LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home HUMOR Dobri vojak Švejk - jedna od knjiga koje su obilježile dvadeseto stoljeće
Dobri vojak Švejk - jedna od knjiga koje su obilježile dvadeseto stoljeće PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 07 Lipanj 2017 09:24

 

svejk-2DOBRI VOJAK ŠVEJK (8)

ŠVEJK ODLAZI U RAT

U vrijeme kad su šume na rijeci Rabu u Galiciji gledale bijeg austrijske vojske preko Raba i kad su dolje u Srbiji austrijske vojske dobivale po stražnjici ono što su već odavno zaslužile, sjetilo se austrijsko ministarstvo vojske i Švejka, neka bi pomogao da se monarhija izvuče iz te nevolje. Kad su mu donijeli poziv da se za nedjelju dana mora javiti na liječnički pregled na Streljačkom otoku na Vltavi, Švejk je baš ležao u krevetu jer je opet patio od reumatizma. Gospođa Müllerová spremala mu je u kuhinji kavu. - Gospođo Müllerová - začu se iz sobe tihi Švejkov glas - gospođo Müllerová, dođite časak ovamo! Kad je dvorkinja prišla k njegovu krevetu, Švejk joj i opet reče tihim glasom: - Sjednite, gospođo Müllerová! U glasu mu je zvučalo nešto tajanstveno i svečano. Kad je gospođa sjela, uspravivši se u krevetu Švejk izjavi: - Ja idem u rat! - Djevice Marijo! - viknu gospođa Müllerová - a što ćete ondje raditi? - Borit ću se - grobnim glasom odgovori Švejk. - Austrija stoji vrlo loše. Na sjeveru neprijatelj već nadire prema Krakovu, a na jugu u Madžarsku.

-Dobivamo batine uzduž i poprijeko, pa me zato zovu u vojsku. Ta čitao sam vam jučer u novinama da su nam milu domovinu okružili tamni oblaci!

- Ali vi se ne možete ni maknuti!

- To ne smeta, gospođo Müllerová, poći ću u rat na kolicima. Vi znate onog slastičara za uglom, on ima takva kolica. Vozao je u njima prije nekoliko godina svoga hromog i zločestog djeda na svježi zrak. Vi ćete me, gospođo Müllerová, odvesti u rat na tim kolicima.

Gospođa Müllerová brižnu u plač: - Gospodine, da odem po doktora?

- Ne idite nikuda, gospođo Müllerová, ja sam osim tih nogu potpuno zdrava hrana za topove, a u ovo doba, kad Austrija stoji loše, svaki bogalj treba da bude na svojem mjestu. A sada nastavite mirno s kuhanjem kave!

I dok je gospođa Müllerová, zaplakana i uzbuđena, cijedila kavu, dobri je vojak Švejk pjevao u krevetu: Windischgrätz general sa vojnom gospodom prije ranog sunca otpočeo rat, hop, hop, hop! Otpočeli rat, usklikli ovako: Pomogô nam Isus Krist i Djeva Marija, hop, hop, hop!

Pod dojmom ove strašne ratničke pjesme zaplašena gospođa Müllerová sasvim je zaboravila kavu i dršćući po cijelom tijelu preplašeno je osluškivala kako dobri vojak Švejk i dalje pjeva u krevetu: S Djevicom Marijom i četiri mosta podigni, Pimonte, još jače predstraže; hop, hop, hop! Bila bitka strašna baš kod Solferina, prolilo se krvi, krvi do koljena; hop, hop, hop! Krvi do koljena, mesa na vozove, osamnaesta se ondje tukla regimenta; hop, hop, hop! Osamnaeste borci, ne bojte se nužde, ta za vama voze na kolima novce; hop, hop, hop!

- Milostivi gospodine, kao boga vas molim - začuo se iz kuhinje žalostan glas, ali je Švejk već završavao svoju ratničku pjesmu: Na kolima novce, u kočiji cure koja regimenta to uradit može? Hop, hop, hop!

