LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
I noga u stražnjicu je korak naprijed PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 20 Travanj 2011 20:10

Iz Tuzle za OKO piše Prof. Zlata Žunić

Desunt inopiae multa,avaritiae omnia (Seneka) - Sirotinji nedostaje mnogo, a lakomosti sve.

Postoji li neka prastara kletva zbog koje uvijek, dekadu ili dvije unaprijed, i iskustveno spoznamo istinu o sebi, o nama, reda veličine tridesetmetarskih jahti, dvoraca iz tuđih „1001 noći“, prelijepih ropkinja Šeherezada koje umiju, pa dobiju sve što metuzalemi s pečatnjacima, tim simbolom muškosti vladarskog roda, zbog uredne jutarnje stolice, mogu ponuditi? Ili je to rezervirano samo za „nišće dugom“, a njih je, kako sada stvari stoje, povelik red u stavu mirno, unatoč bomardovanjima ne sve strane, eksploziji nasilja i nestajanju ljudskog roda, metaforički i stvarno, pa valja zaštiti majmune, da nam se klica ne zametne? Koliko barela košta duša sa brazgotinama i otiscima koraka Novog čovjeka ? Ili, koliko duša vrijedi jedan barel „crnog zlata“? Na latinskom, koliko sjećanje služi pisca ovih redova, to bi značilo Homo Novus-a, iliti  zamjena dotrajalim krntijama čije tragove skriva samo voda ili zemlja.

Tako se, nerijetko, Jurij Gagarin i njemu slični, utopljeni u legendu, doimaju kao blijedi lik Edvarda Šmita, tog vrsnog poznavoca ćudljivog Nju Faundlenda, s prezimenom nimalo engleskog jezičnog prizvuka, kapetana „Titanika“, tehnološkog čuda s početka 20.-og stoljeća, koji je tek tako, slučajno, ili ljudskim nemarom i neznanjem, udario u ledeni brijeg, jer na brodu nije bilo durbina, vele, a niti jedne rakete za signaliziranje opasnosti, po davno uspostavljenim pomorskim standardima obavezim i za ribarske leute. Ovaj put nećemo detaljisati o „Lusitaniji“ sa 1,200 putnika i tovarom oružja u potpalublju, potopljenoj jednim jedinim njemčkim torpedom, a da niko nikada ne kaza nakon čije je informacije je ispaljen. Naime, upravo taj torpedo je bio formalni trigger koji je i zvanično uvukao, do tada izolacionističku SAD u svjetski pokolj.

Nevjerovatnom silom inercije, te ugašenim i u „rikverc“ pokrenutim motorima, ta respektabilna i “neuništiva” grdosija se raspala, ali u tri dijela, kasnije uvtrđenim otpadanjem dna dubokog gaza, noseći u mrak okeana nekoliko najutjecajnijih ličnosti tog vremena, poput Džon Džejkob Astora, čija se imovina procjenjivala na 500 miliona dolara, što bi u današnjem vremenu predstavljalo cifru od oko 20 milijardi iste valute! Druga žrtva bio je Bendžamin Gugenhajm, nasljednik rudnika zlata, srebra i bakra, čije tijelo nikada nije pronađeno, što znači da nije bio među ženama i djecom koji su bili sretni dokopati se mjesta u nedostatnom broju čamaca za spasavanje, ili je morskim nemanima bio hrana. Iskreno, ne bi baš bilo romantičarskoj viziji primjereno da su se takvi divovi otimali za prva mjesta u nesigurnim ljuskama i, natrke, pobjegli iz legende o brodu na čijoj je kobilici u čeliku navodno ugravirano: „Bože, ako postojiš, potopi me!“

Treća bitna osoba bio je Izidor Štraus, izuzetno bogat trgovac i vlasnik lanaca robnih kuća Mecy`s. Veoma je interesantna slučajnost da je svu trojicu povezivalo oštro suprotstavljanje ukidanju Zakona o zlatnom standardu, uvedenom 1900. Godine. Naime, tada je na čelo Amerike došao odavno zaboravljeni predsjednik Mekinli, ubijen samo godinu dana nakon što je dao do znanja da novac mora imati zlatnu podlogu, a ne biti prazan listić papira, ili kovanica što korodira, nakon završenog zamršenog i tajanovitog putešestvije razmnožavanja, od jednog do drugog privremenog vlasnika hranarine, čija vrijednost je dostigla kulminaciju kada, usukani, najkraćom stazom uteknu sa ovog svijeta, u čemu im bezuslovno pomaže altruizam istinskih vlasnika te svetinje za održanje života.

