LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti Historijske zanimljivosti
Historijske zanimljivosti
Četvrtak, 27 Veljača 2014 21:31

Pravda Michaela Kolhaasa

Nadan Filipović

Michael Kolhaas je glavni lik jedne novela Heinricha von Kleista što je prvi put objavljena 1811. godine. Interesantno je da su svi likovi spomenute novele bili potpuno autentični. Glavni lik je Michael Kolhaas koji je u šesnaestom vijeku živio u gradiću Cölln na rijeci Spree, u blizini Berlina u oblasti Brandenburg.

U oktobru 1532. godine Kolhaas se zaputio sa desetak konja na stočni sajam u Leipzigu u Saksoniji. Prilikom prolaska putem koji je vodio kroz imanje junkera barona Wenzela von Tronka presreo ga je plemićev kastelan sa svojom naoružanom pratnjom i rekao mu da mora platiti prolazak cestom koja vodi kroz baronov posjed. Michael Kolhaas je odgovorio da je do tada sedamnaest puta prošao istim putem sa svojim konjima i da mu nikad niko nije tražio da plati taksu, odnosno putarinu. Međutim, želeći da izbjegne dalje okapanje bio je spreman platiti traženu taksu, ali pošto je “putarina” bila jako i neopravdano visoka nije imao dovoljno novaca, pa mu je kastelan zaplijenio dva najbolja konja kao zalog, odnosno garanciju da će putarina biti naknadno plaćena, svakako sa visokom kamatom na čekanje. 

Nakon tog incidenta i pravog pljačkanja Kolhaas odlazi kod prijatelja u Dresden da pozajmi novac, ali tom prilikom saznaje da je junker baron Wenzel von Tronka jedan najobičniji nitkov i siledžijski varalica koji je počeo uveliko pljačkati sve ljude koji zalutaju putem koji vode kroz njegove posjede.

Michael Kolhaas je nakon par nedelja donio novac da plati i preuzme založene konje, ali umjesto sjajnih vranaca zatekao je dvije jedva šepajuće rage. Jednog slugu kojeg je Kohlhaas ostavio da se brine o konjima isprebijali su na mrtvo ime ljudi barona Wenzela von Tronka, a onda ga polugolog otjerali sa imanja.

Čvrsto vjerujući u pravdu, pravednost i sud Kohlhaas je podnio tužbu lokalnom sudu u Saksoniji sa zahtjevom da se ispoštuju zakoni i da mu baron prije svega vrati novac koji je nezakonito uzeo kao pristojbu za prolaz državnim putem koji vodi kroz njegovo imanje, te da vrance hranjenjem i timarenjem vrati u stanje kakve ih je ostavio, kao i da tuženik isplati odštetu, odnosno nadoknadi sve troškove koje je Kohlhaas imao prilikom liječenja svog isprebijanog sluge.

Ali, baron Wenzel von Tronka nije bio čovjek bez debelih veza. Uspjeo je srediti preko svojih utjecajnih rođaka i prijatelja da Kohlhaasova tužba bude u cijelosti odbijena, pri čemu je sudija arogantno priprijetio Michaelu Kolhaasu da odmah uzme konje u onakvom jadnom stanju u kakvom su se nalazili i da bježi glavom bez obzira. U protivnom – naglasio mu je – naredit će da bude uhapšen, suđen, osuđen i poslan na robiju.

Michael Kolhaas je potpuno mirno saslušao presudu, naklonio se sucu i baronu Wenzelu von Tronka koji mu se zlurado kreveljio u lice, te uzjahao konja i otišao, ostavivši ona dva vranca.

Prevarili su se svi koji su bili involvirani u taj slučaj i koji su pomislili da je to bila predaja Michaela Kolhaasa. Michael Kolhaas je otišao u Cölln, pa je prodao cijelo imanje i kuću, te oformio jednu grupu plaćenika koju je naoružao do zuba. Jedne noći su iznenadno udarili na zamak barona Wenzela von Tronka. Zamak su zapalili, a sve u zamku pobili, međutim, baron se spasio bjekstvom i sakrio se u obližnjm gradiću Wittembergu.

