LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Priče Priča
Priča
Petak, 06 Prosinac 2013 09:04

Ahmet

Pričao: Ahmet Ćelam (1986.), zapisao Ismet Čaušević

Da je bogdo slavni Meša barem svratio u Dubicu, sigurno bi se našao sa Ahmetom Ćelamom, a nakon toga bi njegova „Tvrđava“ vjerovatno imala i svoje "dubičko" poglavlje.

Ahmet Ćelam, jedan od osnivača KP u svom mjestu, ilegalac tokom rata, cijenjen i poštovan i nakon rata, doživio je da bude strogo kažnjen od svoje jedine Partije. Zašto?

Samo zato što je bio na dženazi svoje majke! Išao za tabutom, išao za hodžom! Partija mu to nije mogla oprostiti. Osudila je njegovo ponašanje i izrekla kaznu. Ahmet se zarekao na ćutanje i tako sam sebe dodatno kaznio. Održao je riječ – ćutao je do kraja života.

A , mogao nam je svašta kazati. Bilo bi nam jasnije. Kasnije.

Ostao je u Partiji, ali pasivno. Dolazio je samo na izborne sastanke u mjesnoj organizaciji „Puhalo“. Htio je birati novog partijskog sekretara i tako, po ko zna koji put, čuti prepisani Program rada. To su bili jedini trenuci kad se moglo nešto čuti od njega.

-         Pričaj nam, druže Ćelam, o ilegalnom radu u Dubici za vrijeme rata – pitao je jednom jedan mladi član.

-       - Bila su to nezamislivo teška vremena. Po svim pitanjima. Teror koji je uspostavila NDH imao je kao rezultat samo strah na sve strane. Jasenovac visi iznad glave, dan i noć. Omrkneš, a ne osvaneš. Ali! Mladost dubička se nije predala. Posebno ženske. Mislim da su ponekad bile hrabrije od nas momaka. Malo je ovo mjesto, teško je bilo išta prikriveno uraditi. Tako i nastradaše naše cure, koje pohvataše i objesiše. K'o da sad gledam: Natjeraše sav dubički narod da izađe na ženski plac i da gleda. A odlučiše to uraditi baš na Bajram, 1944!

-Ipak, nisu sve otkrili i pohvatali. Uvijek neko pretekne. Jedna od njih je bila Zulejha-Zulka Talić, kasnije Ćejvan. To je bilo pravo čudo od djevojke. Neustrašiva, smjela, hrabra. Spremnija od mnogih momaka. Upozoravali smo je na oprez. Dali smo joj ilegalno ime – Grčka. Zaduženo područje imala je Krivdića brdo.

Ona je uvijek govorila: „Za mene i za moje Grke, vi se ne sekirajte!“

Ona je sve njih sa Brda, a zbog svog tajnog imena, prozvala Grcima. Evo, čujem i dan-danas ih svi tako zovu.

Baš bi Meša imao šta čuti od karaktera čovjeka, od Ahmeta Ćelama, našeg Haruna. Za nadati se da postoji neko kao Meša. Dubički.

Urednikov dodatak:

Nadam se da poštovani Ismet Čaušević, naš saradnik koji je svojim prilozima zaista obogatio OKO, neće zamjeriti ako kao dodatak ovom zapisu dodam prevod originalnog njemačkog dokumenta o zločinu u Dubici izvršenom 20. septembra 1944. godine.

ABWEHR OFICIR KOD NJEMAČKOG OPUNOMOĆENOG GENERALA U NDH, 1. OKTOBAR, 1944.

Obavještajni oficir pri njemačkom opunomoćenom generalu u Hrvatskoj, Pov.br.1615/44-IIIC, Prepis, Zagreb, 1.10.1044.

Predmet:

1. Izvršenje smrtnih kazni u Bosanskoj Dubici,

2. Njemačkom opunomoćenom generalu u Hrvatskoj,

3. Opunomoćeniku njemačkog Reichfuhrera SS za Hrvatsku,

4. Egzekutivnoj grupi policije bezbjednosti i službe bezbjednosti SS- ¸ Obersturmbahnfuhreru Hermanu,

Iz pouzdanih izvora saopšteno je, a dostavlja se s molbom na znanje:

20. septembra 1944. godine pred mošejom u Bosanskoj Dubici obješeno je 17 predviđenih osoba iz Bosanske Dubice od strane ustaške obrambene brigade iz Jasenovca:

1. Bogdan Gluvić, žandarmerijski stražar, star 40 godina,

2. Nevenka Šiljegović, trgovac, stara 37 godina,

3. Berta Babić, stara 80 godina, majka evidentirane pod brojem 2,

4. Bahrija Šerić, 21 god. stara, poštanska službenica,

5. Majda Pezić, student 19 god. stara,

6. Marica Jakić, 17 god. stara,

7. Zehra Bejtović, 23 god. stara,

8. Fuad, ustaša iz B.Gradiške,

9. Stjepan Ornek, industrijalac, star 35 god.,

10. Anka Ornek, 32 god. stara,

11. Anđelka Ornek, student, sestra pod 9,

12. Viktorija Ornek, 16 god. stara, sestra pod 9,

13. Koviljka Mataruga, 17 god. stara,

14. Stjepan Kraus, ustaša, 36 god. star,

15. Ivan Kraus, 70 god. star, otac pood 14,

16. Slavko Šubarić, trgovac, 57 god. star i njegova supruga

17. Anka Šubarić, 50 god. stara.

Pogubljeni su većinom muslimanske i rimokatoličke vjere.

Komanda Druge tenkovske armije – obavještajno odjeljenje i 69 armijski korpus, obavještajno odjeljenje.

Kapetan:

/potpis nečitak/

Poslije neuspjelog napada na Bosansku Dubicu 21/22. jula 1944. Gestapo i ustaška policija su preko svojih dubičkih doušnika utvrdili da je 11. Kozaračka brigade raspolagala detaljnim podacima o snazi i rasporedu ustaških jedinica u mjestu. Zapovjedništvo koncentracionog logora Jasenovac, a koje je ujedno i bilo zapovjedništvo odbrambenog zdruga čija je 4-ta bojna bila raspoređena u Bosanskoj Dubici odlučilo je pohvatati i pobiti sve aktiviste i saradnike NOP-a za koje su doznali da se još nalaze u gradu. Tako je i bilo.

Prvo su sredinom avgusta pohapšeni aktivisti i njihovi najbliži srodnici i odvedeni u Jasenovac. Kada su jedinice 5. korpusa 18. septembra 1944 istovremeno napali Banja Luku i Gradišku komandant 69. njemačkog korpusa naredio je Maksu Luburiću da ustaški odbrambeni zdrug iz Jasenovca dođe Nijemcima u pomoć u borbi protiv partizana. Kad je krenuo prema Gradiški Luburić je iz Jasenovca poveo i svih sedamnaest zatočenika i 20. septembra, na prvi dan Bajrama, obješeni su pred džamijom na vješala i na grane okolnih platana, tačno u pet popodne, a ne u podne kako neki izvori pogrešno tvrde. Ustaše su potom krenule u pomoć Nijemcima i u Lijevće Polju pobile nekoliko stotina žena, djece i staraca koji nisu uspjeli izbjeći.

Na kraju, da kažem da je tokom Drugog svjetskog rata u Bosanskoj Dubici i okolici ubijeno preko 2.000 ljudi.  

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search