LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Gdje su sada "viđeniji" Bošnjaci Sydney-a???
Utorak, 15 Kolovoz 2017 20:52

 

Hasan Alijagić – lik i djelo su mu prebogati nedoumicama, da ne kažem sumnjama u istinitost niza navoda

Nadan Filipović

Molim vas lijepo da pažljivo pogledate jednu e-poruku kopiju koje mi je poslao jedan naš čovjekiz NSW. Možda bi i on spadao u grupu “viđenijih”, ali ne znam da li bi pristao?

From: Hasan Alijagic < Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript >'; document.write( '' ); document.write( addy_text93945 ); document.write( '<\/a>' ); //--> Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ;
Sent: Tuesday, 2 May 2017 11:48 PM
To:  Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ; Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ; Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ; 'Omer Ayan'
Subject: Constitution as amended -THE ABHCA

Dear All,

Please find attached pdf copy of an Amended Constitution as discussed on the meeting.

Your response within 4-5 days would be much appreciated.

Kind Regards,

Hasan Alijagic, BCEng.,MEng.Sci., PhD CEng., MIEng.Aust. NPER 829521

9. Penguin Parade

HINCHINBROOK NSW 2168

T: (02) 9608 0107     

M:  0419 183 175

 

Gospodin Omer ili “Omer”, predstavnik grupe viđenijih građana bošnjačkog podrijetla koji žive u Sydney-u, (a koji mi je dao pogrešan broj “svog” telefona), ustvrdio je da je “dio intervjua gdje se spominje doktorat nauka Hasana Alijagića mogla biti (ne)namjerna “improvizacija” voditelja istog, gospodina Micka Maslica, a cilj koje bi bio sasvim jasan, a to je kompromitiranje uvaženog pregaoca Bošnjačke zajednice u Australiji”. (citat)

Jutros, međutim, dobih poruku sa kopijom jedne korespondencije između izvjesnog gospodina All-a i Hasna Alijagića, a mail je poslan ove godine. Valjda nije najstrožija vojna tajna?! Da neće “viđeniji Bošnjaci Sydney-a” i za ovu email poruku ustvrditi da je (ne)namjerna “improvizacija” voditelja intervjua gospodina Micka Maslica?

Šta velite “viđeniji” Bošnjaci Sydney-a???

Upitao bih ne samo gospodina Omera već tu cijelu grupu “viđenijih” Bošnjaka, onih koji sada, kad se pravo zakuhalo, za sve okrivljuju gospodina Micka Maslica, da pokušaju objasniti ova silna slova iza potpisanog imena Hasana Alijagića.

Hajde da krenemo redom.

Koliko moja malenkost zna BCEng bi trebalo značiti da se gospodin Hasan Alijagić potpisuje kao “Bachelor of Civil Engineering”, te kao MEng.Sci. što bi trebalo značiti da je gospodin Hasan Alijagić Master of Engineering Science, nadalje kao PhD CEng što bi trebalo značiti da je gospodin Hasan Alijagić stekao naučni stupanj “Doctor's degree of Civil Engineering” ovdje u Australiji.

Pošto je u intervjuu navedeno (citat): da je 23 Oktobra 2014 doktorirao na Charles Sturt Univerzitetu u Sydney-u, na temu (citat): “Analytical review of the connection between physiology of the heart muscle and blood circulation with physical positions and activities within one prayer cycle”. (prevedeno-citat) “Analitički osvrt na povezanost fiziologije srčanog mišića i cirkulacije krvi sa tjelesnim pozicijama i aktivnostima u toku jednog namaskog ciklusa”, (završen citat), a što je prema navodina gospodina Omera i grupe viđenijih Bošnjaka iz Sydney-a, “improvizacija” voditelja intervjua, gospodina Micka Maslica.

Kako bilo da bilo, ipak smatram da je doktor nauka, magistar nauka, diplomirani inženjer Hasan Alijagić DUŽAN našoj javnosti u Australiji dati JASNO OBJAŠNJENJE ovog cijelog “zamješateljstva”, bolje rečeno gomile neprovjerenih i škandaloznih navoda koji su ili izraz bahate arogancije ili simptom mentalnog poremećaja onoga tko je ovo lažno predstavljanje javno iznio, a to mogu biti samo dvije osobe – doktor nauka Hasan Alijagić ili voditelj intervjua gospodin Mick Maslic.

Nadalje, mojoj malenkosti nikako ne “ide u glavu” kako je mogao renomirani Charles Sturt Univerzitet u Sydney-u dati gospodinu Hasanu Alijagiću naučno zvanje Doctor's degree of Civil Engineering” kad njegova doktorska disertacija nema apsolutno nikakve veze sa civilnim inženjerstvom. Naime, logično bi bilo da je dobio naučno zvanje “Doctor's degree of fluid dynamics in muslim prayers”, a ne titulu doktora nauka iz područja građevinskog inženjerstva jer, zaboga, kakve veze može imati krvna cirkulacija kod muslimana-klanjača sa građevinskom naukom i strukom.

Zajedno sa posjetiteljima OKA očekujem razjašnjenje.  

 
Zapetljavanje ili otpetljavanje???
Ponedjeljak, 14 Kolovoz 2017 21:05

 

LabirintJe li na pomolu preokret u labirint-aferi lažni doktor nauka Hasan Alijagić? Telefonski poziv u ime grupe viđenijih građana

Nadan Filipović

Sinoć, nešto iza 7 sati, nisam siguran je li bilo 7:15 ili 7:20 dobio sam poziv s privatnog broja. Premda se obično ne volim odazivati na private brojeve, ovaj put sam prekršio pravilo jer neki od mojih najbližih, zbog specifičnosti svojih profesija, imaju te private brojeve pa sam pomislio da nije netko od njih.

Muškarac veoma prijatnog glasa me je najpristojnije pozdravio pretstavivši se kao Omer. Kazao mi je da me naziva ispred grupe građana iz Sydney-a, sve naših viđenijih Bošnjaka, te kazao da imaju određene prigovore, ali i molbu da se čuje i njihovo mišljenje povodom jedne aktualne afere.