Michael Kolhaas je na nekoliko mjesta u gradu, a posebno pred crkvom i na trgu dao da se zalijepe velike plakate u kojim je zaprijetio građanstvu da će spaliti grad i pobiti sve stanovnike ukoliko mu ne predaju barona Wenzela von Tronka. Pošto se Michael Kolhaas sa svojim ljudima ulogorio na par kilometara od grada stanovnici odluče da podignu sve ljude pod oružjem i da krenu na njega. Tako je i bilo, ali Michael Kolhaas ih je zavarao, ostavivši upaljene vatre i zaobišao ih, pa upao u grad, zapalio sve kuće, pobio sve koje je zatekao, a među njima i barona Wenzela von Tronka, te sve one koji su ga skrivali.

Kad je sve to saznao Martin Luther napisao je pismo Michaelu Kolhaasu tražeći od njega da odmah prekine sa terorom, odnosno svojim ličnim istjerivanjem pravde i da položi oružje. Čak mu je i obećao punu amnestiju.

Michael Kolhaas je povjerovao i dao se lako uhvatiti. Pošto je Martin Luther bio u taj vakat jedan od najvećih autoriteta u Njemačkoj uspjelo mu je “izganjati” punu amnestiju za Michaela Kolhaasa, ali je struja pruskih plemića bila mnogo jača. Junkeri su se obratili Keiseru (kralju), a sve pruske aristokratske familije su potpisale peticiju u kojoj su tražile da se Michael Kolhaas najdrastičnije kazni za primjer svim onim koji i pomisle da ugroze njihove prvilegirane položaje. Guverner Saksonije, Brandenburški princ Joachim II se maksimalno zauzeo da Michael Kolhaas bude kažnjen robijom, ali ni njegova intervencija nije bila uspješna. Kolhaas je osuđen da javno bude polomljen i isječen na četvrtine na velikom kolskom točku. Kazna je javno izvršena u Berlinu, 22. marta 1540. godine.

Vrhunac državnog i pravnog cinizma bila je činjenica da je u trenucima kad je vođen na gubilište, k njemu prišao njegov advokat i saopštio da je sud Saksonije revidirao svoju prvobitnu presudu zbog koje je Kolhaas i uzeo pravdu u svoje ruke. Nova presuda je glasila da se njegovoj porodici mora isplatiti odšeta za troškove liječenja njegovog sluge, a prije nego što će biti smaknut vidjeo je i svoja dva vranca, tada ponovo dobro uhranjena, koji su vraćeni njegovim sinovima.

To mu je vratilo osmjeh na lice jer je u zadnjim trenucima života ipak bio zadovoljan zato što su država i sudstvo indirektno priznali da u njegovom sasvim jasnom slučaju pravda i zakoni nisu bili poštivani ni u najmanjoj mjeri.

Egzekuciji je prisustvovao i Guverner Saksonije, Brandenburški princ Joachim II koji se do kraja iskreno zauzimao da se Kolhaasu poštedi život. Nakon što su Kolhaasu na velikom kolskom točku polomili sve udove skinuli su ga sa točka i dželat mu je najprije otsjekao glavu, pa počeo da ga siječe na četvrtine, a princ od Brandenburga je u tom momentu pao u nesvijest.

Kasnije je Guverner Saksonije, Brandenburški princ Joachim II dvojici sinova Michaela Kolhaasa podario plemićke titule kao još jedan od znakova svog dubokog negodovanja zbog nepravednog smaknuća njihovog oca.

Naravoučenije: Boje li se naši bosanski baroni da se ne nađe neki ili više Michaela Kolhaasa pa da pravdu počnu preuzimati u svoje ruke? 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search