LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Bosanski ljudi Bosanski ljudi
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 06 Prosinac 2016 22:43

 

BukalOtišao je bombarder Bukal

Avdo Huseinović, Sarajevo

U najtežem periodu srpske opsade Sarajeva 1992-1995., Josip Bukal Mane, najbolji golgeter Fudbalskog kluba “Željezničar” iz Sarajeva, po sarajevskom naselju Dobrinja na biciklu je raznosio list “Oslobođenje”. Bio je čovjek bez straha. Ostala je i reportaža američkog CNN-a o Bukalu koji prodaje “Oslobođenje”, dok traje najžešća paljba po Sarajevu. I to je bio način bitke za Sarajevo. Primjer, u kojem jedna velika sportska gradska legenda, izložen svakodnevnoj smrti, kreće se po gradu, davao je nevjerovatnu snagu onima koji su sumnjičavo posmatrali konačni ishod bitaka za grad.

U svojoj zbirci priča “Teferič na ničijoj zemlji” sarajevski novinar Zdravko Lipovac je na najbolji način opisao kakav je ustvari on bio. Iz te priče izvukli smo ove redove: “Dvije decenije kasnije, opet je sijevalo i pucalo. Stajali smo u Dobrinji, na vratima ratnog pres-centra, odakle smo slali izvještaje o broju granata, broju poginulih i ranjenih. Noć su parali PAT-ovi i PAM-ovi, s jedne i druge strane, osvjetljavajući noć. Obojica smo već bili istrenirani za činjenicu da nam se samo 200-300 metara od unakrsne vatre ništa ne može dogoditi. Pričali smo često i dugo u noć. Ujutro bi Jozo uzimao 'Oslobođenje' i na biciklu ga raznosio po Dobrinji.”

“Makazice” preko glave na prvom treningu

Rođen je 15. juna 1945. godine u Okešincu, općina Križ, kod Ivanić Grada u Hrvatskoj. Fudbal je počeo trenirati u “Željezničaru”, na Grbavici. Sudbina je htjela da još kao dječak doseli u Sarajevo. Stanujući u đačkom domu na Grbavici, odlazi na probni trening za dječake, koji je organizovao FK “Željezničar”. Trenerima nije trebalo dugo da procjene njegov golgeterski talent, iako je na prvim probnim utakmicama sa svojim vršnjacima igrao u odbrambenom redu. Gotovo da ne postoji intervju sa legendarnim Bukalom, u kojem se on nije prisjetio svog prvog treninga kojem je prisustvovao na nagovor prijatelja: “Na prvom treningu stao sam u kolonu dječaka koja je bila najmanja, jer sam htio da brzo završim i idem. Mislio sam da ću odmah otpasti. Međutim, imao sam sreću da uđem u ekipu koja je bila jako nadmoćna na terenu i ja, kao odbrambeni igrač, nisam imao mnogo posla. Slučajno je neki dječak šutirao loptu u naš prostor i ja sa “makazicama” preko glave izbacim loptu. U tom momentu, trener je prekinuo trening, prišao mi i upisao moje ime u bilježnicu. Od tog momenta počeo ozbiljno sam se posvetio treninzima i u narednim godinama postao standardni prvotimac 'Željezničara'.”

Za prvi tim počeo je igrati 1963. godine sa nepunih 18 godina. Ubrzo postaje udarna napadačka igla sarajevskih “plavih”.

Kapiten i najbolji strijelac šampionske generacije “Željezničara”

Josip Bukal je skoro sav svoj nogometni vijek proveo u “Željezničaru”, 12 sezona svoje profesionalne karijere. Bio je najbolji strijelac “Želje” u sezoni 1971./1972. (14 pogodaka), kada su sarajevski plavi osvojili titulu prvaka države. Bila je to sjajna šampionska generacija pod vodstvom pokojnog Milana Ribara: Janjuš, Dragan Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo, Deraković, Slobodan Kojović, Hrvat, Šerbo, Kadrić, Saračević, Radović i Rodić.

“Godinama smo se spremali, naš trener Ribar nas pripremao, tako da smo utančine znali jedan o drugom, ko će kome dodati, kako ćemo se braniti i nije taj uspjeh sa šampionskom titulom mogao izostati. Ja sam tada i kapiten bio. Mi smo godinu prije toga trebali biti prvaci, sudija nas je pokrao protiv 'Hajduka'. Mislim da smo te godine igrali bolje, nego naredne kad smo postali šampioni. Deset godina smo trpili da dođemo do titule pored klubova velike četvorke. Tim se pravi godinama, ne može za godinu, dvije. Milan Ribar je imao princip discipline. Nismo mi zimi išli na pripreme u inostranstvo, mi smo po velikom snijegu trčali po naselju Šanac, pa sve do Ilidže i tako snagu skupljali. Posljednja utakmica je bila protiv 'Partizana' u Beogradu i pobjeda 4:0 za nas”, govorio je Bukal.

U Belgiji za jedno poluvrijeme postigao četiri gola U 464 utakmice Bukal je postigao nevjerovatnih 327 golova. Bio je najbolji je strijelac u historiji “Željezničara” sa 127 golova, koje je postigao u prvenstvenim i kup utakmicama.

Od 1973. do 1977. godine nastupao je i za belgijski “Standard” iz Liègea, a 1974. godine bio je najbolji strijelac Kupa UEFA sa 12 golova. Bilo je to doba kad fudbaleri nisu mogli prije 28. Godine otići u inostranstvo. U vrijeme kad je umjesto Gerda Müllera, koji je operisao kičmu, trebao preći u “Bayern” iz Münchena, Bukal je povrijedio koljeno.

