LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home FELJTONI Rafael Boban – portret jednog ustaškog "antifašiste"
Rafael Boban – portret jednog ustaškog "antifašiste" PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 06 Listopad 2017 09:54

 

Rafael BobanRafael Boban – portret jednog ustaškog “antifašiste”

Biti vitez u NDH – elementi biografije Rafaela Bobana (4)

Mr.sc. Josip Jagić, Zagreb

Ilustrativan primjer je i namjera likvidacije taoca u slučaju oslobođenja Koprivnice. Naime, sredinom listopada 1944. godine, NOP i njegove borbene jedinice ponovo su nastojale osloboditi Koprivnicu iz koje je Boban vladao Podravinom i Prigorjem. Uoči partizanskog napada, cijela Podravina istočno od Koprivnice bila je oslobođena. Za taj prostor, partizanske jedinice vodile su žestoku borbu s Crnom legijom i PTS–om. Kada je Bobanu postalo jasno da će uslijediti napad na Koprivnicu, odlučio je braniti mjesto pod svaku cijenu. To je značilo i uhićenje te zatočenje minimalno 80 stanovnika Koprivnice i okolnih mjesta. Boban je dao uhititi ogroman broj civila za koje se sumnjalo da su im članovi obitelji u partizanima. U slučaju da bi partizansko zauzimanje Koprivnice postalo neminovno, oni bi se za odmazdu trebali likvidirati. (Ivan Paprika, „Listopad 1944. godine – građani i taoci u Koprivnici“, Podravski zbornik, Muzej grada Koprivnice, 1986, 20–21)

Koprivnicu partizani tada nisu oslobodili. Borbe su trajale od 13. do 16. listopada kada su partizanske snage, uslijed velikih gubitaka i malih napredaka u borbi za Koprivnicu, odustale od napada te se povukle na početne položaje. Obrana Koprivnice protiv brojnijeg i nadmoćnijeg neprijatelja pretvorila je Bobana u vojnu legendu NDH. Ivan Paprika navodi da je jedan mali, no ilustrativan razlog uspjeha obrane Koprivnice, bio i taj što je Boban osobno, nakon što je saznao da jedini način da održi električnu ogradu pod naponom, kojom su određeni dijelovi grada bili opkoljeni tijekom cijelog napada, bio dovođenje inženjera Schontaga ne bi li mu vodio centralu te držao napon pod kontrolom. Boban je otišao direktno poglavniku Anti Paveliću, zatražio od njega da pusti Schontaga, koji se kao Židov nalazio u Jasenovcu te se s pismenom dozvolom za puštanje Schontaga zaputio direktno u logor ne bi li ga osobno izvukao iz Jasenovca kojim je u to vrijeme rukovodio Vjekoslav Maks Luburić. (Ivan Paprika, „Listopad 1944. godine – građani i taoci u Koprivnici, Podravski zbornik, Muzej grada Koprivnice, 1986 “, 21) Zabilježeno je i sjećanje Vlatka Hrubeca koji je kao desetogodišnjak bio najmlađi taoc zatočen u koprivničkoj sinagogi. Uspio je pobjeći iz sinagoge uz pomoć svojeg oca, koji je zajedno s njegovom majkom također uhićen. Na slobodi, s prijateljem Vinkom Zemberom, čija je majka također bila zatočena kao taoc, odlučili su moliti samoga Bobana da se njihovi roditelji puste iz zatočeništva te su po Bobanovoj zapovijedi oni već iduće jutro pušteni na slobodu, nakon čega su se susreli sa svojom djecom. (Vlatko Hrubec, „Sjećanja najmlađeg taoca“, Podravski zbornik, Muzej grada Koprivnice, 1985, 56–58)

Ovdje je potrebno istaknuti kako je Mijo Bzik na saslušanju nakon rata istaknuo kako je zajedno s Bobanom spriječio ubojstvo taocâ, planirano tijekom borbi za Koprivnicu. (Despot, „Vrijeme zločina“, 168) Hirovitost i silovitost očito su bile karakteristike Bobanovih postupanja. Manje je pozitivna strana priče ono što se događalo tijekom te druge bitke za Koprivnicu, a informacije o tim događajima donosi nam Leander Brozović u svojim bilješkama, koje je sastavljao na licu mjesta te po završetku borbi piše: „Kojekuda po gradu bio je veći broj obješenih. Sad ih skidaju sa vješala i zakapaju iza gradskog dvorišta“. Brozović svjedoči i doista jezivim scenama: „Jedan ustaša odrezao je glavu poginulog partizana i donio je Bobanu. Taj ga je najurio jer je bilo nezgodno radi građana.“ (Ivan Paprika, „Listopad 1944. godine – građani i taoci u Koprivnici, Podravski zbornik, Muzej grada Koprivnice, 1986 “, 20) Izgleda da su obješeni bili i građani Koprivnice koji su djelovali na strani partizana, kao i ustaše kojima je zapovijedao Boban. Nema sumnje da je Boban vršio likvidacije svojih podređenih jer su se potonji pod žestokim naletima partizana povlačili. O tome svjedoči i agent Ustaške nadzorne službe (UNS), pod kodnim imenom „Judex“, navodeći informacije koje je sakupio od pripadnika PTS–a, koji su sudjelovali u obrani Koprivnice, da je Boban likvidirao dvanaest svojih časnika, dočasnika i vojnika tijekom same bitke. (HR-HDA-1549-ZIG NDH, kutija 31, I-41, 1037.; Hrvatski narod, god. VI, br. 1223, 30.12.1944., 1) Također, nisu samo Bobanovi podređeni bili obješeni o rasvjetne stupove u centru grada. Po samom završetku borbi obješen je Franjo Krivec, kovač iz Velike Mučne zbog sumnje u suradnju s partizanima ili iz čiste odmazde. (HR-HDA-306-ZKRZ, kutija 347, 24245-24263)