Gospođa Müllerová je istrčala kroz vrata i odjurila po liječnika. Vratila se za sat kad je Švejk već spavao. Probudio ga neki debeli gospodin koji mu je časak držao ruku na čelu i rekao: - Ne bojte se, ja sam doktor Pávek iz Vinohrada - pokažite ruke - a toplomjer stavite pod pazuho… Tako pokažite jezik - još malo - držite jezik od čega je umro vaš gospodin otac i vaša majka?

I tako je u vrijeme kad je Beč želio da svi narodi Austrougarske dadu najsjajnije primjere vjernosti i odanosti, doktor Pávek propisao Švejku protiv njegova rodoljubnog oduševljenja brom i preporučio odvažnom i valjanom vojaku Švejku da ne misli na rat: - Ležite ravno i budite mirni, a ja ću sutra opet doći. Kad je sutradan došao, zapitao je u kuhinji gospođu Müllerovu kako se osjeća pacijent.

- Gore mu je, gospodine doktore - odgovori ona zaista tužno - noću je pjevao, s oproštenjem, kad ga je napala reuma, austrijsku himnu.

Doktor Pávek odluči da na ovaj novi izražaj pacijentove lojalnosti reagira povećanom dozom broma. Treći dan mu je gospođa Müllerová rekla da je Švejku još gore. - Po podne je, gospodine doktore, poslao po kartu ratišta, a noću je fantazirao da će Austrija pobijediti.

- A je li uzimao praške tačno po propisu?

- Još nije po njih ni poslao, gospodine doktore!

Pošto je sasuo na Švejka sijaset grdnji, doktor Pávek je otišao uvjeravajući da više nikada neće doći liječiti čovjeka koji odbija njegovu liječničku pomoć s bromom.

Preostala su još samo dva dana do časa kad je Švejk morao stupiti pred regrutnu komisiju. U to je vrijeme Švejk izvršio potrebne pripreme. Najprije je poslao gospođu Müllerovu da mu kupi vojničku kapu, a zatim ju je uputio slastičaru iza ugla da pozajmi kolica na kojima je slastičar nekad vozio svoga zločestog i hromog djeda na svježi zrak. Uto se sjetio da su mu potrebne štake. Na svu sreću slastičar je imao i štake koje je čuvao kao obiteljsku uspomenu na svoga djeda. Nedostajala mu je samo regrutska kitica cvijeća. I nju je pribavila gospođa Müllerová, koja je tih dana jako omršavjela jer je neprestano samo plakala. I tako se toga historijskog dana pojavila na praškim ulicama ova slika dirljive lojalnosti: stara je žena gurala pred sobom kolica u kojima je sjedio čovjek s vojničkom kapom na glavi i sa sjajnom kokardom na kapi mašući štakama. Na kaputu mu se blistala šarena regrutska kitica. I taj je čovjek, mašući neprestano štakama, vikao po praškim ulicama: - Na Beograd! Na Beograd! Za njim je išla gomila ljudi koja je neprestano rasla, počevši od neznatne skupine što se sakupila pred kućom iz koje je Švejk pošao u rat. Švejk je mogao konstatirati da su ga policajci koji stoje na raskršćima pozdravljah salutiranjem. Na Václavovu trgu narasla je gomila oko Švejkovih kolica na nekoliko stotina glava, a na uglu Krakovske ulice izlupala je ta gomila nekog njemačkog studenta koji je s njemačkom studentskom kapom na glavi doviknuo Švejku: - Heil! Nieder mit den Serben! Na uglu Vodičkove ulice umiješala se okonjena policija i rastjerala gomilu. Kad je Švejk pokazao kvartovskom inspektoru crno na bijelome da danas mora pred regrutnu komisiju, kvartovski se inspektor malo zbunio i, da spriječi izgrede, naložio dvojici konjanika da sprovedu kolica sa Švejkom na Streljački otok.

