LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Lijep esej o sofri
Četvrtak, 20 Lipanj 2019 09:37

 

Ramiz HadzibegovicSofra - kult familije, snage i sloge

Ramiz Hadžibegović, Beograd

Nedavno u društvu čujem ispovest svog bliskog prijatelja: „Ženu i mene pozovu na nedeljni ručak zet i kćerka. Preplavi nas radost zbog toga jer duže nismo videli svoje unuke. I da ne dužim, tek što smo seli za trpezarijski sto, oglasi se dolazni signal SMS poruke za unuku, koja uz izvinjenje pođe u svoju sobu. Nedugo zatim, pozvoni telefon unuku. Da ne bi smetao, i on nas napusti. Završismo sa ručkom bez njih. Ali, samo što smo prešli u dnevni boravak, zet se prihvati laptopa, a naša kćer pozva majku da gledaju neku TV seriju.I šta dalje da vam pričam – sve je počelo i završilo se komično. Odmah smo seli u auto i vratili se u svoj dom. Eto, umesto ručka, priča o ručku, umesto života, priča o životu, o rastakanju porodice, o novim običajima i pravilima koja nagrizaju našu suštinu, razjedaju život, o glupostima kojima se više niko ozbiljno ne bavi.“

A samo pre nekoliko decenija, usledio je moj komentar, tamo gde se sofra postavljala i gde se od vakta i zemana poštuje stariji, ovakva komocija i beskraj slobode nisu mogli biti ni fikcija. Nažalost, sada svako slavi sebe i svoj doživljaj stvarnosti, bez obzira na to što time izlazi iz elementarnih okvira pristojnosti i običaja. Pomerena je granica dobrog vaspitanja, razrušena je hijerarhija unutar porodice, a tamo gde nema sloge, međusobne ljubavi, planova, saveta, dogovora, nema ni sreće ni radosti. Nema više oca kao glave porodice i autoriteta, nema majke kao čuvarkuće, koja je voljena i poštovana. Sluteći ovakvo vreme, Albert Ajnštajn je izrekao opominjuću istinu: Bojim se dana kada će tehnologija nadrasti međuljudske odnose. Svet će dobiti generacije idiota.

U našoj tradiciji, pored kućnog praga i ognjišta, sofra spada u najvažniji simbol svakog doma. Zajednička Hristu, Muhamedu, Mojsiju, Budi…, svim religijama i nacijama. Svi su je imali ispred svojih bogomolja, oko kojih su se okupljali, ali i u svojim domovima. U pokušaju da preciznije definišu sofru, pojedini antropolozi su se služili analogijama, nepriličnim metaforama, raznim stilskim figurama, drugi više slutili nego što su izrekli. Sofra se otima jeziku jer isuviše skriva, tajanstveno ćuti, podrazumeva, nagoveštava, nudi. Da li „smišljeno“ ili nehotice, tek ona je ostala spontano nedorečena iako nije visoko ni daleko od nas.

Reč sofra je arapskog porekla. U pojedinim krajevima naziva se i sovra ili sinija. Sinonimi su joj trpeza pa čak i ognjište. Sofre su okrugle, različitih veličina, najčešće visoke oko četrdeset centimetara. Ta geometrijska forma ukazuje na celinu, jedinstvo, potpunost. Kod nas su se pravile od bukovog drveta, sušenog pet-šest godina kako ne bi pucale i kako bi duže trajale. Sklapale su se bez lepka i eksera, drvenim klipovima. Takve sofre, uz adekvatnu zaštitu i održavanje, mogle su služiti i po sto godina. U pojedinim domaćinstvima postojale su i dečje sofre, na kojima su devojčice učile da razvlače jufke za pite, mesile hleb. Osim što se za njima obedovalo, na soframa su se pravile palačinke, seklo se meso za sušenje, spremala se zimnica. Bez obzira na svoju funkcionalnu običnost, ona nikada nije imala problem koji se ticao smisaonog integriteta i svetinje.

Sofra je univerzalni fenomen u kojem se očitava antropološka, karakterološka, etnološka, etimološka i filozofska dimenzija dragocene smislenosti naših običaja. U ontološkom smislu, kroz sofru se transponuje lice i naličje mikrokosmosa. Ona nije samo biološka, još manje fiziološka činjenica; nije ni potreba ni potraga za hlebom. Sofra je uvek nedovršena igra, scena na kojoj se samo menjaju akteri, govori jednim jezikom, dobro poznatim i razgovetnim svim ljudima. Ona je emanacija mira, skladnosti, poetske topline, uravnoteženosti; afirmacija vrednosti i večita pulsacija ljudske prirode. U njoj se krije suptilna esencija čovekovog emotivnog, duhovnog i telesnog bića. Ona je arhetip večnosti, prolaznosti, života i smrti. Junakinja našeg i minulog vremena. Iako bez biografije, ona ima svoju istoriju, zajedničku sa prirodom i ljudima. Najvernije svedoči o duši naroda i o njegovoj iskonskoj prirodi, o životu, kako svakodnevnom tako i onom posebno značajnom za čoveka, jer za nju se mora sesti i njoj se pokoriti. Bila je oduvek zaštitni znak kućnog gnezda, okačena na zidu kraj lampe, sa svojim borama i urezima, sa svojim pričama, koje ne bi mogli ispričati ni najmaštovitiji pisci. Sofra ne treba ništa da dokazuje, ničim da se hvali, sem da se sobom ponosi.

 
Sofra i psihologija anoreksije
Srijeda, 19 Lipanj 2019 07:36

 

SofraBosanska sofra i mentalna anoreksija

Prof. dr Radomir Čolaković

Mentalna anoreksija je ozbiljan psihijatrijski poremećaj. Predstavlja gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anoreksija je poremećaj jedenja. Osoba se plaši debljine i zato redukuje uzimanje hrane što je može dovesti u smrtnu opasnost. Nisu rijetki ni smrtni ishodi. Najčešće obolijevaju mlađe osobe od 12 do 25 godina. Još mu nema pravog lijeka. Na jednom kongresu psihologa dr Muradif Hajdar je iznio svoje mišljenje o ovom problemu. Po njemu prevencija je u bosanskoj sofri. Sofra je trpeza. Ukućani se poslije napornog rada na njivi okupljaju oko sofre da objeduju. Za sofrom, niskim drvenim stolom se, odvojeno od ostalih ukućana djeci postave, uglavnom jela iz tradicionalne kuhinje, kao što su pite, čorbe i sl. Jelo se stavi u jednu zdjelu, tepsiju i sl. Sačekao bi se domaćin kuće i tek onda bi se dobila „dozvola“ da se počne sa jelom.

Djeca bi, u istom momentu prilazila stolu, prihvatala se viljuške, kašike i objedovali bi sa apetitom. Kada se gleda sa strane, iako su gladni, ponašanje se može opisati kao objed bez halapljivosti i jagme ali, ipak, za tili čas sudovi su prazni. Ne treba ih maltene prati. Ne znam nikoga ko je ustao iza sofre, a da je ostao gladan ili se prejeo. Sofra razvija borbenost, moć i potrebu da se individua bori za sebe i svoj status u grupi. Simbolički ona označava život, jer i u životu je stalno borba za sebe, svoj status, za svoju kašiku i opstanak. Bosanska sofra je može biti prevencija anoreksije, ali se može koristiti i kao grupna psihoterapijska metoda u rehabilitaciji anoreksije kod djece i adolescenata.

Svemu ima mjera. Nema ovdje izazova frižidera, bolesnih nutkanja „hoćeš, ovo ili ono“, što razmaženom, bezobzirnom, zahtjevnom, nerazumnom i sebičnom djetetu pruža priliku da manipuliše roditeljima i traži „nešto“, nešto posebno i tako kvari apetit i narušava zdravu potrebu za hranom. Oni koji su jeli za sofrom, izgleda da su imuni na anoreksiju. Dakle, drage kolege, sjedimo za sofru, pa ozbiljno razmotrimo ideju cijenjenog kolege Hajdara.

