LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Jesu li Bošnjaci Australije žrtve politikantskog šibicarenja? – Skora desetogodišnjica jedne perfidne prevare PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 27 Travanj 2011 08:00

Nadan Filipović

Dragi Bošnjaci u Australiji,

pogledajte ovu fotografiju koju je davnog 30. septembra 2001. godine napravio gospodin Agim Dobruna. Njemu trebamo biti zahvalni jer ovjekovječio događaj koji je trebao biti kamen temeljac u našem organiziranju u zemlji u kojoj smo imigranti, a sada i njeni ravnopravni građani. Nisu mi poznati „uslikani“ muški pripadnici za organizatorskim stolom te „would be“ australske svebošnjačke organizacije. No, na fotografiji se jasno vidi jedno žensko, u toj prigodi do(i)sta tužno lice čija se tuga možda može objasniti neizvjesnošću tada aktualnog pitanja ko li će biti prvi predsjednik tog Vijeća bošnjačkih organizacija Australije, tada u osnivanju. Baš „preteško“ pitanje!

 

I evo, uskoro će biti deset punih godina od (ne)osnivanja spomenutog Vijeća bošnjačkih organizacija Australije, koje je na zaista misteriozan način odmah i pod hitno preimenovano u Vijeće BiH – organizacija Australije. Deseta godina prolazi od te perfidne prevare i uništenja jako dobre ideje o bošnjačkoj nacionalnoj organizaciji na najmanjem kontinentu. Deseta godina prolazi u bosansko-hercegovačkom predznaku jedne privatizirane organizacije „grupice vrtnih patuljaka“ na čije je čelo zasjela već kronična predsjednica kojoj, po mom mišljenju, to njeno Vijeće služi samo za pokušaj ostvarenja određenih preambiciozno nerealnih političkih aspiracija, od kojih se niti jedna nije ostvarila.

U tih deset olovnosivih godina sa bošnjačke scene u Australiji su čeličnom metlom i staljinističkim metodama „pometene“ desetine slobodnomislećih ljudi koji su se usudili postaviti bilo kakva pitanja koja se vječitoj predsjednici nisu svidjela. Ovlaš listam stranice Statuta te preimenovane organizacije i preostaje mi samo da se grohotom smijem.Taj takozvani Statut je par stranica nepismenog naklapanja kojih bi se postidio i neki marksist-početnik sa više ruralno-nadmorske visine. Taj i takav statut je, međutim, samo davno zaboravljena papirnata formalnost manje vrijedna od upotrebljenog toalet-papira, da izvinete na izrazu. I šta će statut predsjednici-autokrati koja iz svoje kancelarije i privatnosti vlastitog doma elektronskom poštom i telefonom odašilje ocjene njoj nepodobnih članova naše bošnjačke zajednice, psihijatrijska vještačenja pojedinaca, te svoje „meritorne“ ocjene o islamskom ponašanju nekih naših ljudi. Svi već znamo da je ta unaprijed napisana presuda po principu „kadija te tuži, kadija ti sudi“ uvijek bila uvertira za društvenu stigmatizaciju i eliminaciju tih „nepočudnih“ koji bi joj mogli biti potencijalno opasni. Te prljave poslove odrađuju njezini poslušnici, a ona bajagi s tim nema nikakve veze.

I pitam se, pa ko li je u stvarnosti taj beskrupulozni drznik koji je za stalno i veoma bahato uzurpirao u svoje destruktivne ruke sudbinu našeg društvenog organiziranja u Australiji?

Svi znamo odgovor, ali većina “mudro“ šuti i čeka nešto što izgleda dočekati neće. Našu sudbinu kao dijela bošnjačke nacije u Australiji u rukama čvrsto drži osoba koja bilesi ima tri raskošne biografije, a kako izgleda i još jednu, koja će uskoro biti obznanjena. Dakle, našu socijalnu sudbinu određuje osoba koja u svojim novinama objavljuje pokradenu intelektualnu imovinu, osoba koja bi ukinula davanje hedije, osoba koja navodno iz svog džepa džometli financira i podržava plagijatora-lješinara i kroničnog medijskog lažova, osoba koja po nekim bosanskim sredstvima informiranja lupeta i nonšalantno se šprda dijeleći našu bošnjačku emigraciju na staru i novu. Ona tu, kako kaže „novu bošnjačku emigraciju“ ola(h)ko i zaista bahato karikira kad kaže da će i „pored toga što je protjerana i dalje slušati Cece i Dragane i lumpovati uz turbo muziku“. O, koji nivo bezobrazluka i drskosti!

I na kraju da vaše znanje obogatim činjenicom da je naša „Alisa u zemlji čudesa“ jedan od glavnih inicijatora globalnog utemeljenja „nake“ bosansko-hercegovačke nacije. Osobno mislima da se takva ideja u današnjim okolnostima može samo smatrati somnambulskom fikcijom koja bi trebala biti predmet temeljite analize vrhunskih stručnjaka za psihijatriju. Jelde raja, mi dojućerašnji bosanski Muslimani, pa sada Bošnjaci jedva čekamo da postanemo predsjednicini bosansko-hercegovci?!

Dragi Bošnjaci,

mislim da je došao vakat da za 30. septembar ove, 2011.godine organiziramo štafete iz svih gradova u kojim živimo i da ih u Ambasadi Bosne i Hercegovine, koja je postala mjesto održavanje vjerskih skupova, pa može biti i mjesto masovnih sletova, uručimo našem BiH-dijasporskom faraonu uz egzaltirane usklike: „I poslije presjenice, jope naša za vavjek presjenica!“, baš kako smo, mnogi od nas onomad uzvikivali: „I poslije Tita, Tito!“

Neka nam je Bog svima na pomoći slijedećih deset, dvadeset ili i više godina!

Ažurirano: Utorak, 03 Svibanj 2011 14:07
 

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search