LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Da li postoji pravna ili pak formalna diskriminacija prema Jevrejima u Bosni i Hercegovini? PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 01 Veljača 2011 17:23

Nadan Filipović

Sasvim slučajno „nabasah“ na intervju koji je aprila 2009. godine u Bernu  napravio Halim Grabus sa aktualnim ambasadorom Bosne i Hercegovine Jakobom Fincijem. (www.benevolencija.eu.org)

U spomenutom intervjuu Halim Grabus je direktno upitao ambasadora Fincija: „Mislite li da u glavnom gradu BiH raste talas antisemitizma?” 

Ambasdor Finci je odgovorio: “Rekao bih da u Bosni i Hercegovini generalno nema antisemitizma, ali u posljednjih par godina ima izraženog antiizraelizma. U pravnom smislu diskiminacije nema, mada Jevreji ne mogu biti birani na neke pozicije u državi, koje su ‘rezervisane’ isključivo za pripadnike konstitutivnih naroda, ali vjerjujem da će se i to predstojećim ustavnim promjenama promijeniti.”

Ko umije čitati između redova la(h)ko će doći do zaključka da gospodin ambasador Jakob Finci kaže da u pravnom smislu diskiminacije nema, ali je po njemu očito ima u formalnom smislu, jer “Jevreji ne mogu biti birani na neke pozicije u državi, koje su ‘rezervisane’ isključivo za pripadnike konstitutivnih naroda”.

 

Kao pojedinac nemam pravo imati ništa protiv njegove tužbe koju je zbog te „formalne diskriminacije“ podigao protiv države čiji je ambasador, što je u svijetu postupak bez presedana. Naime, vjerujem da nikad niko nije čuo da ambasador jedne države vodi sudski proces protiv te iste države čiji je diplomatski predstavnik. Konačno, on kao Jevrejin ima i na to pravo, jer inzistira na činjenici da i Jevreji mogu imati pravo da budu birani u najviša tijela uprave Bosne i Hercegovine, a to podrazumijeva i mogućnost prisustva predstavnika jevrejske manjine u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Postavio bih mu, međutim, jedno pitanje koje mu je treba podastrijeti gospodin Halim Grabus, no, on možda nije imao dostupne podatke o zastupljenosti Jevreja na najvišim pozicijama u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, odnosno na nekim izuzetno važnim pozicijama u državi.  

Ako se napravi i površna analiza, može se doći do interesantnih podataka. Bosna i Hercegovina širom svijeta ima 42 ambasade. Ministar vanjskih poslova Sven Alkalaj je bio ambasador u Belgiji, Ivana Levi ambasador u Izrealu, Miranda Sidran – Kamšalić ambasador u Holandiji, te Jakob Finci ambasador u Švicarskoj, a prije toga je bio dugogodišnji direktor Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine. Napominjem da je bivši gradonačelnik Opštine Centar u Sarajevu, Igor Gaon bio ambasador pri Vijeću Evrope.

Nisam ulazio u detaljnu analizu ostalih zaposlenika po ambasadama i konzularnim predstavništvima, ali smatram da i među njima ima barem nekoliko Jevreja, predstavnika jedne od manjina u Bosni i Hercegovini.

Prema riječima ambasadora Fincija danas u Sarajevu živi 700 Jevreja, a u cijeloj Bosni i Hercegovini svega nešto malo više od hiljdu.  

Ako na ove podatke pogledamo očima hladne statistike, vidimo da predstavnici manjine koja broji nešto više od 1.000 ljudi ima jednog ministra vanjskih poslova i pet ambasadora pri Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Slikovitije prikazano, na hiljadu BiH - Jevreja dolazi jedan ministar, a na svakih 200 po jedan ambasador.

Pitam se da li je gospodin ambasador ove podatke dao na uvid Sudu u Strazburu, da sudije te najviše europske pravne institucije steknu potpun utisak o, kako Jakob Fici kaže “nepostojanju pravne diskriminacije, ali i postojanju formalne diskriminacije, jer Jevreji ne mogu biti birani na neke pozicije u državi, koje su ‘rezervisane’ isključivo za pripadnike konstitutivnih naroda”.