 
Srbi kao spasitelji Jevreja u Drugom svjetskom ratu
Utorak, 18 Lipanj 2019 09:40

 

Dragi Jovanovic“Srbi kao spasitelji Jevreja u Drugom svjetskom ratu?!” – analiza jedne neistine (10)

Nadan Filipović

Pripreme ze istrebljenje Jevreja u marionetskoj državi Srbiji

(Ba fotografiji: Dragomir Dragi Jovanović, srbijanska desna ruka Gestapoa i SS-a)

Na sam dan ulaska njemačke vojske upravnik Beograda Miličević naredio je masovnim isticanjem plakata obavijestiti građane Beograda i Srbije da je već unaprijed organizirana i naoružana srpska policija koja neće dozvoliti nikakvo bezvlašće. Nekoliko dana nakon okupacije Srbije na funkciju upravnika Beograda postavljen je i na tom mjestu ostao do kraja rata Dragomir Dragi Jovanović, koji je bio istovremeno i šef srpske policije, a nešto kasnije i šef srpske sigurnosti i specijalne policije. SS-general Harald Turner u svojim prepiskama sa Vrhovnom komandom kaže: “Trudio sam se da naročitom brzinom uspostavim rad policijskog aparata. Danas izvršnu vlast u Srbiji kompletno vrši srpska policija i žandarmerija kojoj je dato oružje, a unutrašnji odnosi regulišu se preko domačih organa, bez njemačkog miješanja”.

Ta izjava, ali i mnoštvo drugih činjenica dokazuju da je srpska policija imala maltene neograničenu vlast u Srbiji. Dragi Jovanović u jednom izvještaju komandi Gestapo-a za Srbiju piše: “Na beogradsku policiju okupacione vlasti su se mogle uvek osloniti. Svoje zadatke Specijalna policija obavlja s velikim elanom i uspehom kao nijedna druga policija u gradovima okupirane Evrope”. Dragi Jovanović je to sa ponosom ponovio i na suđenju za ratne zločine u Beogradu 1946. godine, kada je, pun sebe, arogantno dodao i ovo: “Rezultati koje je postizala srpska policija bili su bolji i veći nego rezultati samog Gestapoa”.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije stajalo je na čelu čitavog policijskog aparata. Prvo što je urađeno bilo je da se iz policijske službe hitno uklone sve osobe jevrejskog porijekla ili koje su u bilo kakvom srodstvu sa Jevrejima. Od aprila 1941. godine, pa do novembra 1942. godine ministar unutrašnjih poslova Srbije bio je Milan Aćimović, a naslijedio ga je Tanasije Dinić. Na čelo novoosnovane Srpske državne bezbednosti postavljen je Dragomir Dragi Jovanović. Posebno važnu ulogu imao je Cvetan Đorđević Ceka, koji je bio šef Odjeljenja za Jevreje pri Srpskoj državnoj bezbednosti.

Pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije osnovan je poseban referat specijalnog odseka Odeljenja za državnu zaštitu, nadležan za „obradu“ Jevreja i Roma, a glavni referenti su bili Dušan Bujišić i Sava Šapinac.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije i svi njegovi ministri bili su vjerni i nesumnjivo pouzdani saradnici Nijemaca. U kolikoj je mjeri ta vjernost i antijevrejska ažurnost bila izražena najbolje će posvjedočiti dopis u kojem general Milan Nedić sam inicira preduzimanje određenih mjera protiv Jevreja i komunista koji su se nalazili u koncentracionom logoru u Osnabrucku.

U pismu koje je 22. juna 1942. godine uputio njemačkom vojnom zapovjedniku generalu Baderu, on kaže: „Po obaveštenjima od oficira došlih sada iz zarobljeništva, saznaje se da se u logoru Osnabrik nalazi oko 340 jevreja i izvestan broj izrazitih komunista – oficira, mahom rezervnih. Oni bezobzirno sprovode svoju razornu komunističku propagandu po sobama, barakama i blokovima, a zatim i po celom logoru. Kako mnogi zdravi nacionalni ljudi, pod uticajem nostalgije postaju apatični, a time i pogodni za razorni uticaj jevreja-komunista, to ovim zajedničkim životom postoji opasnost da se i zdravi elementi obeshrabre i utonu u vode komunista. Iznoseći ovu činjenicu, želi se skrenuti pažnja da bi bilo vrlo poželjno da se jevreji i levičari komunisti izdvoje iz opšteg logora i udalje od oficira nacionalno zdravih. Srpska vlada, teško zabrinuta ovom destruktivnom akcijom, bila bi vrlo zahvalna ako bi se od vlasti nemačkog Rajha preduzele efikasne mere protiv jevrejskih i levičarskih elemenata i njihovo što brže izdvajanje.”

Normalno, Nijemci su izašli u susret svome vjernom sluganu Milanu Nediću, te su po njegovoj želji ubrzo izdvojili i pobili sve Jevreje i komuniste iz logora Osnabrik.

Centralna uloga u mjerama holokausta protiv Jevreja i uništavanju Roma u Srbiji pripadala je Odeljenju Specijalne srpske policije, a njenu efikasnost u izvršenju zadataka Nijemci su veoma često isticali i pohvaljivali, a to su posebno činili SS-ovci, pukovnik Schefer, Turner, Kissel, Keisenberg i ostali.

(nastavlja se)

 
Abeceda ljekovitog bilja
Nedjelja, 16 Lipanj 2019 16:48

 

MaruljaMarulja, očajnica, tetrljan, jetrena trava, jetrenjača, gorčika, (Marrubium vulgare)

Sukladno navodima i iskustvima tradicionalne medicine marulja ima jako dobro djelovanje kao ekspektorants, odnosno ljekovita biljka koja pospješuje brzo “sazrijevanje” one guste sluzi (šlajma) koji danima i danima, a posebice noćima i noćima “grebu” po prsima, odnosno koji se nakupljaju u bronhima kao posljedica teških bronhitisa. Konzumiranje čaja ili sirupa od marulje može uveliko pomoći da se te nakupine u bronhima postanu manje viskozne i da se iskašlju, te tako dolazi do stvarnog čišćenja dišnih puteva. Nadalje, marulja ima izuzetno antispazmotičko djelovanje i zaista pomaže kod teških formi kašljanja koji ljude prosto “razvaljuje”. Posebno je bitno naglasiti da je to “zlatna” biljka kao za odrasle, tako i za djecu.

Pored toga, aktivne komponente marulje djeluju kao snažni antioksidanti, smanjuju razuinu glukoze kod dijabetičara, smanjuje uvećani krvni tlak, olakšava izmokravanje, pospješuje lučenje žuči, a djeluje blagotvorno na jetru.

(Više naučno provjerenih podataka o farmakološkoj aktivnosti marulje na raspolaganju je u publikacijana:

Rodriguez Villanueva J, Martin Esteban J An insight into a blockbuster phytomedicine; Marrubium vulgare L. herb more of a myth than a reality? Phytother Res 2016, 30, 1551–1558;

El Bardai S, Lyoussi B, Wibo M, Morel N Comparative study of the antihypertensive activity of Marrubium vulgare and of the dihydropyridine calcium antagonist amlodipine in spontaneously hypertensive rat. Clin Exp Hypertens 2004, 26, 465–474;

Elberry AA, Harraz MF, Ghareib SA, Gabr SA, Nagy AA, Abdel Sattar I Methanolic extract of Marrubium vulgare ameliorates hyperglycemia and dyslipidemia. Int J Diabetes Mellit 2011, 37–44;

El Bardai S, Morel N, Wibo M, Fabre N, Labres G, Lyoussi B, Quetin-Leclerccq J The vasorelaxant Activity of Marrubenol and Marrubiin from Marrubium vulgare. Planta Med 2003, 69, 75–77;

Kurbatova N.V., Muzychkina R.A., Mukhitdinov N.M., Parshina G.N. Comparative phytochemical investigation of the composition and content of biologically active substances in Marrubium vulgare. Chem Nat Compd 2003, 39, 501–502)    

 
RUŠID - roman u nastavcima
Subota, 15 Lipanj 2019 05:32

 

Trbuh golemiRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (72)

Vjenčanje

Justina je bila u petom mjesecu trudnoče. Zakazali su civilno vjenčanje za 18. maj. Zaista bi bilo ne samo glupo, već bi bilo više nego glupo da komplikuju, odnosno da Rušid prelazi na kršćanstvo, ili da Justina prelazi na islam. Rušid je uplatio taksu od osam funti i šest šilinga za što je dobio potvrdu.

