LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijski retrovizor Historijski retrovizor
Historijski retrovizor
Utorak, 27 Lipanj 2017 08:12

 

Zagreb u NDHRedarstvo Nezavisne Države Hrvatske uvodi red na zagrebačke ulice 1941. godine (1)

Davor Kovačić, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska

Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske pozvani su svi oni koji se u glavnom gradu Zagrebu zadržavaju neovlašteno, tj. svi oni koji nemaju stalnog prebivališta, a napose svi bivši srpski vojnici, četnici i pripadnici drugih neprijateljskih redovitih ili neredovitih postrojbi, kao i sve ostale nepoćudne i nepoželjne elemente, da se u roku od šest sati udalje s područja grada i okolice. Iz grada su se također tjerali i nepoćudni elementi, kao “skitnice, prosjaci, klatež i svi oni koji stalno ugrožavaju tuđu imovinu.” Istodobno redarstvo je nastojalo i uvesti disciplinu na zagrebačkim ulicama te oštro kažnjavalo građane koji krše odredbe o redarstvenom satu, zatim odredbe o obaveznom zamračenju grada kao i one koji krše prometne propise.


Uvod

O djelovanju represivnog sustava NDH koji je provodio teror prema svojim državljanima koji su se usudili dovoditi u pitanje zakone, uredbe i politiku ustaškog režima u hrvatskoj historiografiji postoje mnogobrojni radovi.[1] S druge strane ne postoje radovi koji obrađuju kaznene prekršaje u NDH poput nepoštivanja redarstvenog sata, prometnih propisa ili prosjačenje na ulicama. U ovom radu se na temelju arhivskog gradiva, tiska i literature nastojalo obraditi i ove teme iz naše bliže prošlosti.

Redarstveni sustav NDH imao je zadaću kontrole cjelokupnog života te onemogućavanje i rigorozno kažnjavanje zamišljenih i stvarnih neprijatelja. Sustav terora imao je rasnu i nacionalnu komponentu koja se ogledala u biološkom uništavanju i progonima židovskog, srpskoga i romskog stanovništva, ali i u radikalnom “unutarnjem pročišćavanju” koje se ogledalo u fizičkom uklanjanju Hrvata i muslimana koji se nisu slagali s politikom novog režima.

Uspostavom NDH Zagreb nije više bio glavni grad relativno male pokrajine, već glavni grad države u kojem se razvijao glavni politički, gospodarski i prosvjetni život. Nove ustaške vlasti nastojale su provoditi u Zagrebu preuređenje na svim područjima gradskog života, posebno javne sigurnosti građana.

Poglavnik Ante Pavelić na dan dolaska u Zagreb 15. travnja 1941., odredbom je za ustaškoga povjerenika za javnu sigurnost u gradu Zagrebu postavio Eugena Didu Kvaternika. Istom odredbom Pavelić je odredio da sva tijela redarstva, oružništva, mjesnog zapovjedništva te uopće sva državna i samoupravna tijela imaju bezuvjetno izvršavati Kvaternikove zapovijedi i naloge te po njegovim uputama postupati. (Andrija Artuković ga je kao ministar unutarnjih poslova NDH tri dana nakon toga predložio za istu takvu dužnost, ali za cijelu NDH). Imenovanjem Eugena Kvaternika ustaškim povjerenikom za javnu sigurnost u Zagrebu, određen broj ustaša emigranata zaposjeo je zgradu Redarstvenog ravnateljstva u Petrinjskoj ulici. U Redarstvenom ravnateljstvu nastale su velike promjene pa su smjesta otpušteni svi službenici, odnosno namještenici pravoslavne vjere. Umjesto njih, imenovani su Hrvati “koji se nikada nisu ogriješili o interese hrvatskog naroda.”