Uzvratio sam najpristojnijim pozdravom i zamolio da, ako već želi razgovarati o delikatnim pitanjima, nazove sa broja koji mogu identificirati i koji i sam mogu nazvati da, za svaki slučaj, provjerim identitet osobe s kojom sam razgovarao.

Gospodin Omer (rekao je i prezime koje nisam baš najbolje čuo) mi je rekao da naziva iz kuće jadnog od prijatelja te da mu je jako neugodno što je svoj mobitel zaboravio kod kuće. Povjerovao sam gospodinu Omeru, a on mi je izdiktirao broj svog mobitela na koji ga mogu kasnije kontaktirati za provjeru.

Helem, kontao sam, pristojan čovjek, zaboravio mobitel, nezgodno mu davati broj fiksnog telefona prijatelja iz čije kuće zove – te nastavih razgovor, a u stvari Omerov monolog.

Ukratko – kaže gospodin Omer da je najveći dio bošnjačke zajdenice u Sydney-u i šire ogorčen zbog napisa na Bošnjačkom oku o lažnom predstavljanju Hasana Alijagića, a za kojeg reče da je jedna od naših australijskih vertikala, izuzetno plemenit familijarni čovjek, veoma uspješan biznismen, veliki mecena (donator) bošnjačke zajednice, itd, itd. Još mi je rekao da Hasan Alijagić uopće nije imao vremena da pročita taj intervju koji je dao izvjesnom Micku Maslicu jer on ima važnije posla i velikim obavezama kompletno prebukiran cijeli dan, tako da ne dižući glavu od posla nije ni bacio pogled na službenu stranicu AUBHA ili bošnjaci.net na kojim je taj intervju objavljen. Kaže gospodin Omer da pouzdano zna da Hasan Alijagić uopće nikad ni pred kim nije govorio o nikakvom doktoratu te da je taj dio intervjua najvjerovatnije produkt mašte spomenutog voditelja intervjua. Gospodin Omer sugerira da bi se trebala obratiti veća pažnja kada se na OKU objavljuju neki neprovjereni podaci, kao što je u ovom slučaju, po njegovom mišljenju izmišljena izjava gospodina Hasana Alijagića da je on doktor nauka. Na kraju mi je gospodin Omer najdobronamjernije posavjetovao da trebam sa portala “Bošnjačko oko” ukloniti sve tekstove i komentare koji spominju Hasana Alijagića jer su takvi tekstovi antibošnjački puni laži uperenih na lik i djelo čovjeka koji bi trebao biti prototip ne Bošnjaka, već Bošnjačine. Naglasio je da je AUBHA uvidjela grešku u koju su upali i da je sa svoje službene stranice uklonila taj antibošnjački tekst. Mišljenja je, dakle, da je taj dio intervjua gdje se spominje doktorat nauka mogla biti (ne)namjerna “improvizacija” voditelja istog, cilj koje bi bio sasvim jasan, a to je nenamjerno ili namjerno kompromitiranje uvaženog pregaoca Bošnjačke zajednice u Australiji Hasana Alijagića.

To je bilo otprilike sve.

Na kraju mi je veoma ljubazno izdiktirao broj svog mobitela - 0417557552.

Danas sam nazvao gospodina Omera na taj broj. Javio mi se neki čovjek i kad sam mu rekao da bih želio porazgovarati sa gospodinom Omerom on mi je uzvratio da sam očigledno nazvao pogrešan broj jer on ne poznaaje nikakvog mister Omera.

Čudno! Sigurno sam tačno zapisao broj.

 
O jednom derviškom redu
Ponedjeljak, 14 Kolovoz 2017 10:21

 

Jasna SamicBektašije

Prof.Dr Jasna Šamić, Pariz - Sarajevo 

Za one koji ništa ne znaju o Bektašijama, važno je istaći da je i za njih najvažnija ljubav prema jedinoj Istini, i Realnosti, Bogu. Kao red su nastali u 13. stoljeću, okupljajući se oko tvorca Hadži Bektaša Velija. Stoljećima nakon njegove smrti, Bektašije teže ka čistoti srca i duše, i prenose doktrinu koju je osnivač reda zacrtao, gdje je podvučena jednakost između religija, jednakost između spolova, ljubav prema znanju… Oni poštuju i Muhammada i Alija, gotovo na isti način, a Ali je putem Proroka podario islamskom svijetu mističko znanje i mističku svjetlost. U Albaniji, Bektašije su jedan od devet redova, ali se istovremeno smatraju i zasebnom religijom. Religije koje u harmoniji žive u toj zemlji su sljedeće: (sunitski) muslimani, pravoslavci, katolici i Bektašije. Od 1929. Ili  1930.godine, Albanija je centar Bektašija cijelog svijeta, a njihov vrhovni duhovni vođa je Hadži Dede Baba Edmond Brahimaj. Velik broj Bektašija postoji i u Turskoj, na Kosovu, u Grčkoj, Makedoniji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Egiptu i SADu. Kao najvažnije mjesto hodočašća Bektašija smatra se planina Tomori, kraj grada Berati, a odvija se svake godine između 20. i 25. augusta. Hadž je posvećen Muhammadovom zetu, Aliju. Mjesto betašijskog kulta je tekija.  Često Bektašije svrstavaju u isti pokret sa Alevidima i nazivaju ga bektašijsko-alevidski, čemu se Bektašije iz Tirane opiru.

Alevidi imaju zikr koji se zove Sema i sličan je mevlevijskom, jer plešu okrećući se istovremeno i oko sebe i oko svog vođe, ili oko vatre. Za razliku od Mevelvija, ovaj   ritual izvode i žene i muškarci zajedno, uz zvuke udaraljki i drugih instrumenata (vjerovatno i uz nej, vrste flaute). Oni ne vjeruju u zagrobni život i smatraju da su raj i pakao na zemlji.

