LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Zaboravljeni Bošnjaci – Mustafa Golubić PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 05 Rujan 2010 10:14

Piše: Nadan Filipović

(tekst je ranije objavljen u „Petoj strani svijeta“)

Sead Trhulj u uvodu svoje knjige „Mustafa Golubić čovjek konspiracije“ (IRO "Partizanska knjiga."-Ljubljana, OOUR izdavačko-publicistička delatnost Beograd,1986), piše: „Teško je u historiji revolucionarnih zbivanja u Jugoslaviji u 20. vijeku naći još jednu ličnost koja je igrala tako značajnu ulogu i ostavila tako duboke tragove, a da se o njoj tako malo pisalo, govorilo i polemisalo, da se o njoj tako malo zna, kao što je to slučaj sa Mustafom Golubićem. U isto vrijeme, teško je naći ličnost koja je imala tako zanimljiv i buran život, koja je toliko kontroverzna, maštovita, hrabra, nepredvidljiva…”

I Milomir Marić u svojoj monografiji “Deca komunizma” (Mladost, Beograd, 1987), navodi da je čak i Miroslav Krleža "bio neobično vezan za Mustafu Golubića", ali da tu svoju vezanost pisac nikada nije do kraja objasnio. Marić takođe smatra da Mustafa Golubić "predstavlja jednu od najuzbudljivijih životnih priča našeg doba".

 

Mustafa Golubić - Mujka (1891 - 1941) bio je jedan od najvećih sovjetskih obavještajaca. Rođen je u Stocu. Otac mu je bio Muhamed, a majka Nura. Imao je dvije sestre i brata.  Babo Muhamed je umro mlad, dok je Mustafa bio još dječak. Majka Nura je umrla u Čapljini 1953, baš onih dana kada je umro i Staljin. Zaista simbolično! Imala je 102 godine. Nura je umrla potpuno zaboravljena od svih Mustafinih nekadašnjih prijatelja i obožavatelja.

Mustafa je bio jako inteligentno dijete i najbolji učenik osnovne škole u Stocu. Dobio je općinsku stipendiju i nastavio školovanje u Realnoj gimnaziji u Sarajevu. U Sarajevu je završio pet razreda gimnazije, a onda nastavlja školovanje u Beogradu. Maturirao je 1913. godine. Bio je najbolji učenik gimnazije u Beogradu, te je dobio stipendiju vlade Kraljevine Srbije da studira pravo u Ženevi. 

Bio je pripadnik “Mlade Bosne”, koja je u stvari bila dio terorističke organizacije “Ujedinjenje ili smrt”, poznate i kao “Crna ruka”, kojoj je na čelu bio pukovnik Dragutin Dimitrijević – Apis. Neki historičari smatraju da je Mustafa Golubić bio stvarni mozak Sarajevskog atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Ferdinanda.

Kao srpski vojnik je učestvovao u Prvom balkanskom ratu. Iz tog rata izlazi kao narednik srpske vojske, bogatiji za orden “Miloša Obilića” za hrabrost, a kojim ga je lično odlikovao tadašnji prestolonasljednik, princ Aleksandar Karađorđević. I u Prvom svjetskom ratu Mustafa Golubić je bio aktivni pripadnik srpske vojske s kojom prelazi u Albaniju. U Solunu je bio desna ruka pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa. Kada su Karađorđevići odlučili ukloniti neugodnog svjedoka pukovnika Apisa organizovana je farsa od sudskog procesa, koji je ostao zabilježen i zapamćen kao “Solunski proces”. Sudsko viječe je odlučilo pozvati Mustafu Golubića da svjedoči protiv pukovnika Apisa, a ovaj je to najenergičnije odbio. Zbog toga je dobio kaznu jednogodišnjeg zatvora. Odležao je par mjeseci, a onda je nečasno izbačen iz srpske vojske. Poslije rata odlazi u Beograd.    

Mustafa Golubić je postao član Komunističke partije Jugoslavije u Beču 1922. godine. Pošto su u to vrijeme svi komunistički pokreti u Evropi bili povezani sa komunističkom partijom, odnosno boljševicima Sovjetskog saveza, on je uz saglasnost svojih partijskih drugova stupio u sovjetsku tajnu službu. Pozvan je u Moskvu 1937. godine gdje je završio školovanje za vrhunskog špijuna, a nakon toga je dobio visoku poziciju u Četvrtom odjelu GPU (Gosudarstvennoye Politicheskoye Upravlenie), tačnije u zloglasnoj komunističkoj policiji.

