LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 27 Ožujak 2017 12:13

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (38)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Crtica o Ahmetu Kurti

Prvog aprila osvanuo je mrtav Ahmet Kurto u svom ljetnikovcu u Mrakovu. Bio mi je komšija preko bašće, a njegov otac Avdaga bio je sestrić Hadži Hasan efendije, pa smo nekako bili i rodbinski vezani. Bio je jedan od posljednjih ljudi koji je nosio isključivo fes, iako mu je ostala nošnja bila a la franka. Ne cedulji mu je bilo naznačeno da je umro u 67. godini života, a sam je govorio da ima i sedamdeset. Bio je momak, akšamlučar, a posljednjih godina patenik od srca. Bio je zarastao u salo i vjerojatno težak oko sto oka.

Upoznao sam se s njim kad sam se oženio, pa sam od njega kupovao godinama zelen i voće. U ono vrijeme prijateljovao je s Hamdijom Keškom (Hadžisulejmanovićem), pa su zajedno akšamlučili u “El-Kameru” ili gdjegod u bašći, nakon što bi Lopardija svirao na harmonici i pjevao sevdalinke, progulili bi se kao ubodenici i zapjevali “trebevićku kajdu”.

Jednom je u ruždiji (osnovnoj školi na Bendbaši) bila neka đačka priredba, kojoj su prisustvovali i đački roditelji, a predsjednik zajednice doma i škole za tu školu bio je rahmetli dr. Vejsil Bičakčić.

I neki oficir stare jugoslavenske vojske, koji je imao u toj školi dijete, prisustvovao je toj priredbi. Kao šarža sjedio je do Vejsila i, nakon programa, navalio da mu kogod zapjeva koju “nacionalnu pjesmu”, a mislio je na sevdalinku. Vejsil, koji je doveo prijatelje iz “El-Kamera”, ugledao Ahmeta i Hamdiju, pa rekne oficiru da njih dvojica najbolje znaju nacionalne pjesme. Oficir ode pa ih zamoli, a zamoli ih i Vejsil i naglasi da oficir želi čuti “nacionalne” pjesme. Ahmet i Hamdija se smjeste i zapjevaju onu ariju kakvu su čuli u Kerkeljinu hanu, a oficir nemade kad dočekati kraj pjesme, nego se ispriča i ode.

Kad sam se oženio nosio sam konzum od Hamde Keške. Jednom u Hamde u dućanu kaže mi Ahmet, kad mu je valjda Keško govorio da ja kupujem i skupljih stvari, kao badema, lješnika, rezaćija i slično: “Pripazi se ti efendija da ti se ne popne guzica za vrat!”. Stari poštenjaci! Nije im bilo glavno robu prodati, nego i mušterije naučiti štednji, a pri starinskim primanjima se moglo i biti solventan samo uz štednju.

Kako se nije ženio, brinuo se naročito za djecu svoga nešto mlađeg brata Muhameda, dovodio im hodžu kući, kad su zatvoreni mektebi, a i djeca su njega poštovala i voljela.

Dženaza mu je bila 2. aprila, a bilo je mnogo svijeta, naročito iz čaršije, sve do na groblje.

Bog mu se smilovao!

Još jedan fes manje.

Ažurirano: Ponedjeljak, 27 Ožujak 2017 12:56
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search