Mnoge Bektašije dovode u vezu sa hurufijskim pokretom, jer su se Hurufije pridružile Hadži Bektašu Veliju. Ovi posljednji u crtama ljudskog lica nalaze Božije simbole, kao i u slovima arapskog alfabeta (otud naziv od riječi “huruf” – slova). Hurufije inače   dovode u vezu s hrišćanstvom jer zagovaraju pomirenje među svim relgijama, pa su  stoga njihovi predstavnici proganjani, a hurufijski pjesnik Nesimi živ odran zbog svojih ujbjeđenja 1408. godine.

Ličnost Sari Saltuka iz 13. vijeka, (babaijski šejh koji se 1261. nastanjuje u Dobrudži), opisan je u jednom epu kao derviš gazija koji ubija zmaja poput Svetog Đorđa. Smatra se da su, zahvaljujući njemu, mnogi hrišćani primili islam. Ova legendarna ličnost usko je vezana za Bektašije i oni ga smatraju svojim pokroviteljem.

Smatra se takođe da je u bektašizmu prisutno mnogo elemenata drugih vjerovanja, posebno šamanizma, a da su balkanski Bektašije pod jakim uticajem hrišćanstva. Ideja o trojstvu  Bog, Muhammad i Ali, davanje hljeba, sira i vina za vrijeme obreda, hrišćanskog su porijekla. Slavljenje Alija i njegovih sinova, Hasana i Huseina, vezuje ih za duodecimanske imame i otud naziv Alevidi, ili Alijanci. Podsjetimo se da se šiiti inače djele na one koji vjeruju u sedam ili u dvanaest imama. Posljednji će biti Mahdi koji će spasiti svijet. Za razliku od ostalih mističkih redova, sunitskog opredjeljenja, u bektašijskim obredima, skrivanje ženske kose nije uobičajeno - kao što sam već pomenula, žene učestvuju ravnopravno s muškarcima na tim svečanostima. Ovaj običaj, toliko osuđivan od strane sunita, smatra se takođe naslijeđem predislamskog perioda.

Na čelu bektašijskog reda, na samom vrhu hijerarhijske ljestvice, nalazi se pir, ili dede, iza njega dolazi baba, odnosno kalife/halife, pa tek potom šejhovi (kod njih u značenju derviš, a ne duhovni vođa), odnosno muridi i muhibbi. Za razliku od ostalih, sunitskih redova gdje ovi posljednji (muhibbi) predstavljaju samo simpatizere, ovdje su oni pravi derviši koji su položili zakletvu i pristupili redu. Ašikom se naziva simpatizer (za razliku od drugih sunitskih redova gdje je ašik, pak, pravi derviš). Ipak, pristup ritualnom obredu, bektašijskom ašiku nije dopušten. Prema riječima Tahir Babe, šejha iz Džakovice, razlika između babe i halife je ta što halifa postavlja novog babu, a baba to ne može.

Bektašizam je ostavio dubokog traga na cjelokupni život Osmanskog carstva. Smatrali su ga oduvijek slobodnijim i demokratskijim od ostalih redova. Njihove pristalice su bili široki društveni slojevi, počev od seljaštva sve do visoke aristokracije. Činjenica da su Bektašije bile u fra-masonskim ložama nije više nikakva tajna. Smatra se da je konačno formiranje reda u organizacijskom pogledu učinio Balim Sultan (umro 1516.), koji je zbog toga nazvan Piri Sani - Drugi Pir.

To što su bektašije imali veoma mnogo uspjeha među stanovnicima Balkana, mnogi objašnjavaju njihovim vezama sa janjičarima koji su bili hrišćanskog porijekla i kojima je demokratičnost ovog bratstva bila bliža nego vjerovanje ostalih sufijskih sunitskih redova.

Nakon reforme Mahmuda II kojom se ukida janjičarski red (19.v.), Bektašije, na koje se do tada gleda sa podozrenjem, još više se zatvaraju u sebe. S tim u vezi do posebnog značaja od tada dolazi tzv. bektašijska tajna.  

Odlaskom Turaka, a posebno Austrougarske sa Balkana, gotovo sasvim i takorekuć preko noći, nestaje Bektašija u Bosni. Najzad, oni tu nikada nisu imali naročitog uspjeha, s obzirom da je Bosna bila izrazito sunitska sredina. Paradoks je, međutim, sljedeći: Bektašije, kao izrazito heterodoksni pripadnici islama i duhovnog pokreta u ovoj religiji, uvijek su postojali samo u sunitskim sredinama, nikad u šiitskim. 

 
Classicum gymnasium franciscanum - Visoko
Nedjelja, 13 Kolovoz 2017 11:11

 

Fra Ivan NuicFranjevačka klasična gimnazija u Visokom - škola otvorenih vrata

(na fotografiji je tajnik Franjevačke klasične gimnazije fra Ivan Nuić)

Uvodna napomena urednika OKA:

Mislim da je važno napomenuti da su komunističke vlasti u veljači 1947. godine Gimnaziji uručili svoju odluku prema kojoj izričito zabranjuje rad Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Međutim, uporni provincijal Bosne Srebrene dr. fra Vitomir Jelčić je 27. studenog 1947. godine uspio kod Ministarstva prosvjete BiH isposlovati “minimum minimuma”, a to je bilo dopuštenje da Gimnazija promijeni ime u “Franjevačko sjemenište” uz uvjet da to bude škola samo za mlade katolike koji će nakon maturiranja upisivati više katoličke teološke škole i teološke fakultete. Tek od školske godine 2006/2007, odlukom Bosne Srebrene, u Franjevačku klasičnu gimnaziju su se ponovo mogli upisivati vanjski đaci bez obzira na vjeroispovijest, a po prvi put i učenice.

Dakle, u periodu od preko četrdeset godina, preciznije rečeno od kraja 1947. godine pa sve do školske godine 1990/1991 u Franjevačku klasičnu gimnaziju nije upisan niti jedan “vanjski” učenik.

Otvorenost svima i uvijek

„Otvorenost svima i uvijek“, jedna je od deviza Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. To je škola koja „ruši barijere između različitih religija“.