Zašto zloglasnoj?

Upravo zato što je Četvrti odjel bio zadužen za uklanjanje ili likvidiranje svih komunističkih političkih kadrova koji nisu bili po volji Kominterne, a posebno Staljina. Radi podsjećanja riječ „Kominterna“ je skraćenica od Komunistička internacionala. To je bila takozvana Treća internacionala, osnovana 1919 godine. Četvrti odjel GPU je u Moskvi pod rukovodstvom general-lajtnanta Pavela Ivanoviča Berzina oformio tajnu organizaciju „Crveni kamerni orkestar“. Pavel Ivanovič Berzin je za vrijeme Oktobarske revolucije bio komandant najelitnijeg Estonskog bataljona koji je bio zadužen za bezbjednost Vladimira Iliča Lenjina, a inače je bio najveći ekspert za eksplozive, atentate, sabotaže i diverzije.  Za koordinatora te organizacije u Beogradu lično je Staljin postavio Mustafu Golubića, sa striktnim zadatkom da iznutra uništi frakciju komunista okupljenih oko Josipa Broza Tita. Nije im to uspjelo, ali to je možda tema za neku drugu priču, odnosno tekst.

Kao sovjetski „James Bond“ Mustafa Golubić je najmanje vremena provodio u Moskvi, gdje je imao posebni apartman u hotelu „Luks“. Uglavnom se kretao po Evropi. Najčeće je boravio u Parizu, Londonu, Beču, Pragu, Berlinu, itd., svakako uvijek pod različitim konspirativnim imenima, snabdjeven savršeno falsificiranim pasošima i ostalim dokumentima. Neki su ga nazivali „čovjek sa dvije stotine i pedeset lica i dvije i po hiljade pasoša“.

Nakon njegovih putovanja po Evropi i svijetu iza njega je ostalo mnogo mrtvih političkih protivnika. Posebno je interesantna majstorski izvedena otmica bjelogardejskog generala Kutjepova u Parizu 26.januara 1930. godine, koju je savršeno oraganizirao Mustafa Golubić. Poslije smrti bjelogardejskog generala Vrangela, general Aleksandar Pavlovič Kutjepov je postavljen za glavnog komandanta Ruskog opšteg vojnog saveza, organizacije koja je iz Francuske organizirala atentate, sabotaže i diverzije u Sovjetskom savezu. General Kutjepov je 20.januara iste godine od francuske vlade dobio u to doba ogromnu sumu od sedam miliona franaka za borbu protiv boljševika. Mustafini agenti su ga oteli pred njegovim stanom u Parizu, strpali u auto, odvezli na brod koji je odmah isplovio i odveli u Moskvu. Tamo je mučen, a strijeljan je 1934. godine kad je otkrio sve što je znao o organizaciji ruske carističke emigracije. (Slobodan Kljakić, Gestapo protiv Kominterne, Politika, 18. juna 1996)   

Mustafa Golubić je nekoliko puta kao „slijepi putnik“ putovao i u Ameriku, svakako po specijalnim špijunskim zadacima. Stevan Dedijer je u svom intervjuu koji je dao Senadu Pečaninu (Teški su ratovi među demokratijama, Dani, broj 140, 4.2.2004) opisao kako je Mustafa Golubić došao u New York I kidnapovao jednog sovjetskog dvostrukog agenta koji je počeo saradnju sa američkim tajnim službama. Uspio ga je oteti i organizitrati njegov transport u Moskvu.   Digao se na noge cijeli FBI I nastala je potjera za Golubićem, kome je Dedijer pomogao da umakne i vrati se u Evropu. Pominjući Golubića, on je u intervjuu Senadu Pećaninu rekao: "Mustafa je jedan od svetaca u mome životu."

