LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Dobri vojnik Švejk Knjiga koja je obilježila dvadeseto stoljeće
Knjiga koja je obilježila dvadeseto stoljeće PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 21 Listopad 2016 21:19

 

Jaroslav HašekDOBRI VOJAK ŠVEJK (1)

Jaroslav Hašek (na slici)

KAKO SE DOBRI VOJAK ŠVEJK UMIJEŠAO U SVJETSKI RAT

- Ubili nam dakle Ferdinanda! - reče dvorkinja gospodinu Švejku koji jeprije nekoliko godina bio otpušten iz vojske pošto ga je vojna liječnička komisija definitivno proglasila slaboumnim, pa se prehranjivao trgujući psima, ružnim, nečistokrvnim nemanima kojima je krivotvorio rodoslovlje. Osim toga bolovao je od reumatizma i baš je mazao koljena opodeldokom.

Kojega Ferdinanda, gospođo Müllerová? - upita Švejk ne pristajući smasažom koljena - ja poznajem dva Ferdinanda. Jednoga koji je sluga kod drogeriste Prčše, pa mu je jednom u zabuni ispio bocu nekakve tinkture za kosu, a poznajem još i Ferdinanda Kokošku koji sakuplja pasje izmetine. Obojice nije nikakva šteta!

- Ali, milostivi gospodine, gospodina nadvojvodu Ferdinanda, onoga iz Konopišta, onoga debeloga i pobožnoga!

- Isuse i Marijo! - uskliknu Švejk. - To je fino! A gdje se to desilo gospodinu nadvojvodi?

- Udesili ga u Sarajevu, milostivi gospodine, revolverom, znate. Vozio se ondje sa svojom nadvojvotkinjom u automobilu.

- Gle, gle, gospođo Müllerová, u automobilu. Da, takav gospodin može tosebi priuštiti, a pri tom i ne pomišlja kako se nesretno može završiti takva vožnja automobilom. I to još u Sarajevu, to je u Bosni, gospođo Müllerová. To su valjda uradili Turci. Nismo im smjeli uzeti tu Bosnu i Hercegovinu. Eto vidite, gospođo Müllerová. Gospodin nadvojvoda je sad već mrtav. A je li se dugo mučio?

- Gospodin nadvojvoda je odmah umro, milostivi gospodine. Pa i sami znate da s revolverom nema šale.

-Nedavno se također kod nas u Nuslama igrao neki gospodin revolverom i poubijao čitavu porodicu zajedno s pazikućom koji je dotrčao da vidi tko to puca u trećem katu. A poneki revolver, gospođo Müllerová, neće da opali, makar se stavili naglavu. Takvih sistema ima mnogo. Ali za gospodina nadvojvodu svakako su kupili kakav bolji revolver, i ja bih se smio kladiti, gospođo Müllerová, da se onaj čovjek koji je to uradio, za tu zgodu lijepo obukao. Ta znate i sami, pucati u gospodina nadvojvodu, to je vrlo teška stvar, to nije kao kad zvjerokradica puca na lugara. Ovdje se radi o tome kako da do njega dođe, pa na takva gospodina ne smijete ići u dronjcima. Morate ići s cilinderom na glavi, da vas prije ne pokupi kakav policajac.

- Kažu da je bilo više saučesnika, milostivi gospodine.

Pa to se samo po sebi razumije, gospođo Müllerová - reče Švejk svršavajući masažu koljena - kad biste htjeli ubiti gospodina nadvojvodu ili samoga cara, vi biste se sigurno s nekim posavjetovali. Više ljudi više zna. Jedan savjetuje ovo, drugi ono, a onda se djelo posreći, kako veli naša himna. Glavna je stvar uvrebati momenat kad takav gospodin prolazi pored vas. Kao na primjer, ako se sjećate onog gospodina Lucchenija koji je turpijom proburazio našu pokojnu Elizabetu. Šetao se s njom. Pa vjerujte onda nekomu; od toga doba nijedna carica više ne ide u šetnju. A takva sudbina čeka još mnoge. A vidjet ćete, gospođo Müllerová, doći će red i na ruskog cara i caricu, a možda, ne dao bog, i na našeg cara, kad su već počeli s njegovim sinovcem. Imao on, čičica, mnogo neprijatelja. Još više nego Ferdinand. Nedavno je pričao jedan gospodin u gostionici da će doći vrijeme kad će carevi padati jedan za drugim, i da im ni državni odvjetnik neće pomoći. A kako nije imao da plati, gostioničar ga je dao uhapsiti. No on mu je opalio ćušku, a stražaru dvije. Onda su ga odvezli u butumicu da se pribere. Da, gospođo Müllerová, danas se događaju čudne stvari. To je opet gubitak za Austriju. Kad sam još bio u vojsci, tada je jedan infanterist ubio kapetana. Nabio je pušku i pošao u kancelariju. Ondje su mu rekli da u kancelariji nema nikakva posla, ali on je ostao pri svom da mora govoriti s gospodinom kapetanom. Nato izađe kapetan i odmah ga kazni zatvorom. Vojnik onda dohvati pušku i opali mu metak pravo u srce. Metak je kapetanu izašao na leđa i napravio još štete u kancelariji. Razbio je bocu tinte, pa su se zaprljali službeni spisi.

- A što je bilo s tim vojnikom? - upita začas gospođa Müllerová, dok se Švejk oblačio.

- Objesio se o remen - odgovori Švejk čisteći svoj tvrdi šešir. - No taj remen nije ni bio njegov. Pozajmio ga od profoza, jer mu, veli, neprestano padaju hlače. Zar da čeka dok ga strijeljaju? Ta sami znate, gospođo Müllerová, da se čovjeku u takvoj situaciji zamuti u glavi. Profoza zbog toga lišiše čina i osudiše na šest mjeseci zatvora. Ali on ih nije odsjedio, nego je pobjegao u Švicarsku i postao propovjednik u nekoj crkvi. Danas ima malo poštenih ljudi, gospođo Müllerová. Ja mislim da se i gospodin nadvojvoda Ferdinand u tom Sarajevu prevario u čovjeku koji ga je ubio. Vidio je nekoga gospodina i pomislio: Ovo je neki čestiti čovjek kad mi kliče: „Živio!“ A kad tamo, taj ga je čovjek ustrijelio. Je li ispalio jedan metak ili više njih?

- Novine pišu, milostivi gospodine, da je gospodin nadvojvoda bio sav izrešetan. Ispalio je u njega sve metke.

- To se odvija vrlo brzo, gospođo Müllerová, strahovito brzo. Ja bih u takvom slučaju kupio brauning. Izgleda kao igračka, a možete njim za dvije minute poubijati dvadeset nadvojvoda, mršavih ili debelih. Premda, govoreći među nama, debeloga gospodina nadvojvodu možete sigurnije pogoditi nego li mršavoga. Sjećate li se još kako su tada u Portugalu ubili svoga kralja? I on je bio debeo. Pa znate i sami da kralj ipak neće biti mršav. Ja sad dakle idem u „Gostionicu kod kaleža“, pa ako tko dođe po onoga ratlera za kojega sam primio kaparu, tada mu recite da je u mojoj psetarnici na selu i da sam mu nedavno obrezao uši, pa ga sad ne smijem prevoziti dok mu uši ne zacijele, da mu se ne prehlade. Ključ dajte pazikući!

Ažurirano: Petak, 21 Listopad 2016 21:22
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search