LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Psihotoksin zvani strah PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 07 Prosinac 2010 20:26

Nadan Filipović

Razjapljena usta gladnog naroda gledaju u svog vođu maltene kao u boga gore na tribini. Oni su kroz historiju naučeni da uvijek imaju nekog vođu, neupitnog autoriteta koji će ih usmjeravati kao što čoban usmjerava svoje stado. S druge strane, ti političari-čobani veoma dobro znaju da je strah najjače ljudsko osjećanje, pa i kod njihovog “stada”. Oni nadalje dobro znaju da je strah i posljedica neznanja i osećanja odvojenosti od grupe, kolektiva, naroda, nacije, itd. Na cijeloj planeti strah je postao sastavni dio svakodnevnice svakog pojedinca, a sigurnost se nudi u koheziji, u uklapanju u kolektivitete naroda i nacija, baš kao što se ovce u strahu skupe i drhture, onako zajednički stisnute jedna uz drugu. I konačno, kad se uklone frazeološke oblande današnjih vođa, a posebno vođa u Bosni i Hercegovini, koja i jeste i nije Bosna i Hercegovina, vidi se da se bosanskom narodu nema šta više ponuditi osim straha. Ne samo da se strah u psihotoksikološkim laboratorijima generira i održava na najvišem nivou kao primarni osjećaj goleme većine ljudi u BiH, neovisno od njihove nacionalne ili religijske pripadnosti, već se taj strah u masama perpetuira, betonira i armira.

Strah je postao i ostaće najjače oružje demagoga koji se usuđuju sebe nazivati političarima, odnosno liderima svojih naroda. Bosanski strah je neizlječiv. Zašto? Zato što s jedne strane stoje oni koji su napravili pregolemo zlo, a strah ih je i pomisliti na prihvatanje bilo kakve odgovornosti za to zlo koje nije prošlo, već stoji pred svima nama. Zlo bez ikakve odgovornosti ostaje neprolazno. Zločinci puni straha, duboko svjesni dimenzija grozote zločina koje su počinili, počinju u strahu autistički da se ismijavaju sa žrtvama, da negiraju svoje zločine, i da ih ignoriraju.

S druge strane stoje oni koji su bili objekti tog zla. Stoje nepomični u opravdanom strahu da će im se to zlo ponoviti i to u još goroj dimenziji. Taj strah je još više pojačan činjenicom da šira međunarodna zajednica prelazi preko tog zla kao preko nečeg što je bilo, pa prošlo, bez i najmanje intencije da tom zlu i njegovim počiniocima dadne puno ime i prezime u okviru deklarativno prihvaćenih normi civilizacijskog ponašanja i reda. Predstavnici međunarodne zajednice inzistiraju da narodi Bosne i Hercegovine krenu neopterećeni u budućnost, u evropske integracije, u priključenje porodici takozvanih kulturnih naroda. Očigledno su nešto namjerno „pomeli pod tepih“ i odredili za nasilni zaborav, a to je strah. Pokušaj bježanja od tog kolektivnog straha liči na trčanje čovjeka koji bježi od svoje vlastite sjene. I dijete, kad se boji otvoriti vrata neke mračne sobe, prestane se bojati kad mu se objasni šta je mrak i kako on nestane kad se upali svjetlo. Dolaskom svjetla nestaje dječiji strah i dijete slijedeći susret sa mrakom podnese sa daleko manjom dozom straha. Nikad se dijete neće izliječiti od straha ako ga roditelj ili roditelji zaključaju u mračnu sobu znajući da je dijete tako maleno da ne može dohvatiti prekidač za struju. Tako se od straha nikad neće izliječiti i kolektivi odraslih koji su opterećeni definitivno nedefinisanim iskustvima i koji su ostavljeni da prestrašeno drhture u mračnom prostoru neizvjesnosti. Narodne vođe znaju da je isprepadani kolektivitet njihov politički plastelin koji mogu valjati i modelirati kako hoće i od tog plastelina stvarati masu koja njima odgovara.  No, te vođe mogu biti jedino u strahu da kod običnih ljudi ne nestane taj strah, te ga generiraju u tolikim količinama da ga ne može nikad nedostajati. Kolektivno ukorijenjeni strah nas sve paralizira. Kada se pored ovog endogenog bosanskog straha u nas uvuće i strah od još gorih ekonomskih kriza, terorizma, globalnog zatopljenja, sve izraženijih ekoloških promjena, možemo utvrditi da je stanje golemog straha postalo naše najnormalnije životno stanje.

Mi živimo strah.  

Kako piše Zlatko Šram u svojoj studiji „Mentalitet nacionalnog opsadnog stanja i predsjednički izbori 2008. u Srbiji“ (Revija za sociologiju, 2009, 40, 23 – 52) „strah može biti potaknut prijetnjama i opasnostima percipiranim u sadašnjoj situaciji, na osnovu generalizacije iskustava u prošlosti ili anticipacije budućih događaja, a u toj stresnoj situaciji informacije se selektivno procesuiraju, uporno se drži vjerovanja o kolektivnoj nacionalnoj ugroženosti, a kolektivni strah koji je u pozadini često postaje uzrokom nasilja.” Mislim da je potrebno temeljito proučiti spomenutu studiju u kojoj se detaljno analizira fenomen kolektivnog straha.

