska raja, a ne balijetina ili papčina kao neke šup.ine iz “komisije”

Nadan Filipović

(na fotografiji je gradska raja Robert Pleše kojeg je zapalo da sjedi u komisiji sa papanima i balijetinama)

Povodom objave informacije u medijima da općinska komisija za mjesne zajednice nije dopustila imenovanje sportske dvorane po Goranu Čengiću, oglasio se Robert Pleše (Naša stranka), vijećnik NS-a u Novom Sarajevu.

„Navod se odnosi na sjednicu komisije u prethodnom mandatu 2012-2016, kada je razmatrano pitanje, a imena članova komisije koja su navedena su iz novog saziva 2016-2020. u kojem se o ovom pitanju nije diskutovalo. Riječ je o komisiji za mjesne zajednice, koja nema ovlašćenje da daje ime dvorani i njeno mišljenje nije obavezujuće. Nažalost, većina u toj komisiji nije podržala prijedlog da dvorana nosi ime po Goranu Čengiću, ali konačnu i jedinu relevantnu riječ o imenu dvorane donosi Općinsko vijeće, koje to već na jednoj od idućih sjednica može uraditi”, kaže Pleše.

“Što se tiče stava Naše stranke i mene kao njenog vijećnika – 2013. je naša vijećnica Sanja Lazar pokrenula inicijativu da dvorana nosi ime po Goranu Čengiću, i to kao ispravnu stvar podržavamo i danas“, dodao je.

Pleše je kazao da “službenici iz Općine Novo Sarajevo, koji su plasirali ove navode i neopravdano, možda čak i zlonamjerno prebacili odgovornost sa SDA-ove većine u Općinskom vijeću na članove komisije – moraju snositi odgovornost, jer je ovim navodima i pogrešnim adresiranjem nadležnosti napravljena pomutnja i politikantska predstava koje nisu dostojne sjećanja na Gorana Čengića“.

„Na idućoj sjednici Općinskog vijeća, vijećnice i vijećnici Naše stranke će tražiti informaciju o provedenom procesu od strane komisije, jer nikakav zvaničan stav ove komisije nije došao na Općinsko vijeće, i na koncu da nam se inicijativa da na glasanje. Pozivam sva odgovorna lica u Općini, kao i javnost, da zajedno i dostojanstveno uradimo ispravnu stvar i privedemo kraju proces imenovanja dvorane po Goranu Čengiću“, zaključio je Pleše.

 
Podsjećanje na jednog divnog čovjeka
Četvrtak, 27 Travanj 2017 20:40

 

Goran ČengićKome smeta Goran Čengić????

Postoji nešto što se zove Komisija za odnose s mjesnim zajednicama i javna priznanja Općinskog vijeća Novo Sarajevo. Čine je izvjesni Robert Pleše, Mirsada Hadžić, Elvir Gušo, Suvad Spahović, Šefik Kuka i Adem Olovčić.

Zapamtite ta imena.

E, ta je komisija zaključila da sportska dvorana u sarajevskom naselju Grbavica ne treba nositi ime po Goranu Čengiću, već da se treba zvati po teritoriji na kojoj se nalazi. Komisija, tako, maštovito smatra da dvoranu treba nazvati Novo Sarajevo, iako je načelnik ove općine Nedžad Koldžo već odavno tražio da se dvorana nazove imenom sarajevskog heroja i iako su takvu inicijativu pokrenuli i lokalni zastupnici Naše stranke.

Komisija smatra drugačije očito ne znajući ko je bio Goran Čengić. Evo prilike da ih podsjetimo.

