LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Operacija “GRANDE”
Nedjelja, 04 Lipanj 2017 13:42

 

GirtE moj Đuro, crni Đuro, ne igra se poker u mraku!!!

Nadan Filipović

(Nekadašnji neupitni šef naše raje, Đuro Girt je u prvom planu, u sivo-bijelom đemperu)

Davno je to bilo, u aprilu 1972. godine, a kao da je jučer bilo. Sjećam se dobro da je bila 1972 jer je baš te godine u Jugoslaviju upala tzv. Bugojanska grupa.

U taj vakat smo intenzivno kockali u foto-laboratoriji Šumarskog fakulteta na Grbavici. “Bog i batina”, odnosno vlasnik te foto-laboratorije, kako u praktičkom, tako i u faktičkom smislu riječi, bio je Đuro Girt, tačnije Gürth. Više je vremena provodio u foto-laboratoriju nego kod svoje kuće na Obali 16, gdje smo bili prvi susjedi. Jeste da je dosta vremena provodio razvijajući filmove i izrađujući fotografije kako za profesore na faksu, tako i za potrebe studentarije i raje koju je poznavao, ali, što je istina, to je više bila jazbina za kockanje, nego li foto-laboratorija.

Đurin najbolji prijatelj je bio, nažalost pokojni, Bakir Č., sin jednog veoma poznatog univerzitetskog profe, a također dugodišnji, maltene vječiti student šumarstva, baš kao i Đuro. Redovan posjetitelj “kockarnice” bio je i izvjesni hrmpalija iz okolice Mrkonjić Grada, s nadimkom Kino, Đurin i moj susjed Želimir Trboglav zvani Čita, a i još nekolicina drugih koje ne bih u ovoj priči pominjao jer oni nisu bili učesnici famozne partije pokera koja je ostala zapamćena. Helem, da ne duljim, radilo se o jednoj “osvetničkoj” partiji pokera.

Neko bi mogao upitati – zašto osvetničkoj?

Evo kratkog objašnjenja!

Sjećam se dobro – kupio sam prekrasne "antilop" cipele u “Peku” u Vase Miskina, današnja Ferhadija. Imali smo zakazanu partiju rauba. U partiji su bili Đuro, Bakir, Kino i moja malenkost. Zaboraviti neću, zavalih se toliko para da sam kod švercera mogao kupiti više od 800 maraka. Međutim, na stranu zijan na raubu – kad sam iz foto-laboratorija bez prebijenog cvonjka izašao na svjetlo dana, vidio sam da su mi nove cipele potpuno izgažene – toliko su se trojica taldžija nogama gurali ispod stola dok su me držali u “pilani”.

Popi.dio sam od muke zbog upropaštenih novih cipela, ali i zbog mučnine što su me totalno opuhali u dobro sređenoj “pilani”.

Prošlo je nekoliko mjeseci. Smišljao sam plan kako da im se revanširam u punoj mjeri. I konačno, rodio se plan za “osvetničku partiju pokera”, šifriranog naziva “operacija GRANDE”. Đurin i moj susjed, već prethodno spomenuti Želimir Trboglav, zvani Čita, bio je i ostao pojam poštenja u cijeloj našoj obalskoj raji, pa i šire. Nikad taj nije nikog zakinuo u nećemu, a kamo li prevario. Taj n ije znao slagati. Dugo mi je trebalo da ga nagovorim da preuzme glavnu ulogu “poštenjaka” koji će podijeliti karte u ruci što će odlučiti “operacija GRANDE” i Bakira, a svakako i Đuru financijski “zaviti u crno”, svakako na duži rok. Konačno sam ga slomio i on je dao riječ da će odraditi “posao” kako treba, a odmah je tvrdo dogovoreno da ćemo dobijene pare podijeliti na dva jednaka dijela. Moj zadatak je bio da preuzmem potpunu finansijsku konstrukciju naše zavjere.

Da odmah objasnim kakav je bio scenario. Čita će u lijevom rukavu pod krugom čvrste lastike imati već spakovan špil sa trideset i dvije karte. Taj “ubitačni” špil će biti na dohvat desne ruke. Trenirali smo nekoliko dana i utvrdili da Čiti treba 2-3 sekunde da desnom rukom izvuče spakovani špil, te da istovremeno stvarni špil s kojim smo kockali ubaci pod lastiku omotanu oko zgloba u desnom rukavu. Dakle, iz lijevog rukava – HOP! – iskoči prethodno “napakovani” špil, a u isto vrijeme regularni špil je pod lastikom u desnom rukavu.

 
Evo "jope" našeg Tonija!!!!
Subota, 03 Lipanj 2017 10:49

 

BarakicaIbrahim

Toni Skrbinac, raja sa Bistrika ili sa Memli strane, na privremenom boravku u Mariboru

Nisam se nikada ozbiljnije bavio njihovim narodom i porijeklom, ali jeste, recimo, Muharem Serbezovski. I on mi jednom reče da je tragom raširenog vjerovanja o Romima koji, k'o biva, potiču iz Indije, otišao posjetiti tu zemlju.

“Znaš li kada sam bio najviše uvjeren da su oni (mislio je na Indijce op.p.) mi, a mi – oni??”

Pretpostavih i bubnuh: “Možda kada si vidio njihove ćumurli obraze?”

