LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home BANDAKHANA BANDAKHANA-lažni doktor nauka Hasan Alijagić
BANDAKHANA-lažni doktor nauka Hasan Alijagić PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 09 Kolovoz 2017 09:12

 

Hasan Alijagic -1O slučaju u Australiji – ukazanje lažnog doktora nauka Hasana Alijagića

Ivan Berisov, Portugal 

(na fotki nije Ivan Berisov već lažni doktor nauka Hasan Alijagić koji se kleberi u stili: "Niko mi ništa nemere!")

 

   I tako imamo slučaj koji je uzbudio dio intelektualne bosansko-bošnjačke javnosti u Australiji. Gle čuda, u redovima Bošnjaka otkriven je čovjek po imenu Hasan Alijagić, koji se predstavlja kao doktor nauka, ali provjerom je utvrđeno da on to nije. Poput zvijezde padalice iznenada se pojavio, zablistao na bosansko-bošnjačkom nebu i zatim netragom nestao. Zašto ga nema, pitaju se mnogi i sa nestrpljenjem očekuju njegovo novo ukazanje, nakon koje će nas obasjati blagotvornom istinom, koja će smiriti naše uznemirene duše.

No, vratimo se u realnost. Jasnoće radi spomenut ću ranije navode iz kojih se vidi, kako je dotični, ni od koga upitan u jednom intervju ustvrdio,  kako je doktorirao na Charles Sturt Univerzitetu u Sydney-u na temu “Analitički osvrt na povezanost fiziologije srčanog mišića i cirkulacije krvi sa tjelesnim pozicijama i aktivnostima u toku jednog namaskog ciklusa” (“Analytical review of the connection between physiology of the heart muscle and blood circulation with physical positions and activities within one prayer cycle”).

Blistava zvijezda padalica, maštoviti Hasan Alijagić je u datom intervju, kako bi nas što više zavarao, naveo čak i datum odbrane disertacije, 23. oktobar 2014., kao i njen naslov, ustvrdivši da je ta njegova disertacija (citat) “odlično ocjenjena u naučnim krugovima i sama po sebi, predstavlja početak rada u ovoj oblasti”. 

Podsjećam kako se sve ovo može provjeriti putem linka: Hasan Alijagić - man for all time http://www.aubha.net/index.php/337-razgovor-s-razlogom-sto-nije-zapisano-nije-se-ni-dogodilo, koji se i dalje nalazi na službenom sajtu AUBHA (Australska Unija BH Asocijacija) čiji je visoko pozicionirani član, junak priče “doktor” nauka Hasan Alijagić.

Kao što ću kasnije obrazložiti najveću pometnju ne izaziva toliko Hasanovo ukazanje već šutnja AUBHA, koja, ne obazirući se na sve iznesene navode, i dalje stoji iza svog “doktora nauka” , umjesto da što prije, čuvajući svoj ugled, kako bi bilo normalno, ukloni tekst navedenog intervjua, ako već neće da p(r)ozove Hasana Alijagića da na istom sajtu ili iznese dokaze da je on zaista doktor nauka Charles Sturt Univerzitetu u Sydney-u, ili da se izvine široj javnosti zbog laganja.

Da li će se to zbiti?

Sumnjam, jer šutnja spomenute Unije, u potpunosti odgovara i na najbolji način oslikava naše moderno vrijeme, kada se laž sa lakoćom, ne trepnuvši okom, pa čak i medu lučonošama univerzalnih moralnih vrijednosti, pravde i demokracije pretvara, u alternativnu istinu.

Dok sam ovo pisao, u mislima zalutah u zaboravljena vremena kada su se naveliko primjenjivali već odavno zaboravljeni „stupovi srama“, koji su se zbog očuvanja društvenog morala uz fizičko nasilje šibanjem masovno primjenjivali u sličnim slučajevima. Priznajem kako bi primjena ovih „stupova“ u naše naizgled demokratsko i humano vrijeme, bila potpuno neadekvatna i izazvala bi niz protesta.

Prema tome postavimo pitanje što raditi i upitajmo se može li se postupak junaka naše priče bilo čime opravdati, i da li bi se za njega mogao pronaći neki alibi, koji bi ga oslobodio svih optužbi? Kada sam postavio samom sebi to pitanje dugo nisam pronalazio nikakav odgovor i čak sam pomislio da za njega nema alibija. Međutim, sasvim neočekivano pronašao sam ne jedan, već čak dva alibija, koji ga mogu, kako mislim spasiti i osloboditi svake krivice.