Dakle, Goran Čengić bio je rukometni reprezentativac Jugoslavije, član sarajevske Bosne, osvajača kupa bivše države. Goran Čengić okončao je svoj život pod kamom Veselina Vlahovića Batka, zloglasnog četničkog ubice iz okupirane Grbavice. Goran Čengić završio je studij na Likovnoj akademiji i živio na Grbavici sa suprugom i dvoje djece kada je Batko upao u stan doktora Husnije Ćerimagića, Goranovog prvog komšije. Nakon što je čuo vriske, Goran silazi i spasava doktora od sigurne smrti, no, Batko se vraća i odvodi ih obojicu u nepoznato. Goranovo tijelo ekshumirano je tek nekoliko godina po reintegraciji Grbavice. Supruga i djeca, srećom, to nisu vidjeli. Nekoliko dana prije ubistva, nakon što im je granatiran stan, otišli su s Grbavice. U slobodni dio Sarajeva spremao se i Goran. Razmjena je već bila dogovorena. Vlahović je Goranovo iskasapljeno tijelo bacio u potok.

Goranova pokojna majka Nataša porijeklom je iz partizanske porodice. Sa svojim suprugom Feridom Čengićem Fićom, prvim sarajevskim gradonačelnikom nakon Drugog svjetskog rata, upoznala se dok su oboje bili u partizanima.

Imali su trojicu sinova. Ferid Čengić preživio je višegodišnju torturu na Golom otoku. Goranov ujak Miodrag Kovačević spasio je od četničke kame na desetine Bošnjaka u Gacku, o čemu je svjedočio Mostarac Midhat Ćimić. Trebinjac Srđan Aleksić Goranov je daljnji rođak.

Sve to nije bilo dovoljno “komisiji” da dvoranu nazovu po Goranu Čengiću, heroju koji u svom Sarajevu nema ni ulicu, ni bistu, ni dvoranu.

(Preneseno iz časopisa STAV, broj 112-113, 2017 uz dopuštenje urednika gospodina Mursela Filipa Begovića koje se najljepše zahvaljujemo.)

 
Bosanski ljudi - skoro zaboravljeni "prvi" atentator
Srijeda, 26 Travanj 2017 18:48

 

Muhamed MehmedpašićMuhamed Mehmedpašić (1887 – 1943) – nesuđeni prvi atentator „Crne ruke“

Pripremio: Nadan Filipović

U subotu 28.jula 1914. godine nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofija Chotek von Chotkowa, koja je bila u uznapredovalom stepenu trudnoče, vozom su stigli u Sarajevo. General Oskar Potiorek, guverner provincije Bosne i Hercegovine, dočekao ih je na željezničkom kolodvoru kako bi ih odveo na svečani prijem u Gradsku vijećnicu. U prvom autobomilu vozili su se Fehrim-efendija Čurčić, tadašnji sarajevski gradonačelnik i dr Gerde, načelnik policije. Franjo Ferdinand i Sofija su bili u drugom automobilu s Oskarom Potiorekom i grofom von Harrachom. Veliki propust organizatora posjete nadvojvode Ferdinanda bila je činjenica da je krov automobila u kojem su se vozili on i supruga bio spušten kako bi okupljeni narod imao što bolji pogled na ugledne goste. Nekoliko pripadnika "Crne ruke", kamuflažno prekrštenih u pripadnike „Mlade Bosne“, čekalo je duž rute kojom su trebali proći nadvojvoda Ferdinand sa suprugom, kao i visoka pratnja. Svakome od atentatora bilo je određeno da ubiju prestolonasljednika kada automobilom naiđe do mjesta gdje se neki od atentatora nalazi.

U Beogradu je za prvog atentatora koji je trebao obaviti „posao“ određen Muhamed Mehmedbašić. On je stajao ispred zgrade Austro-mađarske banke, ali nije pucao kada je naišlo vozilo sa nadvojvodom i njegovom suprugom. Kasnije je Muhamed Mehmedbašić na suđenju izjavio je kako je ispred njega stajao policajac, te se u tom odlučnom momentu prepao da će biti savladan i uhapšen prije nego što ispali hitac, a to bi, po njemu, upropastilo sve šanse drugim „kolegama“ atentatorima.