“Ma kakvi…Imaš ti tamne obraze posvuda u svijetu…Ne, nego kada sam stigao u Bombaj pa tamo još iz daljine ugledao jumbo plakat na kojem stoji fotografija flaše i ogromnim slovima ispisan naziv osvježavajućeg pića. Priđem blizu tog plakata, tamo ispred plakata sjedi jedan sitan čovjek, a pred njim sto i na stolu flaše. Te iste kao na plakatu. Prodaje čovjek svoje sokove, kao što kod nas na pijaci npr. trgovci prodaju neke svoje vrtne i kućne proizvode. I nema on možda desetak flaša tih sokova…ali ima reklamu. Veliku kao da je proizvođač “Coca-Cole”. I onda to uporedim sa našim velikim, šarenim kućama, što većim automobilima…i nama je glavno pakovanje, ambalaža i čini nam se kad sjednemo u svog, pa makar i starog “Mercedesa” da na svijetu nema nikog bogatijeg od nas…I ja sam tako dobio još jednu potvrdu da naši pretci potječu iz Indije.”

Za one koji ne znaju, a malo ih je vjerujem, Serbezovski je jedan od rijetkih muzičara čija veoma uspješna karijera traje već skoro pedesetak godina.

On jeste i nije tipičan Rom. Jeste utoliko što sam ističe tu činjenicu, a nije stoga što jer je cijeli život posvetio pravima i kulturi Roma. Oko tog jeste i nije mogao bih sada redati činjenice do unedogled. Serbezovski je rođen i odrastao u najvećem romskom naselju u bivšoj Jugoslaviji “Šutke orizai” geografski najljepšem komadiću koje zauzima grad Skoplje. Djed Džafer doživio je neuobičajeno duboku starost, a otac mu je, što je takođe rijetkost za Rome, bio učitelj. Nomadski nerv prisutan je i kod Serbezovskog, putovao je i živio posvuda.

I dok se Muharem osamdesetih godina borio za svoju karijeru, prava i cigansku kulturu, putovao, pjevao i svoj život u pjesmama ispovijedao, ispod bugojanskog mosta živjela je krnja ciganska porodica koju si činili sin Ibrahim i majka čije sam ime zaboravio. Ali nisam lik.

“Kuća” im je bila desetak metara udaljena od Vrbasa. U stvarnosti, bila je to nekakva mješavina šatora i kućerka, najsličnija indijanskom vigvamu. Za lijepih dana kuhali su napolju na prigodom ognjištu, a kad bi zahladni, ložila bi se peć u tom na brzinu skuckanom kućerku. Sve je ona strpala u taj mali prostor: i dušeke i peć i suđe i garderobu…Ispod velikog šala kojim je omotala svoje bezubo lice, gledala me sitna i brižna majka.

“Ibrahime, idi donesi još drva da novinaru skuhamo kahvu…”

 
Joooj šege raja!!!
Petak, 02 Lipanj 2017 09:49

 

SenadicaSenada Softić-Telalović i njen misteri(j)ozni magisterij – sad ga ima, sad ga nema!

Nadan Filipović

Nikad manjka šege kad je Senada u pitanju!

Raja, nešto se posebno čudno dešava kad je u pitanju magisterij Senade Softić-Telalović, odnosno titula magistra nauka s kojom se je sama okitila i zapetljala kao pile u kučine. Izgleda, međutim, da joj ta “magistarska titula” služi samo za impresioniranje u Bosni i Hercegovini i na nastupima po inozemstvu, dok navedeno naučno zvanje u Australiji nešto plaho ne koristi u samohvalisanjima lokalnog karaktera.

U zapisnicima, odnosno dokumentaciji sa II Kongresa Svjetskog Saveza dijaspore Bosne i Hercegovine koji je održan 12. i 13. juna 2004. godine u Sarajevu potpisana je kao mr. Senada Softić – Telalović (znači malo „m“ i tačka iza mr), a to jasno navodi na zaključak da je magistrirala prije 2004. godine.

Prilikom posjete rektoru Univerziteta u Sarajevu predstavljena je rukovodstvu Univerziteta kao magistra nauka, kako se to može vidjeti na službenoj stranici Univerziteta.

Kao magistra nauka je predstavljena i 2011. godine kada joj je u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu uručen dekret o postavljanju za ambasadora sarajevskog univerziteta. U oba ta teksta stoji napisano “mr Senada Softić – Telalović”.

Dalje, na službenoj stranici Instituta za istraživanje genocida u Kanadi jedan je od potpisnika “Saopćenja u vezi Jovana Divjaka” je potpisana kao Mr. Senada Softić – Telalović. (ovaj put magistra sa velikim “M” sa tačkom iza Mr).

Na istoj stranici potpisnica je “Saopćenja u vezi Gorana Hadžića” i to kao Mr. Senada Softić – Telalović.

Kao Mr. Senada Softić – Telalović se potpisala ispod “Zajedničkog pisma Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), Instituta za istraživanje genocida Kanada (IRGC), Bosansko-američkog instituta za genocid i obrazovanje (BAGI), Vijeće BiH organizacija Australije (VBHOA)” od 9. maja 2011. godine.

