LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home FELJTONI Feljton: Bela i Miroslav Krleža u Zagrebu - 1941 - 1945
Feljton: Bela i Miroslav Krleža u Zagrebu - 1941 - 1945 PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 22 Studeni 2016 07:43

 

Bela i MiroslavBela i Miroslav Krleža u NDH – lojalna angažiranosti i vedri repertoar kao cijena života (4)

Prof. dr. sc. Snježana Banović, Zagreb

Ubrzo nakon izlaska pravoslavaca iz zatvora, i uprava i ustaške vlasti shvaćaju da su svi kao umjetnici - nezamjenjivi pa gotovo svi, nakon obveznog prijelaza na katoličku vjeroispovijest, ostaju u Kazalištu. Nema nikakva materijalnog dokaza da je to učinila i Bela, o njezinu navodnom prijelazu na katoličanstvo pisao je kasnije, u emigraciji, Žankov zet Zdravko Sančević tvrdeći da ju je od toga odgovorio sam Žanko, iako „kao katolički pisac i intelektualac, nije nikada bio oduševljen Miroslavom Krležom kao čovjekom, napose radi njegovih virulentnih napada na Crkvu i na tradicionalne hrvatske vrednote.“ Žanko je uz to navodno rekao i to da „umjetnički domet ni rodoljublje nisu vezani s religioznom pripadnošću, a slučajno je bilo ustanovljeno, da je Bela ustvari krštena kao dijete katolkinjom“.(D. Žanko, Svjedoci, 25) To teško može biti istina jer je na popisima kazališnog osoblja iz 1941. koji su obvezno bilježili i vjeroispovjest, Bela uvijek označavana kao „srpkinja i Krležina žena“(HAZU, 25134, Popis članstva u sezoni 1940/41, bez datuma, s napomenama (dodanima rukopisno) o političkoj i vjerskoj pripadnosti pojedinaca)

Bez obzira na sve dodatne verzije njezina statusa u Kazalištu tijekom NDH, angažman Bele Krleže na objema pozornicama Hrvatskog državnog kazališta postajao je sve većim i većim, bila je u „podjelama“ cijelo vrijeme trajanja NDH – ukupno u čak 20 premijera i obnova, što znači da je po sezoni igrala prosječno u čak pet premijera. Odmah nakon izlaska iz zatvora krajem travnja 1941., igra u nekim reprizama, a do kraja te sezone nastupa u čak još dvjema premijerama. Prva je komedija Talijana Guglielma Gianninija Pomahnitali rob u režiji (i scenografiji) tek mjesec dana ranije angažiranog člana Drame Bojana Stupice koji će već prije premijere sa svojom suprugom Savom Severovom pobjeći iz Zagreba. (Hrvatska premijera te tročinske komedije održana je 5. lipnja 1941., a Severova i Stupica iz Zagreba su otišli već u svibnju. (HAZU, programske cedulje 1940/1941.) Zato će kraj sezone za Belu označiti i „uskakanje“ u njezinu ulogu u predstavi Večera u dvoje koje je premijera bila u travnju i igranje male uloge u Goldonijevoj Krčmarici Mirandolini u kojoj je briljirala miljenica zagrebačke publike Nada Babić. (Postavljena u Zagrebu treći put, u novom prijevodu Drage Ivaniševića i režiji Anđelka Štimca. Premijera: 28. lipnja 1941) Kritika u dnevniku Hrvatski narod apostrofira Belu, koja je u paru s mladom nadom Vanjom Timer požnjela, „posebno u nastupnom prizoru“ – mnogo smijeha. (Hrvatski narod, Zagreb, 30. VI. 1941, br. 136, 7)

