LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti Historijske zanimljivosti
Historijske zanimljivosti
Subota, 15 Ožujak 2014 18:00

 

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (32)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Brđani kao topovsko meso-2

Pored bosanskih gradova i sela bilo je još mnogo „ratnih strateški važnih ciljeva“ koje su srpski agresori nemilosrdno uništavali, a to su pored živih ciljeva bili svi znaci i simboli nesrpskih kultura, kulturnog identiteta, istorije i religije drugih naroda. Uništavane su džamije, biblioteke, muzeji, arhive, groblja i sva obilježja koja svjedoče o istoriji i istorijskoj prisutnosti jednog „različitog naroda“, kakvi su bosanski Muslimani. Ta sva dešavanja oslikavaju ovaj rat ne samo kao genocidan, već i kao kulturocidan i memocidan.

Postoji, međutim, jedna substancijalna analogija između uloge dinarskih Srba i dinarskih Hrvata u Drugom svjetskom ratu. Učešće dinarskih Hrvata u ustaškom pokretu i njihovi zločini za vrijeme takozvane Nezavisne države Hrvatske bili su mnogo veći od njihove stvarne brojčane zastupljenosti u hrvatskoj populaciji. Uloga ustaša u predratnom hrvatskom političkom životu bila je toliko minorna da oni nikad ne bi došli na vlast koristeći sve svoje raspoložive i druge resurse. Ustaše su došle na vlast tek nakon što je Benito Mussolini ubijedio Adolfa Hitlera da ih postavi na vlast u NDH. Naime, Mussolini je jako dobro znao da će jedino ustaše, kada budu na vlasti u marionetskoj NDH, masno platiti ne samo za tu uslugu, već i sve troškove boravka ustaša u emigraciji u fašističkoj Italiji, kao i svu zaštitu koju im je Mussolini pružao, naročito nakon atentata i ubistva Kralja Aleksandra u Marseju 1934. godine. Negativni utjecaj dinarskih Hrvata, a posebno Hrvata iz Zapadne Hercegovine, u politici i ekonomiji Republike Hrvatske, nikako ne bi bio moguć da ih nije svesrdno podržavao predsjednik Franjo Tuđman, inače Zagorac. On ih je morao podržavati zato da bi im se odužio za njihovu maksimalnu podršku njegovoj nacionalističkoj politici i autoritativnom načinu vladanja.

S druge strane, u srpskim agresijama veliku ulogu su odigrali mnogobrojni pripadnici srbijanskog podzemlja, kao i masa srpskih kriminalaca iz Bosne i Hercegovine. Najpoznatiji su bili Željko Ražnjatović – Arkan i Dragan Vasiljković, poznat kao „kapetan Dragan“. Ražnatović je proveo tri godine u zatvoru u Beogradu kada je bio star samo dvadeset godina. Prilikom boravka u zatvoru obrađen je od Službe državne sigurnosti, zloglasnog SDB-a, te je nakon izlaska na slobodu postao njihov egzekutor zadužen za ubojstva hrvatskih političkih emigranata. Ražnatović je zaista bio veoma krupna zvijerka, jedan od dvanaest najtraženijih kriminalaca na Interpolovim potjernicama, za kojim je bilo raspisano sedam međunarodnih naloga za hapšenje.

S druge strane, sitni kriminalac Dragan Vasiljković, takođe poznat australijskoj policiji kao Daniel Snedden, migrirao je još kao dijete u Australiju šezdesetih godina. Odrastao je u Melbourne gdje je izrastao u kriminalca-makroa uključenog u „zaštitu“ prostitutki, kao i za reketiranje, te se govorilo da je bio uključen i u trgovinu drogama.

Obojica spomenutih, svakako uz nesebičnu pomoć takozvane Jugoslavenske narodne armije, organizirali su paramilitarne jedinice koje su počinile masovne zločine u Hrvatskoj, a još veće u Bosni i Hercegovini.

Ražnatovićevo vjenčanje u Beogradu 1995. godine bio je najveći medijski događaj kojem su prisustvovali najveći autoriteti Srpske pravoslavne crkve.

Spomenuti kriminalci, svejedno da li su porijeklom sa planina ili ne, te svejedno kojeg su kalibra, bili su jako dobro oruđe ili oružje organizatorima rata za veliku Srbiju, dok stvarni ideolozi i lideri velikosrpske agresije nisu direktno okrvavili svoje ruke.

Hercegovački Srbi i crnogorski stočari su bili posebno aktivni u napadu na Dubrovnik 1991. godine. Ne smije se zaboraviti da su njihovi djedovi i pradjedovi napali isti grad 1814. godine. Te godine su hercegovački Srbi i Crnogorci topovima napadali Dubrovnik, opljačkali okolna područja, ubijali, spaljivali i silovali dok ih je topovskim plotunima štitila „bratska“ ruska flota raspoređena ispred Dubrovnika. Srpsko-crnogorski razbojnici nisu napali Dubrovnik samo zato što je bio bogati i kulturni grad, već im je prvenstveni cilj bio da opljačkaju njegova ogromna bogatstva koja su u Dubrovniku sakupljana stoljećima. Te 1814. godine hercegovačke Srbe i Crnogorce je podržavala ruska flota, a 1992. godine takozvana Jugoslavenska ratna mornarica. Ruska podrška ni slučajno nije bila izraz neke pravoslavne solidarnosti, već artikuliranje stoljetnih ruskih interesa u ostvarivanju izlaska na obale Mediterana. Rusko interesiranje da uzmu barem jednu značajniju luku u Jadranu datira još od Petra Velikog i traje do kraja dvadesetog vijeka.

Možda mnogim nije poznato da je Leonid Brežnjev prilikom posjete Jugoslaviji 1976. godine otvoreno zahtijevao od Tita Kotor i Boku Kotorsku kao morsku bazu za Rusku flotu u Sredozemlju, a što je Tito odlučno odbio. (Middleton Drew, Yugoslav report that Tito rebuffed Brezhnev on air and naval rights and a role in the Warshav pact, New York Times, January 9, 1977, 8)

Treba imati na umu da je među Crnogorcima, najizrazitijem dijelu nasilnih dinarskihg gorštaka, bilo mnogo ljudi koji su se izdigli iznad nacionalističkog i ideološkog ološa i njegova ludila, kao što je naprimjer bio advokat Jovan Barović koji je branio mnoge žrtve komunističkog režima i koji je 1979. godine poginuo u misterioznom prometnom udesu.

Ne smije se zaboraviti ni admiral Nikola Barović koji je odbio naređenje da sa mora bombarduje Dubrovnik i koji je navodno počinio samoubojstvo.

(Napomena: Prof. Dr Branimiru Anzuloviću se u ovom dijelu knjige potkrala jedna mala greška koja bitno ne utječe na sadržaj. Naime, ne radi se o admiralu Nikoli Baroviću, već o admiralu Vladimiru Baroviću, porijeklom iz Nikšića, vbiše nego li časnom Crnogorcu što se 29. septembra 1991. ubio na Visu jer kao tadašnji komandant flote nije htio da naredi upotrebu JRM protiv hrvatskoga naroda, kako je napisao u oproštajnom pismu. N.F.)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search