Posebno su bila važna Mustafina putovanja u Meksiko. Tamo je, naime, u izbjeglištvu boravio Lav Trocki, najveći i najopasniji Staljinov neprijatelj, koji je u svojim veoma čitanim tekstovima raskrinkavao strahovladu tog komunističkog diktatora. U Meksiku je Mustafa Golubić špijunirao Lava Trockog, i to posebno njegove navike, kretanje i kontakte sa ljudima. Obučio je veoma pouzdane sovjetske agente Italijana Vitoria Vidalia i slikara Diega Riveru, koji je bio osnivač Komunističke partije Meksika. Ova dvojica su zajedno sa Silvijom Ageloff, osobom od posebnog povjerenja Lava Trockog, u njegov porodični krug uveli Jacquesa Mornarda, navodnog sina belgijskog diplomate, a u stvari atentatora Ramona Mercadera (1914 – 1978), španskog komunistu i sovjetskog tajnog agenta. Mercader je u toku dvije godine na desetine puta boravio u kući Lava Trockog koja se nalazila u selu Coyoacan na južnoj periferiji Ciudad Mexica. Tek 20.augusta 1940. godine zadesila se situacija da je Mercader nakratko ostao nasamo sa Lavom Trockim. Iskoristio je priliku kad mu je ovaj okrenuo leđa i samo ga jednom udario kratkom krampom (capinom) u glavu. Tjelohranitelji Lava Trockog su uletjeli u sobu i uhvatili Marcadera kako pokušava pobjeći kroz prozor. Htjeli su ga likvidirati na licu mjesta, ali je teško ranjeni Trocki samo još uspio reći: “Ne ubijajte ga! Taj čovjek ima da ispriča cijelu priču.”

Trockog su najhitnije transportirali u bolnicu, međutim, on je slijedećeg dana preminuo. Meksička policija je uhapsila Ramona Mercadera, ali se on pod misterioznim okolnostima opet dokopao slobode i Sovjetskog saveza. Umro je 1978. godine i grob mu se nalazi na moskovskom groblju Kuntsevo. Navodno su prsti Mustafe Golubića bili upetljani i u ovu akciju spašavanja atentatora na Lava Trockog.

U Istorijskom arhivu Beograda je 1991. godine otvoren dosije sa dokumentima koji su definitivno razriješili sve okolnosti smrti Mustafe Golubića. Radi se o originalnim zapisnicima sa saslušanja koje je komanda Gestapoa za Beograd i Srbiju provela nad njim, te dokumenti o presudi i izvršenju smrtne kazne. Mustafa Golubić je uhapšen dva dana nakon diverzije u skladištu u Smederevu, gdje su on i Mate Vidaković 5.juna 1941. godine uništili svu municiju koju su Nijemci uskladištili u Smederevskoj tvrđavi. Strahovita eksplozija je ubila preko 2,500 ljudi, a ranila na hiljade. Grad Smederevo je bio skoro potpuno uništen.

Nijemci su ga zatekli, vjerovatno po nečijoj prijavi, u kući Tihomira Višnjevca, Mirijevski put 97. Imao je lažne dokumentena ime Luke Đerića. (Gestapo-dosije UDBB-193, BDS)

Milovan Đilas je kasnije tvrdio da je postojala odluka da se Mustafa Golubić bilo kako ukloni, odnosno da ga ubiju, jer su jugoslovenski komunisti dobili podatke da se on sprema lividirati čak i Tita. Kad je Radoljub Čolaković 15.aprila 1941. godine sreo Mustafu u Sarajevu ovaj mu je neoprezno rekao: “„Valter neće dugo trajati i moraće da bude maknut". Rodoljub Čolaković u svojim memoarima priznaje da je to odmah javio Titu, čije je konspirativno ime u to doba bilo Valter. Tu mogućnost potvrđuje i poznati novinar Živorad Mihajlović („Dosije", Beograd, 1989) koji je raspolagao dokumentovanim dokazima da je Milovan Đilas “otkucao” Mustafu Golubića Nijemcima, jer je Mustafa zaista i došao u okupiranu Jugoslaviju sa zadatkom da likvidira Tita i da na licu mjesta organizira ustanak pod vođstvom Sovjetskog saveza i Staljina.

Gestapovci su Mustafu Golubića tokom ispitivanja strašno mučili i izmasakrirali. Polomili su mu obe ruke, jednu nogu, više rebara, izbili sve prednje zube, itd. Ni na šta nije ličio, ali Nijemcima nije odao niti jedne vrijedne informacije, što oni korektno i priznaju u svojim zapisnicima.

Mustafa Golubić je javno strijeljan. Pošto je bio sav polomljen Nijemci su ga iz zatvora donijeli u šatorskom krilu  u Dvorski park (kasnije Pionirski park) i posadili na jednu stolicu, pa onda strijeljali. Sahranjen je u grob bez obilježja u blizini muzeja.