Spomenuta gospođa se 31. maja 2011. godine potpisala kao Mr. Senada Softić – Telalović ispod teksta u Bošnjacima.net koji je naslovljen “UKLONITI FLÜGGEA IZ SUDSKOG VIJEĆA U POSTUPKU PROTIV RATNOG ZLOČINCA RATKA MLADIĆA”

Na blogu “Jedinstvena Bosna i Hercegovina” u tekstu “Bošnjačke organizacije Amerike i Australije traže oslobađanje generala Divjaka” od 25. jula 2011. godine opet se potpisuje kao Mr. Senada Softić – Telalović.

U dokumentu naslovljenom sa “Open appeal of over 200 Bosnian and Hercegovinian intellectuals for an integrated, multiethnical and European Bosnia and Hercegovina”, iz decembra 2011. godine, potpisala se kao Senada Softić – Telalović, MSc.

Jasno je da Senada Softić – Telalović potpuno nekontrolirano, baš poput totalno pijanog vozača u gustom prometu, mulja sa svoje četiri različite biografije, a pogotovo sa inkonzistencijama u vezi nepostojećeg magisterija nauka kojim se (protiv)zakonito, hajde da bude blaze rečeno, (ne)dozvoljeno kiti.

Nekada je “mr”, nekada je “Mr.”, a nekada “Msc”!!!

Koliko je meni, iz predobro obavještenih izvora poznato, u Zagrebu nije magistrirala, niti je završila postdiplomski studij, što bi podrazumijevalo polaganje svih ispita tog studija, a nakon čega se, obično, dvije godine, pa i više, radi na magisteriju, odnosno na magistarskom radu ili radnji, a nakon čega slijedi predaja rada i njegova odbrana pred komisijom koju čine tri univerzitetska, odnosno sveučilišna profesora.

Dakle, da se podsjetimo, magistar nauka je titula koju ima ona ili onaj ko završi postdiplomski studij studij i uspješno odbrani magistarsku radnju, te jedino tako stiče pravo da uz svoje ima i prezime legalno piše titulu u obliku mr.sci. ili mr.sc., a u Australiji MSc (Master of Science).

Ako je i od kronične lažljivice i prevarantice kakva je Senada Softić-Telalović – sve ovo je baš pretjeralo svaku mjeru. A šta i očekivati od spomenute individue? Možda još pokoju lažnu biografiju i bilesi čak i naučno zvanje PhD ili tamo, u Bosnici, da bude “doktorica od nauka”.

Stekla je, bogu hvala, kako se hvali u stilu “ima se – može se”, pa neka sebi tamo kupi makar papire a la diploma o završenom fakultetu, o završenom postdiplomskom studiju, magisteriju, doktoratu, a kao ambasador Univerziteta u Sarajevu “more” anamo otvoriti i svoj privatni univerzitetić malehni nako portabl, pa biti na njemu rektorica i sebi odštampat hejbet tih papira koji bi mogli, makar formalno, začepiti rupe koje je na pisanjima o svom vlastitom grandioznom liku i djelu sama izbušila pa su joj laži iscurile na hektolitre.

Eeeee, grdne rane moje, sada je to jedan najobičniji ofucani klovn-lažljivac, a do jučer, što se kaže, bila je naša ovdašnja Staljinka od kojih su “pune gaće” bile većini australijske BiH – raje. Bila je ko nakav zmaj, a sada je krezubi zmajček koji se ne usuđuje više ni pisnuti, već kao uvijek gladna maca uporno baza od “non-profit” do “non-profit” organizacije nudeći se da popravlja stanje u Bosnici kaharnoj.

Ili je otišla tamo da na licu mjesta radi ono što je ovdje radila kao zadatak propisan odozgo?

 
Nešto iz Marfijevog zakona
Četvrtak, 01 Lipanj 2017 09:01

 

Margijev zakonOdabrani “paragrafi” iz Marfijevoj zakona

-Marfijevo ZLATNO pravilo: Onaj ko ima ZLATO stvara pravila.

-Ako sipaš čašu vina u bure sirćeta, dobiješ sirće. Ako sipaš čašu sirćeta u bure vina, dobiješ sirće.

-Kad kasnite, na svakom je semaforu crveno svjetlo.

-Ako nešto može poći naopako, poći će naopako, a ako nešto ne može poći naopako, poći će naopako.

-Ako postoji mogućnost da više stvari pođe naopako, ona koja izaziva najveću štetu će biti ta koja će poći naopako. Zaključak: Ako postoji najgore vrijeme da nešto pođe naopako, baš tada će i poći.

-Ako izgleda da sve ide dobro, sigurno si nešto previdio.

-Šansa da kriška hljeba padne na namazanu stranu je direktno proporcionalna cijeni tepiha.

 
Neka se za rehabilitaciju pripreme Pavelić, Luburić i sva U-bratija
Srijeda, 31 Svibanj 2017 10:29

 

Nikola kalabićRehabilitovan četnički komandant Nikola Kalabić

Agencija Beta

Viši sud u Valjevu, sudija Dragan Obradović, donio je riešenje kojim je usvojen zahtjev za rehabilitaciju Nikole Kalabića, nekadašnjeg komandanta Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini, potvrđeno je agenciji Beta u Višem javnom tužilaštvu.

Rješenjem o rehabilitaciji sud je utvrdio da se od trenutka donošenja ništavim smatra sedam odluka Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača tokom Drugog svjetskog rata, donijetih od marta do septembra 1945.

