LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home O DERVIŠU Derviš Sušić
Derviš Sušić PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 01 Rujan 2014 21:29

Derviš Sušić o bosanskohercegovačkom seljaku – podsjećanja (18)

Pripremio: Nadan Filipović

Taj osjećaj njegove individualne i kolektivne ugroženosti nastavio se i između dva rata, a njega su raspirivale i političke i vjerske vođe (nekoliko časnih izuzetaka dostojni su svakog poštovanja) kao i šikanacije nove vlasti, sjedinjenih ili zakrvljenih buržoazija u pitanjima kolonizacije, komasacije, poreske politike, polujavno planski onemogućenog obrazovanja.

Jedina politička snaga u koju se taj seljak nivoom svoje svijesti mogao pouzdati, JMO sa vođom dr Mehmedom Spahom na čelu, vješto je krila od svog biračkog korpusa istinu o svojoj dosljednoj nedosljednosti i buržoasko-veleposjedničko-klerikalnoj klasnoj političkoj saradnji s vrhovima ostalih buržoaskih i klero-buržoaskih stranaka i Dvorom, saradnji usmjerenoj na izrabljivanje svih donjih slojeva, pa i vlastitih birača. U sve razularenijim razmasima svih šovinizama, vođstvo JMO raspiruje i muslimanski, vješto i unosno manipulišući njime gore u nagodbama oko obligacija, uvoznica, dispozicionih fondova, ministarskih i načelničkih fotelja i ostalih beneficija. Kraj svega tog jada i čemera, u apsolutnoj većini muslimanskog seljaštva sačuvale su se neke vrlo evidentne vrline koje su izdržavale iskušenja.

Istorija njegove etike tek otkriće zašto je muslimanski seljak u Bosni i Hercegovini, i kad je gonjen „iracionalnim“ nagonima protiv svoje sabraće, a protiv vlastitih životnih interesa, očuvao ipak sve najvažnije bitne predpostavke za progresivna istorijska opredjeljenja kad za njih sazriju uslovi oko njega i u njemu. Da opstane i bude čvrst kvantitativni osnov moderne marksističke verifikacije muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Muslimanski seljak (naravno, ne samo on, ali o njemu je riječ) nije osjećao Kraljevinu Jugoslaviju kao svoju državu. Okupaciju 1941. godine dočekao je uglavnom kao smjenu gospodara nad svojom grbačom, s povećanom zebnjom da ne bude prisilno „unovačen“ i bačen u izgibiju na kakva daleka svjetska bojišta. O takvim tragedijama u prošlosti maglovito su kazivale pjesme pradjedovske, Unđurovina, Persija, južna Rusija i dr., ili priče preživjelih učesnika (Galicija, Soča, Pijava), a s kojih se u najboljem slučaju vraćala polovina preživjelih. S nekih – niko.

Za ustaški pokret muslimanski seljak nije ranije čuo. Od svih struktura muslimanskog stanovništva, on je dao najmanje ljudstva prvim ustaškim sastavima stožera, logora i tabora koje su po BiH organizovali Bralo, Ademaga Mešić, Hakija Hadžić, Francetić, Boban i slični. On je sasvim spontano pokazao najviše ljudske komšijske solidarnosti u spasavanju srpskih porodica od ustaškog terora.

Propagatori i organizatori ustaštva dolazili su iz čaršija. Zabluda je tvrditi da je u tim prvim organizovanim oblicima ustaške strahovlade učestvovao samo svijet dotadašnjih kriminalaca. Iza te organizacije stajali su klasični klasni interesi. Treba ih samo znati prepoznati. Začuđuje koliko i neki savremeni marksistički analitici tog perioda zaobilaze pitanje, recimo – koncesija u šumskim revirima, u rudnicima, aspiracija na trgovački i finansijski kapita Srba i Jevreja u Bosni, na zirate srpskog seljaštva, na dioničarstvo u saobraćaju, industriju, itd. kao jednu od neposrednih motivacija genocidnog istrebljenja srpskog i jevrejskog stanovništva u BiH, a na koje je ustaška ideologija i propaganda gradila nevjerovatne destruktivne fikcije i smišljene poteze nezapamćeno krvave realnosti.

Ažurirano: Utorak, 02 Rujan 2014 09:42
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search