Došao je i taj dan. Justina u jednostavnoj čipkanoj haljini, dosta široko sašivenoj da se puno ne ističe već vidljivi stomak, a Rušid u svom teget odijelu koje je kupio za proslavu nove godine. Manda i Ante sa velikim buketom cvijeća, a uz Justinu njena stara rodica Lidka u crnoj haljini i pod crnim šeširom sa preširokim obodom. Kao da je na sahranu pošla, a ne na vjenčanje. Svi su se pokušavali izmaknuti od stare Lidke jer se oko nje širio jak miris, bolje rečeno, smrad naftalina.

Nakon brzo obavljene ceramonije, svjedoci su se potpisali, a civilni službenik im je izado certifikat na kojem je pisalo da su legalni bračni par.

Rušid je naručio dva taksija. U jednom su bili Justina, Ante i on, a u drugom Manda i Lidka. Ante je iskoristio trenutak kad nije bilo Mande, i u toku vožnje izvadio kovertu i rekao: “Justina i Rušide, od Mande i mene van je 250 funti za poklon. Glupo je da van bilo što kupujemo pa može da vam se ne svidi. Ovako, šolde imate, pa kupite što želite.”

-Barba Ante, nemojte pretjerivati. To je previše novca. Dajte, molim vas niste ništa dužni da dajete.

-Rušid, sine moj, ja san se odlučija da se isprsin ka čovik posebice zato što si mi najmanje tridesetak puta pomaga po cili dan oko grozdja i maslina, a nikad nisi juzio ni šilinga da uzmeš.

Oglasi se i očigledno začuđena Justina: “Gospodine Ante, pa tolike funte ne poklanjaju na kraljevskim vjenčanjima. Stvarno je i mene sramota.”

-A ćerce moja! Nemoj mene starca nesritnin činiti. Čuja sam od Rušida da kanite bokunčić kućice kupiti pa vam Manda i ja želimo pomoći. Nas dvoje nikog na svitu nimamo. Imamo neke daleke rodijake u Blatu na Korčuli. Toliko puta smo in pisali, a oni nikad ni kartolinu da pošalju. Kome ćemo ovo našeg jada od kuće i okućnice ostaviti? Crikvi, popima, državi? Nemojte me dalje srditi.

Nakon toga više nije bilo razgovora o poklonu u novcu. Ante je dobro odigrao svoju ulogu, a Justina je sada znala da imaju ovih dvije stotine i pedeset funti kao predarežljivi poklon za vjenčanje, da Rušid ima 320 funti na štednji u banci, a ona ima skrivenih 190 funti ušparane gotovine. Ukupno 760 funti. Trebalo bi im još najmanje dvijesto-tristo za bilo kakvu straćaru i to na dalekoj periferiji.

Imali su lijep ručak u jednom jeftinom restorančiću, a poslije objeda su otišli u obližnji pab gdje su popili po čašu piva. Poslije toga Rušid naruči taksi za Mandu i Antu, a Justina, Lidka i Rušid se odvezoše kod stare na kafu, a poslije toga odoše Justininoj kući da se odmore i srede utiske iz tog za njih prepunog dana.

Prolazili su dani. Justina je bila ogromna. Jedva se kretala, sva je bila podbuhla, sve je teže radila pa joj je Rušid rekao da zamoli gazdu da jojeventualno dozvoli odsustvo za porod. Naime, tada u Australiji nije bilo niti govora o nekom plaćenom otsustvu za rodilje. Obično su žene kada bi odlazile rađati automatski gubile radno mjesto. Gazde nisu imale milosti. Ovaj put je Justina imala sreće. Njen gazda, a posebice njegova supruga, jako su cijenili Justinin rad i poštenje. Dali su joj cijelu plaću za jedan mjesec koji neće raditi. Poklon za vjenčanje! Justina je bila nemalo iznenađena. Rekli su joj da je mogu čekati četiri mjeseca iza poroda, a da bi u tom periodu našli neku ženu za zamjenu.

Sve se odlično uklopilo. S druge strane iz Austrije je trebala uskoro doći u Adelaide Justinina rodica Barbara, izbjegla pred Rusima iz Poljske. Ima dvadeset i dvije godine. Bit će bez posla, nema gdje da živi, ona bi mogla pripaziti bebu dok Justina radi? Ništa nije govorila Rušidu, samo je planirala i u razmišljanjima pokušavala iznaći najbolja rješenja.

Nije prošlo ni dvadesetak dana od vjenčanja, a eto barba Ante na vrata.

-Dico, dico, otvarajte. Lipu novost nosin.

Rušid otključa vrata, a Ante čim uđa zatraži biru (pivo). Sav je uspuhan. Rušid donese hladno pivo, a Ante ga strusi na eks, pa zdravo pdrignu.

-Dobra bira. Ledena. Hvala Rušid. Evo san kako san obeća doša da vam velim da je moj rodijak Šime, onaj što posreduje oko kuća naša, na moju molbu jednu lipu kuću jedno desetak kilometara od tvoje mesnice. Kuća je na One Tree Hill, ima, kako Šime kaže, više od akre oko kuće. Čovik što prodaje je dužan neke šolde opasnin judin, zadužija se šoldi za kocku u mafiju, a oni mu prite da će ga ubiti ako šolde ne vrati najkasnije za tri dana. Šime zna da je dužan 800 funti, a veli da kuća vridi, brat bratu, ijadu i dvista, ako ne i jače. Vas dvoje jemate nešto šoldi, pa ako hoćeš da gremo sutra popodne pogledati. Ako nimate dovojno ja ću van posuditi bez interesta. Ne brinite. Doša bi sutra karon prid tebe na posa i parkira bi priko rode da ne vide svi tvoji tamo da san doša po te.

-Imamo dovoljno novca. Ako zatreba, posudit češ nam. Dođi sutra. Hvala ti. Justina, hoćeš li ti s nama?

-Rusido duso, vidiš da jedva dva koraka napravim. Samo da mi, ne daj bože, vodenjak ne pukne baš sutra kad ste u razledanju kuće. Ako ti se svidi i ako ti cijena odgovara ja se unaprijed slažem.

Ante se diže: “Ode ja dico ća. Da van ne smitan. A i ća ću van ja star ovdi na katrigi da u mene gledite?”

-Stani barba Ante, evo još jedne bire za puta. I ja ću jednu s tobom. Hajde živio i hvala ti.

Drugu pivu barba Ante popi iz tri puta, ovaj put bez podrigivanja.

-Moran ća!

Pogleda na sat, pa skoči i ode.

(nastavlja se)

 
Zaht(j)ev za skidanje komentara napisanog pr(ij)e sedam i po godina
Petak, 14 Lipanj 2019 08:07

 

Jutros dobih zahtjev za skidanje jednog komentara profesora Hariza Halilovića na jednu p(j)esmu Olge Zorić naslovljenu "Molitvom ću Kosovo da branim", a koja je davno prenesena na OKO sa prijateljskih beogradskih e-novina. Tu je, pred posjetiteljima OKA, a tu je i moj urednički odgovor.