Sud je oglasio ništavim i četiri odluke Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača tokom Drugog svjetskog rata donijete od aprila do oktobra 1945. koje se odnose na Nikolu Kalabića.

Ništavim se smatra i rješenje Sreskog suda u Mionici od 11. septembra 1946. kojim je Kalabiću konfiskovana nepokretna imovina.

Ništavne su i sve pravne posljedice ovih odluka, konstatovano je u rješenju Višeg suda u Valjevu i navedeno da se rehabilitovano lice, Nikola Kalabić, smatra neosuđivanim.

Rješenje o rehabilitaciji nosi datum 27. april 2017. i urađeno je na 36 kucanih strana.

Zahtjev za rehabilitaciju je prije pet godina podnijela Kalabićeva unuka Vesna Dragojević iz Valjeva, koja je tokom ovog postupka vratila porodično prezime i sada se preziva Kalabić.

Rješenje o rehabilitaciji Kalabića je prvostepeno, protiv njega se može izjaviti žalba Apelacionom sudu u Beogradu u roku od 30 dana.

Viši tužilac u Valjevu rekao je agenciji Beta da će se svakako žaliti Apelacionom sudu u Beogradu.

Kalabić je tokom rata bio jedan od najistaknutijih četničkih komandanata, kome se stavlja odgovornost više masakara koji su počinili pripadnici Korpusa gorske garde u kosmajskom, smederevskom i aranđelovačkom kraju tokom druge polovine 1943. i prve polovine 1944., kao što je masakr u Drugovcu.

Prema prihvaćenoj verziji, Kalabića su poslije rata zarobili pripadnici Ozne i prihvatio je da sarađuje u operaciji hapšenja Dragoljuba Mihailovića.

Postupak pred Višim sudom trajao je pet godina, a prethodio mu je postupak pred Osnovnim sudom u Valjevu, kojim je utvrđeno, uz pomoć relevantnih svjedoka iz poratnog vremena, da je Kalabić ubijen u jednoj pećini u klisuri rijeke Gradac kod Valjeva i da prema tome nije mogao ni da izda Mihailovića.

(Preneseno sa sajta N1 od 26.05.2017)

 
Poštovani hafiz Sulejman Bugari o ramazanu
Utorak, 30 Svibanj 2017 09:57

 

Hafiz Sulejman BugariHafiz Sulejman Bugari o ramazanu i vjeri: Moderni čovjek je dobio sve, ali je izgubio sebe

- Ramazan je mjesec tokom kojeg se omogućava čovjeku da na najbrži način dođe do onoga što će učiniti njegov život smisaonim, poručuje hafiz Bugari.

Muslimanski sveti mjesec ramazan je mjesec tokom kojeg se omogućava čovjeku da na najbrži način dođe do onoga što će učiniti njegov život smisaonim, poručuje hafiz Sulejman Bugari. On smatra da današnji moderni čovjek ima sve, ali da je izgubio sebe, porodicu, prijatelja. Hafiz Bugari govori i o tome kako je vjera život, a da ljudi pogrešno tumače vjeru.

Hafiz Sulejman Bugari profesor je tefsira, autor više knjiga. Od prošle godine službuje u Islamskoj zajednici u Crnoj Gori, gdje je savjetnik reisa Rifata Fejzića za misionarstvo. Prije dolaska u Crnu Goru, Bugari je živio u Bosni i Hercegovini, gdje je bio imam.

Muslimaski sveti mjesec ramazan i post u ovom mjesecu, to je „obaveza Gospodara svjetova, koja je ponuđena svakom čovjeku na najbrži način da nađe svoju originalnost“. Tako hafiz Bugari počinje razgovor o temi ramazana.

Mjesec razumijevanja i humanosti

- I to je nešto što se ponavlja svake godine svim stvorenjima. Dakle, nudi se ljudima da pronađu smisao, da dođu do onoga čime će ostvariti ponos na oba svijeta. Što se tiče samog dočekivanja, dovoljno je kazati da je to mjesec koji je najdraži Gospodaru, i najdraži mjesec stvorenjima. Čak se i zove mjesec ramazan, mjesec ummeta. Dakle, mjesec zajednice, svih ljudi. Zašto? Zato što je to mjesec gdje se omogućava čovjeku da na najbrži način dođe do onoga što će učiniti njegov život smisaonim. Za jedno dobro djelo učinjeno u ovom mjesecu, čovjeku se piše nagrada kao da je to djelo 70 puta uradio. Dovoljno je reći da je to mjesec u kojem se zatvaraju prokleti šejtani koji najviše prouzrokuju negativne energije u čovjeku i oko čovjeka, kaže Bugari.

Ističe da se zato ljudi raduju ovom mjesecu, rado ga očekuju, jer znaju da je to mjesec poklona, milosti, saosjećanja, otvorenosti, ljubavi.

- To mjesec razumijevanja, humanosti, sigurnosti, mjesec gdje čovjek najbrže dolazi do svoje lične karte. Jer, bez ovog mjeseca, svjedoci smo da čovjek ima puno ličnih karata, gdje se jednostavno gubi, sam ne zna ko je, sam ne zna sebe. To je osnovni problem svih problema, samo zato što čovjek nije došao do svoje originalnosti, i naravno, da će u zajednici dominirati neoriginalnost. Falsifikat u svim oblastima, kaže hafiz Bugari.