Slijedeći po redu bio je Nedeljko Čabrinović. On je nešto iza deset sati bacio bombu na nadvojvodino vozilo. Međutim, nadvojvodin vozač koji je vidio kako nešto leti prema vozilu ubrzao je te je bomba eksplodirala ispod kotača automobila koji se nalazio iza onog u kojem se nalazio nadvojvoda. Tada su ozbiljno ranjene dvije osobe koje su se nalazile u autobomilu iza vojvodinog - Eric von Merizzi i grof Boos-Waldeck. Šrapneli bombe pogodili su i desetak promatrača. Nakon neuspješnog bacanja ručne bombe Čabrinović je progutao cijanid i skočio u Miljacku. Međutim, četiri čovjeka su ga slijedila (među kojima i dva detektiva) i uspjeli su ga uhvatiti. Otrov (kalium cijanid) bio je u formi praha pa nije djelovao kako treba, te je Čabrinoviću izazvao samo opekline u ustima i ždrijelu. Čabrinović je odmah odveden u zatvor. Nakon tog pokušaja atentata prestolonasljednikov vozač Franz Urban Franz provezao je automobil velikom brzinom pored ostalih atentatora pa oni i nisu pokušali napasti nadvojvodu.

Nakon svečanog prijema u Gradskoj vijećnici nadvojvoda se raspitivao za osobe ranjene u atentatu. Kada su mu rekli da se ranjenici još nalaze u Državnoj bolnici na Koševu inzistirao je da ih posjeti. Pripadnik nadvojvodine svite barun Morsey rekao je nadvojvodi kako bi to moglo biti opasno, ali je Oskar Potiorek, koji je u stvarnosti bio odgovoran za sigurnost kraljevskog para, nonšalantno odgovorio: „Zar vi mislite da je Sarajevo puno atentatora?“

 
Jakob Finci je odredio razumnu cifru za isplatu odštete sarajevskim Jevrejima
Srijeda, 26 Travanj 2017 11:02

 

Jevreji u SarajevuKritike iz Izraela: BiH i Poljska su jedine države u Evropi koje nisu obeštetile Jevreje i vratile im imovinu oduzetu tokom Holokausta

Ovo pitanje postavili su iz Izraelskog vijeća za vanjske odnose i srpskom članu i predsjedavajućem Predsjedništva BiH Mladenu Ivaniću tokom njegovog boravka u Jerusalemu

Bosna i Hercegovina i Poljska jedine su dvije evropske zemlje koje nisu napravile nijedan korak kako bi obeštetile Jevreje i vratile im imovinu oduzetu tokom Holokausta, navodi se u studiji objavljenoj u Izraelu.

U studiji pod nazivom "Povrat nepokretne imovine tokom Holokausta" (The Holocaust /Shoah/ Immovable Property Restitution Study) analizirano je jesu li bivše komunističke zemlje Istočne Evrope provele Terezinsku deklaraciju iz 2009. koju je potpisalo 46 zemalja, a koja se odnosi na povrat imovine, piše The Times of Israel.

- Više od 70 godina nakon Holokausta značajan dio nepokretne imovine koja je oduzeta Jevrejima nije vraćena – navodi se u studiji koja je objavljena na Dan sjećanja na Holokaust.

Posebna kritika upućena je Bosni i Hercegovini te Poljskoj koje, za razliku od drugih zemalja potpisnica Terezinske deklaracije, nisu čak niti donijele zakone o ovom pitanju.

- U Poljskoj je procentualno ubijeno najviše Jevreja u Evropi. Šest miliona Jevreja ubijeno je tokom Holokausta uoči i tokom Drugoga svjetskog rata. Tri miliona Jevreja ili oko 90 posto jevrejske populacije ubijeno je nacističkim logorima u Poljskoj – navodi se, između ostalog u studiji.

U Terezinskoj deklaraciji se, između ostalog, navodi da bi imovina koja je oduzeta od Jevreja tokom i nakon Drugoga svjetskog rata trebala dati preživjelima ili se koristiti za obrazovanje današnjih generacija o Holokaustu.

Ovo pitanje postavili su iz Izraelskog vijeća za vanjske odnose i srpskom članu i predsjedavajućem Predsjedništva BiH Mladenu Ivaniću tokom njegovog boravka u Jerusalemu.

Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice BiH, kazao je tada za Faktor da je pred Drugi svjetski rat u BiH živjelo oko 14.000 Jevreja koji su većinom izgubili i život i svoju imovinu.

- U BiH je živjelo oko 14.000 Jevreja 1941. Ako je svaka jevrejska familija imala najmanje jedan stan ili kuću, to je oko 4.000 stambenih objekata. S druge strane, veći dio tih Jevreja je imao neki biznis, imalo je svoje radnje ili proizvodne pogone. Sve je to konfiskovano. Ako se počne na tome ozbiljno raditi, onda ćemo morati početi i ozbiljno računati. Ukupna procjena vrijednosti imovine koja je nacionalizirana u BiH je između deset milijardi i 15 milijardi eura. Ako je 20 posto te imovine jevrejsko, onda su tri milijarde eura neka razumna cifra – kazao je Finci koji je tom prilikom istaknuo da je većina zgrada od Vječne vatre do Marijinog dvora bila u vlasništvu Jevreja.

(Preneseno sa sajta SLOBODNA BOSNA, 25.4.2017)

 
Šprehen zi dojć???
Utorak, 25 Travanj 2017 11:58

 

KlozetFaketaaaaa…..Faketaaaaa….draga sestro pomagaaaaj!

Nadan Filipović

Irfan iz Banja Luke, svima znan kao Irfo ili Irfica, doputovao sestri Faketi u Augsburg gdje je Faketa radila u tekstilnoj fabrici Merian – Die Augsburger Stofffabriken. Sestra k'o sestra, Faketa se baš obveselila bratovom dolasku. Ostaće Irfo jednu punu heftu. Kad se Irfo odmorio od dugačka puta Faketa se odlučila da bratu pokaže Augsburg i bližu okolicu, da ga baš pravo provoda, da se brat nauživa, a i da se ona makar nakratko opusti od stresnog rada u veoma zahtjevnoj fabrici. Nije šala, uzela je heftu od Urlauba (godišnjeg odmora) da može svo to slobodno vrijeme biti s bratom koji nije znao ni riječi njemačkog.

I bi tako. Obišli su gradsku vijećnicu (Rathaus), svjetski poznatu Schäzlerpalais, Textil- und Industriemuseum, najpoznatije gradske trgove, ali sve to Irfi nije baš bilo zabremedet. Doduše, obradovao se kad ga je Faketa odvela u zoološki vrt prepun njemu nikad viđenih životinja, a takođe kad su obišli tržnicu (Stadtmarkt) gdje se Irfo ibretio cijenama voća i povrća. Helem, kad su se nahodali Faketa predloži da odu ručati u poznati gurmanski restoran “Papageno”. Irfo odmah pristade jer je bio dobro ogladnio hodajući.

Faketa je od ranije znala da je Papageno jako lijep restoran sa finom hranom i ne baš pretjeranim cijenama. Posreći im se da nađu slobodan stol za dvije osobe. Došeta konobar, uvali im jelovnike u ruke, a Irfo samo bleji jer pojma nema šta je šta. Sve na njemačkom. Faketa mu je objasnila koja su jela na izboru, a oprezni Irfo se odluči za bistru supu od goveđeg repa, biftek sa prilozima i veliku porciju sladoleda kao desert. Faketa, stara cura, jako je držala do linije, pa naruči neko lagano jelo od piletine.

Lijepo ručaše, a Irfo sve to zali sa dvije velike pive. Taman su se spremali da krenu, a Irfi natuži da “ide spram sebe” - na halu. Iskrsnu problem. Gdje je hala? Gdje god da je, kad čovjeku natuži, svaka mu je daleko. Naime, velika porcija sladoleda, a nakon nje dvije krigle led-ledene pive, nisu najbolja kombinacija za nenavikao stomak.

Faketa se nasmija i povede Irfu do odjelka sa klozetima. Veli mu: “Ha'de ba buraz, isto k'o kod nas. Evo, ovdje đe je nacrtat čo'jek to ti je muški, a ovdje, đe je na vratima nacrtata ženska sa suknjom, to ti je za ženskinje. Uđi l'jepo u muški, ja ću u ženski – samo da piškim – pa ću te čekati za stolom da sve obaviš. Jel ti jasno?