From: Olga Zoric
Sent: Thursday, 13 June 2019 3:11 PM
To: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Subject: Govor mrznje

Poštovani gospodine Filipoviću,

Ovim putem želim da Vam uputim zahtev da uklonite sa Vaše web stranice "Bošnjačko oko" komentar u koji se odnosi na mene i vređa moju ličnost, ugled i dostojanstvo, odnosno predstavlja govor mržnje.  

To se odnosi na sledeći komentar: 

Utorak, 17 Siječanj 2012 17:05

 

Hariz Halilović

Dok je općenito prihvaćeni arhetip utjelovljenja zla vezan za nešto nakazno i drugačije – poput ružnih vještica s kukastim nosevima i raščupanim kosama, ili nekakvih rogatih, okatih, kuratih nemani neljudskoga izgleda – stvarnost nam iznova pljusne šamar i podsjeti nas da su to samo naše puste psihološke predrasude naspram ružnog, starog, drugačijeg, animalnog... Kao što je Hannah Arendt – jedna od najvećih, ako ne i najveća, žena filozof XX. vijeka – opisala, najstrašnija zla su banalna upravo zbog toga što su počinjena, smišljenja i promovirana od ljudskih bića koja ni po čemu ne liče na arhetipske monstrume. Zlo, naime, najčešće dolazi u vrlo ljudskoj formi i nerijetko je upakirano u baby face poput Arkanove, ili, još banalnije, u lice  djevojčurka Monike Simonović, tinejdžerke koja je počinila monstruozne zločine u Brčkom ljeta 1992. Čak i kad je nedavno, skoro dvadeset godina kasnije, ratna zločinka Monika Simonović Ilić uhapšena i privedena pred lice pravde, ona je i tada izgledala normalno do banalnosti: plavuša, kraće kose, u svojim tridestim godinama.

Listajući po Nadanovoj online svaštari, pažnju mi privuče slika jedne druge plavuše, sasvim privlačnog, neki bi – poput onog b(r)ezobraznog Keme – čak rekli: poprilično jebozovnog lica. Uz lice zovno i prezime zorno, Olga Zorić ima i 'visoko zvanje', a na društvenoj ljestvici, u sredini gdje živi, je čak daleko iznad prosjeka. Naime, dotična plavuša je magistrica nauka, inženjer, menadžer, novinar i, povrh svega, još i zamjenik predsjednika Skupštine Gradske opštine Zemun.
Ali, svako lice ima i naličje. A naličje ove ‘urbane gospođe’ nisu rock’n roll, esejistika i estetika, nego nacionalistička hardcore epika! Umjesto da sluša Van Gogha, napija se rimama Ede Maajke i pokloni se sjenima zaslužnih Prlje i Mrleta iz Leta 3, ona truje sebe i one oko sebe. Naime njena pjesma-narikača ‘Molitvom ću Kosovo da branim’ je već izazvala buru ‘oduševljenja’ na e-novinama, te ne bi bilo red da ista ostane nezapažena na Nadanovom OKU. U tom proljevu zlih emocija, piše Olga – malo piše, a više nariče – o ‘Srbčadima’ o grudima 'Srbskim', o 'izrodnicima', o 'zadojenom Србскom mleku',  ‘Srbskoj’ djeci sokolima što će da kolju za Kosovo kleto... Užas jedan! Načitao sam se i naslušao sličnih krvoločnih poklika, te bih i ovaj epski vonj lakše preživio da u svoj svojoj banalnosti ne tukne čak i više od epike guslara Vučurevića, epskog lika ogrezlog u banalnostima svake vrste, od kojih prednjači ono u zlu. 

Nauk Keminoj raji: čuvajte se (jebo)zovnih plavuša na Internetu, možda samo vrebaju da vam zorno zaguslaju prije vam stanu 'lomiti kosti na čereke’. Gluho i banalno bilo!

https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&;view=article&id=518:banalnost-zla-olge-zori&catid=3:komentari&Itemid=70

Molim Vas da to učinite bez odlaganja, jer ću u suprotnom biti primorana da pokrenem sve pravne mehanizme kako bih zaštitila svoja prava. 

Srdačan pozdrav,

Olga Zorić

Odmah joj odgovorih:

Gospođo ili gospođice Zorić, ne pada mi na pamet da skidam komentare po željama, odnosno kako se kome prohtije ili mu padne na pamet. Mislim da ste Vi u ovom slučaju "došli na pogrešno opelo" tražeći da skinem komentar gospodina profesora Hariza Halilovića. Da bi se  vratili na "pravo opelo" sugerirao bih Vam da se obratite autoru predmetnog komentara, dakle prof.dr Harizu Haliloviću, i od njega zahtijevate da od mene zatraži  skidanje njegovog komentara postavljenog prije sedam i pol godina na "Bošnjačko oko". Ako uvaženi profesor Hariz Halilović eventualno i zatraži da se skine predmetni komentar za koji Vi smatavate da spada u domen govora mržnje onda će odluka biti do mene, hoću li ili neću ispuniti njegov zahtjev. Ne pošalje li pak profesor Halilović, svakao u slučaju takvog scenarija, pisani nalog sa obrazloženjam zašto bih ja, kao urednik portala, trebao skineti njegov komentar ja ga i tada ne kanim skinati.

Gospođo ili gospođice Zorić,

molim Vas l(ij)epo da me ne tretirate kao konobara iz neke vukojebinske birtije kojem se, naprimjer, može obrati neka snaša i kazati: "Ej bre, popih pre sedam i po godina ovde u tvoje kafanće duplu rakiju. Tek sada se nešto bre setih da je bila nekakva gorka, pa zahtevam da mi bez odlaganja zaguraš dva prsta ili nešto drugo pogodno do krajnika lepo u grloce da tu gorku brlju povratim. Ima da to uradiš bez odlaganja jer ću u suprotnom biti primorana da pokrenem sve pravne mehanizme kako bih zaštitila svoja prava."

I konobar se bre grdno prepadne i odmah joj zagura dva prsta do snaši u gloce do krajnika, ili nešto drugo, i snaša l(ij)epo povrati gorku rakiju popijenu prije sedam i pogodina.

Baš nekako tako! Ajte bre! Da niste naglo promenili dilera??!! Ne pada mi na pamet da išta skidam.

L(ij)ep pozdrav,

Nadan Filipović

 
Srbi kao spasitelji Jevreja u Drugom svjetskom ratu
Četvrtak, 13 Lipanj 2019 07:09

 

Nedic Hitler“Srbi kao spasitelji Jevreja u Drugom svjetskom ratu?!” – analiza jedne neistine (9)

Nadan Filipović

Evo nama bre Nemaca, naših slavnih osloboditelja!

Upravo pred okupaciju Kraljevine Jugoslavije mnogi od čelnika Zbora su imali izraženo antisemitske stavove, kao na primjer generalni sekretar Zbora Milorad Mojić koji je preveo Protokole sionskih mudraca na srpski jezik, a koji je pisao kako se „jevrejstvo mora brzo i energično likvidirati, jer u protivnom slučaju neminovna je propast hrišćanske civilizacije i hrišćanskog sveta”.

Njemačka je izvršila agresiju na Kraljevinu Jugoslaviju 6. aprila 1941. godine, a već za šest dana njemačka vojska je bez ikakve borbe ušetala u Beograd. Bezuslovna kapitulacija kraljevske jugoslovenske vojske potpisana je 17. aprila 1941. godine. Mnogi srpski istoričari su poslije rata kukali kao je okupacija Srbije bila praćena preuizimanjem kompletne državne uprave od strane Nijemaca, te da je Srbija bila u stanju zatiranja svih državnih i društvenih aktivnosti.