Ponavljajući da ne postoji onaj oji se ovom mjesecu ne raduje, Bugari navodi da ramazan nudi priliku da ljudi nauče da poste i nakon ramazana.

- U ovom mjesecu Gospodar prašta svim stvorenjima. U predajama se spominje, osim dvojici, koji su u zavadi. A tada, inače, ljudi saberu snage, čak i da oni oproste jedni drugima, pokušavaju da žive životom kojem će se radovati, ne samo on, nego i oni koji ga okružuju. Ovaj mjesec nam nudi kako da naučimo da postimo i poslije ramazana. Da postimo od svega onoga čime izlazimo iz ljudske prirode. Radost je tu, i doista, duše se raduju što im je omogućeno da za kratko vrijeme dobiju svoju hranu, kojom ako budu uključile taj restoran, onda će razumijevati sve slabosti u okruženju, jer onda uključujemo se kao ljekari društva, kako da pronađemo najbolji pristup da dođemo do osobe koja nije naučila da posti, nema snage da posti ili smatra da je to teret, patnja, obaveza koja zadaje teškoću čovjeku. Međutim, sve što je Gospodar propisao, to je samo u biti. Cilj svega toga je lakoća konstantna, radost konstantna, a ne sezonska, kao što je u stvarnosti, smatra Bugari.

 
Šprehenzi dojć
Ponedjeljak, 29 Svibanj 2017 20:51

 

Bauhaus MannheimŠprehen zi dojć? – kaleidoskop priča iz davne Njemačke

Jednokratna odšeta i invalidska penzija (4)

Nadan Filipović

Posve ubledjeli gazda ostade da mu advokat u dvadesetak minuta objasni u kakvoj se situaciji nalazi i šta mu slijedi. Najprije je pomnožio dvadeset osam godina sa dvanaest mjeseci, pa onda sa visinom Žižine plaće. Gazdi se zamanta kad vidje 336 mjeseci i 28 Weichnachtsgeld - a (trinaeste plaće za Božić) pomnožen sa bruto plaćom od četiri hiljade i šest stotina maraka. Ispade oko milion i dvjesto hiljada maraka neto! Da, maraka!

-Toliko bi Herr Žiža trebao zaraditi da se nije povrijedio i ostao invalid, a sve zbog vaše pohlepe. Dakle, vašom greškom, gospodine. Ako se bude išlo na sud znajte da ćete morati platiti razliku kada se od ove svota od milion i dvije stotine hiljada oduzme svota koju će isplatiti osiguranja, a to će biti između dvije stotine i pedeset hiljada, do maksimalno tri stotine hiljada. Ja ću vam dati sve to napismeno, odnosno poslati preporučenom poštom, pa prošetajte do kancelarija najboljih kolega advokata i upitajte može li vam neko od njih pomoći da se izvučete? Vidjet ćete da niti jedan od kolega neće htjeti ispasti budala na sudu. Dakle, ako budete išli na sud izgubit ćete garant i moraćete platiti puni iznos plus zatezne kamate, plus sudske troškove, plus honorare advokata, pa će to sve još više povećati vaše financijske boli i psihičke muke. Gospodine, lakše ćete pobjeći od vlastite sjenke na sunčanom danu nego li od obaveze prema radniku kojem ste zbog svoje pohlepe uništili ne samo radnu sposobnost, već ste mu uništili život. Evo, predlažem vam da isplatite sedam stotina hiljada ili milion u četiri rate. Nadam se da će Herr Žiža pristati na tu mizeriju, ako ni zbog čega, a ono zbog toga što vas je svih osam godina, koliko za vas radi, ne samo poštovao, već i zavolio. Ukoliko se budete prenemagali i zavlačili sa odlukom, onda će vas koštati sve mnogo skuplje.

-Ali…znate…ja nemam novca u gotovini. Sve sam uložio u nove strojeve i razvoj.

-Moj prijatelj je menadžer filijale Dresdner Bank-a ovdje u Mannheimu. Evo vam njegova vizit kartica. Ja ću ga zamoliti da vam odobri kredit, a garancija za vraćanje kredita će biti vaša kuća u kojoj živite i tvornica koja nema nikakvog kreditnog ili sudskog tereta. Provjerio sam.

-Mollll….immm… vvvas, mogggu li rararazmisliti do sutrrra – trtljajo je zamuckujućo skoro dotučeni vlasnik tvornice za izradu elemenata za sklapanje masivnog namještaja.

Advokat pogleda na sat i reče: “Imate rok od dvadeset i četiri sata da razmislite. Pravo da vam kažem volio bih da se odlučite da ne platite, te da idemo na sud. Ta opcija bi bila bolja za mog klijenta. Sada možete ići. Nemam vremena za bacanje na vaše gluposti – definitvno ga dotuče advokat.

Vlasnik tvornice za izradu elemenata za sklapanje masivnog namještaja teturajići izađe iz advokatove kancelarije tako da udari glavom u dovratak.

-Pazite da mi ne oštetite vrata - dobaci mu advokat na odlasku.

I šta bi?

Čiča-miča, gotova bi priča.

Sve se brzo odvijalo. Gazda tvornice je uzeo kredit od Dresdner Banke i Žiži uplatio na bankovni konto tačno 700.000 maraka. U momentu transfera tih para Žiža je pred svojim advokatom potpisao da izjavljuje da ni u kojem slučaju nema više nikakvih potraživanja prema, sada bivšem gazdi.