„Živim u Visokom tako da sam donekle bio upoznat s ovom školom i prije upisa. Volim neobične stvari, volim nova iskustva. Privukli su me grčki i latinski, jezici koji se ovdje izučavaju četiri godine, naravno i ostali predmeti“, kaže za Deutsche Welle učenik trećeg razreda Franjevačke klasične gimnazije Zlatko Hadžić.

„U Bosni i Hercegovini (BiH) trenutno postoje mnoge barijere između različitih nacija i religija, ali naša škola ruši sve te barijere. Impresioniran sam atmosferom koja ovdje vlada. Kontakt s profesorima je nevjerojatan, prijateljski i potiče nas da se maksimalno zalažemo u učenju. Ovdje svakodnevno stječemo nova iskustva i suočavamo se s novim izazovima. Motivirajući faktori su brojni i u svakom trenutku osjećamo spremnost škole, naših profesora, da nas podrže u izgradnji pozitivne budućnosti“, kaže Zlatko Hadžić.

Ova gimnazija je jedina franjevačka škola u BiH. „Mi smo i jedina klasična gimnazija u državi. To znači da imamo program kao sve opće gimnazije, s dodatkom klasičnih jezika. U svim razredima, pored njemačkog i engleskog jezika, izučavamo i grčki te latinski jezik. Ostali predmeti su prisutni kao i u općim gimnazijama, likovna i glazbena umjetnost, povijest, zemljopis, matematika, fizika, biologija, informatika i tjelesni odgoj“, kaže tajnik Franjevačke klasične gimnazije fra Ivan Nujić.

„Umjesto konfesionalnog vjeronauka, privilegiramo predmet religijska kultura. Ne želimo se razdvajati po konfesionalnoj pripadnosti i zato roditeljima sugeriramo da bi njihova djeca trebala izučavati religijsku kultura i s tim imamo jako dobra iskustva. Mi smatramo da je na nama najveća odgovornost za budućnost naše države. Ne želimo obrazovati samo katolike, pravoslavce i muslimane, nego i čestite i odgovorne građane BiH, ljude koji će sutra spremno i odgovorno odlučivati o društvenim pitanjima i snositi teret odgovornosti za društvo u BiH“, kaže za DW fra Ivan Nujić.

Učenici iz cijele BiH

U Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji nema međunacionalne ili međuvjerske netrpeljivosti iako pojedini učenici, koji dolaze iz „jednobojnih nacionalnih sredina“, ranije nisu imali priliku sresti vršnjake druge nacionalnosti ili vjeroispovijesti. „Oni vrlo rado uče o drugima jer su djeca po prirodi radoznala. Često i za vrijeme raspusta odlaze jedni drugima i ta različitost ovdje djeluje vrlo pozitivno“, naglašava fra Nujić.

Franjevačka klasična gimnazija ima 150 učenika od kojih 25 žive u Sjemeništu. To su dječaci iz BiH koji nakon mature mogu stupiti u franjevački novicijat, a potom studirati teologiju kako bi postali franjevci, svećenici. 40 učenika je iz Visokog ili okolice, dok 85 učenika živi u Franjevačkom konviktu (internat) i oni su iz cijele BiH.

 
Sjećanje na Izeta Nanića
Subota, 12 Kolovoz 2017 19:34

 

Izet NanicNa Izeta se hiljade ljeta čekalo

Jasmin Grošić

Tradicija je Krajišnika da imaju svoje vođe i heroje. Svako stoljeće prođe u znaku jednog od njih. Zajedničko im je svima njihova borba za Bosnu i Bošnjake, njihova hrabrost, ustrajnost i žrtva. Skoro svaki od njih položio je život za odbranu svog vatana i naroda i otišao u vječnost. Njihova djela ostala su da žive u pjesmama i pričama. Još davno, svoje mjesto u pričama i pjesmama našli su slavni krajišnici Hasan-paša Predojević, braća Hrnjice, Mustaj-beg Hasumović, Tale Ličanin, Huska Miljković...

Posljednja borba za opstanak Bosne i Bošnjaka iznjedrila je nove junake i heroje. Najslavniji među njima jeste šehid i komandant Izet Nanić. Da je živio u vrijeme braće Hrnjica, o njemu bi se stoljećima na sijelima pričalo i pjevalo. Ali, Stvoritelj nije htio da svi junaci budu rođeni u isto vrijeme, pa je komandanta Izeta ostavio za neko drugo vrijeme. Za puno teži i krvaviji vakat.

300 NANIĆEVI H LAVOVA

Legendarni bužimski komandant došao je u sudbonosnom trenutku po Bosnu i Bošnjake. S odjekom prvih eksplozija i pucnjeva, s vriskom ucviljene siročadi i jaukom ranjenih, putovao je i glas o novom junaku, vođi koji od dušmana brani svoj narod i domovinu. Bužimljani su među Krajišnicima bili posebno cijenjeni kao hrabri, sposobni i odani ljudi. U svakom od njih živio je duh nekog od naših epskih junaka, u svakom od njih spavao je neustrašivi zmaj kojeg je samo trebalo probuditi. Kada je Izet Nanić došao na čelo Bužimljana, svojih komšija, prijatelja, školskih drugova i poznanika, u svakom od njih probudio se taj zmaj i krenuli su da junaštvom i pobjedama ispisuju najljepše stranice naše historije. Prvi su u Bosni i Hercegovini oslobodili cjelokupan teritorij svoje općine, stavili su pod kontrolu državnu granicu s Republikom Hrvatskom, za samo jednu noć potpuno su rasturili višestruko brojniju vojsku izdajnika Fikreta Abdića i oslobodili Veliku Kladušu. Proveli su vojnu operaciju “Munja 93”, kojom su srušili mit o nepobjedivosti Karadžićeve armade. Uz minimalne gubitke, slabo opremljeni i naoružani, likvidirali su više od 160 agresorskih vojnika, nekoliko stotina ih ranili, a najelitnije jedinice VRS, koje su narednih dana dolazile u ispomoć, natjerali u bijeg.

