LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Prilozi iz psihotoksikologije Prilozi iz psihotoksikologije
Prilozi iz psihotoksikologije

Mali Hitleri iz naše velike avlije

Nadan Filipović

Kada se baci čak i površan pogled na psihološki profil Adolfa Hitlera on nas može čak navesti i na pomisao da se među nama, u našem socijalnom okruženju, možda nalaze takozvani mali Hitleri, odnosno osobe sa nekim elemetima Hitlerovog kompleksnog karaktera, a koje sebi na diktatorski način uzurpiraju pravo da budu veječito zacementirani ili mumficirani neupitni društveni autoriteti i svepitajući lideri. Kad neka manja ili veća socijalna grupa aklamacijom izabere svog lidera, članovi tih grupa najčešće ni u primisli nemaju takozvanu “rezervnu misao” i ne upitaju se hoće li svojom najboljom namjerom, postavljajući sebi za vođu nekog ko je i ranije pokazivao određene karakteristike i sklonosti malog Hitlera, sami sebe uvesti u dugogodišnju atmosferu straha, odobravajućeg glavoklimatanja, poslušnosti i slugansko-pijunskog statusa.

Mali Hitleri su nestrpljivi. Doduše, ispočetka, dakle, neposredno nakon instaliranja na poziciju lidera njihova usta su puna pozitivnih društvenih vizija, obećavanja zajedničkog rada na ostvarenju zajedničkih planova, demokracije, uvažavanja tuđeg mišljenja, bla-bla-bla, itd. Međutim, taj period vrlo kratko potraje. Mali Hitleri vrlo brzo pokažu svoje pravo lice i u društvenom djelovanju te grupe organizacija i njihovih članova počne se odvijati situacija kakvu možete pogledati u animiranom filmu “Pobuna u kokošinjcu”. U tom crtiću glavna kokoška kaže okupljenim kokošima: “A sada, najvažnija je stvar da radimo zajednički, kao tim. To vam kokoši moje prevedeno znači: vi radite sve što vam ja kažem.”

I kad sve kokoši u kokošinjcu odobravajući zaklimaju glavama - gotovo im je! Hatma! Ima da slušaju glavnu kokoš na duži period, a to može potrajati i deset, pa čak i dvanaest godina, nekako simbolički koliko je trajala i Hitlerova neograničena vlast u Trećem Reichu.

Ne treba smetati s uma da je u čovjeku duboko skriveno sjeme zla koje u oređenim okolnostima može da proklija, tako da i najpitomiji čovjek može postati najokrvoločnija zvijer. Najbolji “fertilajzeri” za klijanje sjemena zla su vlast, osjećaj nadmoći, slavohlepje i nerealne ambicije. Nije narod džabe rekao – podajte joj ili podajte mu bogdu vlasti pa ćete znati ko je! Kad slavohlepje, odsustvo samokritičnosti, nerealne ambicije, bahatost, narcisoidnost i stalna paranoja potrgaju fine niti psihe nastupa bol koja samooslijepljuje svojom snagom i sve druge emocije bivaju potisnute, osim mržnje koja gori kao džehennemska vatra, te dođe do stanja koje možemo nazvati alahemanet pameti.

Mali Hitleri vjerovatno postoje i oko nas, te trebamo znati kako ih na vrijeme otkriti.

Prije nego što dignemo ruku za njih da budu lideri najprije treba što pažljivije ispitati njihove često “napumpane” biografije, odnosno proanalizirati šta su oni to grandiozno postigli vlastitim snagama i sposobnostima.

Zašto je tako nešto potrebno? Upravo zbog kronične sklonosti tih socijalnih parazita da sebi pripišu zasluge i rezultate tuđeg rada i tuđih sposobnosti.

Drugi važan korak u procjeni nečije podobnosti da bude izabran za predsjednika ili lidera neke zajednice trebao bi se sastojati u prepoznavanju sadržaja njihovih govora, opisa njihovih želja i snova. Pravi će vođa govoriti o zajednici, o zajedničkim programima, o svojim vizijama, te o ostvarenju istih, ali realno, dok će mali Hitler o svim budućim planovima govoriti kao grandioznim, historijskim, jubilarnim, slavnim, itd. 

Tiranin ili mali Hitler se ne može suzdržati. On pred sobom ima isključivo vlastite ciljeve. On stalno misli kako bi za vlastiti probitak i samopromociju iskoristio članove svoje organizacije, kako će eliminisati i ispred sebe pomesti nekoga ko mu se ne sviđa, kako se nekome osvetiti, kako će od svog društvenog rada napraviti privatni business, te kako će nekog ocrniti, oblatiti i pokušati uništiti u socijalnom smislu riječi, pa čak i uz upotrebu najgnusnijih insinuacija i laži, itd., a sve bez traga empatije, griže savjesti koje obično i ne posjeduju, dakle, bez ikakvih obzira.

Mali Hitleri imaju mentalitet iskusnih sadistički nastrojenih zatvorskih čuvara, a istovremeno i nadmenih arbitara koji odlučuju o svemu, te olako padaju u tantrume ako se sva njihova naređenja ne izvrše odmah i bez pogovora.