Zašto produžavati agoniju jadnom ljudskom biću koje nema više ništa dati, a zbog čega se osjeća suvišnim teretom na leđima djeci i državi? A i ono što je dalo to Božije stvorenje, unaprijed je potrošeno u ratove kao motivacijski faktor najznačajnijih tehnoloških invencija, bahanalije za odmor umornih ratnika, orgije nakon kojih jebeniji igrači malo većih muda treba da nestanu. Ljudskoj sebičnosti bliski su i pojmovi, poput crnih fondova za susrete sa škvadrom i plaćanje rospija, od onih seoskih, pa do dvorskoj raskoši adekvatnih ukrasa, što su „umijećem“ uspjele dolepršati na drogom vlasti i novca onemoćala koljena. I to nije sve, jer ljudski mozak je nevjerovatno fleksibilan kao i valuta bez zlatne podloge, pa seže do samog dna bezgraničnog Univerzuma i istraživanja dalekih planeta, kao mogućih novih staništa „Odabranih“ i „Obdarenih“, uz stalno čačkanje linije „Vremeplova“ za održanje njihove božanske genetske supstance, kako bi osigurali sreću potomstvu ljudskog roda u svojim blještavim umovima.

Dakako, nama iz reda „Ostalih“ ili preostalih ovo bi trebalo da bude OK, ako nam je dopušteno reći, jel`te, pod uvjetom da svaki SF završavao happyendom! Uostalom, nas se i ne tiče gdje i zašto se sastaje bankarski lobi i koje su se vodeće dinastije sručile na velika carstva, a gdje su nova locirana sa djecom sunca i cvijeća kao žiteljima, sve dok možemo pratiti Wikilik ili sapunice raznih imena, istog sadržaja, zabavljajući se tuđim intrigama i patnjom, da nam ne bi bilo odveć dosadno sa nama samima i vlastitim smećem u dvorištu, tu pred kućom. Ne budimo naivni: i tamo se prošnjira istina, ali opet kao SF paranoja za one koji su dovoljno samoživi i pohlepni, da ne skidaju kamen s površine što se svako malo zakotrlja i odronom sruči na „neoprezne tupane“. Svakako u takvim situacijama bi se mogla ukazati plodna zemlja, pa bi je valjalo obrađivati i hraniti obitelj, samo za to nemamo više čime, a uz sve to nas, iz potajice, mori želja da srušimo Harley Davidson samodopadnog susjeda kad vozi u punoj brzini. Ali ko će se bakćati sa nadrdanim blindiranim aždajama, jer iza njh stoji falanga ukoljica, spremnih i opremljenih za degenek, sada više ne nužno i iz mraka i prikrajka.

Ionako primamo četvrt ugovorene plaće, a penzija je skrojena po principima teorija evolucije i relativiteta, gdje pobjeđuju najnabildaniji i najhranjeniji primjerci, dakako, ne uvijek, o čemu svjedoči Titanik, čiji je sinopsis napisan 1898. u knjizi „Olupina Titana“, autora Morgana Robertsona. Baš zbog tog i takvog scenarija, umjesto zaslužene mirovine, svi možemo u stroj prema zajedničkom multinacionalnom kazanu, koji niko ne svojata, a to je kontejner koji se već potvrdio kao valjan izvor uvijek deficitarne energije! Za sada, pak, bilo bi dobro da je to njemački kontejner za otpatke, jer se tamo, kako po nekim nezvaničnim procjenam statistka tvrdi, godišnje baci oko 20 miliona tona hrane, i to ne baš ukvarene! Yummy, mora da se tu nađe svakojakih đakonija, a “utješno” je  da nas rizik glista, đardije, ameba ili „zlatnog stafilokoka“ vreba i u bolnici, što bi bio eufemizam za ušuškanost sigurnošću nauke, pažnjom profesionalno osvještenih i beskonačno predanom skrbi onih što su odlučili služiti samo za dobro čovjeka!