“Nakon što smo oslobodili Ćorkovaču, krenuli smo u pripreme za ‘Munju’. S ovih pozicija komandant je rukovodio ‘Munjom 93’, koja je jedna od najblistavijih pobjeda 505. brigade, a mogu reći i Armije RBiH, ako znamo da je u ovu bitku pola ljudi išlo nenaoružano. Poslije proboja udarnih grupa i zarobljavanja naoružanja dolazile su jedinice bez oružja, naoružavali se, popunjavali municijom i kretali naprijed”, priča za Stav jedan od Nanićevih najbližih saradnika i operativac 505. viteške bužimske brigade Šefik Veladžić Šeki.

Neustrašivi Bužimljani natjerali su u bijeg i “slavne četničke junake” Mladića, Talića, Kobca, Legiju i ostale koji su se sukobili s njima. Tokom trajanja četničke ofanzive “Breza 94”, komandant Nanić, sa svega 300 boraca 505. viteške bužimske brigade, teško je porazio 7.000 Mladićevih najboljih ubica. U srpskim redovima dosta je bilo dobrovoljaca iz Srbije koji su došli da ubijaju, siluju i pljačkaju. Zaboravili su da u okršaju protiv Nanićevih Bužimljana treba imati puno više od oružja i puke sreće.

“Nakon okršaja sa snagama Fikreta Abdića, krenula je četnička ofanziva na Bužim pod nazivom ‘Breza 94’, kojom je rukovodio Ratko Mladić. Pred početak ofanzive rekao je: ‘Ovdje je sve najbolje što ima srpska vojska i mi moramo za sedam dana ući u Bužim i slomiti kičmu 5. korpusa, a za 15 dana s bužimskom gredom spojiti se s ostalim našim snagama i zauzeti Bihaćki džep.’ Nakon iscrpljujuće borbe, Mladiću to nije pošlo za rukom iako je imao 7.000 vojnika. Mi smo 12. Septembra 1994. godine, po pripremi i zapovijesti komandanta Nanića, izvršili kontraudar. S 300 boraca udarili smo direktno na komandu Mladićeve svite i razbili potpuno Mladićevu vojsku i oslobodili taj dio terena. Prestala je njihova prijetnja. U toj je bici ranjen i Mladić”, priča Šefik Veladžić.

Koliko je snažan bio udar bužimskih vitezova, govori činjenica da su mnogi četnici bosonogi bježali kroz kupine samo da se spase. Bježali su Mladić i Talić. Mladić je ostavio svoj džip i torbu s dokumentima u kojima se moglo vidjeti da je Bužimu bio namijenio istu sudbinu kao i Srebrenici nepunih godinu dana kasnije. Ovim činom, komandant Nanić jasno je zločincima dao do znanja da nemaju posla s nenaoružanim civilima, ženama i djecom, već s istinskim gazijama i potomcima svojih neustrašivih djedova Krajišnika.

 
Priča za subotu
Petak, 11 Kolovoz 2017 20:17

 

Oci boje jantaraZeove oči

Ivan Berisov, Portugal

Unaprijed upozoravam čitaoce slabijih živaca da ne čitaju ovu moju priču, a onima koji će je pročitati jamčim, kako ništa nije izmišljeno.

U ranim prijepodnevnim satima mjeseca jula prilazio sam malom parku u blizini našeg stana. Za drvenim kvadratnim grubo otesanim stolom ispod prelijepe krošnje listopadnog drveta koje raste i u našoj zemlji, ali je malo poznato (košćela), sjedio je moj komšija po imenu Ze (skraćenica od Žoze) i još dok sam prilazio ugledao me je i vrebao svojim očima.

Pomislih u sebi: - Baš mi je on trebao! Htjedoh već otići na drugu stranu, ali sam se plašio da bih ga mogao uvrijediti što mu nisam prišao. I tako priđoh i sjedoh pored njega.

-Lijepo izgledate - obratih se komšiji, bivšem trgovačkom putniku, punačkom čovjeku mojih godina, širokog lica, prosijede uvelike prorijeđene kose, sa kratkom sijedom bradicom.

Prema poznatom scenariju unaprijed sam znao da neće ni obratiti pažnju na moju primjedbu i da će krenuti sa nekom svojom pričom, koja mu se u tom momentu vrtjela u glavi.

I on zaista krenu:

-Upravo sam se sjetio kako plovim u prenatrpanoj lađi. Sunce je nemilosrdno pržilo. Goli do pasa polijevajući se neprekidno vodom spašavali smo se od vrućine. Bili smo svi mladi i zdravi. Otpremali su nas u Angolu, gdje sam se zajedno sa drugima trebao uključiti u borbu protiv pobunjenika. Kada smo se već bili primakli obalama Angole, priđe mi jedan od članova posade, kojega sam od ranije poznavao i reče mi: „Zamisli Ze, ne idemo u Angolu! Kapetanu su upravo naredili da skrene brod za Gvineju Bisau, u kojoj je jučer buknuo rat“. Iskreno rečeno meni je bilo svejedno. Rat ko rat, pa bilo gdje on bio. Međutim, jako sam se prevario, jer je to bio za nas najteži kolonijalni rat, od svih koje smo vodili i mnogo nas je izginulo, mnogo je bilo povrijeđenih, mnogo oboljelo i mnogo je ostalo umno poremećeno. Proveo sam dvije godine u toj močvarnoj zemlji, sa užasnom klimom, u kojoj bijeli čovjek jedva može da opstane.

Pa nastavi:

-Srećom preživio sam rat i zaposlio kao trgovački putnik. Dobro sam zarađivao i stekao dobru penziju. Zdravlje me je služilo sve dok se nisam penzionisao, ali kako su godine prolazile postajao sam sve gori.

