LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti Mukotrpni put do istine
Mukotrpni put do istine
Petak, 25 Travanj 2014 11:34

 

Pismo Titu – pismo Božičković Dragice, Veldić Nade i Dovečer Ljubice u svezi navođenja lažnih i uvredljivih navoda o njihovim roditeljima, pokojnoj Evi Koprivnjak i pokojnom Andriji Božičkoviću

Fotopresliku originalnog pisma Božičković Dragice, Veldić Nade i Dovečer Ljubice Josipu Brozu Titu dobio sam 18.4.2014. od Evinog i Andrijinog unuka, gospodina Dubravka Veldića iz Zagreba, na čemu mu se od srca zahvaljujem:

TEKST PISMA

Dragi druže Tito!

Znademo da ste vrlo opterećeni i zauzeti državničkim poslovima, ali budući da ste Vi jedini kojemu se možemo obratiti u našoj stvari, to se usuđujemo poduzeti taj korak.

Stan naših roditelja Andrije Božičkovića i Eve Koprivnjak u Zagrebu, Vinogradska 46, bio je sklonište ilegalaca kao i Vas samog pred progonima policije. Politički i propagandni materijal donesen u naš stan raznosio ne naš otac u košu na čijem je vrhu bilo nabacano pecivo. Također je u našem stanu bio i stroj za štampanje. Štampali su se letci, razne brošure i novine. 3. kolovoza 1928. god. Dakle, dan prije pretresa i hapšenja, drugovi su stroj za štampanje prenjeli u neki drugi stan, a sve maklature su spaljene. Ostalo je još kod nas samo nekoliko tuba boje za štamparski stroj. Ljudi su često dolazili i odlazili iz našeg stana, a što je kućevlasnici Dragici Vaclavek bilo sumnjivo, pa je policiji poslala anonimnu prijavu, što ona kasnije kao svjedok izjavljuje na sudu (prilaže se fotokopija tog zapisnika).

4. kolovoza 1928. god. izvrešn je pretres u našem stanu. Majka je odmah po dolasku detektiva uspjela ugurati u ruke sestri Ljubici popis ljudi i adrese kamo se je slala literatura rekavši joj da to dobro sakrije. Ona je to dobro učinila, iako joj je bilo tek 11 godina, da policija taj spisak nije pronašla, a majka ga je po izlasku iz zatvora odnijela nekome u Kačićevu ulicu. Pri pretresu pronađeno je mnogo komunističkog materijala, te nastaje poznati „Bombaški proces“. Razumije se da ste svi uhapšeni negirali što je moguće više o pronađenom materijalu kao i o štampanju materijala. No, da ne duljimo, jer taj proces je dobro poznat kao i izrečene osude uhapšenima. Cilj ovog pisma ima drugu svrhu, a to je:

1. Vladimi Dedijer u knjizi – Prilozi za biografiju, izdanje god. 1953. na strani 153 doslovno kaže: „Izgleda da je vlasnica stana Eva Koprivnjak prijavila policiji da u njen stan svraćaju sumnjivi ljudi. Ona danas živi u Zagrebu, Gredička 3, i koliko ja znam, nitko je do danas nije pitao o njenoj ulozi u hapšenju druga Tita“. Ova izjava vrlo nas je neprijatno pogodila, a naročito našu majku. U julu 1954. godine zatražila je audijenciju kod Vas, jer je smatrala, kao što i mi danas to smatramo, da ste Vi jedina osoba koja će opovrći ovu Dedijerovu neprovjerenu svojevoljnu izjavu. Međutim, dobili smo obavijest da Vi zbog prezauzetosti niste u mogućnosti primiti nas, već da će nas 21.X.1954. god. primiti Vaš sekretar drug Jože Vilfan. On je sa sumnjom primio mamino izlaganje, ali kad mu je rečeno da se tata 1933.god. vjenčao sa mamom, što u slučaju njene izdaje to ne bi učinio. Zatim da je mama Vašim posredstvom dobila mirovinu, pa stan u Gredičkoj 3 i na koncu Vašu pripomoć od 10.000 dinara drugačije je drug Vilfan gledao na stvar i rekao mami neka tuži Dedijera. Međutim, naši sveukupni prihodi bili su vrlo niski, jedva smo izlazili na kraj iz mjeseca u mjesec, te se nismo mogli upuštati još i u sudske troškove. Nismo postupili po uputi druga Vilfana, ali smo željeli doći do dokumenata iz kojih bi bilo vidljivo tko je izvršio prijavu. Pismeno smo zatražili od Instituta za historiju radničkog pokreta da nam dozvoli uvid i prijepis dokumenata iz „Bombaškog procesa“. Kako nam je to jedina mogla odobriti rukovodilac Instituta drugarica Vera Lukatela, koju pak zbog njene prezauzetosti s drugim zadacima nismo niti jednom zatekli u Institutu, to smo na koncu i od toga odustali.