U isto to vrijeme, teror ustaške policije i Gestapa u Zagrebu sve se više pojačava – uhićena je skupina mladih skojevaca – đaka Glumačke škole i volontera od kojih su, na užas većine kazališnog članstva, trojica odmah strijeljana (Ivan Štrk, glumački pripravnik od 1939. i miljenik Tita Strozzija u HNK-u je nastupao u manjim ulogama u brojnim predstavama drame i opere. U policijskom kartonu piše da je i „pomoćnik redatelja HDK“. Rođen je u Lipi kraj Duge Rese 10. II. 1913., bio je član SKOJ-a i vođa akcija protiv ustaša, a uhićen je 18. srpnja 1941. po nalogu zloglasnog ustaškog jurišnika i zapovjednika u GUS-u Zdenka Blažekovića. Strijeljan je nakon deset dana. Još dvije godine ranije bio je uhićen „prigodom demonstracija na univerzitetu“. (HDA ROZ, fond br. 259, policijski karton br. 5246., Marija Crnobori, Sjećanja, bez naslova, HAZU, fasc. Crnobori M., str. 7), Veljko Ilić, glumački pripravnik (? – 1941), pravoslavne vjere. Od 1939. u glumačkoj školi, nastupao u manjim ulogama kao volonter. U travnju je zabilježeno njegovo preuzimanje uloge u komediji Crkveni miš za što je dobio 60 dinara. Zajedno s Josipom Heinzom, također volonterom, preuzeo je uloge Ivana Stošića koji je bio mobiliziran. (HAZU, zbirka dokumenata) i Rade Sladić, (26. I. 1913 – 1941), đak Glumačke škole i glumac pripravnik. Prešao s pravoslavlja na grčko-istočnu vjeru, uhićen 2. rujna 1941. „radi sumnje komunizma“ i uskoro strijeljan. (ROZ, 4402 ), a Vojko Kavić (Zagreb, 13. V. 1918 – Jadovno, 1941), glumac početnik koji se po uspostavi NDH pokrstio se zajedno s roditeljima i mlađim bratom Aleksandrom – Sašom uhapšen je između 27. i 29. lipnja i odveden u logor Danica kod Koprivnice, potom u Jadovno kod Gospića, gdje je ubijen. (Ponova – Varia, fond 1076/356, Popis lica koja su dobila arijsko pravo ili dopusnicu 1941-1944., Židovski biografski leksikon LZ Zagreb u pripremi)

Baš kao i znatan broj članova Kazališta, i Miroslav Krleža prolazi kroz teške krize očekujući „ponovni poziv na zadnji polazak“. U rujnu se, u vrijeme najvećeg terora, napokon sklanja kod Vranešića i spava „s barbiturima“. To je razdoblje u kojem ga i dalje muče brojne bolesti, ali najjači je strah za goli život u očekivanju dolaska „mogućih krvnika“ kada se „svaki noćni korak iz mračne šume javlja kao vjesnik smrti“. (Miroslav Krleža, Fragmenti dnevnika iz godine 1942, Forum, Zagreb, 1972, 526) Za to vrijeme njegova supruga gotovo svakodnevno nastupa – iz dostupnih evidencija nastupa članova Kazališta, od rujna 1941. do veljače 1942. ona redovito zauzima vodeće mjesto u broju odigranih predstava pa dok, primjerice, popularna salonska heroina Ela Hafner ima u tom razdoblju samo četiri odigrane predstave, Bela ih je odigrala čak 75! Od nje je tek neznatno aktivniji samo popularni Dejan Dubajić (također pravoslavac) sa 76 odigranih predstava. Kod toga je zanimljivo dodati da je i Dubajić bio "nepoželjna" podrijetla, a također i njegova supruga Margita, Židovka koja je – iako do travnja 1941. vrlo popularna subreta – otpuštena krajem svibnja „zbog bolesti“.Dejan Dubajić je bio izuzetno popularni glumac, pjevač i redatelj, Srbin podrijetlom. Njegova supruga, Židovka, Margita Dubajić, rođena Balassa (Budinšćina, 19. VIII. 1903 – Zagreb, 1987) bila je u međuraću popularna pjevačica i glumica, angažirana u HNK-u od 1926. Oboje su morali ispuniti Prijavu imetka u kojoj je podcrtano da ne posjeduju nikakve imovine. Njezin suprug po zakonu je također morao ispuniti prijavu te mu je na fasciklu netko dopisao uz ime i predikat – „arijevac“. Obje su prijave ispunjene istoga dana, istim rukopisom, vjerojatno Margitinim. Dubajić je prijavio plaću od 4500 din, a stanuju na adresi Marulićev trg 17 u kojem imaju „jednu jedaću sobu, jednu najskromniju spavaću sobu, kuhinjski namještaj i najpotrebniju garderobu za ulicu i kazalište“. Kao imetak Dubajić je prijavio i motorkotač N.S.U. kupljen u ožujku 1940. za 8500 din., ali i dug Mirovinskom fondu HDK od 600 din. (HDA, Ponova, fond br. 110/1076, Predmetni spisi DKI; HDA, fond 291, Ministarstvo prosvjete RH, kut 56, 69912; Enciklopedija HNK, Hrvatski biografski leksikon, Židovski biografski leksikon u pripremi).

Kazaliste krize(Ovaj tekst je prenesen iz knjige “Kazalište krize”, prof.dr Snježane Banović, izdavač: Durieux, Zagreb 2013. Napominjem da nisam uspio naći kontakt adresu profesorice Banović te nisam zamolio da mi da svoju suglasnost za prijenos teksta na OKO. Profesorica Banović mi je skrenula pažnju da nisam dobio njenu autorsku suglasnost za prijenos, a ja sam joj se ispričao, ona je kao prava gospođa prihvatila moju iskrenu ispriku na čemu joj se od srca zahvaljujem.)

 

(nastavlja se)

Ažurirano: Petak, 13 Listopad 2017 22:02
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search