Znao sam kako će nakon tog uvoda po ne znam koji put podnijeti mi izvještaj o svom trenutnom psihičkom stanju, koje je u jednom periodu bilo veoma zabrinjavajuće. Liječnici su mu davali prejake doze brojnih lijekova za smirenje živaca, koji su, prema mojoj ocjeni, na njega veoma loše djelovali. Pod utjecajem tih lijekova jako se udebljao i počeo je hodati kao robot jedva mičući nogama. Videći kako čovjek propada, jednom prilikom sam mu posavjetovao, kako bi možda bilo dobro zatražiti mišljenje drugih liječnika. Izgleda da je tako i učinio.    

Započe sa izvještajem:

 
Urednički dodatak diskusiji o lažnom doktoru nauka Hasanu Alijagiću
Četvrtak, 10 Kolovoz 2017 14:34

 

TetrijebHasan Alijagić, lažni doktor nauka - AUBHA ne može biti odgovorna za njegovo lažno predstavljanje

Nadan Filipović

(na slici je tetrijeb, latinski Tetrao urogallus)

Poštovani gospodine Berisov,

U Vašem autorskom osvrtu o “ukazanju lažnog doktora nauka Hasana Alijagića” napisali ste: “Kao što ću kasnije obrazložiti najveću pometnju ne izaziva toliko Hasanovo ukazanje već šutnja AUBHA, koja, ne obazirući se na sve iznesene navode, i dalje stoji iza svog “doktora nauka”, umjesto da što prije, čuvajući svoj ugled, kako bi bilo normalno, ukloni tekst navedenog intervjua, ako već neće da p(r)ozove Hasana Alijagića da na istom sajtu ili iznese dokaze da je on zaista doktor nauka Charles Sturt Univerzitetu u Sydney-u, ili da se izvine široj javnosti zbog laganja.

AUBHA je povukla dovoljan i po mom mišljenju korektan potez tako što je navedeni intervju sa lažnim doktorom nauka uklonila sa svoje službene stranice.

Dakle, za sada samo toliko s ciljem da se sami uvjerite da je u AUBHA bilo rasprave o lažnom doktoru koji se u korespondenciji putem elektronske pošte i dalje potpisuje, ni manje ni više, kao Hasan Alijagic, BCEng.,MEng.Sci., PhD CEng., MIEng.Aust. NPER 82952.

Vidimo da on, Hasan Alijagić, ima u titulama tri puta više slovnih znakova od broja znakova u imenu i prezimenu.

Pitam se da se nije “maturant” Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, a sada lažni doktor nauka, bez nikakve potrebe, pretovario sa tolikim titulama za koje ne znamo jesu li baš sve provjerene što se njihovog legaliteta tiče? 

 
Osvrt Filipa Davida
Četvrtak, 10 Kolovoz 2017 09:20

 

Filip David - 1Vučić i Dodik pripremaju novi memorandum, Balkan opet može biti u plamenu

Filip David, Beograd

Filip David, ugledni beogradski pisac, prijatelj književnih velikana poput Danila Kiša, Mirka Kovača, Branislava Pekića i drugih, osnivač Beogradskog kruga, koji se snažno suprotstavljao režimu Slobodana Miloševića, postavši, kako su to zabilježili novinari, moralna vertikala savremenog srbijanskog društva, kaže za INS da bi “volio da nije u pravu”, ali da mu to "sve liči na neki novi memorandum". Poput onog prije Srpske akademije nauka i umetnosti od prije 30-tak godina, a koji je otvorio vrata zlu u bivšoj Jugoslaviji.

"Ne vidim šta bi drugo moglo bit osim toga. Kaže se da je položaj Srba u regionu i svim dijelovima bivše Jugoslavije ugrožen i da će Srbija, a to je rečeno više puta, na svaki način braniti taj položaj. Pa, to kad se kaže braniti položaj... I ja sam za to da položaj svih manjina u svakoj državi bude dobar, da ne budu ugroženi ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci, ni Albanci... da svi uživaju prava, ali kako se to odavdje predstavlja i kako se priprema ta deklaracija, bojim se da nam se na neki način ponavljaju devedesete", govori David.

Smatra da će deklaracija sigurno ponovo pojačat strasti i tenzije.

"Dodik je na tom sastanku dao izjavu da će prije ili kasnije Srbija i RS biti jedna država, i to u prisustvu Vučića. Ako je već bio tu i ako se zna šta Dodik govori i kako govori, morao je da se ogradi od te izjave, jer je to rušenje Bosne! S druge strane, Zorana Zaeva (premijer Makedonije), koji izgleda da će voditi mnogo oprezniju, pametniju politiku dogovora o ulasku Makedonije u EU i NATO i oko priznavanja Makedonije od strane Grčke, ovdje optužuju da radi protiv interesa Srbije. Čitao sam izjave delegata iz Makedonije na tom (Vučićevom, op. a.) skupu, a on je sa vojnim atašeom iz Ambasade Srbije učestvovao u nemirima koji su bili u Skupštini Makedonije", dodao je David, postavljajući pitanje zašto predstavnici Srba u spomenutim državama ne sarađuju s vlastima na rješavanju problema.

Ponavlja se, kako je rekao, stara priča.

"Bez stabilne Srbije i stabilnih odnosa unutar same Srbije, nema ni u tom tzv. regionu mira. Sve će početi iz početka. Na Srbiji su na vlasti manje-više neki od onih ljudi koji su '90-te sve ovo zakuvali. Teško da oni koji se nisu pokajali za ono što su učinili '90-tih i taj nacionalizam koji su probudili u Srbiji, sad rješavaju situaciju. Nemam povjerenja u srpskog rukovodstvo. Ono samo na verbalan način pokušavaj da prokaže da je za EU, za sređivanje odnosa u regionu, ali sve što čini, čini suprotno", naveo je.

Smatra da neće biti sukoba u regionu, jer su “vojske raspuštene”, ali da će biti stalnih tenzija,

"One su opasne jer ako neka od velikih sila zaželi Balkan da ponovo bude u plamenu, to se lako može dogoditi", smatra sagovornik INS.

