LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti O Sokrat5ovoj smrti
O Sokrat5ovoj smrti
Srijeda, 04 Siječanj 2017 20:47

 

SokratSokrat, mudrost i naše moderne ludosti

Ibrahim Kalin, savjetnik turskog predsjednika i sekretar za štampu turskog predsjedničkog kompleksa

Drevni grčki filozof Sokrat oslobođen je optužbi na simbolički obnovljenom procesu u Ateni 22. maja 2012. godine. Vijeće deseterice sudija iz Evrope I Sjedinjenih Država saslušalo je izlaganje grčkih i stranih advokata o slučaju da bi donijelo odluku o tome da li je Sokrat bio kriv za neznaboštvo i za kvarenje omladine. Pošto su sudije bile ravnomjerno podijeljene, to je sačuvalo Sokrata od kazne u skladu s drevnim grčkim zakonom. Optužen za kvarenje omladine i vjerovanje u božanstva nepriznata od strane grčkih vlasti, Sokrat, najveći mudrac i filozof antičke Grčke, rekao je u svoju odbranu da su optužbe protiv njega lažne i da razlog što mu se sudi nije dovođenje mladih u zabludu o metafizici, već zato što je pokazao da moćni i pretenciozni ljudi ustvari ništa ne znaju. Nakon odnošenja pobjede u svakoj debati, Sokrat je svaki put ponovio ono što će postati poznato kao Sokratova ironija: “Jedina stvar koju znam jeste da ništa ne znam.” Ovo kritičko ispitivanje koštalo je Sokrata života 399. godine pr.n.e., kada je ispio otrov spravljen za njega dok je boravio u svojoj ćeliji, dovodeći svoje odane student i prijatelje, uključujući Platona, Kritiju, Ksenofonta i Fedona do suza, boli i očaja. Ali ono je također dokazalo snagu principa za koje je Sokrat živio i umro. Uprkos insistiranju svojih sljedbenika, Sokrat je odbio svaki plan za bjekstvo iz zatvora i prihvatio svoj kraj kao božanski određenu sudbinu. Čak je i tokom svojih posljednjih časova govorio oholim i iskvarenim stanovnicima Atene da nemaju istinsko znanje i mudrost, već samo ambiciju i gordost.

Nadmena oholost moderniteta donosi upadljivo podsjećanje na bezumlje antičke Grčke koje je pogubilo svoj najveći um. Nije samo intelektualna arogancija već je i epistemiološki imperijalizam tvrditi da se zna sve što se treba znati o univerzumu i značenju ljudskog života. Istina je da, dok raspolažemo najnaprednijim tehnologijama i ekonomskim sredstvima u ljudskoj povijesti, milioni odlaze u krevet gladni svakoga dana, prognanici bježe iz svojih domova, nevini ljudi umiru u bezumnim ratovima, a nepravda i nejednakost čvrsto vladaju. Oni koji postave pitanje modernog statusa quo dobijaju tretman sličan onom kakav je nekoć pružen Sokratu. Optužbe protiv Sokrata bile su odraz strahova vladajuće klase tog vremena.

Plašili su se da njihov obrazovani i uvjerljivi učitelj usađuje nove etičke nazore među omladinu i da će to sigurno razotkriti njihove iskvarene ambicije za moći, statusom i čašću. Ukoliko ne bi bilo zaustavljeno, to bi vjerovatno vodilo ka novom intelektualnom i političkom pokretu i uzburkalo status quo. Ustvari, jedna od optužbi protiv Sokrata bila je da on u potaji staje uz Spartu, atenskog najvećeg rivala, i krišom sprema ustanak s nekim od svojih učenika. Sokrat

Poput “obada koji nastavlja uznemiravati velikog konja”, da upotrijebimo njegovu vlastitu analogiju, Sokrat nastavlja preispitivati težnje i pretpostavke društva u kojem je živio, nadajući se da će ljudi znati cijeniti i iskoristiti njegovo znanje i mudrost da pronađu mudrost i da vode dobre i vrlinama ispunjene živote. Sokrat je bio taj koji se odvažio strgnuti zavjesu s teatra iskvarenog znanja, nemorala i nepravde, što je vodilo ka njegovom pogubljenju.

“Učinak ovog mog ispitivanja, gospodo, bio je buđenje mnogih neprijateljstava protiv mene”, rekao je Sokrat. To je bio izvor svih goropadnih optužbi protiv njega. Potom je objasnio: “Dio mladih ljudi s dobrostojećim očevima i s mnogo dokolice svojevoljno su mi pristupili jer su uživali slušati druge ljude unakrsno propitivane. Često su me uzimali za uzor i nastavljali pokušavati da propituju druge osobe.”

Kao što je živopisno prikazano u Platonovim Dijalozima, Sokrat je razvio neke od najfinijih metoda samoistraživanja i unakrsnog ispitivanja. Njegov cilj nije bio načiniti bilo koga smiješnim, već pokazati da samo Bog posjeduje istinsku mudrost, a mi smrtnici možemo se samo nadati da u njoj imamo udjela. Reći da “jedino što znam jeste da ništa ne znam” najviša je forma mudrosti jer pokazuje razliku između istinskog i lažnog znanja - ključnog elementa potrebnog za življenje u skladu s istinom.