Žiža je advokatu platio ispostavljeni račun napisan na dvadeset i dvije hiljade maraka, a u kešu mu je, u četiri oka, dao četrdeset i osam hiljada.

 
Intervju za TV1
Ponedjeljak, 29 Svibanj 2017 09:25

 

TunjoBiH treba biti građanska kao države EU; Prijedlog izmjena Izbornog zakona je povratak u srednji vijek

U jednom intervju vašoj televiziji sam rekao da mi uopće nemamo potenciju da budemo članovi EU. Mi nemamo građana. EU je zajednica građanskih država. Nemamo građanstva jer građanin nije ništa. Prijedlog izmjena Izbornog zakona je vraćanje porijekla suverenosti na etnički identitet, a mi smo u 21 vijeku. Cijeli 19. i 20. vijek su pokazali da je to odbačeno. Potrebno je da se svi zajedno okupljamo na jednoj ideji koja je moderna, a to je građanska ideja, ideja demokratije i tolerancije, kazao je za TV1 akademik Muhamed Filipović.

TV1: Kako gledate na aktuelnu političku situaciju i koji je Vaš dojam?

FILIPOVIĆ: Razočaravajući. Ja sam jako zabrinut, zapravo ne mogu da shvatim kako je ovo moguće 25.godina nakon jedne katastrofe koja je izazvala strahovito velike promjene u našim životima, i to negativne.

TV1: Zašto ste zabrinuti?

FILIPOVIĆ: Zato što još uvijek nema nikakve ideje kako izaći iz toga jer mi živimo posljedice katastrofe. Nismo u procesu liječenja tih posljedica, nismo u procesu rekompezacije onoga što smo izgubili, nismo u procesu revitalizacije naših života.

TV1: Zašto nismo, ko je odgovoran?

FILIPOVIĆ: Nismo zato što nam je u temeljima države, onakva kakva je nastala poslije Dejtona, stavljeni su loši elementi, na kojima se ne može ništa graditi i što više gradiš na lošim temeljima to je zgrada nestabilnija i nesigurnija. Mi se ljuljamo svaki čas. Ne zna se šta će Dodik uradit, šta će Čović i Izetbegović uradit.

TV1: Zašto se ljulja?

FILIPOVIĆ: Ljuljamo se zato što nema ideje i konsenzusa o BiH. Mi moramo odgovoriti na pitanje ko smo mi, kao država, ko smo mi kao narod u modernom smislu te riječi, narod kao ukupnost građanstva. Mi operiramo sa definicijama i idejama koje pripadaju 17 i 18 vijeku.

TV1: Do kada to tako može trajati?

FILIPOVIĆ: Ne može trajati jer vodi nužnom konfliktu. Ako pogledate evropsku historiju i proces pretvaranja etniciteta u moderne građanske nacije, on se odvijao kroz vrlo krvave ratove u Evropi.

TV1: Želite reći da ukoliko se ovakvo stanje nastavi da to može rezultirati konfliktom?

FILIPOVIĆ: Apsolutno. To će nužnim načinom proizvesti konflikt. Ne moraju ljudi to želiti, ali to će tako ispasti, kao što ni prošli rat ljudi nisu morali željeti. Tipičan primjer toga jeste da je Alija Izetbegović stalno govorio da rata neće biti zato što mi ne želimo rat, a pokazalo se da je dovoljno da bude jedna budala kao Karadžić pa je dovoljno da rat nastane i da bi se on pokazao kao najveći Srbin. Kada se nakupe elementi čija je suština da su značajni i bitni i efikasni, samo ako budu potrebni biće upotrebljeni.

TV1: Šta je onda rješenje?

FILIPOVIĆ: Da se traži nova ideja i da se svi zajedno okupljamo na jednoj ideji koja je moderna, a to je građanska ideja, ideja demokratije, ideja tolerancije. Mi od toga nema ništa ovdje. Nemamo tolerancije niti unutar nacija, ili naroda tzv, jer to nisu moderne nacije. Nemamo građanstva jer građanin nije ništa. Prijedlog izmjena Izbornog zakona! Zamislite tog koncepta! Vraćanje porijekla suverenosti na etnički identitet, a mi smo u 21 vijeku. Cijeli 19 i 20 vijek su pokazali da je to odbačeno.

 
Senada Softić-Telalović je drska lažljivica i varalica
Petak, 26 Svibanj 2017 21:51

 

Senada-1Senada Softić-Telalović i njene laži – dokle će ta hohštaplerka pokušavati varati ljude???

Nadan Filipović

(Na slici je lažljivica bajagi naivnoga lica. Čuvajte se raja! Opasna je to prevarantica i kronična lažljivica. Okolo je kokodakala da će me tužiti sudu i raskućiti, a ništa od toga. Zna ona da bi bila donja i pušiona! Jedva bih čekao!)

Hajmo se raja malo nasmijati!

U ovom nastavku ćete dobiti serviranu kolekciju laži koje je Senada Softić – Telalović godinama prodavala našim papcima u Australiji, baš kao mu.a pod bubrege, (izvinjavam se na izrazu, ali taj je najadekvatniji), pa pošto je ovdje konačno kompletno raskrinkana, da ne kažem provaljena, utekla je u Sarajevo da sebi tamo u “velegradu” kakve nafake nađe, odnosno, kako joj piše u najnovijoj biografiji, “da se uključi u akciju pružanja stručne podrške malim i srednjim preduzećima u Bosni i Hercegovini u restruktuiranju i repozicioniranju njihovog poslovanja u cilju postizanja veće efikasnosti, višeg nivoa morala radnika i poboljšanja prakse upravljanja kojom će se prihvatiti i podržati jak i produktivan timski rad.”