Srbija i revanš

Komentirajući intervju historičara Milivoja Bešlina koji je kazao da se “ponižena porazom u ratovima devedesetih, Srbija sprema za revanš”, David se složio: -Čitao sam to Bešlinov intervju u Crnoj Gori i mogu reći da se sa tim stvarima slažem, sa svim koje je rekao. Bešlin pripada jednoj generaciji mladih istoričara gdje su i Dubravka Stojanović i još neki. A ima ih i u Hrvatskoj – Tvrtko Jakovina i društvo. Oni daju nadu da će ta grupa historičara uspjeti da promjeni situaciju koja se zasniva na reviziji istorije. Bešlin kaže: “Kakvu god reviziju pravili, proustašku, pročetničku itd., postoji nešto što je istina o NOB-u i što se dešavalo.

To što Bešlin i njegove kolege govore daje nadu da stvari mogu da budu bolje", smatra David.

Prava politika je proruska, priča o EU je zbog novaca

Nadalje, David ističe da je prava istina o politici srbijanskog vodstva u tabloidima, žutoj štampi koju kontrolira Aleksandar Vučić.

"Ako Vučić misli da dijalog sa Kosovom vodi priznanju Kosova, što je jedini način da se tenzije spuste i rješavaju ozbiljniji problemi, ja bih to podržao. Treba vidjeti kako to tretiraju mediji koji su pod kontrolom Vučićvom i da vam je jasno da od toga nema ništa. Preko žute štampe, tiska koji je pod kontrolom vlasti, vi možete vidjeti kakva je to politika. To je proruska politika, ista politika protiv NATO i EU. To je suština ovdašnje politike. To je ono što sve treba da nas zabrine. Ta želja da se u uđe u EU je bazirana samo na finansijskim sredstvima koja je dobivaju. Srbija bez toga ne bi mogla da opstane. Zato je ta retorika o EU, a srce je na drugoj strani, na Istoku, prema Rusiji. Nova vlada je većim dijelom proruska. Nemam povjerenja u ono što govore ", zaključio je David.

(Ovaj tekst je prenesen sa sajta FAKTOR od 8.8.2017)

 
BANDAKHANA-lažni doktor nauka Hasan Alijagić
Srijeda, 09 Kolovoz 2017 09:12

 

Hasan Alijagic -1O slučaju u Australiji – ukazanje lažnog doktora nauka Hasana Alijagića

Ivan Berisov, Portugal 

(na fotki nije Ivan Berisov već lažni doktor nauka Hasan Alijagić koji se kleberi u stili: "Niko mi ništa nemere!")

 

   I tako imamo slučaj koji je uzbudio dio intelektualne bosansko-bošnjačke javnosti u Australiji. Gle čuda, u redovima Bošnjaka otkriven je čovjek po imenu Hasan Alijagić, koji se predstavlja kao doktor nauka, ali provjerom je utvrđeno da on to nije. Poput zvijezde padalice iznenada se pojavio, zablistao na bosansko-bošnjačkom nebu i zatim netragom nestao. Zašto ga nema, pitaju se mnogi i sa nestrpljenjem očekuju njegovo novo ukazanje, nakon koje će nas obasjati blagotvornom istinom, koja će smiriti naše uznemirene duše.

No, vratimo se u realnost. Jasnoće radi spomenut ću ranije navode iz kojih se vidi, kako je dotični, ni od koga upitan u jednom intervju ustvrdio,  kako je doktorirao na Charles Sturt Univerzitetu u Sydney-u na temu “Analitički osvrt na povezanost fiziologije srčanog mišića i cirkulacije krvi sa tjelesnim pozicijama i aktivnostima u toku jednog namaskog ciklusa” (“Analytical review of the connection between physiology of the heart muscle and blood circulation with physical positions and activities within one prayer cycle”).

Blistava zvijezda padalica, maštoviti Hasan Alijagić je u datom intervju, kako bi nas što više zavarao, naveo čak i datum odbrane disertacije, 23. oktobar 2014., kao i njen naslov, ustvrdivši da je ta njegova disertacija (citat) “odlično ocjenjena u naučnim krugovima i sama po sebi, predstavlja početak rada u ovoj oblasti”. 

Podsjećam kako se sve ovo može provjeriti putem linka: Hasan Alijagić - man for all time http://www.aubha.net/index.php/337-razgovor-s-razlogom-sto-nije-zapisano-nije-se-ni-dogodilo, koji se i dalje nalazi na službenom sajtu AUBHA (Australska Unija BH Asocijacija) čiji je visoko pozicionirani član, junak priče “doktor” nauka Hasan Alijagić.

Kao što ću kasnije obrazložiti najveću pometnju ne izaziva toliko Hasanovo ukazanje već šutnja AUBHA, koja, ne obazirući se na sve iznesene navode, i dalje stoji iza svog “doktora nauka” , umjesto da što prije, čuvajući svoj ugled, kako bi bilo normalno, ukloni tekst navedenog intervjua, ako već neće da p(r)ozove Hasana Alijagića da na istom sajtu ili iznese dokaze da je on zaista doktor nauka Charles Sturt Univerzitetu u Sydney-u, ili da se izvine široj javnosti zbog laganja.

Da li će se to zbiti?

Sumnjam, jer šutnja spomenute Unije, u potpunosti odgovara i na najbolji način oslikava naše moderno vrijeme, kada se laž sa lakoćom, ne trepnuvši okom, pa čak i medu lučonošama univerzalnih moralnih vrijednosti, pravde i demokracije pretvara, u alternativnu istinu.

Dok sam ovo pisao, u mislima zalutah u zaboravljena vremena kada su se naveliko primjenjivali već odavno zaboravljeni „stupovi srama“, koji su se zbog očuvanja društvenog morala uz fizičko nasilje šibanjem masovno primjenjivali u sličnim slučajevima. Priznajem kako bi primjena ovih „stupova“ u naše naizgled demokratsko i humano vrijeme, bila potpuno neadekvatna i izazvala bi niz protesta.