O čitavom tom slučaju pojavio se u „Praškim službenim novinama“ ovaj članak: RODOLJUBLJE BOGALJA. Jučer su prolaznici na glavnim praškim ulicama bili svjedoci scene koja krasno govori o tome da u ovo veliko i ozbiljno doba i sinovi našega naroda mogu pružiti najsjajnije primjere vjernosti i odanosti prijestolju staroga monarha. Čini nam se da su se vratila vremena starih Grka i Rimljana, kada je Mucije Scevola naredio da ga odvedu u boj ne mareći za spaljenu ruku. Najsvetije osjećaje i brigu očitovao je jučer krasno neki bogalj sa štakama, kojega je vozila na bolesničkim kolicima njegova starica majka. Ovaj sin češkog naroda, ne mareći za svoju bolest, javio se dobrovoljno u rat da dade svoj život i imanje za svoga cara. A budući da je njegovo klicanje. „Na Beograd!” naišlo na tako živ odziv na praškim ulicama, to odista svjedoči da Pražani pružaju najljepše primjere ljubavi prema domovini i vladajućem domu.

U tom je smislu pisao i „Prager Tagblatt“, završivši svoj članak riječima da je dobrovoljca bogalja pratila gomila Nijemaca koji su ga štitili svojim tijelima, da ga ne bi linčovali češki agenti antante.

„Bohemia“ je objavila ovu vijest sa zahtjevom da bogalj-rodoljub bude nagrađen, pa je obavijestila čitaoce da administracija lista prima za nepoznatog rodoljuba darove njemačkih građana. Ali iako prema tim trima novinama Češka nije mogla dati plemenitijega građanina, gospoda u regrutnoj komisiji nisu tako mislila.

Osobito ne viši vojni liječnik Bautze. Bio je to neumoljiv čovjek, koji je u svemu vidio prevarni pokušaj izbjegavanja vojske, fronte, taneta i šrapnela. Poznata je njegova izreka: “Das ganze tschechische Volk ist eine Simulanten bande.” Za deset nedjelja svoga djelovanja izlučio je od jedanaest tisuća civilista deset tisuća devet stotina devedeset i devet simulanata, a upecao bi i onoga posljednjega da nije toga sretnika baš onoga časa kad je na nj viknuo „Kehrt euch!“udarila kap.

Odnesite toga simulanta! - rekao je Bautze, pošto je ustanovio da je čovjek mrtav. A pred njim se pojavio toga historijskog dana i Švejk, kao i ostali potpuno gol, prikrivajući stidljivo golotinju štakama o koje se oslanjao. - Das ist wirklich ein besonderes Feigenblatt  - rekao je Bautze - takva smokvina lista nije bilo u raju!

- Otpušten iz vojske zbog slaboumnosti - pročita narednik iz službenih spisa.

- Od čega još bolujete? - zapita Bautze.

- Pokorno javljam da sam reumatik, ah služit ću Njegovu Veličanstvu do smrti - reče skromno Švejk. - Otečena su mi koljena.

Bautze pogleda dobrog vojaka Švejka strašnim pogledom i riknu: - Sie sind ein Simulant! - pa okrenuvši se naredniku nastavi ledenim mirom: - Den Kerl sogleich einsperren! I dva vojnika s bajonetama na puškama odvedoše Švejka u garnizonski zatvor. Švejk se podupirao štakama, ali je s užasom primijetio da mu reumatizam postepeno nestaje. Kad je gospođa Müllerová, koja je s kolicima čekala Švejka gore na mostu, vidjela kako ga vode pod bajonetama, zaplakala je i udaljila se od kolica kojima se nije nikada više vratila. A dobri je vojak Švejk išao skromno u pratnji naoružanih zaštitnika države. Bajonete su se na suncu blistale, a na Maloj Strani pred spomenikom Radetzkoga okrenuo se Švejk prema gomili koja ga je pratila, i viknuo: - Na Beograd! Na Beograd! A maršal Radetzky je sanjarski gledao sa svoga spomenika za dobrim vojakom Švejkom, koji je odmicao sa regrutskom kiticom na kaputu, hramajući na starim štakama, dok je neki ozbiljni gospodin objašnjavao ljudima oko sebe da to vode nekog „dezentera“.

Ažurirano: Srijeda, 07 Lipanj 2017 09:40
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search