-Jaštaradi! Nejma greške! Sve znam! Eto me brzo.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • Bajramska priča
    Dobra!! Prica i svakodnevnih pouka o prijateljstvu utemeljenom na imanju novca ima na pretek, ali je... Više...
    26.06.17 22:34
    Autor - Zijo
  • Bajramska priča
    Aferim Ti za ovo, moj Nadane! Više...
    26.06.17 04:41
    Autor - Kemal Dietz
  • Bajramska priča
    Zanimljiva priča sa pomalo tužnom porukom majstorski napisana. Više...
    26.06.17 02:41
    Autor - ivan berisov
  • O generalima i generalici stra...
    bravo Sejo , ali bojim se da je to borba s jetrenjacama Više...
    23.06.17 00:56
    Autor - Yasna Avesta
  • Banalnost zla Olge Zorić
    Ako su Bošnjaci narod bez “korena”, kako pišete, onda meni, kao pojedincu valjda može biti dopušteno... Više...
    22.06.17 09:59
    Autor - Nadan Filipović
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Ово је мој последњи коментар на овом веб сајту.Опростите на сметњи. Зијо, говорим арапски језик, у н... Više...
    22.06.17 02:10
    Autor - Амир Чамџић
  • O generalima i generalici stra...
    Аутор је заиста у праву када је написао "да нема ништа горе од тога да понизиш човека". Управо тако,... Više...
    22.06.17 02:04
    Autor - Амир Чамџић
  • Banalnost zla Olge Zorić
    SRBI MORAJU DA PRIZNAJU DA POSTOJE I DR.NARODI OSIM NJIH-SRBA. ETO SRBI SU PRIZNALI 90TIH GODINA POS... Više...
    21.06.17 23:54
    Autor - ISTINA
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Amire, Vasi komentari vise zvuce kao krik, vapaj, manje kao neko utemeljeno misljenje. Nije se lahko... Više...
    19.06.17 22:32
    Autor - Zijo
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Dajte, l(ij)epo Vas molim gospon Čamdžić, nemojte više lupetati kao mitraljez maksim po diviziji. 80... Više...
    19.06.17 21:41
    Autor - Nadan Filipović
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Моје је дете умрло због неправде која је мени учињена. Više...
    18.06.17 19:50
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Специфичност ваше политике Зијо је да понижава врхунске интелектуалце, факултетски образоване људе п... Više...
    18.06.17 19:13
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Зијо, кад си већ поменуо неке личности, зашто си изоставио Фикрета Абдића? Шта мислиш да Алија Изетб... Više...
    18.06.17 18:09
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    На нека Ваша питања, претходно сам парафразирао књигу, а књига или читанка, исто значење једне речи ... Više...
    18.06.17 17:54
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Зијо у "Злочину и казни" Фјодора Михаиловића Достојевсбог млади и екстремно сиромашни студент Раскољ... Više...
    18.06.17 17:41
    Autor - Амир Чамџић
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Svojevremeno je nad Dzevadom Karahasanom, mislim da je jos uvijek predsjednik Udruzenja knjizevnika ... Više...
    18.06.17 13:02
    Autor - Zijo
  • Osvrt na doseljavanje stranaca...
    У тексту је поменуто исељавање под агитацијом у Србију у току Првог светског рата.То је период трого... Više...
    16.06.17 19:19
    Autor - Amir Čamdžić
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Моје мишљење је у потпуној сагласности са српском националном политиком и са оним што готово сваки ... Više...
    16.06.17 18:17
    Autor - Amir Čamdžić
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Amir moze imati svoje misljenje ali je ono u suprotnosti sa utvrdjenim cinjenicama. Samo teska indok... Više...
    15.06.17 23:51
    Autor - Zijo
  • Bosanski ljudina - Bogić Bogič...
    Истина Слободану Милошевићу као комунисти и Југословену није ни требало судити, можда онако "успут"... Više...
    15.06.17 10:29
    Autor - Amir Čamdžić
home search