LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Satira Hamo, hajd' 'vamo!(5)
Hamo, hajd' 'vamo!(5)

Ismet Čaušević

Tek tada je meni došlo iz guz’ce u glavu: Pa, oni to sve rade planski! Na mufte dođu do ’robe’, prodaju i naplate, zatim te prebiju na mrtvo ime, znači – još jednom naplate, a onda ti robu oduzmu. Oni postanu patriote, rodoljubi, domoljubi, a ti, ti si na nekoj crnoj listi. E moj Hamo hamasti, upameti se više!

Komšija me svratio na po jednu. Znaš, mnogo se iznenadio i začudio šta se sve po čaršiji priča, a on kao ništa u to ne vjeruje. Svašta mi je napričao, a ja ’nim-zaliven’. Klimam polako glavom i tamo i ’vamo, kao da kažem – Ma, da. Može biti. Isti mi je odgovor i kad usne svoje razvlačim bez otvaranja usta. Obrve skupljam ako je nešto zabrinjavajuće. Šake su mi ispod stola, hoće prsti sami da se polome. Oči su mi ostale razrogačene kad reče, kako on, moj komšija, mnogo cijeni podatak da moja mlađa cura, moja Senka, ima ekavsko ime! Nije Sjenka, već Senka! – reče on meni.

Ti si Hamo, dibiduz blentav! I, ti to sve slušao?!I, ništa mu nisi odgovorio? I, šta’s ti kod njega tražio? Jooj, s kojom ja budalom živim u ova teška vremena! Jaštaradi da moja Senka nije sjenka, već cura moja! Ne mogu se ni sjetiti sveg Dijinog nabrajanja. Senki je uzgred naredila da neće ni da čuje da se više igra sa onom njegovom Snežanom. Pitalo dijete matere: Što, mama? – E, zato što sam ja tako rekla!

Sutradan smo otišli u Osmiće, u moj babaluk. Spremaju se za slijedeći konvoj. Kuću i sve u kući ostavljaju.Dokumenta i slike pakuju u torbe. Mnoge stvari punac je već prodao na pijaci. Pa, zar nikako i ništa drugo već mora se napuštati kuća, prag i grunt. Slušaj zete – kaže on meni – ne treba puno glavu razbijati. Samo pogledaš šta narod radi. Narod krene da se kupa po Uni i Sani – ha? Kreni i ti! Narod kupuje drva za zime, odmah kupuj i cipaj! Narod prodaje – prodaji i ti. Narod se kupi i iseljava – iseljavaj! Prosto, k’o grah! Ja jednostavne logike, ni filozof je ne bi smislio! Niko ne tuguje od Osmića zbog tog odlaska. Čak ni moja Dija!  Pozdravili smo se bez suza. Čuvaj mi Hamo moje cure – bile su zadnje riječi.

Ode mi babaluk preko rijeke, u svijet. Šta je ovo gdje mi ostadosmo ako je svijet preko vode. Nakon par dana samo, počela je Dija sa agitacijom u kući da se i mi trebamo spremati, pakovati, tako da spakovani krenemo u svijet. Đe ćeš Dijo? Đe? Tamo đe i ostali svijet. Svijet u svijetu!? Ho’š spakovati i onaj dud iz avlije i dječiju ljulju na njemu? Ho’š ponijeti sve ono cvijeće uz basamake, pa tvoje goblene, sav moj alat? Kad cure zatraže da gledaju TV, šta’š im uključiti? Namjesto odgovora, Dija je naredala kilometre mojih mana, nekakvih minusa u životu, gluposti i budaleština. Ti si, Hamo, ain-bein! S kim ona sav svoj život devera, a zašto? Da se bogdo nije ni udala za mene. Nisi se ni udavala, već si se ukrala i pobjegla za mene – odgovorim joj ja. Nisi ćela da odeš za onoga Agana Popića, a znam ja, znaš i ti – zašto! Sad bih ja, veli ona, da se udade za Agana, sad bih ja sjedila lijepo u Sloveniji, u Jesenicama, i za rat znala samo preko novina i televizije. O’šla bi ona za njega, čovjek molio i starog Osmića, prosio svaki put kad dođe iz Jesenica, ali se Dija nije dala nagovoriti. Samo zato da je po čaršiji ne zovu Popićka! Đe će ona biti pola kad je čip-čitava. Ja je samo jednom zovno, ona namah pristala. A sad mi kuka!

(nastaviće se)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search