Eški Senade! Ona, nemoralna prevarantica i lažljivica da radi na postizanju višeg nivoa morala BiH radnika! Za povratiti!!!!

Svakom čovjeku iz bivše Juge koji živi u Australiji je jasno da je Senada Softić-Telalović kronična prevarantica i lažljivica, možda čak i psihopatska lažljivica, a što bi najvjerojatnije mogao “dijagnosticirati” ne samo svaki psihijatar, već čak i mlađi specijalizant iz područja psihijatrije.

Evo laži okolozeničke “barunice Münchausen":

1. Ona ne posjeduje diplomu filozofskog fakulteta Deakin Univerziteta u Melbourne jer, prije svega, na Deakin Univerzitetu u Melbournu ne postoji Katedra za filozofiju.

Senada, varalice i lažljivice jedna, deder diplomu Filozofskog fakulteta Deakin Univerziteta u Melbourne-u na BiH sunašce!

2. Ona u biografijama tvrdi da je završila nekakav postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Laže toliko da gladan pas ne bi pomašćeno pojeo!

Naime, ona je boravila par mjeseci u Zagrebu na učenju hrvatskog jezika, kojeg nije nikad ni naučila, dakle, ostala je nepismena. Prema Statutu Sveučilišta u Zagrebu svaki njihov poslijediplomski studij traje dvije godine ili četiri semestra. Da bi neko mogao kazati da je završio postdiplomske studije na Sveučilištu u Zagrebu taj neko mora imati dokaze da je na studiju prove četiri semestra (dvije godine) te dokazati da je ispolagao sve ispite na istom postdiplomskom studiju.

U studentskoj referadi Sveučilišta u Zagrebu nigdje nema imena “postdiplomca” Senade Softić-Telalović.

3. Što se pak tiče laži da je dobila nagradu Telstra Business Women Award 2000. godine za Viktoriju, administracija organizacije koja dodjeljuje nagrade nije u stanju da, u svojim arhivama, pronađe bilo kakvu Senadu Softić-Telalović na spisku žena koje su tu nagradu dobile.

Da Senada Softić-Telalović ne govori istinu lako se može provjeriti na (https://www.telstrabusinesswomensawards.com).

4. Ona, po svoj prilici nije dobila Centenary Medal za 2003. godinu od predsjednika Australije kako urbi et orbi kokodače. Njeno ime ne može se naći na oficijelnoj stranici na kojoj se nalaze imena i prezimena svih 15,464 odlikovanih.

Samo treba laganice ukucati “Senada Softić-Telalović u http://www.smh.com.au/articles/2003/04/24/1050777361460.html i uvjeriti se da toj predugačkoj listi nema imena spomenute gospođe. Uostalom, 15.464 Centenary Medals su dodijeljene samo jednom, 2001. godine prigodom proslave stogodišnjice Australije, a Senada Softić-Telalović ju je, kako tvrdi, naknadno primila 2003. godine, dakle sa zakašnjenjem od pune dvije godine, i to iz ruku presjednika Australije.

Vidimo da Senada Softić-Telalović u toj svojoj laži izmišlja funkciju predsjednika Australije, jer takva funkcija u Australiji ne postoji.

 
Historijski retrovizor
Petak, 26 Svibanj 2017 12:04

 

Karl NovakTajna istorija: Čiča Dražo, gde su tvoje pare????

Autor: Rade Jerinić, Beograd

(Na slici, Karl Novak, čovjek od Mihailovićevog najvećeg povjerenja)

Na tajnom računu u švajcarskoj privatnoj banci Engel u Cirihu četnički vođa imao je deponovano više od tri miliona švajcarskih franaka. Ovlašćenje za raspolaganje sredstvima na računu imao je pukovnik Karl Novak, komandant četničkih snaga u Sloveniji.