Moram priznati da su sebe stavili pred golemu dilemu, jer se za bebe poput Ališana i Đenana iz Bosne i Hercegovine postavlja ozbiljno pitanje društveno-ekonomske opravdanosti investicije, s obzirom na to da nisu u klasi troroga na sprud nasukanih sitnokuronja Novog Doba, sa prefiksom i certifikatom korisnika budžetskih milijardi. Osobito, ima li se u vidu da su trbuhozborci nevoljki da mijenjaju glumce, čije monološko-dijaloške eskapade su dostavili unaprijed napisane da budu naučene napamet, pa kad ih nešto neočekivanom intervencijom prekine, ne znaju nastaviti gdje su stali, a Smrt baš nije strpljiv svat!

Sposobnost logičkog promišljanja, uz malo više kritički odabranih informacija, te poznavanje povijesnih kretanja na ovom turbulentnom evropskom (ne više ekskluzivno balkanskom) prostoru, vječitom izazovu svih osvajača, naprosto je dar onih što koriste svoje moždane vijuge, unatoč skepsi blagoteleće većine, pa i agresivnosti vječitih securiti guard - oružnika i sljedbenika politike korisne laži, kojima ništa nije jasno, osim da pjevcu što rano zakukuriče treba zavrnuti šiju. A, evo i zašto! Čovjek sa darom od Boga, donesenim u genima, čak i kada uzgaja goveda, radi to sa osjećanjem za harmoniju, ljepotu, besprijekoran ritam Univerzuma, identičnim onom njegovom primordijalnom talentu, a što i jeste suština etike kao okosnice moralnog načela humanosti i altruizma da sve ima jednak smisao, te njenog čeda, estetike, u funkciji svojevrsne fascinacije dragocjenošću života.

Na sve ovo moj dragi prijatelj i vrsni makroekonomist na doživotnom „privremenom“ radu u inozemstvu, dr M.M. bi rekao, komentirajući aktualna politička kretanja koja zahuktavaju neke nove Titanike do ne tako dalekih, narednih izbora Novog Ledenog Brijega, a možda i Doba, koji bi trebalo još jedamput da potvrde želje, ali i ne razum naroda, da se sve svodi na dumagiju ili demagogiju, maestralno opisanom scenom dijaloga između europejca Haličića i ogrubjelog ratnika Tale, onog što se zavlači u meke dušeke svog klasnog neprijatelja.

-„Naravno da sam kao i mnogi drugi svakodnevno "prisiljen "da diskutiram političko stanje u svijetu a naročito na našem Balkanu, sa posebnim fokusom na Bosnu i Hercegovinu. U očajničkom pokušaju lidera nama susjedne države da pronađe nešto što godi uhu europejskog establishmenta, poseže tankoćutni plastelinski Štzrumpf, mr .president za “dubokoumnom” konstatacijom da u Bosni žive Muslimani, jerbo je to EUROPI, do njegova otkrića bila potpuno nepoznata činjenica. Nije loše podići malo dumagije pred prekounsko 'lipanjsko biti ili ne biti'. Nije loše pokušati baciti malo prašine i prekriti rupe 'kaj nemreš lako do lipnja pokrpati'. Kad god 'naletim' na nešto ovako sjetim se sjajne serije TALE Derviša Sušića.“

Tale mahmuran kao čep tetura uz tarabe, vraćajući se kući poslije neprospavane noći kod lijepe begovice. Nailazi "europejac i intelektualac " Halilčić i "nudeći svoju pomoć" Taletu, koji upravo mučenički povraća kraj tarabe, zlurado dobaci:

- "Druže Tale, šta se desilo ? Da li je mučnina rakijskog ili političkog podrijetla?", keseći se upita ljutog bojovnika..