Princip Sokratove ironije također implicira da samo istinsko znanje i mudrost mogu voditi ka valjanom djelovanju. Najvažniji uvjet bivanja dobrim ljudskim bićem jeste posjedovanje prave vrste znanja i djelovanje u skladu s njim. Sokrat ovo formulira ključnom definicijom: “Vrlina je znanje.” Nema vrline bez znanja o istini. Želimo li voditi dobar život u moralnom pogledu, moramo poznavati istinu. Moralnost počinje s intelektualnom valjanošću.

Ono što iz ovoga proističe jeste revolucionarna ideja sokratovske tradicije, da nijedan čovjek svjesno ne čini loše. Ljudi čine loše kada ne poznaju istinu,odnosno stvarno značenje dobra i zla, ispravnog i pogrešnog. Nijedan ubica ne ubija vjerujući da je ubistvo loše. On mora pronaći način da opravda ubistvo u svom umu prije no što počini tako gnusan zločin. No, ako je neko odista uvjeren u zlu narav ubistva, on ga nikad ne može počiniti. Sokrat je vjerovao da čak i najneukija i najpokvarenija osoba može biti naučena šta je dobro te da će se tako suzdržati od činjenja bilo kakvog moralnog grijeha.

U sadašnjosti u kojoj živimo proglašavamo moralnu superiornost nad društvima u prošlosti i vidimo sebe kako marširamo ka zrelijem i plemenitijem stanju humanosti. No, u stvarnosti nastavljamo producirati neke od najvećih nepravdi i neka od najsmrtonosnijih oružja u zabilježenoj ljudskoj povijesti i nastojimo ih opravdati u ime realpolitike, nacionalnog interesa, profita ili ličnog zadovoljstva. Našu tvrdnju o višem stadiju humanosti opovrgavaju bezbrojne povrede pravde, inteligencije i samilosti. Možemo se pretvarati da smo gospodari svijeta, no, to je samo želja za posjedovanjem svijeta koji je zatočio naše umove i našu volju. Grozničava trka za posjedovanjem svijeta nije uzdigla, već je unizila humanost. Rezultat je dugačka lista ljudskih sramota od kolonijalizma i ropstva, do bezumnih ratova, holokausta i neobuzdanog rasizma. Skromna doza sokratovske ironije može nam pomoći da nanovo otkrijemo stepen razuma i moralnog integriteta u našim modernim životima. Umjesto zauzimanja poze neupitnih gospodara svijeta, trebali bismo se posmatrati kao smjerne službenike dobra i samilosti. Bezgranično će nam pomoći upamtimo li da nam je svijet prirode dat u zalog, kao što Kur’an kaže, i da smo mi njegovi zaštitnici, a ne uzurpatori. Vraćanje zaloga njegovom punopravnom vlasniku u neoštećenom stanju znak je istinske časti i plemenitosti. Uživajući u ramazanu i postu, da ukrotimo naše duše i tragamo za bliskošću Bogu, svi bismo se trebali sjetiti šta je suštinsko u našem nestalnom boravku na zemlji.

Sokratove posljednje riječi pred sudom bile su ove: “Ali već je vrijeme da odemo, ja u smrt, a vi u život, a ko od nas ide ka boljem spasenju, to niko ne zna, osim Bog.” Ispostavilo se da je Sokrat bio mudar i sretan i njegovo naslijeđe nastavlja nadahnjivati najbolje umove i srca i 25 stoljeća nakon njegovog pogubljenja.

Sokrat je nastavio podučavati sebe i svoje učenike do svog posljednjeg daha. Njegove posljednje riječi, nakon što je u zatvorskoj ćeliji ispio otrov, pokazuju njegov stvarni karakter bolje od bilo kakve rasprave. Osjećajući učinak otrova na svoje srce, Sokrat je rekao Kritiji, svom odanom učeniku i prijatelju: “Trebamo ponuditi pijetla Asklepiju”, a potom je izdahnuo.

Zašto je Sokrat istaknuo takav zahtjev u posljednjoj minuti svog života? Zato što je bilo uobičajeno među Grcima da nose ponude Asklepiju, božanskom iscjelitelju, nakon oporavka od bolesti. Sokrat je vjerovao da smrt s kojom se suočava nije kraj, već buđenje u novi život, “ispunjeniji život”. On je bio učitelj istine u životu jednako kao i u smrti.

Šta nam je potrebno da vodimo život s razlogom i vrlinom - “ispunjeniji život”?

Jednostavno rečeno, trebamo tragati za istinom i živjeti po njoj. Moramo zbaciti naše moderne ambicije i naoružati se znanjem, mudrošću, samilošću i poniznošću. Trebamo tretirati svijet kao zalog koji nam je dat, ne kao cilj za sebe i po sebi. Samo ćemo mudrošću i poniznošću biti u stanju odbaciti moderne hereze i nasilni ekstremizam i terorizam AlKaide, ISIL-a i njima sličnih. Jedino uz pomoć istinskog znanja i poštenja možemo eliminirati sve oblike rasizma i diskriminacije protiv islama i muslimanskih zajednica koje žive na Zapadu. Samo prevladavanje našeg sebičnog ega i ovozemaljske sitničavosti možemo spoznati plemeniti duh u nama.

(Preneseno iz časopisa STAV, broj 93, 15.12.2016)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search