S druge strane, mislim da se trebamo okrenuti i jednoj “malo većoj manjini“ od jevrejske. To su naši bosansko – hercegovački Romi. Dervo Sejdić, koordinator Vijeća Roma Bosne i Hercegovine  je 2000. godine tvrdio da u BiH ima između 75 i 80 hiljada ljudi romske narodnosti, dok je OSCE, pri čijoj je misiji i kancelarija za romska pitanja, raspolagao okvirnom cifrom od 60.000 Roma.(Enver Imamović, Najnesretniji među nama, Dani, maj, 2002)

Nadalje, ne smijemo ogriješiti duše i zaboraviti na često pod tepih pometenu, odnosno prešućivanu činjenicu da je određen broj Roma s područja današnje Federacije branio našu domovinu zajedno sa Armijom BiH. U sklopu Armije bila je specijalna brigada sastavljena isključivo od Roma i zvala se „Garava brigada". Nadalje, prije agresije na BiH samo u opštini Centar je živjela autohtona romska populacija koja je brojala negdje oko 3.000 ljudi. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu veliki broj pripadnika naše BiH - romske zajednice spomenute aktivno se uključio u Armiju BiH i prema evidenciji organizacije RVI samo iz opštine Centar 36 ih je učestvovalo u ratu, 2 su poginula, a 8 je teških ratnih vojnih invalida sa preko 50 % invaliditeta. Nažalost, nemam pouzdanih podataka za ostale poginule i ranjene Rome, pripadnike Armije BiH.

Samo se po sebi nameće pitanje otkud toliki ministri, ambasadori i direktori agencija za javnu upravu među samo jednom od naših manjina koju predstavlja oko hiljadu BiH – Jevreja, a da istovremeno Romi, kojih ima šezdeset do sedamdesetipet puta više od Jevreja na zauzimaju niti jedan značajniji položaj, ne samo u Ministarstvu vanjskih poslova  Bosne i Hercegovine, već nemaju niti jednog pripadnika kao zamjenika predsjednika i najmanje opštine?

Neko bi me mogao upitati da li su Jevreji u Bosni i Hercegovini privilegirani, odnosno „izabrani narod“? Na takvo pitanje bih dao odgovor: “Ne znam! Bolje je da se o tom raspitate kod ambasadora Jakoba Fincija ili ministra vanjskih poslova Svena Alkalaja.”

Ako Jevreji koji su manjina koja broji oko hiljadu ljudi mogu imati ministra vanjskih poslova i pet ambasadora, kao pojedinac podižem svoj glas da se i našim Romima obavezno daju pozicije za makar dva ministra i deset ambasadora, jer su ih svojim dokazanim patriotizmom i zaslužili.

Nakon toga bi se trebali okrenuti i drugim manjinama Bosne i Hercegovine, a to su Albanci, Turci, Italijani, Poljaci, Mađari, Ukrajinci, Crnogorci i Česi, pa vidjeti ili uvidjeti da li prema njima postoji takva formalna diskriminacija zbog kakve je gospodin Jakob Finci tužio državu čiji je ambasador.

Na kraju, smatram da je vrijedan posebne pažnje i diskusije navod ambasadora Fincija o nekom bosansko – hercegovačkom antiizrealizmu. Ako takav stav uopšte egzistira u javnosti ne bi bilo na odmet nešto više kazati o njegovim uzrocima i stavu države Izrael prema agresiji na našu domovinu. Počne li se “čeprkati” po relevantnim dokumentima moglo bi se doći do preneražujućih podataka, a koji do sada nisu iznošeni u našu javnost, najvjerovatnije iz razloga da se ne bi “uzbihuzirila” jevrejska manjina Bosne i Hercegovine čiji predstavnici očito iznose stav da je formalno zakinuta u raspodjeli pozicija u vlasti, a što je i rezultiralo tužbom „patriote“ ambasadora Jakoba Fincija.

Ovaj tekst je 31.1.2011.g. objavljen na portalu ORBUS, www.orbus.be   

Ažurirano: Četvrtak, 03 Veljača 2011 05:50
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search