Srbija, međutim, nije nikada bila okupirana članica antihitlerovske koalicije kakvom je od kraja Drugog svjetskog rata do danas predstavljaju mnogi historičari i političari. Srbija je, jasno i glasno rečeno bila najobičnija nacistička marionetska tvorevina. Srbija pod čeličnom pesnicom generalom Milanom Nedićem je od početka rata, u toku rata, pa sve do oslobođenja Beograda bila i ostala vjerna saveznica Trećeg Rajha.

Dok se po svim dijelovima okupirane Jugoslavije stvaraju jezgra antihitlerovskog pokreta i započinje oružani otpor protiv okupatorskih snaga, dotle u Srbiji vlada jedna mrtvaja, bez organiziranog, masovnog, oružanog otpora okupatoru. Kada su konačno i Engleska, ali i vlada Kraljevine Jugoslavije u izbjeglištvu u Londonu shvatili da se četnici po Srbiji samo izležavaju i ko fol sve nešto čekaju i stalno se bajagi kao spremaju na sukob sa Nijemcima, Srbima je putem Radio Londona upućena opomenu slijedećeg sadržaja: “Na Srbima je da u posljednjem momentu osvjetlaju svoj obraz i da speru ljagu sa sebe. Upamtite Srbi! Neće se više vratiti veliko-srpska hegemonija! Dosta su drugi narodi u Jugoslaviji bili iskorišćavani od Srba. Vama se Srbi pruža još jedna šansa da se spasite. Dosta je bilo plandovanja i uživanja od strane srpskog naroda, dok su se drugi narodi borili”.

Ove, za Srbe pregorke i za njihove uši očigledno antisrpske riječi, nije izrekao ni neki Josip, ni neki Alija, ni neki Franjo, niti bilo koji srbomrzac, već službeni predstavnik engleskog “Foreign Office” u Londonu, svakako uz punu saglasnost izbjegličke vlade Kraljevine Jugoslavije i samog Kralja Petra II Karađorđevića.

Nepobitna je činjenica da je Srbija u Drugom svjetskom ratu bila država, koja je imala sva ministrastva, sve organe vlasti, srpsku policiju, specijalnu srpsku policiju, srpsku policiju za Jevreje, mnogobrojne zatvore, carinsku službu, te različite vojne formacije koje su Nijemci veoma dobro naouružali.

Srbija je imala veoma aktivnu Srpsku državnu stražu pod direktnim rukovodstvom generala Milana Nedića, pa elitni Srpski dobrovoljački korpus Dimitrija Ljotića, pa Srpsku graničnu stražu, pa Srpsku seosku stražu, kao i mnogobrojne četničke jedinice raspoređene po cijeloj Srbiji.

Štampale su se mnogobrojne novine i časopisi na srpskom jeziku, kao i mnoštvo knjiga, radila su kina i pozorišta, radili su svi muzeji, radile su sve osnovne i srednje škole, u punoj je funkciji bio Beogradski univerzitet i svi fakulteti, priređivane su različite izložbe i koncerti, pjevalo se i lumpovalo ne samo na Skadarliji, već i po mnogobrojnim restoranima, kafanama, pajzlovima i birtijama cijele Srbije.

Država Srbija je imala svoje “Službene novine” u kojima su objavljivani novi zakoni i uredbe srpske marionetske vlade. Cijelo vrijeme rata u punoj je funkciji bila Srpska narodna banka, čiji guverner nije bio Nijemac, već Srbin. Štampan je srpski novac koji je imao svoj tečaj na mjenjačnicama ne samo u odnosu na njemačku Reichsmarku, već i na sve druge valute, uključujući i kunu Nezavisne države Hrvatske.

Prigodom svih nacionalnih i vjerskih praznika po cijeloj su se Srbiji vijorile srpske državne i crkvene zastave, isticao se bez ikakva straha srpski grb, slavile su se sve srpske slave, slavilo se srpsko Kosovo, oplakivalo se srpsko Kosovo, isticao se Sveti Sava, veličala se loza Karađorđevića, sve tako do zadnjeg trenutka čekajući stvaranje Velike Srbije uz pomoč pob(j)edničke njemačke vojske i Hitlerovog konačnog trijumfa.

Posebno treba naglasiti da je tadašnja Srbija imala stalnog diplomatskog predstavnika čak i u NDH, a to je bio Dr Ranko Brašić, a kao vojni ataše u NDH je službovao major Žika Andrić. Toj dvojici su lično poglavnik Ante Pavelić i njegov najuži krug ustaša blagonaklono pomogli da sa Bleiburškog polja pobjegnu u emigraciju.

Nezavisna država Hrvatska je cijelo vrijeme svoga postojanja imala konzulat NDH u Beogradu, kao svoje diplomatsko predstavništvo. Prvi vicekonzul NDH u Beogradu, odnosno fašističkoj Srbiji bio je Tihomir Vincetić i to do aprila 1942. godine, kada je na funkciju konzula NDH u Srbiji postavljen Dr Ante Nikšić (Vojnović A. NDH u Beogradu, Zagreb, 1995).

O svemu ovom što je rečeno postoje originalni dokumenti i to u arhivama i muzejima u Beogradu i Zagrebu.

Vidi se, dakle, da su Nedićeva fašistička Srbija i ustaška Nezavisna država Hrvadska uveliko surađivale, pa tako i na diplomatskom planu, što nedvosmisleno ukazuje da su se te dvije izdajničke kvislinške tvorevine međusobno uvažavale i priznavale.

(nastavlja se)

 
Podsjećanje na razmišljanje Nedžad-efendije Grabusa
Utorak, 11 Lipanj 2019 21:26

 

Nedzad GrabusČije su muftije?

Prof. dr.sc. Nedžad efendija Grabus, muftija slovenački

" Zaista se volim šaliti, ali u šali govorim samo istinu." - Muhammed, s.a.w.s

Sabor Islamske zajednice u BiH, na zasjedanju 13.04.2013. godine u Sarajevu, usvojio je Platformu za promjenu Ustava IZ u BiH. Tim činom je taj dokument postao javan i na osnovu smjernica iz Platforme pripremit će se i amandmani na Ustav IZ. U javnoj raspravi na nacrt Platforme izneseni su mnogi prijedlozi. Da li ih je neko sistematizirao ne znam, ali znam da nismo imali uvida u te prijedloge. Zato želim iznijeti svoj pogled na neka pitanja iz Platforme i vjerovatno buduća ustavna rješenja. U ovom tekstu ograničit ću se na prijedlog o budućem ustrojstvu Rijaseta i ulozi muftija u IZ.

Promjene Ustava, predložene kroz Platformu, usmjerene su na jačanje birokratije u IZ, a u znatnoj mjeri zanemaruju misijsku ulogu, ulogu nosilaca misije i vakufski segment djelovanja IZ. Po važećem Ustavu IZ iz 1997. godine, Rijaset IZ je najviši administrativni i vjerski organ IZ. Po novom prijedlogu Rijaset bi trebao biti najviši administrativni organ u kojem bi, pored reisu-l-uleme i zamjenika, bili i šefovi ili rukovodioci pet uprava koje će biti, kako se često pretenciozno uspoređuje sa državnim strukturama, kao "vlada IZ". Dobro je rješenje da neće biti članova po pložaju. Dakle, u budućem Rijasetu neće biti muftija, za muftije je predviđeno vijeće muftija ili ulema medžlis. To je jedna od rijetkih "nevažnih" izmjena od prvog do konačnog prijedloga Platforme. Prvotno je bilo predviđeno vijeće muftija kao najviši vjerski organ, a kasnije je uvažen prijedlog da se to tijelo možda nazove ulema medžlis. Ulema medžlis nije odgovarajući naziv ako u tom vijeću budu samo muftije, bez predstavnika uleme iz visokoobrazovnih ustanova IZ, medresa, imama itd., a to Platforma ne predviđa. Zato je to neka vrsta "deakademizacije" ukupne IZ. Rješenje u kojem bi u Rijasetu ubuduće glavnim tokovima u Zajednici upravljale birokrate koje će u stvarnom životu IZ biti prisutni uglavnom na svečanostima, ne može zadovoljiti potrebe suvremenog djelovanja IZ. Jasno je da su muftije, glavni imami i imami izravno uključeni u rad IZ i imaju kontakte sa džematlijama i širom društvenom zajednicom. Eliminiranje muftija iz procesa odlučivanja u administrativnim pitanjima IZ na najvišem nivou, dugoročno će djelovati na ukupno slabljenje administrativnog sistema IZ. Pogotovo ako i ubuduće reisul-u-lema sam bude predlagao muftije, bez ikakve procedure, utjecaja Sabora itd. Na jednoj od sjednica Sabora je jedan sabornik problematizirao to pitanje kada je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić predložio da se na osnovu prijedloga Sabora IZ u Sloveniji obnovi moj mandat muftije na četiri godine. Tada je to izgledalo kao principijelno zalaganje za proceduru. Na zasjedanju Sabora 13.4.2013., niko nije upozorio na kršenje Ustava u izboru muftija. Obećanja da će vijeće muftija funkcionirati kao neki "superorgan" IZ i da će odobravati programe, prijedloge i izvještaje nije održivo, jer će to biti najviši vjerski organ. Zašto? Zato što muftije neće imati utjecaja u administrativnom, odnosno izvršnom organu IZ, Rijasetu.