Kad je Crvena armija oktobra 1944. godine zauzela Beograd, prvo Staljinovo naređenje koje je odmah moralo biti izvršeno bilo je da se pronađe grob Mustafe Golubića. Vojnici SMERŠ-obavještajne službe Trećeg Ukrajinskog fronta su pronašli i ekshumirali posmrtne ostatke Mustafe Golubića. Autopsiju je izvršio dr Vojislav Stojanović. Tom prilikom je utvrđeno da su mu skoro sve kosti bile polomljene. Posmrtni ostaci Mustafe Golubića su sahranjeni u Moskvi uz najveće vojne počasti. (Miodrag Janković i Veljko Lalić, Feljton – Trezor kneza Pavla, Večernje novosti, 23.7.2009)

Tako je živio i tako završio Bošnjak – Hercegovac Mustafa Golubić, najbliži i najpouzdaniji Staljinov operativac, general-lajtnant sovjetske obavještajne službe, najvjerovatnije organizator Sarajevskog atentata 1914. godine, otmičar generala Kutjepova, organizator ubistva Lava Trockog u Meksiku, čovjek kojem je malo falilo da likvidira i Josipa Broza Tita.

Jedna ulica u Sarajevu je od oslobođenja 1945. do 1993. godine  imala njegovo ime. Ta ulica i sad postoji, ali se više ne zove ulica Mustafe Golubića.

Ažurirano: Nedjelja, 05 Rujan 2010 10:19
 

Komentari  

 
0 #25 Zijo 2019-03-11 22:17
Ultra SDA portal? Ne znam odakle taj zaključak.Ja npr. nikada nisam glasao za SDA, niti sam član ili simpatizer. Nasuprot. A po objavama, reklo bi se isto za urednika ovog portala.
Citat
 
 
0 #24 Zijo 2019-03-11 22:16
Ne želim da relativiziram tvoju bol i tvoj gubitak, kao musliman vjerovatno znaš za islamski postulat- ko ubije makar jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio cijelo čovječanstvo...itd.
Ako se lakše osječaš ako se javno deklariraš kao Srbin i "zalažeš za srpsku nacionalnu stvar" neće te naši komentari zaustaviti.
Ono na šta ti skrećemo pažnju je da je ta "srpska nacionalna stvar" nanijela iste i puno, puno veće nesreće Bošnjacima/kinjama i to ne samo sada nego u hejbet navrata. Npr. pokolj bošnjaka 1943. godine u Foči i oko nje. "Srpska nacionalna stvar" nas je držala u opsadi najdužoj u modernoj historiji.
Žao mi je, mogu suosječati s tvojim gubitkom, ali ne mogu prihvatiti veličanje nikakve "srpske stvari". Zbog te "srpske stvari" smo i mi mnogi izgubili svoje voljene. Neću da licitiram sa tim stvarima.
Citat
 
 
0 #23 Zijo 2019-03-11 21:54
@Amir, Žao mi je što pročitah tu žalosnu novost. Kao što Nadan već napisa, to je teška i preteška žalost.
Međutim, to ne mora i ne treba da bude razlog da se neko samog sebe odriće. Pretpostavljam, odnosno iz tvoga komentara se zaključuje da je neka posebna okolnost rezultirala smrću tvoga djeteta. Ispada da si otada Srbin. Barem tako izgleda ono kako si to napisao.
Međutim, bez obzira jesi li se rodio sa osobnim osjecajem da si Srbin ili si to postao kasnije, to je tvoj i samo tvoj izbor. Ono što bode oći je tvoje formulisanje tvojih osječanja i napadno "uvjeravanje".
Za trenutak se zamisli nad situacijom one rahmetli žene što je zakitila golobradog četnika Vučića Srebrenićkim cvijetom. Njoj su ubijeni muž i dva sina (Mehmedinović, ako sam dobro upamtio). Onoj drugoj čijeg se imena ne sjecam, su ubili muža i 6 (šest) sinova u Prijedoru (masovna grobnica Tomašica).
Citat
 
 
0 #22 Nadan Filipović 2019-03-11 14:27
Amire, JAko, jako, jako MI JE ŽAO ZBOG TE PORODIČNE TRAGEDIJE. Užas je jedan kad roditelj sahranjuje dijete!!!!Primi od mene zaista najiskrenije saučešće. Ne kanim više pisati bilo kakav komentar na Tvoje izjave, ali se nadam da si uvidio da "talambasanje" i "telalenje", bez značajna povoda, je, da izvineš na izrazu loše autoportretiran je samog sebe. Uostalom, do Tebe je. Radi kako hoćeš, a ako imaš želju da svoje stavove opširnije elaboriraš, BUJRUM, OKO je otvoreno i bez zehre cenzure za one koji se potpišu punim imenom i prezimenom. Pozdrav, Nadan
Citat
 
