LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Bosanski ljudi Bosanski ljudi
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 25 Studeni 2015 15:11

 

Vahida Maglajlić



Šćer banjalučkog kadije, partizanska narodna heroina



i uzor palestinskim ženama


Avdo Huseinović, Zagreb

Antifašistička fronta žena (AFŽ), osnovana 6. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, na izvanredan je način pridonijela borbi protiv fašizma, općoj ravnopravnosti žena, ali i slobodi i emancipaciji jugoslavenskog društva u cjelini. Službena povijest nudi ograničene informacije o doprinosu žena narodnooslobodilačkoj borbi tokom Drugog svjetskog rata, a činjenica je da joj se pridružilo više od 100.000 žena, u ulozi partizanki, bombašica, službenica hitne pomoći, medicinskih sestara, kuharica, kurirki, delegatkinja, političkih komesarki, zapovjednica i stranačkih liderica. Rat im je dao priliku da stupe u javnu i političku sferu. Antifašistička fronta žena je 1953. godine dovedena do gašenja pod izgovorom da takva vrsta organizacije prijeti povlačenju žena iz političkog života. Iza AFŽ je ostala činjenica da je 11 žena proglašeno narodnim herojima. U pretežno patrijarhalnom društvu nije se vjerovalo da su žene sposobne za velika djela. Zbog tradicije i konzervativnog svjetonazora žene su u to vrijeme bile usredotočene na porodicu, a ne na lično unaprjeđenje. No, jedna žena je dokazala, da može i drugačije: Vahida Maglajlić. Želeći da odamo priznanje izuzetnim ženama koje su podnijele velike žrtve, donosimo priču o šćeri banjalučkog kadije – partizanskoj narodnoj heroini i uzoru palestinskim ženama iz PLO-a.

Vahida – trn u oku fašistima

Vahida Maglajlić rođena je 17. aprila 1907. godine u Banjoj Luci. Potiče iz ugledne bošnjačke porodice. Bila je najstarija kćerka od desetoro djece Muhameda Maglajlića, kadije Šerijatskog suda, i majke Ćamile. Poslije završene Ženske stručne škole željela je nastaviti školovanje, ali je otac odlučio da bude domaćica. Preko braće koji su studirali u Sarajevu i Zagrebu, upoznala se sa radničkim pokretom i marksizmom. Bila je jedna od prvih žena i muslimanki koje su učestvovale u akcijama radničkog pokreta, organizaciji “Ženski pokret”, gdje je prvo bila sekretar, a potom i predsjednica. Učestvovala je i u sakupljanju sredstava za organizaciju “Crvena pomoć”. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je maja 1941. godine. Poslije okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, u čiji je sastav ušla i Bosna i Hercegovina, 1941. godine aktivno učestvuje u pripremama za organizovanje oružanog ustanka. Banja Luka je bila središte za opskrbu i zbrinjavanje partizana. Porodična kuća Maglajlića je pretvorena u skladište i centralu za pripremanje hrane, kao i za nabavku odjeće, municije i oružja za partizane. Vahida je zbog ovog angažmana fašistima bila trn u oku. Skrivala je i smještala komuniste u svojoj kući, učestvovala u njihovom prebacivanju na oslobođenu teritoriju, sakupljala lijekove i drugi sanitetski materijal, odjeću i obuću, oružje i municiju, kao i drugi potrebni materijal. Motivisala je i druge Banjalučanke i Banjalučane, mahom Bošnjake da pristupe patizanima. Cijela porodica kadije Maglajlića se uključila u rad NOP-a i, preko Vahide, radila za račun borbe. U tome je i kadija, na svoj način, bio saučesnik, saradnik. Jedanput se kadija popeo na tavan. Oči su mu stale od čuda, kad je ugledao kamaru koja je zakrčila pola potkrovlja. Bilo je tu svega, od sjekira do radio-aparata. bio saučesnik, saradnik.

Bijeg iz zatvora i odlazak u partizane

Iako je policija sumnjala u Vahidino djelovanje, prvih nekoliko mjeseci je prezala da je uhapsi zbog moguće pobune muslimanskog stanovništva, ali su to ipak učinili u oktobru 1941., kada je pozvana na informativni razgovor i zadržana dva mjeseca. U banjalučkom zatvoru “Crna kuća” bila je mučena i maltretirana, kako bi odala imena drugih pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Pošto je uporno odbijala, odlučili su da je pošalju u Prijeki sud u Zagreb, ali je na dan transporta, 20. decembra 1941. godine, zajedno sa svojom drugaricom Danicom Marić, uspjela da iskoči kroz prozor i pobjegne iz zatvora. Kratko su se skrivale u kući Vahidinog oca, a potom su prebačene na oslobođenu teritoriju na planini Čemernici. Tamo su uoči Nove 1942. godine stupile u partizanski odred.

