LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti O španjolskoj inkviziciji (1)
O španjolskoj inkviziciji (1)
Ponedjeljak, 12 Siječanj 2015 09:32

 

O inkviziciji u Španjolskoj i proganjanju muslimana i jevreja (1)

Španjolska inkvizicija – podsjetnik na zlokobna vremena

Ševko Omerbašić u Biltenu – glasilu Islamske zajednice Zagreb, broj 157, 2014

IsabellaKada su Izabela Kastiljska i njezin suprug Ferdinand Aragonski 1492. godine osvojili Granadu i time pobijedili muslimanski emirat Granade, posljednji emirat pripadnika islama na španjolskom tlu, mogli su napokon stvoriti jaku i jedinstvenu državu. Muslimanima u ugovoru o predaji obećali su da će biti ravnopravni s kršćanima, ali to se nije ostvarilo. 1478. godine biskup Osme i njegov brat Diego de Santillan su nagovorili papu da u Španjolskoj uvede inkviziciju. S vremenom je crkvena vlast u inkviziciji sve više slabila, pa su kraljevi stavljali svoje ljude na najviše položaje. Inkvizicija, kojoj je jedina svrha bila borba protiv antikatoličkih strujanja u zemlji, postajala je često instrument kraljeva protiv njihovih neprijatelja. Sud inkvizicije je bio utemeljen tako da optuženi mora dokazati svoju nevinost. Ako bi optuženi bio osuđen tada su vlasti zadržale njegovu imovinu kao svoje vlasništvo. Stanovništvo je bilo nezadovoljno pretjeranom strogošću Inkvizicije, međutim, ona nije nasilno stvorena, njeno stvaranje bila je želja društva. Godine 1834. prestala je s djelovanjem, a 10. veljače 1820. godine izrečena je posljednja presuda ovog sudišta.

Danas je dovoljan i spomen imena Inkvizicija pa da se pokrene lavina optužbi i žučnih polemika između tužitelja i branitelja ove srednjovjekovne institucije za istraživanje heretičke zloće, koja je u okviru zapadnog kršćanstva i Rimske crkve djelovala gotovo do Napoleonovih ratova.

Inkvizicija je za mnoge pojam vjerske nesnošljivosti, fanatizma i lomača. Protivnici ove organizacije naglašavaju nehumanost inkvizicijskih postupaka, dok Crkvi odani povjesničari nastoje opravdati njezino osnivanje i rad. Ona je progonila i kažnjavala svako ponašanje koje je, izravno ili neizravno, dovodilo u pitanje nauk Rimske crkve ili njezinih vjerskih istina, bez obzira da li se radi o riječima, znakovima ili vladanju protivno rimskom uzoru. Život srednjevjekovnog kršćanstva u svim svojim odnosima prožet je religioznim predodžbama. Ne postoji ni jedno djelo koji se ne dovodi u odnos prema Kristu i vjeri. Crkva je u prva tri stoljeća svog djelovanja definirala vjerske istine i odredila odgovarajuću disciplinu. Svi protivnici službenog naučavanja bili su isključeni iz zajednice vjernika i adekvatno kažnjeni za svoju herezu. Ona smatra da ima dužnost da se, kao posrednik između čovjeka i Boga, brine o sudbini i spasu svakog pojedinca kako bi spriječila njegovu konačnu propast u grijehu. Ta dužnost se u prošlosti pretjerano provodila što je rezultiralo mučenjem griješnih vjernika.

Inkvizicija u srednjem vijeku

Srednjovjekovno društvo je bilo podijeljeno na tri osnovna staleža. Usponom Europe koji je započeo u 11. stoljeću, te razvojem gradova, obrta i trgovine, pojavit će se novi društveni slojevi naroda, ali i gradske sirotinje. Promijenjene društvene okolnosti vremenski će se poklopiti s pokretom za reformu unutar zapadnog kršćanstva i borbom između svjetovne i duhovne vlasti.

Razvoj robno-novčane privrede jačao je materijalnu moć vladara. S druge strane materijalno jačanje Crkve izaziva negodovanje određenih društvenih slojeva, prije svega građanstva. Među stanovništvom je bilo puno onih koji nisu znali latinski jezik, pa su tražili od Crkve Evanđelje na svom maternjem jeziku. Crkva, međutim, nije dopuštala da laik dođe do znanja o Svetom Pismu, osim kroz propovijedi klera. Smatralo se sablaznim za Crkvu ako bi obični građani bolje poznavali Evanđelje nego svećenstvo koje je zbog toga gubilo na ugledu.

Tijekom 15. stoljeća plemstvo kao društveni element bez sumnje zauzima vidno mjesto. Svoj povlašteni društveni položaj temelji na isključivom pravu vlasništva nad zemljom i ekonomskim privilegijama koje uključuju neplaćanje poreza. Osnovna dužnost plemstva jest služba u vojsci. Do kraja 15. stoljeća, zbog rascjepkanosti teritorija na mnogo državica, pojedine plemićke obitelji vlasnici su golemih posjeda, pa je i njihova odanost vladaru često bila samo formalna. U slučaju stvaranja apsolutne monarhije došlo bi do raslojavanja plemstva i slabljenja njihove moći, čime bi se izjednačili sa drugim razvijenim društvenim slojevima, prvenstveno s građanstvom. To u svakom slučaju nije bilo u interesu velikim plemićkim obiteljima, pa su se one često sukobljavaju s kraljevima.

Nakon reconqviste Granade i ujedinjenja u jednu državu, u Španjolskoj žive zajedno kršćanski starosjedioci, židovi i muslimani. Ne smije se zaboraviti da na Pirinejskom poluotoku postoji latentni antisemitizam koji se povremeno manifestira krvavim progonima sljedbenika Mojsijeva zakona i muslimana. Židovi su, po mišljenju starosjedioca, suviše lako dolazili do bogatstva služeći se lihvarstvom. Da izbjegnu neprilike, ugledniji Židovi prelaze na kršćanstvo. Mnogi, međutim, sumnjaju u iskrenost ovih obraćenja, što je još više pojačalo napetosti između kršćana i novoobraćenika. Što se tiče muslimana i njihova preobraćenja na kršćanstvo, malo se tomu vjerovalo. U to doba u Španjolskoj je bilo jako puno muslimana koji su se zadržali na Pirinejskom poluotoku nakon propasti kalifata. Crkva je smatrala kako muslimani predstavljaju golemu opasnost za vjeru u Španjolskoj, pa je vršila stalni pritisak na kraljevsku obitelj da potjera muslimansko stanovništvo ili ga pokrsti.

S druge strane, kraljevska obitelj nije mogla imati čvrstu vlast bez pomoći Crkve. Premda je imala potporu građanstva to nije bilo dovoljno da zavlada plemstvom i cjelokupnim stanovništvom. Do 1492. godine na teritoriju današnje Španjolske je bilo mnoštvo malih kršćanskih državica i kalifat u kojem ni kralj ni Crkva nisu imali vlast. Monarhija je sa svoje strane vidjela u savezu s crkvom moćno oružje protiv plemstva i kneževina, koji su se svim snagama borili protiv ujedinjene monarhije.

Nastavlja se....

(Preneseno iz navedenog Biltena uz dopuštenje uredništva. Zahvaljujemo se na dopuštenju.)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search