Da bi se potkrijepile gore navedene teze o malim Hitlerima red je da kažemo koju i o pravom Adolfu Hitleru. Koristeći sve raspoložive podatke prikupljene do 1943. godine Langer je došao do zaključka da je Hitler bio teški neurotičar sa izraženim elementima psihoze od kojih se neki mogu svrstati u grupu šizofrenih poremećaja. Pored toga je istakao njegovu narcisoidnost koju je vješto maskirao spoljašnjom skromnošću, te je posebno skrenuo pažnju na njegov mesijanski kompleks. (Langer, W. C. The mind of Adolf Hitler. New York, NY, 1972)

From u svom kapitalnom djelu “Anatomija ljudske destruktivnosti” karakteriše Hitlera kao maligno agresivnu osobu takozvanog analnog tipa karaktera koji karakteriziraju narcisoidnost, destruktivnost i nesposobnost normalnih relacija sa ljudima iz njegove okoline. (Fromm, E. The anatomy of human destructiveness. 1973, New York, NY: Henry Holt & Company)

Mali Hitleri se ne rađaju. Njih stvaraju okolnosti još u ranom djetinjstvu. Mnogi eksperti smatraju da je ključnu ulogu u formiranju Hitlerovog karaktera odigrao veoma nasilni otac, inače kronični alkoholičar. Hitler je jednom prilikom rekao svojoj sekretarici Christi Schroeder da nije ni malo volio oca i da je bio uvijek isprepadan od njega. Rekao je još da je otac često imao tantrume i tada bi ga tukao bez ikakva razloga i osjećaja za mjeru, te da je majka bila uvijek zabrinuta za njega. (Hamann, B. Hitler’s Vienna: a dictator’s apprenticeship. (1999), New York: Oxford University Press)

Tom dijelu Hitlerovog djetinjstva detaljniju pažnju su posvetili i drugi autori koji uglavnom zaključuju da je mali Adolf rastao u jako rigidnoj kućnoj atmosferi poslušnosti bez postavljanja ikakvih pitanja, a u takvoj se atmosferi najčešće i razvijaju agresivne i antisocijalne individue. (Blitstein, J. L., Murray, D. M., Lytle, L. A., Birnbaum, A. S.,Perry, C. L. Predictors of Violent Behaviour in an Early Adolescent Cohort: Similarities and Differences Across Genders. 2005, Health Education and Behaviour, 32, 175-194; Ruchkin,V. Family impact on violent youth. In R. R. Corrado, R. Roesch, S. D. Hart, and J. K. Gierowski (Eds.), Multiproblem violent youth: A foundation for comparative research onneeds, interventions, and outcomes, Amsterdam, 2002, IOS Press, 105-115).

Coolidge i saradnici smatraju da je Hitler patio od niza poremećaja ličnosti, kao što su paranoja, antisocijalno ponašanje, narcisoidnost i sadizam. U takvom spektru poremećaja i nisu nikakvo čudo kronične deluzije o ličnoj grandioznosti, nezamjenjivosti i svom maltene božanskom liku što ga je sudbina odredila da vlada svijetom. Njegova patronizirajuća poza i stalni superiorni gard iu interpersonalnim relacijama karakteristike su paranoidne šizofrenije. (Coolidge, F. L., Davis, F. L., & Segal, D. L. Understanding madmen: A DSM IVassessment of Adolf Hitler. Individual Differences Research, 2007, 5, 30 – 43; Walter C. Langer, Henry A. Murr, Ernst Kris, Bertram D. Lawin, A psychological analysis of Adolf Hitler, his life and legend, Office of Strategic Services, Washington, D.C. The Nizkor Project, 1991-2012)

Potrebno je osvrnuti se i na Hitlerov mesijanski kompleks, odnosno čvrsto, bolje rečeno do kraja nepokolebano uvjerenje da je sudbina upravo njega odredila kao spasitelja civilizacije, a mesijanski kompleks, mada nije izričito naveden u Diagnostic and Statistic Manual of Mental Disorders (DSM) po svim simptomima spade u područje grandioznih deluzija. Smatra se da oko 60% pacijenata koji pate od paranoidnih deluzija, šizofrenije, narcizma i bipolarnih obolenja pokazuju znake postojanja mesijanskog sindroma ili kompleksa. Mesijanske deluzije se karakteriziraju poremećajem identiteta i reflektiraju se u punoj destruktivnosti na socijalnu realnost u okruženju u kojem takav mali Hitler bespogovorno vlada.

Na kraju da navedem da je poznati psihijatar, psihoterapeut i analitički psiholog Carl Jung 1937. godine analizirao Hitlerov rukopis i još tada rekao: “Iz ovog rukopisa prepoznajem tipične karakteristike čovjeka sa ženskim instiktima.”

Još će biti prilike da se vratimo nekim osobinama naših malih Hitlera.

 

Komentari  

 
0 #1 vital.com.hr 2015-08-16 02:34
Jako zanimljiva tema. Još ću se vratiti!
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search