Eugen Dido Kvaternik kao povjerenik javne sigurnosti grada Zagreba odmah je 15. travnja 1941. pozvao sve one koji se u gradu Zagrebu zadržavaju neovlašteno, tj. sve one koji u Zagrebu nemaju stalnog prebivališta, a napose “sve bivše srpske vojnike, četnike i pripadnike drugih neprijateljskih redovitih ili neredovitih postrojbi, kao i sve ostale nepoćudne i nepoželjne elemente”, da se u roku od šest sati udalje s područja grada Zagreba i okolice. U proglasu se nadalje kaže da tko god se od navedenih poslije toga roka ovdje zateče, bilo s oružjem, bilo bez oružja, bit će odmah na licu mjesta u smislu posebnih odredaba strijeljan. Zbog toga je tih dana na zagrebačkom redarstvu bilo vrlo živo. Na stotine ljudi dolazilo je zatražiti propusnicu s kojom se može otići preko gradskih mitnica. Većinom su dolazili Srbi, koji su stanovali na području Zagreba, a također je došlo i mnogo Židova. Prema pisanju Hrvatskog naroda “sve osobe, za koje se smatra u smislu odredbe Eugena Kvaternika da su nepoćudne i da im nema mjesta u gradu Zagrebu dobile su propusnice i ostavit će grad.”

Poslije Eugena Dide Kvaternika (koji je postao ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost i nešto kasnije i zapovjednik Ustaške nadzorne službe) ustaškim povjerenikom za javni red i sigurnost u gradu Zagrebu imenovan je 22. travnja 1941. prijeratni pripadnik domovinske ustaške skupine Božidar Cerovski, koji je kraće vrijeme boravio i u emigraciji. Nekoliko dana poslije stupanja na dužnost Cerovski je izjavio da u Zagrebu kolaju razne vijesti koje ne odgovaraju istini, a koje se tiču zatvaranja pojedinih osoba. Tom prilikom je istaknuo da vlasti uhićuju samo one osobe koje su bile “vezane sa srpskim režimima, a koji su se zasnivali na korupciji, prema tome obavljaju se uhićenja onih koji su opasni za poredak”.

Naime, uspostavom NDH nasilje je dobilo zakonsku podlogu, doneseni su mnogi zakonski akti, poglavito oni o rasnoj isključivosti, a ustrojen je i poseban aparat za njihovu provedbu, od posebnih sudova do logora. Istodobno, zbog ratnih uvjeta u gradu je uveden redarstveni sat te su građani bili obavezni zamračivati stanove i motorna vozila. Iz grada su također tjerani i nepoćudni elementi, kao “skitnice, klatež i svi oni koji stalno ugrožavaju tuđu imovinu.” Takvi postupci vlasti ne mogu se tretirati kao nasilje države, odnosno redarstveni (policijski) teror, posebno ne kao nasilje protiv protivnika režima.

Uvođenje reda odstranjenjem “noćnih šetača” i prosjaka sa zagrebačkih ulica

Zagrebačko redarstvo ustaše su preuzele 10. travnja 1941. odmah nakon podneva, a zajedno s njima došli su i neki članovi Hrvatske seljačke i građanske zaštite, među kojima se isticao Zvonko Kovačević. On je tada kao zapovjednik Zaštite po zapovjedi Slavka Kvaternika preuzeo zapovjedništvo grada Zagreba i dužnost zapovjednika redarstvene straže. Već 10. travnja 1941. godine Kovačević je izdao zapovijed kojom se svi javni lokali moraju zatvoriti u 20 sati i građanima je poslije tog vremena bilo zabranjeno svako zadržavanje na ulicama bez posebne pismene dozvole. Kovačević je poslije osnutka NDH šest dana bio zapovjednik redarstva i zapovjednik grada Zagreba. Međutim, HSS tu, kako je navedeno nije imao nikakva utjecaja jer su ustaše u nekoliko sljedećih dana obavile novi raspored osoblja. Istrage su počeli obavljati novi ustaški agenti, a svi agenti i stražari srpske nacionalnosti bili su uhićeni.

Redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu je 16. svibnja 1941. godine donijelo odredbu upućenu građanima o uvođenju redarstvenog sata u gradu u kojoj se kaže: “Počevši od danas 16. svibnja 1941. pa do daljnjega zabranjuje se svako kretanje i zadržavanje na ulicama kao i u javnim lokalima od deset sati uvečer do pet sati ujutro. Svi javni lokali, kina, kazališta itd. imadu biti zatvoreni najkasnije u deset sati uvečer. Sve javne priredbe, koncerti, predavanja itd. imadu se pravovremeno završiti. Sve dozvole za slobodno kretanje po gradu koje su dosada izdane od strane ovog Redarstvenog ravnateljstva osim službenim licima, stavljaju se do daljnjega izvan snage. Svaki onaj koji se poslije tog vremena zateče na ulici ili u lokalu biti će uhićen i redarstveno najstrože kažnjen.”