1976. godine ponovo smo pokrenuli to pitanje i tada smo dobili uvid u dokumente kao i prijepis dokumenata po kojima je jasno vidljivo da je prijavu izvršila kućevlasnica Dragica Vaclavek.

2. U radio drami „Bombaški proces“ (Zagreb-Beograd) ponovo su autori Jokić Miroslav i Mirko Mađer neprovjereno i svojevoljno režirali ulogu naše majke kao osobu koja je prijavila policiji „sumnjive ljude“ (tekst za glumce str. 13. i 14.)

3. Izlaženjem knjige „Bombaški proces“ od Mihaila Sobolevskog izdanje godine 1977. kaže: „Izgleda da se Andrija Božičević preplašio...“ Odakle autoru pravo da dade ovakovo svoje neprovjereno samovoljno mišljenje kada se tačno znade da ste Vi prvom prilikom nakon hapšenja rekli našem ocu neka ništa ne priznaje, već da ćete Vi sve preuzeti na sebe? A, ako autor, dopuštamo, to nije znao, onda je svakako morao znati da svi nekompromitirani komunisti nisu smjeli javno priznati svoj stav i svoju pripadnost.

4. U časopisu „Praktična žena“ br. 543 od 9.IV.1977. god. na str. 5. kaže: „Andrija Božičković uhapšen je pred sam kraj rata i odveden u zloglasni nacistički logor u Dahau, gdje je i ubijen.“ Ova izjava je potpuno supotna istini, jer našeg su oca odveli ustaše 17.XII.1941. godine u 2 sata noću na policiju na današnji Trg žrtava fašizma gdje je bio mučem i mrcvaren i na kraju ubijen (prilaže se izjava drugarice Han Milke).

Želimo naglasiti da je naš otac po izlasku sa robije u Lepoglavi nastavio s radom na ideji komunizma kao i to da ste nas Vi, druže Tito, po izlasku s robije posjetili u našem stanu u Zagrebu, Trakoščanska 10, i tako ponovo uspostavili rad s našim ocem, što sve dokazuje da je naš otac jedan od kamena temeljaca ove današnje naše stvarnosti isto kao što su: Novoselić, Kurtić, Kraš, I.L.Ribar, Končar i još mnogo, mnogo znanih i neznanih boraca. Riječi našeg oca: „Mnogi ćemo poginuti, ali ćemo slobodu izvojevati“, pokazuje da je za svoje ideale bio spreman žrtvovati i svoj život, a što je i učinio.

Nakon dolaska Pavelića na vlast nije prestao s političkim radom. U našem stanu održavali su se sastanci na kojima je uz ostale bila i Kata Dumbović. Skupljao je materijal koji je slao partizanima, a bio je jedan od organizatora napada na ustaše kod Botaničkog vrta 1941. godine (prilaže se izjava drugarice Han Milke).

Druže Tito! Nakon svega ovog iznesenog, uviđate kako nem je žao i kako se osjećamo kad se na naše roditelje baca ljaga ili se pak krivo objašnjava njihovo držanje pred policijom kao i krivo informiranje o pogibiji našeg oca. Da se njihova ime uopće nisu spominjala u historijskim događajima naše zemlje mi bi šutjeli. Na koncu ne možemo milijun i nekoliko stotina tisuća poginulih ljudi spominjati poimenice. Ali kada su već njihova imena i uloge spominju i to negativno, tako da nam je čak bilo neugodno pred ljudima koji su nam to blato bacili u lice, a našoj najstarijoj sestri Ljubici Dovečer (čijeg muža su također ustaše ubili 1941. godine) jedna radnica s kojom je radila pljunula joj u lice rekavši: „Fuj, tvoja mati je izdala Tita!“, onda smo stvarno prisiljeni tražiti Vašu zaštitu i obavezan ispravak navedenih knjiga ikao i javnu ispriku autora putem štampe, radija i televizije.

Nadalje molimo, da se našem ocu prizna status prvoborca kako više ne bi dolazilo do krivog interpretiranja njegovog stava i rada za Komunističku partiju Jugoslavije.

U očekivanju Vašeg odgovora primite srdačan drugarski pozdrav.

Zagreb, 19.02.1978.

Potpisale: Božičković Dragica, Zagreb, Baburičina 16, Veldić Nada i Dovečer Ljubica

Tito je na pismu vlastoručno napisao: “Sve je tačno navedeno u ovom pismu. Policiji nas je prijavila vlasnica kuće, a ne Eva Koprivnjak koja se dobro držala, kao i njen drug Božičković. Poduzeti mjere da se sve to ispravi, Dedijer da dade izjavu da je pogriješio. J. B. Tito

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search