Dragoljub – Draža Mihailović je istorijski osporavana ličnost. O njegovoj ulozi u istoriji postoje oprečna tumačenja. Jedni ga vide kao heroja, monarhistu, Srbina i oficira koji nije hteo da pogazi zakletvu datu svom kralju. Drugi ga vide kao izdajnika, čoveka koji je sarađivao sa Nemcima i Italijanima, pa čak i ustašama u borbi protiv Titovih partizana. Istoriju pišu pobednici. Tu nema pomoći. Čak ni to što ga je sud Republike Srbije rehabilitovao i priznao njegovom pokretu oslobodilački i antifašistički karakter ne menja mnogo vezano za predstave duboko urezane u kolektivnu psihu naroda koji danas naseljava ovaj prostor, čije su kolektivne psihoze uglavnom oblikovane komunističkom poratnom propagandom. Te kontroverze vezane za generala Mihailovića i njegov četnički pokret neće biti još dugo vremena rešene.
Ipak, ono što se Dragoljubu – Draži Mihailoviću ne može osporiti je inteligencija. Nebrojeno puta je dokazao britkost uma ovaj generalštabni pukovnik, a potonji general. Ipak, najveću promućurnost i dalekovidost je pokazao kada je raspolaganje novcem koji se nalazio na računu u Švajcarskoj i koji se vodio na njegovo ime poverio Slovencu. Istine radi, čovek po imenu Karl Novak jeste bio Slovenac, ali je bio i predratni generalštabni major Kraljevske vojske, a posle i komandant u Kraljevoj vojsci u otadžbini i četnički vojvoda. Iako snage kojima je komandovao u Sloveniji nisu bile velike, brojale su manje od hiljadu boraca, istorija je zabeležila da je četnički pokret bio aktivan u Sloveniji u vreme Drugog svetskog rata i da se tamo borio protiv Nemaca i Titovih partizana. Zvali su ih Plava garda, a Karl Novak im je bio komandant. Njega je Draža kao čoveka od svog najvećeg poverenja ovlastio da raspolaže sa više od tri miliona švajcarskih franaka, što bi danas bio ekvivalent desetostruko većoj sumi istih novčanica. Dakle, radilo se o pozamašnoj sumi novca i general Mihailović je, nemajući verovatno dovoljno poverenja u svoje saradnike srpske nacionalnosti, istovremeno rukovodivši se načelom opreznosti u pogledu ishoda rata, ali svoje lične sudbine, odlučio da ovaj posao poveri majoru Novaku računajući na njegovu diskreciju i umešnost. Ipak, cela ova operacija nije ostala neprimećena od svih obaveštajnih službi koje su u to vreme operisale u neutralnoj Švajcarskoj, koja je ujedno bila i najveći kreditor svih zaraćenih strana. Priča o Dražinim milionima u Švajcarskoj je i danas poprilično nepoznata, čak i u istorijskim krugovima. Da nije bilo otvaranja američkih dosijea iz Drugog svetskog rata, ali i aktivnosti američkih agencija u to vreme koje su nakon završetka sukoba uglavnom bile skoncentrisane na otkrivanje opljačkanog blaga, verovatno ni danas ne bismo znali mnogo.

Više od tri miliona švajcarskih franaka koji su u privatnoj Švajcarskoj banci Engel u Cirihu bili deponovani na ime generala Dragoljuba – Draže Mihailovića nakon njegove smrti nestali su sa računa, stoji u belešci koje su sačinili operativci vojne obaveštajne službe vojske Sjedinjenih Američkih Država 8. jula 1947. godine. Američki obaveštajci tvrde da je novac 1943. godine na pomenuti račun deponovala jugoslovenska kraljevska vlada u izbeglištvu u Londonu. Nije jasno koja je namena ovog novca bila, da li se radilo o ličnim sredstvima ili pak sredstvima namenjenim za finansiranje aktivnosti Jugoslovenske vojske u otadžbini, ali je poznato da je to učinjeno po nalogu kralja Petra Drugog Karađorđevića. Radilo se o njegovom ličnom nalogu i, prema američkim izvorima, iz zlatnih rezervi Kraljevine Jugoslavije odvojena je određena količina i konvertovana u švajcarske franke i deponovana na pomenuti račun.

 
Rezultati analize profesora Zelenike
Četvrtak, 25 Svibanj 2017 08:52

 

ZelenikaProfesor Zelenika: Više od 70 posto intelektualaca naučno je nepismeno

Profesor dr. sc. Ratko Zelenika ocijenio je kako je, na osnovnu vlastite analize više od hiljadu doktorskih disertacija, diplomskih i naučnih radova, zaključio da je naučno nepismeno više od 70 posto intelektualaca. Profesor Zelenika izjavio je to uoči predavanja o savremenim metodologijama naučnih istraživanja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

"U globalnoj obrazovnoj industriji i globalnoj naučnoj industriji jedva je pet posto intelektualaca naučno pismeno, naučno polupismeno je oko 25 posto intelektualaca, a više od 70 posto intelektualaca naučno je nepismeno. Katastrofa!", ocijenio je profesor.

Dodao je kako je žalosna činjenica da je među naučno nepismenim intelektualcima veliki broj univerzitetskih profesora i akademika.

"Oni zatim proizvode naučno nepismene intelektualce, koji dalje multipliciraju naučnu nepismenost. Misija ovog mog predavanja je da okrenemo stvar i da popravimo malo te porazne brojke", istaknuo je profesor Zelenika.

Po njegovim riječima, tema predavanja "Vodič u tajne savremenih metodologija naučnih istraživanja i savremenih tehnologija fundamentalnih, aplikativnih i eksperimentalnih istraživanja" vrlo je intrigantna i široka.

Istaknuo je kako je to područje koje se relativno malo prakticira, o kojem se malo raspravlja, u kojem aktivno ne sudjeluju veliki broj intelektualaca, a trebao bi.

Ratko Zelenika rođen je 1941. godine u Banjoj Luci. Akademske stepene diplomirani ekonomist i magistar ekonomskih nauka stekao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a doktorat ekonomskih nauka na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Više od trideset godina radio je na Pomorskom fakultetu i Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, na radnim mjestima višega predavača, profesora i redovinog profesora.

Autor je 38 naučnih knjiga, univerzitetskih udžbenika i priručnika, u koautorstvu je napisao i objavio deset naučnih knjiga i univerzitetskih udžbenika.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

(Preneseno sa klix.ba, 20.5.2017)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search