 Konfliktna situacija, koju karakterizira mentalitet opsadnog stanja, plodno je tlo za mržnju jer druga nacija ili nacije u konfliktu ugrožavaju vitalne interese vlastite nacije. Budući da je mržnja moćna motivacijska snaga, ona može dovesti do ekstremnih oblika nasilja poput etničkog čišćenja, pa i genocida. Na temelju kolektivnog pamćenja, etosa konflikta i emocionalnih orijentacija (napose mržnje) stvara se relativno stabilan kognitivni repertoar mentaliteta nacionalnog opsadnog stanja koji jest ili postaje jedan od glavnih i dominantnih tipova političke kulture. Štoviše, teme iz kognitivnog repertoara opsadnog stanja poput vjerovanja u ispravnost vlastitih ciljeva, pitanja sigurnosti, delegitimizacije suprotne strane, stvaranja pozitivne samopercepcije, viktimizacije (doživljavanja sebe kao žrtve), domoljublja i nacionalnog jedinstva mogu biti organizirane u tematske klastere koji predstavljaju određenu političku ideologiju.

Ideologiji podređeni i uzalud potrošeni životi u tvoraca straha proizvode očaj, a očaj je bolest na smrt, davno je zapisao egzistencijalistički filozof Sřren Kierkegaard. Zato proizvođenje straha itekako pogoduje onim koji se boje istine, onim koji bježeći od istine proizvode virtualnu stvarnost punu straha jer su u pravoj stvarnosti uglavnom na krivim mjestima historije.

Šram kaže da kuge više nema, sida je pod kontrolom, završeno je sa osvajačkim pohodima, a savremeni čovjek se, htio to da prizna ili ne, trese kao prut, uplašen da će u svojoj malenkosti biti ugrožen. Ako je proizvodnja straha jedan od najboljih vidova društvene kontrole, onda je savremeni svijet globalno uplašen i podijeljen na svijet bogatih i sitih i svijet siromašnih i gladnih. Ili, ako hoćete, strah na rezultira podjelom na paranoike i rezignirane. Za treće, nema mjesta.

Ažurirano: Utorak, 07 Prosinac 2010 21:56
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • RUŠID - roman u nastavcima
    Apsolutno se slažem s tobom moj polu-imenjače. ;-) Više...
    18.11.18 02:37
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane, ne zahatori, ali mislim da je ovaj moj polu-imenjak Zike nestrpljiv da procita sta se desava... Više...
    17.11.18 12:46
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Boga mi se oteglo. Ali nema veze, izdržao je Zike i gore. ;) Vozdra. Više...
    17.11.18 02:20
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Zike, ako Vam se radnja otegla, lijepo forget Rušida i to je to. Što se tiče pitanja odgovor bi moga... Više...
    15.11.18 08:01
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Ne bih da dosađujem ali moram priupitati nešto: “Ima li još kol’ ko?” :roll: Više...
    13.11.18 16:02
    Autor - Zike
  • Otvoreno pismo reisu-emeritus...
    Ovo pisanje je za pohvalu, da neko napokon nešto tačno (istinito) napiše o reisu Ceriću koji je uspi... Više...
    05.11.18 17:29
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Nemanjin portret
    Eeee, Amire, Amire! Grdne rane moje, o čemu sanjate. Iz faze jednog tetrijeba koji svoje megasrpstvo... Više...
    05.11.18 10:06
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nadane, doći će i moje vreme, kada će se stvoriti povoljne okolnosti kada će i ovakvi "doći do izraž... Više...
    04.11.18 23:27
    Autor - Amir Čamdžić
  • Nemanjin portret
    Zijo, Amir Čamdžić je u dubini duše jako nesretan izgubljeni čov(j)ečuljak. Htio bi biti nešto što m... Više...
    04.11.18 22:47
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nas "do kraja zivota Srbin" bi trebao da malo vise prati sociolosku nauku, azurirao bi stanje oko pi... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    @ Amir Camdzic Sramotno za jednog pravnika da toliko brka babe I zabe, da ne pravi distinkciju izmed... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    Nema to nikakve veze sa tim da su Srbija, Srbi, Beograđani kako god nazovite, izvršili agresiju na B... Više...
    03.11.18 16:11
    Autor - Zike
  • Nemanjin portret
    https://www.youtube.com/watch?v=yt9Uy-1zuQw&t=1559s Više...
    03.11.18 09:30
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Salih Selimović - Moj predak primio je islam 1650., mi smo Vujovići iz Hercegovine „Moja je želja bi... Više...
    03.11.18 09:21
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Ja ne razumem čemu potreba Emira Kusturice da se pravda bilo kome za svoje poreklo, ko su mu bili ot... Više...
    03.11.18 09:02
    Autor - Amir Čamdžić
  • Jedan savjet
    Fala na clanku, pred dva dana na kolonoskopiji mi j utvrden diverticolosis coloni totius uz napomenu... Više...
    02.11.18 21:36
    Autor - Durdica Jelenc
  • Nemanjin portret
    Emirovoj majci nije ime Senka, već Senija. Nebitno, čovjek se osjeća nacionalno Srbin i sasvim dovol... Više...
    02.11.18 21:27
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Koliko ja znam u ovom tekstu je napravljena cinjenicka greska. Senka Kusturica, rodjena Numankadic n... Više...
    29.10.18 22:24
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Vlado, dobro ti Zike napisa, ne pravi se ni ti ni ostali mutavi, a ja dodajem glupi. Srbi iz Srbije ... Više...
    29.10.18 22:03
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Normalno da su Srbi agresori kad su proglasili srpsku republiku BiH. Vlado ne pravi se mutav, možeš ... Više...
    24.10.18 17:13
    Autor - Zike
home search