Kako se vrše izbori za muftije?

Muftije po važećem Ustavu predlaže reisu-l-ulema, a njihovu potvrdu izglasava Sabor. Jesu li i hoće li muftije biti reisu-l-ulemini predstavnici ili su to muftije sa legitimitetom Sabora? Postoje dva rješenja: prvo bi moglo biti da reisu-l-ulema ima ekskluzivno pravo da imenuje muftije bez utjecaja Sabora i dodjeljuje im murasele; drugo rješenje je da se poboljša procedura, osnuju komisije i da svaki muftija ima legitimitet od reisu-l-uleme, stručnih tijela i Sabora IZ. U članu 46 Ustava IZ, Sabor potvrđuje mandat muftijama svake četiri godine. To pravilo je prvi puta prekršeno na Saboru IZ u aprilu 2012. godine, i pravdano je tadašnjim okolnostima u IZ, istekom mandata reisu-l-ulemi, izborima za reisu-l-ulemu itd. Pravilo je ponovo prekršeno 13.4.2013. godine, jer je jednom muftiji dat puni mandat na četiri godine, a drugim muftijama na godinu dana, odnosno do usvajanja promjena Ustava. Rukovodstvo Sabora umjesto da štiti pravilnik o radu Sabora i Ustav IZ, ostat će upamćeno po kršenju akata IZ. Sada Platforma i promjene Ustava mogu biti implementirani, jer su i muftije na "čekanju". Taktički to može biti dobra odluka, strateški je vjerovatno štetna. O autoritetu muftija i o važnosti te funkcije u povijesti islamskoga mišljena i prakse pisali su mnogi autori. Dobro bi bilo konsultirati knjigu prof. dr. Fikreta Karčića "Studije o šerijatskom pravu i institucijama", El-Kalem, 2011. godine, i tekst dr. Mustafe Hasanija "Institucija fetve i služba muftije u šerijatskom pravu", Glasnik, LXVII, Rijaset IZ u BiH, juli-august 2005, br. 7-8, str. 639-659. Profesor Fikret Karčić na strani 323. navedenoga djela piše: "Na postavljanje muftija u BiH imalo je uticaja mjesno muslimansko stanovništvo ili predstavnici lokalne vlasti. O mogućem kandidatu upućivan je prijedlog šejhul-islamu u obliku predstavke (mahzar). Ovakvi prijedlozi su redovno bili uvažavani." Ta praksa prisutna je u izboru muftija u Sandžaku, Hrvatskoj i Sloveniji, jer se prvo obave izbori u tim zajednicama, a onda reisu-l-ulema predlaže imenovanje za muftije. U slučaju muftija u BiH (po važećim pravilima) ta praksa se, barem do sada, nije koristila. Muftija mora imati autonomnost i slobodu u djelovanju. Ako je to samo službenik ili činovnik onda će to negativno utjecati na ukupno djelovanje IZ, bit će degradirana uloga i autoritet muftije. Način na koji biramo muftije ne omogućava ni slobodno ni kreativno djelovanje muftije. Ako su muftije imale slobodu i nisu imale strah od sultana, treba li sada ukinuti slobodu muftijama? Evo samo kratke ilustarcije uloge muftije u Osmanskoj državi, o tome profesor Karčić na 321. stranici navedenoga djela piše:"Pošto je islam u Osmanskoj državi imao status državne vjere, a šerijatsko pravo obavezujuću snagu, fetve su predstavljale legitimni nadzor nad aktima javnih vlasti i ponašanjem pojedinaca. Njima su potvrđivane ili osporavane odluke sultana ili vlade, reforme i promjene u strukturi Carstva, prihvatane nove norme društvenog ponašanja, rješavane dileme pojedinaca." Zar će vijeće muftija moći osporiti bilo koju odluku Rijaseta?

Kako će izgledati buduća administracija muftijstava?

Prema Platformi u organizacionu strukturu IZ uvodi se "srednji" nivo u kojem bi se osnažila muftijstva. To znači muftije će i dalje imati administrativnu ulogu na terenu i bit će izravna veza sa Rijasetom, ali neće moći biti članovi Rijaseta.  Muftija na lokalnom nivou može imati administrativnu ulogu, ali na najvišem, u Rijasetu, ne može.

Kompromisno rješenje bi moglo biti da se iz reda muftija biraju barem dva člana Rijaseta. Zašto? Uloga muftije u BiH odavno nije samo vjerska. Da nije bilo muftije u Banjaluci ko bi organizirao izgradnju tolikog broja džamija i drugih objekata IZ? Slično je i sa drugim područjima u BiH. Pogotovo što će stvarna uloga i dalje na terenu biti i administrativna.Takva je uloga muftije u BiH više od pola stoljeća. Jasno je da administracija vodi politiku, a muftije će u slučaju da se usvoje ovakve promjene Ustava biti izvan kruga koji donosi najvažnije odluke u IZ. Njihova uloga će biti kao u većini muslimanskih zemalja da smjerno slušaju vlast (Rijaset) i služe sistemu IZ. Vjerska funkcija muftije uglavnom se svodi na čuvanja zajedništva i misijsko djelovanje, odnosno očuvanje islamskih vrijednosti. Fetve u pravilu u BiH izdaje fetva-i-emin ili reisu-l-ulema. To ne znači da ne treba jačati i stvarnu ulogu muftije kao osobe koja izdaje fetve, ali zbog kompliciranoga sistema IZ i hijerarhije u djelovanju IZ, muftije de facto ne mogu samostalno izdavati fetve. Potpuno je jasno da će funkcija vrhovnog muftije biti efikasna samo ako je kao reisu-l-ulema predsjedavajući Rijaseta. U našu institucionalnu praksu sada će biti uvedene forme djelovanja koje su dugoročno neodržive i koje bi, po mome skromnome mišljenu, mogle destabilizirati Zajednicu. Konačno će i u IZ u BiH vlast biti podijeljena, na vjersku i svjetovnu. Hodžinski stalež zajedno sa muftijama postat će "paradni funkcioneri" bez mogućnosti da utječu čak i na djelovanje i tokove u razvoju IZ. Ja sam protiv takvog Ustavnog rješenja.

(Ovaj osvrt prof. dr.sc.Nedžad efendija Grabusa, muftije slovenačkog prenesen je sa sajta Islamske zajednice u Sloveniji od 27.4.2013)

 
Alijne iskrice
Utorak, 11 Lipanj 2019 19:26

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (70)

O brijaču i pedikeru Ahmedu Geci

27. jula je umro Ahmed Geca, brijač i pediker, a sutra je pokopan.