Odigrao je 24 utakmice i postigao 10 golova za najbolju selekciju tadašnje SFR Jugoslavije. Debitovao je 12. oktobra 1966. Godine protiv Izraela (3:1) u Tel Avivu, postigavši prva dva gola za nacionalni tim, a od dresa sa nacionalnim grbom oprostio se 29. maja 1974. godine u susretu protiv Mađarske (2:3) u Székesfehérváru.

“Mogao sam i više za A selekciju, ali se nije dalo, ustvari nisu mi dali. Na Svjetsko prvenstvo 1974. godine u Njemačkoj, Miljan Miljanić me je izostavio u posljednjem trenutku, a bio sam tada u najboljoj formi. U Belgiji sam na jednoj utakmici, odnosno za jedno poluvrijeme, postigao četiri gola, ali ni to nije bilo dovoljno da zaigram na Mundijalu. Miljanić je u Njemačku poveo svoje zvezdaše”, sjećao se Bukal.

Jedan je od najzaslužnijih što je “Željezničar” opstao za vrijeme agresije. Sa još nekoliko entuzijasta, održao je rad kluba u njegovim najtežim trenucima.

142 km/h – najsnažniji šut na svijetu

Bio je prepoznatljiv po razornom udarcu. Stručnjaci su vjerovali da je upravo Bukalov šut u to vrijeme bio najsnažniji na svijetu. Jednom prilikom, u vrijeme dok je igrao za belgijski “Standard”, Englezi su izmjerili brzinu lopte od nevjerovatna 142 km/h nakon Bukalovog udarca, što je u to vrijeme bio apsolutni svjetski rekord.

Jednom prilikom na Koševu, “Željezničar” je igrao sa “Rijekom”. Na 40 metara od gola, Bukal je uzeo zalet i na iznenađenje svih šutirao sa te udaljenosti. Lopta se velikom brzinom našla u mreži gola Riječana. Potom su navijači na stadionu zapjevali: “Mujo kuje, Bukal razvaljuje.”

Ostala je upamćena rečenica, pokojnog radio reportera Mirka Kamenjaševića, kada je na utakmici “Crvenka” – “Željezničar” rekao: “Dug zalet Bukala, oštar udarac – i lopta je, dragi slušaoci, prohujala preko gola i preko mađarske granice!”

Njegove komšije iz sarajevske ulice Augusta Cesarca, današnje La benevolencije, tvrdili su kako je Bukal bez problema mogao preko zgrade nabiti loptu na drugu stranu Miljacke. Beogradski “Sport” je jednom prilikom napisao preko cijele strane “Bukal slomio prečku”.

“Nije baš da sam je slomio. Bili smo na pripremama u Kraljevu i na jednom treningu Eso Ibrahimović se uhvati za vrh grede i ona je napukla. U jednom trenutku ja sam iz voleja zahvatio loptu, ona je udarila u prečku i gol je pao. To je tako bilo. A vi novinari inače volite uveličati i tako ispada da sam slomio prečku, a tada su golovi bili drveni”, pričao je legendarni Bukal.

Zadnju godinu života nepokretan nakon moždanog udara

Profesionalnu igračku karijeru okončao je 1978. godine u “Želji”. Nakon toga, radio je u omladinskoj školi “plavih”, a jedno vrijeme bio je trener “Sloge” iz Kraljeva i “Lirije” iz Prizrena. Olimpijske 1984. godine vratio u Sarajevo, gdje je ostao uz svog “Želju”, a u sezoni 1988./1989. nakratko vodio prvi tim. U posljednje vrijeme je hvalio mladog Rijada Bajića, smatrajući da je veliki talenat.

Josip Bukal, strašni bombarder, čuveni nogometaš 23. Decembra 2015. godine je doživio moždani udar. I od tada je nepokretan.

“Desilo se to na našu 30. godišnjicu braka. Ujutro je ustao, malo smo pričali i onda se srušio”, priča Josipova supruga Vesna. Već sutradan novi šok. U bolnici saznaje kako Bukal “nije u sistemu”. Skinut je, bez osiguranja i penzije. I nova drama.

“Bio je tonovi šok za mene. Nisam mogla vjerovati kada su mi rekli 'da ga nema u sistemu'. Srećom, ja sam ga prijavila na svoje osiguranje. Sve me to povrijedilo, dotuklo. Nisam znala šta da radim, osim da se borim za svog Jozu”, dodaje Vesna.

Tri mjeseca prije nego što će doživjeti moždani udar, Bukal je skinut sa zdravstvenog osiguranja, a prvu penziju od 350 KM dobit će tek nekoliko mjeseci kasnije. U maju 2016. godine. Što je nedovoljno za gaze koje su potrebne svaki dan.

Životna drama u porodici Bukal trajala je mjesecima, daleko od reflektora slave. Kao da su se saživili s nepravdama kroz koje je prolazio i sam Jozo.

Josip Bukal preminuo je 30. avgusta ove godine u Sarajevu u 71. godini poslije teške bolesti. Sahranjen je u petak, 2. Septembra 2016., na groblju u Donjim Miljevićima u Istočnom Sarajevu.

(Preneseno iz časopisa STAV, broj 85, 2016)

Ažurirano: Utorak, 06 Prosinac 2016 22:46
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search