 
Razmišljanje Samedina Kadića
Utorak, 08 Kolovoz 2017 10:46

 

SamedinBiti musliman

Samedin Kadić, Sarajevo

Muslimanski grad sastoji se od četvrti s različitim rasama, vjerama, jezicima, piše Fernand Braudel citirajući u tu svrhu Paula Ricauta, koji 1668. godine opisuje pobunu u palači otomanskog padišaha: ljudi su u panici zaboravili zvanični osmanski i počeli vikati na maternjim jezicima. “Jedni su dozivali na gruzijskom, drugi na albanskom, bosanskom, mingrelijskom turskom ili talijanskom.” Sličan babilon opisuje I. B. Singer. Jedan od junaka Muškatovih (1950) smješten je tokom Prvog svjetskog rata u puku stacioniranom u poljskom gradu Pzemislu, zadužen za čuvanje zarobljenika. “Bilo ih je svake vrste: mađarskih husara u crvenim hlačama, poljskih ulana s kalpacima urešenim perjem, čeških draguna s kacigama obrubljenim mjedi, bosanskih muslimana s fesovima... Govorili su doista babilonskom mješavinom jezika: poljski, bosanski, češki, jidiš. Rusi su se lomili od smijeha.” Mađarski husari, poljski ulani, češki draguni, bosanski muslimani. Poljski, bosanski, češki, jidiš. Kakofonija, šarolikost, rat, pa opet, svako nosi biljeg po kojem ga raspoznaju. Što su osobenosti individualnije, rjeđe, sićušnije, one su, čini se, dragocjenije. (Ponovimo taj nagovještaj: ljepota se pokazuje u potankostima i rubovima, jednoličnost je tjeskobna, jeziva.)

Postupak kur’anskog pripovijedanja o ljudima suprotan je: pojedinačno se prešućuje u korist općeg – moralne pouke. Kazivanje o Božijim poslanicima lišeno je epske raspjevanosti, a detalja skoro da i nema; nema ni datuma, lokacija, predmeta, sklonosti, genealogija što se poput džinovskih merdevina spuštaju s neba do svijeća biblijskih pisara. Pokoja riječ u otkinutom dijalogu, nagovještaj egzistencijalne problematike, mikrofon što je u glavi uhvatio šaputanje Bogu. Čovjek-u-svijetu, vjernik-među-nevjernicima.

Šta nam Kur’an govori o jastvu?

Bez svakodnevice i rutine, akcije su reducirane, motivi škrti, nema onoga na čemu danas baziramo svoje identitete: hobi, nacionalna pripadnost, tjelesni izgled, profesija... To je, iz aspekta kur’anskog kazivanja, sekundarno. Kod Ibrahima, a.s., nije bitna njegova frizura, način na koji je jahao konja ili kamilu, accent kojim je govorio, narod kojem je pripadao, fizička vanjština, uspomene, bolovi. O drugim poslanicima znamo još manje, oni su samo simboli u funkciji didaktike, broj koji podsjeća Muhammeda, a.s., da u stradanju nije jedini. Ponekad nema ni imena, samo upečatljivi proplamsaj događaja u maglini epoha. Bitna je odanost tewhidu, bitna su djela.

 
Mišljenje historičara Milivoja Bešlina
Ponedjeljak, 07 Kolovoz 2017 09:17

 

Milivoj BeslinKonstantinović je bio u pravu, Srbiju će prožderati sopstveni nacionalizam

Milivoj Bešlin, Beograd

Istoričar Milivoj Bešlin, izjavio je da je filozof Radomir Konstantinović bio u pravu kada je rekao da će Srbiju "prožderati" sopstveni nacionalizam i ocenio da srpski nacionalisti i dalje sanjaju da će se desiti "drugo poluvreme" ratova na prostoru bivše Jugoslavije.

"Srbija je u ratovima poražena, srpski nacionalizam je poražen, i to je jedan od razloga zašto je u Srbiji dominantna kultura poricanja, kultura zaborava", rekao je Bešlin sinoć za podgoričku Televiziju Atlas.

On je ocenio da se srpski nacionalizam danas odnosi kvislinški i podanički prema Rusiji, iako su se devedesetih godina u Srbiji smejali Hrvatskoj u kojoj se pevalo "Danke, Dojčland".

"A Rusija srpskom nacionalizmu daje iluziju da granice na Balkanu nisu konačne, da njihov poraz nije konačan i da je revanš moguć. I zbog toga se srpski nacionalisti, više mentalno nego oružano i materijalno, pripremaju za neku vrstu drugog poluvremena. Da sam na mestu suseda, ne bih uzimao zdravo za gotovo nekakve poruke iz Srbije o dobrosusedstvu i stabilnosti. Bio bih vrlo obazriv i pažljivo bih posmatrao kako će dominantna Srbija narednih godina da se ponaša", kazao je Bešlin.

On je ocenio da nominalna orijentacija Srbije ka Evropskoj uniji nije iskrena.

"Srbija u osnovi neće na Zapad. Njoj je poteban novac sa Zapada, jer ga sa Istoka neće dobiti. Zato je odnos prema NATO-u danas u Srbiji odnos prema čitavom političkom Zapadu, jer je jedino NATO garancija orijentisanosti ka Zapadu. Zbog toga je Srbija bila toliko nervozna zbog ulaska Crne Gore u NATO. Nezavisnošću Crne Gore, a ne nezavisnošću Kosova, zakovan je poslednji ekser u kovčeg u velikodržavnih pretenzija u Srbiji", rekao je Milivoj Bešlin.

On je ocenio da se u Srbiji podiže stepen nacionalizma, a društvo se rusifikuje.

"To znači da se dugoročno Crna Gora neće ostavljati na miru. Dakle, Srbija oslonjena na Rusiju, sukobljena sa Evropom i regionom, jeste Srbija koja će opet najpre posegnuti za Bosnom i Crnom Gorom", kazao je Bešlin.

(Preneseno sa beogradskog BLIC – online, od 31.7.2017)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search