Otkako sam došao u Sarajevo, do njegove smrti, brijao sam se kod njega, osim u vrijeme kad sam, mimo svoje volje, morao drugdje boraviti, a rezao mi je i kurije oči. Rezanje nije nikad naplaćivao. Bio sam mu u posljednje vrijeme najstarija mušterija – od februara 1930. Bio je veliki majstor u brijanju i šišanju, a virtouz u rezanju žuljeva.

I kao čovjek je bio uredan i dobar. Pokasno se oženio, kad je već prešao četrdesetu godinu. Bio jepasionirani planinar, a, azab olamsun, i akšamlučar, osim uz ramazan.

Iz zahvalnosti za druženje i prijateljsko susretanje pručio sam mu na mezaru. Kad sam došao iz zatvora odmah me je pozvao da se brijem kod njega, besplatno, za sve vrijeme dok se ne zaposlim. Prihvatio sam, ali sam mu ipak platio prije redovnog zaposlenja, kad bih došao do kakvog horarčića. Bio sam mu u posljednje vrijeme abonent, a računao mi je posebnu tarifu za brijanje i šišanje.

Dugo je godina bolovao od astme i čira na želucu. Kad mu se sin oženio protiv njegove volje, jednom subotarkom, dobio je perforaciju čira, od čega je i umro u 73. godini života.

Dženaza mu je bila dobro posjećena.

Rahmetullahi alejha rahmeten vasiaten!

(16.9.1970)

 
Možda će se zemlja braniti
Ponedjeljak, 10 Lipanj 2019 21:46

 

Bake i SebijaEho Bakirovog govora na Žuči ili eha ba Bakire kad budete u budućnosti pokušali raji prodavati prdimahovinu

Nadan Filipović

"Ne vidi se iz ove blizine veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora. To će tek generacije koje će se odaljiti moći da vide. Bitka za Žuč je majka svih bitki u prošlom ratu. Da nije Žuč odbranjen ne bi ni Sarajevo bilo odbranjeno, a ni BiH", kazao je Izetbegović u obraćanju na brdu Žuč.

Bakire Izetbegoviću, mislim da je red da javnosti objasnite dubinu ove patetične fraze, odnosno da jasno kažete šta podrazumijevate pod “generacijama koje će se odaljiti i tek tada moći da vide, a iz blizine ne vide, kako kažete “veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora.”

Mislite li gospodine, nezamjenjivi predsjedniče hobotnice zvane SDA, možda na stotine hiljada mladih koji su nagarili na sve strane svijeta bježeći od besperspektivnost BiH-žabokrečine u kojoj je na djelu neskrivenog nepotizam i korupcija. Mislite li na mlade, uglavnom školovane ljude što su istjerali iz “države” iskomadane na tri dijela u kojim, kao u privatnim veleposjedima neprikosnoveno vladaju novokomponirani nasljedni begovi, velmože i vojvode koji su oko sebe poslagali podobne poslušnike njihovih dekorativnih “političkih” partija. Mladi ljudi će i dalje glavom bez obzira bježati od demo(n)kratije Vas i Vaših daldžija Dodika i Čovića.

Možda bi najjednostavnije bilo da upitate rođenu kćerku da li ona sada iz Švedske daljine bolje “vide veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora – “heroji bh. heroji” od kojih mnogi prekopavaju kontejnera i kante za otpatke ne bili pronašli makar komadić ubuđanog kruha u zemlji Vašeg osobnog blagostanja”?

Za nadati se je da ćete detaljnije objasniti Vašu definiciju bitke za Žuč. Vi ste u govoru izrekli da je “bitka za Žuč je majka svih bitki u prošlom ratu”.

Vi četnički i ustašku agresiju na Bosnu i Hercegovinu nazivate “prošlim ratim”. Užas jedan gospodine Izetbegović. “Nabaca” na volej četama i ujama da likuju u stilu: “Ma kakva agresija! Bio je rat. Bakir rekao!”

Nadalje slijedi augmentativ bahatluka koji je priličan jednom političkom autisti: (citat):“ Najavio je da će uskoro biti usvojen i zakon o demobilisanim borcima, govoreći da se o borcima i braniteljima treba maksimalno brinuti.”

La Havle Ve La Kuvvete!

Od kraja vojne agresije na Bosnu i Hercegovinu, dakle od kraja 1995. godine stalno se kao bajagi priprema zakon o demobilisanim borcima Armije BiH. Dvadeset i četiri godine minuša i sada se nađe Bakir Izetbegović da kaže da će taj zakon “uskoro” biti usvojen.

Sukladno kratkoj definiciji, vremenski prilog uskoro znači da će taj zakon o demobilisanim borcima Armije BiH biti usvojen u skorom, kratkom vremenu; ubrzo, malo poslije, itd. Poznajući gomile kojekakvih, posebice predizbornih “obećanja” u bosanskoj zbilji, između eventualnog usvajanja spomenutog zakona i njegove implementacije, to Bakirovo “uskoro” bi se moglo svrstati u fantastiku tipa “kad na vrbi grožđe rodi”. Malo morgen će se oko takvog zakona saglasiti BiH “vrogovi u vreći”, a da se i ne govori o praktičkoj nemogućnosti njegove impletacije jer “prazna ne puca”. Dakle, još jedno pirotehničko “obećanje - ludom demobilisanim borcima radovanje”.

Prema novinskom izvještaju tema Izetbegovićevog govora je bilo i tužilaštvo, procesi protiv generala Armije RBiH. Rekao je: "Moramo braniti borce onako kako su oni branili nas. Nismo im se odužili. Možda će ovu zemlju ponovo trebati braniti. Nemojte budućim braniocima takvu poruku poslati. Ne smijemo dopustiti da podijele ovu zemlju, pokušat će da nas umore, stalno će da nam prave opstrukcije. Ne smijemo to dopustiti. Nikada tinta na peru političara ne smije biti teža od krvi šehida."

Ovaj populističi i zaista licemjerni “proljev” nije vjeran nikakvog komentara.

Dno dna!

Samo bih se usudio, kao najobičniji pojedinac, upitati mudraliju Bakira kakva je to “pitijska” rečenica: “Možda će ovu zemlju ponovo trebati braniti.”???

Prema najjednostavnijoj definiciji prilog možda znači moguće je, nije isključeno. Eto, ukazana nam se Bakir u liku neke “vidovite Džemile” koja nahjcava preostalu sirotinju raju u BiH da budu spremni na novu “pušionu” u kojoj će možda ovu zemlju ponovo trebati braniti.

Da, da Bakire!

U takvom “možda” scenariju prve linije odbrane trebaju biti na kapiji Vaše vile na Poljinama, druga linija odbrane oko pohapanih para i imovine, a treća, veoma jaka, oko aerodrome da se može nagariti u Tursku ili kod kćerke u Švedsku. U tom “možda” scenariju jake jedinice specijalaca će čuvati tunem prokopan irgatskim radom ispod piste aerodrome koji će biti namijenjen ne samo za bježanje, već i za proturanje visokotarifnih roba za prodaju po Sarajevu koje će se “možda” braniti. U takvom najcrnjem slučaju, Bakire, neka tu Vašu zemlju, Vaš begovat ili emirat brane elitni borci Vaše SDA partije. Prevareni borci nisu valjda toliko mahnite BiH-patriote da “popuše” to Vaše “možda” i da dopuste još jednom biti izrađeni, da ne kažem namagarčeni.

Bakire Izetbegoviću, zaista ste jako bahati, a da o Vašoj hazreti hanumi ovdje ne kažem ni riječ. Kad vas vidim “na televizoru” ili po novinama, portalima, YouTube, itd. stalno mi kroz misli nakratko zabljesne veoma instruktivna sudbina bračnog braka Elena i Nicolae Ceaușescu te suđenja po kratkom postupku od 25 decembra 1989. godine. Kako su likvidirani svako se može podsjetiti na YouTube.