- "Marš u  pič** mat***inu!!!“ -  kroz zube procijedi Tale, žut ko mehak limun.

Ažurirano: Srijeda, 20 Travanj 2011 20:14
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • O marihuani i hašišu
    Hello. I have checked your bosnjackooko.com and i see you've got some duplicate content so probably ... Više...
    11.12.18 06:13
    Autor - TillyBig
  • Komentari kao simptomi, po svo...
    Sve ovo, I puno gore po drugim portalima, dolazi I dozira se sa politickog, vojnog I posebno crkveno... Više...
    03.12.18 22:21
    Autor - Zijo
  • Tonijeva priča za subotu
    Tuzna ali literarno lijepa prica. Suglasno tvom zivotnom dobu (koje je istovijetno i moje) u jednom ... Više...
    01.12.18 22:16
    Autor - Zijo
  • Miljenko Jergović o Bosancu
    Ima (H)rvata kojima hrvatska bura ne smeta ali im smeta mirisni bosanski lahor! Nažalost, ima bikova... Više...
    28.11.18 23:03
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Mešina priča za subotu
    Lijepa prica kao i uvijek. Više...
    24.11.18 23:42
    Autor - Heli
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Apsolutno se slažem s tobom moj polu-imenjače. ;-) Više...
    18.11.18 02:37
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane, ne zahatori, ali mislim da je ovaj moj polu-imenjak Zike nestrpljiv da procita sta se desava... Više...
    17.11.18 12:46
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Boga mi se oteglo. Ali nema veze, izdržao je Zike i gore. ;) Vozdra. Više...
    17.11.18 02:20
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Zike, ako Vam se radnja otegla, lijepo forget Rušida i to je to. Što se tiče pitanja odgovor bi moga... Više...
    15.11.18 08:01
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Ne bih da dosađujem ali moram priupitati nešto: “Ima li još kol’ ko?” :roll: Više...
    13.11.18 16:02
    Autor - Zike
  • Otvoreno pismo reisu-emeritus...
    Ovo pisanje je za pohvalu, da neko napokon nešto tačno (istinito) napiše o reisu Ceriću koji je uspi... Više...
    05.11.18 17:29
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Nemanjin portret
    Eeee, Amire, Amire! Grdne rane moje, o čemu sanjate. Iz faze jednog tetrijeba koji svoje megasrpstvo... Više...
    05.11.18 10:06
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nadane, doći će i moje vreme, kada će se stvoriti povoljne okolnosti kada će i ovakvi "doći do izraž... Više...
    04.11.18 23:27
    Autor - Amir Čamdžić
  • Nemanjin portret
    Zijo, Amir Čamdžić je u dubini duše jako nesretan izgubljeni čov(j)ečuljak. Htio bi biti nešto što m... Više...
    04.11.18 22:47
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nas "do kraja zivota Srbin" bi trebao da malo vise prati sociolosku nauku, azurirao bi stanje oko pi... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    @ Amir Camdzic Sramotno za jednog pravnika da toliko brka babe I zabe, da ne pravi distinkciju izmed... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    Nema to nikakve veze sa tim da su Srbija, Srbi, Beograđani kako god nazovite, izvršili agresiju na B... Više...
    03.11.18 16:11
    Autor - Zike
  • Nemanjin portret
    https://www.youtube.com/watch?v=yt9Uy-1zuQw&t=1559s Više...
    03.11.18 09:30
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Salih Selimović - Moj predak primio je islam 1650., mi smo Vujovići iz Hercegovine „Moja je želja bi... Više...
    03.11.18 09:21
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Ja ne razumem čemu potreba Emira Kusturice da se pravda bilo kome za svoje poreklo, ko su mu bili ot... Više...
    03.11.18 09:02
    Autor - Amir Čamdžić
home search