Krajem svibnja 1941. ova odredba je malo ublažena. Predstojništvo gradskog redarstva u Zagrebu produljilo je slobodno kretanje po gradu od deset do jedanaest sati navečer počevši od 25. svibnja 1941.

Unatoč tome Zagrepčani su i dalje bili vrlo nedisciplinirani i nije bilo gotovo dana da pojedinci ne prekrše odredbe o redarstvenom satu koje se bile na snazi. Svake večere su se provodile racije i svi oni koji se nisu pridržavali redarstvenog sata dovođeni su u redarstvo gdje su bili kažnjavani.

Dana 20. srpnja 1941. “redarstveno ravnateljstvo saopćava građanstvu da poslije jedanaest sati u noći nitko ne smije biti na ulici osim onih osoba, koje imaju plavu propusnicu sa bijelim umetkom na kome je ispisano da se na imaoce dotične legitimacije ne odnosi oglas redarstvenog ravnateljstva od 16. svibnja 1941. Razumije se da takvu propusnicu mogu dobiti samo one osobe koje su preko noći namještene u stanovitom poduzeću. Ukoliko se te osobe zateknu u drugom dijelu grada, osim na putu između dotičnog poduzeća i njihovog stana, biti će svejedno kažnjene unatoč tome što imaju iskaznicu.”

Redarstvene vlasti strogo su “bdijele” da se ugostiteljske radnje točno zatvaraju u određeni redarstveni sat “u koji valja takove radnje isprazniti bez izuzetaka.” Ukoliko se neko odupro redarstvenoj ophodnji trebalo ga je smjesta uhititi i prevesti, međutim od toga su bili izuzeti njemački i talijanski vojnici koji su se nalazili u gradu Zagrebu.

U noći između 19. i 20. srpnja 1941. zatočeno je 60 osoba na ulicama Zagreba koje nisu imale propusnicu, a bile su izvan svojih kuća poslije 11 sati u noći. Sve te osobe kažnjene su novčanom globom koja se određivala prema imovinskom stanju okrivljenog.

Zagrebačko redarstvo je i dalje gotovo svakodnevno provodilo racije. Tako je u noći između 29. i 30. srpnja 1941. redarstvo grada Zagreba u racijama uhitilo 17 osoba koje su šetale ulicama poslije redarstvenog sata. Uhićene osobe su kažnjene novčanim globama od 100 do 1.000 kuna.

U noći između 30. i 31. srpnja uhićeno je samo osam osoba što je bio najmanji broj uhićenih “noćnih šetača” od kada su se provodile racije. Kažnjene su novčanom globom od 200 do 500 kuna.

Sljedeće noći je ponovo provedena racija po zagrebačkim ulicama i kažnjavane su osobe koje su se bez potrebe kretale poslije redarstvenog sata. Za razliku od prijašnjih racija, sada je nisu obavljali samo redarstvenici nego i ustaše. Tom prilikom su pregledani svi noćni lokali i uhićeno je nekoliko osoba koje su uglavnom zatečene u barovima. Među uhićenima bilo je i takvih koji su imali propusnicu, ali su je “nepovlastno iskoristile.” Naime, te propusnice su vrijedile samo za službeno kretanje u vrijeme koje je na njima bilo označeno. Ukoliko bi se netko s takvom propusnicom našao nakon redarstvenog sata na mjestima gdje to potreba njihove službe ne traži (javni lokali, barovi) bio je najstrože kažnjen. Te noći je uhićeno ukupno 20 osoba koje su imale sreću da ih još nije zahvatila “kazna po novoj odredbi”. Tako su ove osobe kažnjene novčanom kaznom i zatvorom od 15 sati. Među uhićenima se nalazio i jedan “veseli” trgovac te je zbog toga kažnjen novčanom globom od 1.000 kuna.

nastavlja se......

(Preneseno sa sajta hrcak.srce.hr)



 

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search