Po dolasku na oslobođenu teritoriju, počela se baviti poltičkim radom. Djelovala je među narodom, uglavnom među ženama Kozare, Grmeča i Cazinske krajine. Radila je na osnivanju Antifašističkog fronta žena u Podgrmeču. Na Prvoj konferenciji Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, održanoj 6. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, Vahida je izabrana u članstvo Centralnog odbora. Zbog Četvrte neprijateljske ofanzive, zajedno sa izbjeglicama I vojskom, povukla se preko planine Šator u Glamoč i Livno.

Preživjela je ofanzivu na Kozari, ali je ubrzo po partijskom zadatku, otišla u Cazin na rad sa muslimanskim ženama. Na konferencijama ih je ružila što se kriju, što su zaostale, a muškarce je psovala što su grubi i prosti prema ženama. Smatrala je da tako može, jer je Muslimanka, i – začudo – na nju se nisu zbog toga ljutili.

Majka Ćamila: “Kuća mi je bez Vahide opustjela”

Poginula je 1. aprila 1943. godine u selu Mala Krupska Rujiška kod Bosanskog Novog, sa još 27 partizana prilikom iznenadnog njemačkog napada na jedinice 12. krajiške udarne brigade. Zajedno sa njom poginula je i njena prijateljica Zora Kovačević, mrtve ih je našao Ahmet Šehović.

“Nijemci na skijama su opkolili partizane. Sa Zorom Kovačević i nekim drugovima iz jedinice i štaba, Vahida je pokušala da umakne iz obruča. Kretali su se uz potok koji je tekao u podnožju brda. Primjećeni su i pokošeni iz neprijateljskih mitraljeza. lstoga dana, oko podne, našli smo Vahidu. Bila je u jarku, zgrčena, licem okrenuta zemlji i prekrivenom kosom, kao da spava. Metak joj je prošao kroz srce i načinio veliku ranu. Nijemci su je očigledno pretresli, jer je njena zelena engleska košulja bila potpuno raskopčana”, svjedočio je Ahmet.

Prvobitno je Vahida sahranjena u Stuparima kod Bosanskog Novog, a poslije oslobođenja Vahidini ostatci su preneseni na Partizansko spomen-groblje u Banjoj Luci.

Majka Ćamila je zadugo vjerovala da će njena Vahida doći iz njemačkog zarobljeništva. Plakati nije prestala sve do smrti 1970. godine. Kroz plač je gledajući sliku svoje sćeri heroine samo govorila: “Kuća mi je bez Vahide opustjela.”

Vahida – narodni heroj, primjer ženama iz PLO-a

Cijela njena porodica je učestvovala u Narodnooslobodilačkom pokretu. Od devetoro kadijine djece, četvoro je palo u borbi protiv neprijatelja. Vahida, Munib i Nedžib dali su živote NOB-u, a Dževad je ubijen u logoru. Brat Munib Maglajlić je poginuo 1943. Godine kao zamjenik političkog komesara Druge krajiške udarne brigade.

Vahidina sestra Muniba je bila udana za Fadila Šerića, koji je takođe proglašen za narodnog heroja.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Republike Jugoslavije, 20 decembra 1951. godine, Vahida Maglajlić proglašena je za narodnog heroja. Po Vahidi Maglajlić je nazvana medicinska škola u rodnom gradu, u Banjoj Luci, ali je ime skinuto početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Njena hrabrost i samoodređenost inspirisale su Palestinca El Helou Mohameda da sastavi brošuru s njenim likom na naslovnici, kako bi služila kao primjer ženama Palestinskog oslobodilačkog pokreta (PLO), što mu je i uspjelo.

(Ovaj tekst gospodina Avde Huseinovića prenesen je iz Preporodovog Journala, mjesečnika KDBH “Preporod”, Zagreb, broj 179, rujan, 2015, stranice 54 i 55. Tekst je prenesen uz dozvolu urednika gospodina Ismeta Isakovića kojem se u ime posjetitelja OKA od srca zahvaljujem, a svakako se zahvaljujem autoru, gospodinu Avdi Huseinoviću. N.F.)

Ažurirano: Srijeda, 25 Studeni 2015 15:31
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search