General Boban

Reformom oružanih snaga NDH, od ustaških stajaćih zdrugova počinju se osnivati divizije te se od V. stajaćeg zdruga osniva V. hrvatska divizija. Boban, zajedno s drugim ustaškim pukovnicima Moškovom, Herenčićem, Pečnikarom i Rolfom, 22. prosinca 1944. godine, prima čin generala te preuzima zapovjedništvo nad V. hrvatskom divizijom. (Vjestnik Ministarstva oružanih snaga, godina IV, br. 58, 28.12.1944., 2752., 2757) Stožer V. hrvatske divizije počinje djelovati 1. prosinca 1944. godine. Boban je, osim što je postao zapovjednikom divizije, preuzeo i zapovjedništvo nad posadom Bjelovara. Nikica Barić zaključuje kako „su mu u taktičkom pogledu podređene sve naoružane postrojbe u Bjelovaru.“ (Nikica Barić, „Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne države Hrvatske: 1941–1945.“, Zagreb, 2003, 370)

Dolazak V. hrvatske divizije u Bjelovar plaćen je životima Stjepana Tušeka, Stjepana i Slavka Kadija te Marijana Topljaka. Oni su u Bjelovaru uhićeni kao suradnici i simpatizeri NOP–a. Osuđeni su na internaciju u logorima, ali su te kazne po dolasku Bobana i njegovoj odluci o smjeni dotadašnjeg ravnatelja policije te postavljanja Josipa Frljanića na tu funkciju, promijenjene u smrtne kazne strijeljanjem. (HR-HDA-306-ZKRZ, kutija 196, 6190) Zanimanja spomenutih žrtava ističu do koje je mjere NDH početkom 1945. godine bila delegitimirana na prostoru sjeverozapadne Hrvatske. Sada su kao suradnici NOP–a strijeljani čak i činovnici što je, kroz divljačku i nesmiljenu represiju, bio jedini način da se NDH održi.

Približavanjem kraja rata represija je postajala sve jezovitija. Naime, nakon što je pučka škola u Koprivnici, koja je služila kao skladište municije, eksplodirala 18. veljače 1945. godine te je tom prilikom poginuo jedan časnik, pet dočasnika i 55 vojnika, Boban je dao objesiti 22 ljudi iz Jagnjedovca i Koprivnice diljem parka u centru Koprivnice. Bio je to prizor masovnog vješanja koji taj grad nikada prije ni poslije nije vidio. (Nije se točno saznalo je li uzrok te eksplozije bila partizanska sabotaža ili nestručno skladištenje eksploziva mladih i neiskusnih vojnika NDH, vidi: Despot, „Vrijeme zločina“, 183 – 184; Horvatić, „Ustaški zločini i teror u Koprivnici i okolici 1944. i 1945. godine“, 42)

O brutalnosti represije svjedoči i jezoviti primjer sudbine Stjepana Grossa, krojača iz Velikog Grđevca, koji se doselio s obitelji početkom 1945. godine u Bjelovar. Lokalni Narodno-oslobodilački odbor iz Velikog Grđevca nakon rata, u svojem dopisu nadležnoj komisiji za utvrđivanje ratnih zločina, ističe kako nema informacija da je Gross surađivao s NOP–om niti da mu je poznat razlog njegova odlaska u Bjelovar. Gross je uhićen zajedno sa svojom kćeri i ženom te je 18. ožujka 1945. godine, nakon tri dana mučenja u zatvoru, ubijen na glavnom bjelovarskom trgu. Svjedoci ističu Grossovu onemoćalost, koji zbog posljedica mučenja te iživljavanja nije mogao niti hodati do vješala, već su ga u polusvjesnom stanju vukli po ulici. Grossa su pokušali objesiti o kesten preko puta vijećnice u jutarnjim satima kada su djeca u toj zgradi imala nastavu. Nisu ga uspjeli objesiti zbog pucanja užeta, nakon čega jedan od ustaša Josip Belošević Baja puca Grossu u potiljak. Kasnije su mrtvo Grossovo tijelo ipak objesili o kesten i ostavili ga u centru grada da služi kao opomena građanima. (HR-HDA-306-ZKRZ, kutija 196, 6190; HR-HDA-306-ZKRZ, kutija 267, 14103)

Jedanaest dana nakon ovog nezamislivog i gnjusnog zločina, Josip Belošević Baja predložen je za srebrnu kolajnu krune kralja Zvonimira s hrastovim grančicama za hrabrost u borbi kraj Križevaca tijekom 1944. godine. Prijedlog za dodjelu odličja potpisao je general Rafael Boban. (HR-HDA-1549-ZIG NDH, kutija 201, VI-6, 213) Iz ovog indikativnog slučaja vidimo da je Boban poticao i stvarao sistem represije unutar jedinica kojima je zapovijedao. Mučenje, vješanje i javno smaknuće, te kasnije oskvrnuće mrtvog tijela, bile su aktivnosti koje je zapovjedništvo u određenim trenucima očekivalo i poticalo. Dodjela odličja Josipu Beloševiću Baji te dodjela raznih drugih odličja Rafaelu Bobanu ilustriraju sistemsku reprodukciju zločinačkog mentaliteta koja se vršila kroz institucije NDH.

(Ovaj detaljni analitički tekst o “vitezu” Rafaelu Bobanu, sada bajagi antifašisti, prenesen je sa sajta Slobodni Filozofski, 15.3.2016.)

Ažurirano: Petak, 06 Listopad 2017 09:56
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search