Prvi se nalazi u slijedećem tekstu nepoznate autorice, objavljenog na portalu Etička klopka pod naslovom „Sindrom Minhauzena“. Citiram samo jedan dio iz tog teksta, koji po mom mišljenju najbolje oslikava psihu ljudi koji boluju od tog sindroma i koji ujedno odgovara na mnoga pitanja.  

(Citat) Iz ugla psihologa, lažno predstavljanje u osnovi krije traume doživljene u djetinjstvu. Psihološki motiv kod ljudi koji se lažno predstavljaju je potreba za kompenzacijom osobnog identiteta. Radi se o osobama koje nisu u dovoljnoj mjeri izgradile svoju osobnost i ne osjećaju se sigurno. Te osobe potisnule su svoje stvarno „ja“, te osjećaj praznine i nedostatak osobnog identiteta nadomješćuju zamjenom svojih kvalifikacija za tuđe.  Osobe koje se lažno predstavljaju imaju poremećaj dijela osobnosti, one nemaju dovoljno razvijen osjećaj za moral, te tako ne mogu imati niti grižnju savjesti. Svi oni koji se lažno predstavljaju, preuzimaju neki tuđi identitet jer ne prihvaćaju sebe takvima kakvi jesu. Takve osobe nisu u stanju da procjene koji su njihovi realni kapaciteti. Kako nigdje nisam pronašla kako i da li se liječi ovaj sindrom, zaključila bih da u svakom normalnom čovjeku postoji jedan dio njegove osobnosti koji je zadužen za samopromatranje i koji mu govori što je ispravno ili što nije. Da bi čovjek ostvario sebe on prije svega mora biti autentičan, odnosno da bi mogao da se razvija i napreduje, on mora da prihvaća sebe sa svojim manama i vrlinama. (završen citat)

Obratimo pažnju na, po mom mišljenu, ključne riječi autorice koja tvrdi kako osobe sa tim sindromom nemaju dovoljno razvijen osjećaj za moral, i da ne mogu imati grižnju savjesti.

Prema tome, ako je vjerovati autorici one jednostavno ne mogu, da savladaju same sebe kako bi se oslobodile nagona lažnog predstavljanja, koji je kod njih u vidu mentalnog poremećaja, ali ne njihovom krivicom, duboko usađen.

Posto nisam siguran kako je ovaj alibi dovoljan, za potpunu rehabilitaciju našeg „doktora“ Hasana navodim drugi, koji je lično mene potpuno iznenadio.

Naime, tragajući po internetu naiđoh na jedan tekst u kojem piše kako su na univerzitetu Južne Kalifornije u Los Anđelesu 2005. godine vršili ispitivanja u vezi rada i strukture mozga na skupini žena i muškaraca u životnoj dobi od 21. do 45. godina, koji su na to dobrovoljno pristali.  U toj grupi kako se navodi bilo je: 12 patoloških lažova - što žena što muškaraca, i 37 osoba koja po svim parametrima nisu bile sklone lažima, mada se iz te grupe 16 osoba asocijalno ponašalo. Rezultati tih ispitivanja su bili objavljeni 30. septembra 2005. godine u  Royal College of Psychiatrists pod naslovom „Prefrontal white matter in pathological liars“. Tko želi može taj rad pročitati u originalu, ali je u biti ispitivanjem utvrđeno da u mozgu patoloških lažova u odnosu na druge osobe postoje značajne strukturne razlike. U članku se detaljno navode koje.

Prema tome, što možemo, nego zaključiti da su takvi rođeni, te da je njihov prirođeni sindrom zbog moždanih strukturnih promjena neiskorjenjiv i da prema tome, po mom mišljenju, ni zašto ne mogu biti krivi.

Svoju odbranu „doktora“ Hasana mogao bih zaključiti parafrazirajući veoma poznate riječi iz drugog konteksta: Oprostimo (halalimo) mu, jer ne zna što čini.

Kako se meni čini Hasana možemo rahabilitirati, ali se postavlja pitanje što učiniti sa AUBHA?

Možda i može, ako pretpostavimo kako svi članovi ove Unije pate od istog sindroma i kako svi odreda imaju strukturne moždane poremećaje, što bi se, ako bi pristali, moglo provjeriti ispitivanjem.

Na kraju bih dodao nije li vrijeme da se od sada ova Unija služi drugom skraćenicom, koja bi bila mnogo adekvatnija, AUBOSM (Australska unija Bošnjaka oboljelih od sindroma Minhauzena) umjesto AUBHA?

Ažurirano: Srijeda, 09 Kolovoz 2017 21:07
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search