 
0 #21 Amir Čamdžić 2019-03-11 00:16
Zijo, vidiš ja se na vašem ultra SDA sajtu potpisujem svojim imenom i prezimenom i kažem vam istinu u oči, ne bojim vas se ni ko crno pod noktom, link

http://stav.ba/od-mitraljesca-nikoletine-do-bombasa-bursaca/

Ja se ne krijem.
Citat
 
 
0 #20 Amir Čamdžić 2019-03-10 23:52
Zijo, ja da se vas bojim i za "crno pod noktom" ne bih javno pod punim imenom i prezimenom nastupao u svojim stavovima. Ukoliko si bilo šta čitao od psihologije trebao bi znati šta je to što nadvladava i potire svaki strah. Što se tiče komentara na Slobodnoj Bosni, ja nikada ne pišem komentare na način da se krijem pa bi i ti komentari na Slobodnoj Bosni da sam ih ja pisao bili pod mojim imenom i prezimenom, kao što su i ovi ovdje. Nemam ja straha od vas nakon što sam izgubio dijete ja se ne bojim nikoga i ničega, moj život ne vrijedi ništa i ne bojim se ni poginuti ako mi je upravo to sudbina. Sve mi jedno kada je moje dijete otišlo. Nikada se niko nije zapitao šta je svemu razlog?
Citat
 
 
0 #19 Zijo 2019-03-10 22:37
Amire Čamdžiću, ja se ponadah i napisah napokon. Povjerovah onom komentaru u kojem ti napisa da si možda previše agilan u promicanju "srpskih interesa".
Međutim, pokazuje se da ti vrag ne da mira. I pored toga sto si, kako sam se obavijestio, pravnik, nedostaje ti konzistentnost u objasnjenjima yasto se javljas, šta želiš postići a posebno je upitno tvoje stajaliste obyirom da si pravnik i da bi MORAO znati da se odluke suda MORAJU prihvatiti i provoditi kada su konacne.
Ne vidim svrhe s tobom se nadmudrivati putem komentara, ti zaslužuješ jedan regularan tekst i komentar tvojih stavova i potrebe da ih tako bespoštedno nastojiš prodati, kako ovdje, čini se i na Politici, kako nas obavijesti g. Nadan. Ja bih čak rekao da ti prepoznajem "stil" i na Slobodnoj Bosni. Nema šta, zavidan trud.
Ako bude zdravlja i vremena, kao i urednikove procjene da treba objaviti, ja cu se odluciti na jednu analizu tvog srbovanja.
Do tada, allahemanet Amire.
Citat
 
 
0 #18 Zike 2019-03-09 20:48
Pozdrav Amire.
Da bismo nastavili komunikaciju, kao prvo moraš biti iskren, kao drugo nemoj miješati ekavicu i ijekavicu, kao treće izbij sebi iz glave da imam namjeru tebe uvrijediti. Kad riješiš te zadatke nastavit ćemo o srpstvu iz tebi dragim temama.
Lijep pozdrav Amko.
Citat
 
 
0 #17 Nadan Filipović 2019-03-09 15:37
Amire, zaista nisam imao nikakovu nakanu da Vas osobno uvrijedim. A što se tiče širokih Gospodnjih puteva, vjerujte da ću, ako ikad bude trebalo, navijati za Vas da zamijenite Vučića na mjestu preds(j)ednika Srbije, jer je očigledno da su Vaši ideali daleko, daleko srpskiji od bilo kojeg srbijanskog političara. I zaista vam u tome želim sreću, da postanete glavna glava u Srba, Srbin - pet vakat-namazlija. Bog Ti pomogo junače!!!!
Citat
 
 
0 #16 Amir Čamdžić 2019-03-09 01:00
Vidiš Nadane zašto me nikada ne možeš uvrijediti? Zato što sam Srbin iz uvjerenja, zato što sam shvatio suštinu zašto sam Srbin i kod mene nema toga što pišeš o Emiru Kusturici / to što pišeš za novac. Vidiš ja ću ostati Srbin dok živim životom makar bio najveći siromah u materijalnom smislu / ali neće do toga doći, mogu sebi zaraditi za egzistenciju / . Znači Nadane u tome je odgovor zašto mene ne možeš uvrijediti, ni ti a ni Zike, jer ja sam idealista, koji verujem u nacionalno srpstvo i ne mjerim ga kroz novac kao što vjerovatno kod vas bude kada se upisujete sad u Bošnjake, juče u Muslimae, prekjučer u Hrvate, a zakjučer ste se pisali i Srbima.
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search