Elena i Nicolae Ceaușescu svoju su vladavinu proglasili “zlatnom epohom”, a Elena Ceausescu je samo sebe i svog supruga proglasili genijalcima. Nicolae Ceaușescu je bio obućarski šegrt, a Elena nije završila četvrti osnovne. Postoji dokumentacija da je išla u školu do trećeg osnovne, a četvrti je ponavljalala i propala na popravnom. Kasnije, kad su se dokopali neograničene vlasti priljepili su sebi doktorate znanosti, ona je postala “poznata” univerzitetska profesorica, doktor kemijskih nauka, alfa i omega Nacionalnog Društva za znanstveno istraživanje Rumunije, te član Rumunjske akademije nauka, itd.itd., ali je još za njezima života dokazano da je bila obična plagijatorka i neznalica.

Helem, postoje podaci da je posmicala mnoge eminentne rumunjske znanstvenike, svakako s ciljem da ona bude najveća među znanstvenim i stručnim hameljom koji je postavljala na položaje profesora, dekana rektora. (Bože moj na što mi je ovo slično???).

Da skratim, i ona i muž su godinama jadnom stanovništvu obećavali kule i gradove u stilu ne krepaj magarče dok trava naraste. I Nicolae Ceaușescu je stalno na mitinzima “tulio” i ponavljao kao paranoičnu mantra: “Možda će Rumuniju trebati braniti od kapitalističih neprijatelje.” Na kraju je izvaranoj gladnoj raji pukao film i obadvoje završiše kako su i zaslužili.

U pamet se Bakire! Bolan ne bio, šta čete u politici. Baš Vam je bilo nabas u Zavodu za izgradnju Sarajeva. Tada, dok ste bili direktor Sarajevo je imalo hajra od Vas, a ovako – boga mi vehdo da vehdije biti ne može.

Jasno je da je za Vas vizura Vaše Bosne na relaciji Sebilj – okretaljka trice na Ilidži. Da ste mudar čovjek skontali bi da vam je istekao rok upotrebe što se politike tiče.

Bakire, Vaš rahmetli babo Alija je rekao da naš narod nije blećak! Izgleda da ste tu babinu zaboravili.

 
Bakirova poruke za budućnost
Nedjelja, 09 Lipanj 2019 22:05

 

Kirba-Bake babinPoruke za budućnost ili “da se nije Bakir najeo gljiva-ludara prije govora na Žuči???”

Izetbegović na brdu Žuč: Treba nešto učiti od partizana, možda će ovu zemlju ponovo trebati braniti

S.H.

(Ovaj izvještaj novinara S.H. prenesen je sa portala Klix.ba kao još jedan dokaz politkantsog autizma, sličnog onom tipa Čaušesku i supruga. Mislim da bi Izetbegović Drugi trebao razmisliti, dok je još vakta, o povlačenju sa političke scene. Neka pročita ove komentare i skonta šta raja misli o njemu. Vakat je Bakire!!! Komentari su u prilogu.)

Predsjednik SDA i predsjedavajući Doma naroda državnog parlamenta Bakir Izetbegović obratio se prisutnim građanima na brdu Žuč, povodom godišnjice bitke i pobjede koja je bila jedna od najznačajnijih u odbrani Sarajeva.

"Ne vidi se iz ove blizine veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora. To će tek generacije koje će se odaljiti moći da vide. Bitka za Žuč je majka svih bitki u prošlom ratu. Da nije Žuč odbranjen ne bi ni Sarajevo bilo odbranjeno, a ni BiH", kazao je Izetbegović u obraćanju na brdu Žuč.

Podsjetio je da je u samo jednom danu na brdo Žuč znalo pasti i do 5.000 granata.

"Pofalićka bitka, bitka za Žuč i sve što je uslijedilo je poruka od čega smo mi napravljeni i šta smo u stanju organizovati, uraditi, izdržati i protiv kakve vojne sile", poručio je Izetbegović.

Potom je napravio poređenje i spomenuo odbranu Goražda i odlazak naroda na Grebak koji je bio spas za opstanak u Goraždu i okolini.

"Treba nešto učiti ljudi od partizana, od onog bivšeg režima. Jednu noć je trajao 'Igmanski marš' i oni su ga 50 godina obilježavali. Koliko noći je naš narod išao do Grepka da uzme hranu i da se vrati nazad. Koliko ih je umrlo, ubijeno i koliko ih je ostalo u snijegu", istakao je.

Najavio je da će uskoro biti usvojen i zakon o demobilisanim borcima, govoreći da se o borcima i braniteljima treba maksimalno brinuti.

Tema Izetbegovićevog govora je bilo i tužilaštvo, procesi protiv generala Armije RBiH.

"Moramo braniti borce onako kako su oni branili nas. Nismo im se odužili. Možda će ovu zemlju ponovo trebati braniti. Nemojte budućim braniocima takvu poruku poslati. Ne smijemo dopustiti d apodijele ovu zemlju, pokušat će da nas umore, stalno će da nam prave opstrukcije. Ne smijemo to dopustiti. Nikada tinta na peru političara ne smije biti teža od krvi šehida", naglasio je Izetbegović.

Dodao je da je politika komplicirana stvar kad se "pravi država sa onima koji je ne vole". Govorio je o Srbiji, naoružavanju, rezervnom sastavu policije i drugim aktuelnim temama.

ZutiGolub: Pa nećemo valjda od tebe učiti kako braniti zemlju?

Rabija: Ako je budemo branili iz podruma kao sto je Bakir branio, bolje da je nebranimo.

ZutiGolub: Ako je budemo branili iz podruma kao sto je Bakir branio, bolje da je nebranimo.

ZutiGolub: Nije SDA branila BiH nego narod.

Maharadza: Od njega samo možemo naučiti onu Kur'ansku istinu da su Munafici (dvoličnjaci) i izdajnici najgora sorta i daleko veći dušmani po Islam i Bošnjake od bilo kojeg četnika i ustaše.

DipIomatic222: Bravo Bakire, neka si im rekao. Ipak si ti taj koji je svojim primjerom, sa puskom u ruci i u uniformi ABiH, komandovao nasim hrabrim jedinicama na brdu Zuc. Bez tebe bi nasi borci bili potuceni i ko zna koliko bi mrtvih bilo. Ovako si pokazao neprijateljima kako se voli domovina, samo hrabro na bunkere i na tenkove jurisati, samo onako kako te je tvoj rahmetli otac naucio. Heroji se radjaju, to ne mozes postati. Hvala ti Bake, komandantu nas neustrasivi!

DipIomatic222: Bakir Izetbegovic je bio sjajan vojskovodja koji je hrabro, neustrasivo i nesebicno vodio jedinice ABiH u najzesce bitke protiv mrskog nam neprijatelja. Odbivsi cin generala i privilegije je pokazao da je pravi vodja svog naroda, bez imalo interesa rizikujuci svoj zivot i zivot svoje supruge koja je djelovala u ilegali i nesebicno lijecila ranjene borce. Ipak bi bilo posteno da se komandantu Bakiru dodijeli jedan orden za zasluge kao i boracki dodatak za vrijeme provedeno u rovovima.

DipIomatic222: Dok je komandant Bakir u rovovima krvario i zajedno sa svojim suborcima Zvizdicem, Camparama, Muhamedom Svrakicem probija neprijateljske polozaje a njegova supruga previjala ranjene i zive rane im nesebicno lijecila koristeci svoje znanje steceno na medicinskom fakultetu. Dva puta bijase nas Bakir ranjen u tim jurisima, jednom je puzajuci spasio vise ranjenika i pokazao svoju humanost zbog cega su ga mati mu i ahmetli otac nagradili vrecama.

yeba.mene.drzava: bake je promjenio dilera...ova droga mu daje nove narko vizije...

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search