LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home FELJTONI Rafael Boban – portret jednog ustaškog "antifašiste"
Rafael Boban – portret jednog ustaškog "antifašiste" PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 12 Listopad 2017 00:13

 

Rafael Boban

Biti vitez u NDH – elementi biografije Rafaela Bobana (5)

Mr.sc. Josip Jagić, Zagreb

Kako se rat približavao kraju, jedinice NDH počele su se povlačiti s istoka prema zapadu. Vrlo brzo postalo je izvjesno kako se planovi o pružanju otpora na Zvonimirovoj liniji, koja je bila zamišljena kao posljednja crta obrane NDH, pred nastupajućim jugoslavenskim armijama, neće realizirati te da će se pokušati bijeg prema angloameričkim jedinicama u Austriji. Taj put jedinica V. hrvatske divizije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana može se pratiti i po izvještajima pljačke stoke te raznih prijevoznih sredstava kao što su kola i zaprege po mjestima kroz koja su bježali. (HR-HDA-306-ZKRZ, kutija 424, 33030; HR-HDA-306-ZKRZ, kutija 472, 37381) Uz izvještaje i prijave pljačke, povlačenje V. hrvatske divizije može se pratiti i po tragu krvi koje su njezine jedinice ostavljale iza sebe, likvidirajući zarobljene partizane u procesu svojeg bijega. V. hrvatska divizija počela se povlačiti iz Bjelovara prema Križevcima, a prije napuštanja Bjelovara izvršile su, u noći s 1. na 2. svibnja, pokolj nad oko 65 partizana koji su prethodnih mjeseci bili zarobljeni tijekom borbi na Bilogori. Članovi komisije uspjeli su nakon rata ekshumirati 17 tijela te utvrditi identitet 20 žrtava preko legitimacija koje su pronašli na samom mjestu zločina. Zarobljenici su u noći, pod izlikom da kreću za Zagreb, prebačeni iz dvaju bjelovarskih zatvora na Vojnović gdje su u grupama ubijani udarcima tupih predmeta, ubodima noževa i naposljetku vatrenim oružjem. (HR-HDA-306-ZKRZ, kutija 196, 6190; HR-HDA-306-ZKRZ, kutija 203, 6788a ) Preostali dio zatvorenika prebačen je vagonom ratnog suda za Križevce gdje je jedan dio zatvorenika nastavio put prema Zagrebu, dok je drugi dio zatvorenika, točnije njih 15, ubijen noževima i vatrenim oružjem u samim Križevcima te su bačeni u rov iza tamošnje ubožnice. (HR-HDA-1561-SDS, 013.4.3) Također, još 17 partizana odvedeno je u selo Gregurovac gdje su 5. svibnja 1945. godine, pogubljeni istim metodama, četiri dana prije kraja Drugog svjetskog rata u Europi. Svjedoci su isticali da su od seljaka čuli kako se Boban taj dan nalazio u selu. (HR-HDA-306-ZKRZ. kutija 198, 6351) Zaključak komisije za utvrđivanje ratnih zločina o pokoljima pred sam kraj rata glasi: „ustanovljeno je, da su ljudi Rafaela Bobana, svaki put kad su morali napustiti koji položaj, u zadnjem času počinili razna umorstva… (…)Iz toga se vidi da ova ubistva nisu bile slučajne pojave, nego da je to bilo učinjeno po nalogu, jer se je radilo sistematski.“(HR-HDA-306-ZKRZ. kutija 203, 6788a)

Vitez i NDH

Dolaskom V. ustaškog stajaćeg zdruga na područje Podravine i Prigorja početkom 1944. godine taj prostor postaje poprište sukoba čiji intenzitet eksponencijalno raste. Takva ratna dinamika sasvim je sigurno jednim dijelom i posljedica standardnih ustaških mehanizama vladavine kojima se Boban služio ne bi li ovo područje zadržao pod kontrolom NDH, a koje je zbog rasta popularnosti NOP-a postajalo sve većim izazovom. Trenuci promišljenosti i popustljivosti bili su rijetki, a kako je sukob odmicao, tako se povećavao intenzitet represije koju su Boban i njegovi podređeni provodili nad dijelom stanovništva, za koji su smatrali da je neprijateljski nastrojen. Bivajući konstantno izloženo nekom tipu represije, stanovništvo se sve češće nalazilo u poziciji da je moralo birati stranu u sukobu koji je sada počeo zahvaćati svako selo i gotovo svaku obitelj. Ratni se sukob počeo pretvarati u totalni okršaj u kojem su ulozi zaraćenih snaga bili apsolutni, a njihovo smanjivanje nije nastupilo ni približavanjem jasnog kraja rata, što se moglo vidjeti na primjeru pokolja koje su u bijegu ostavljale jedinice V. hrvatske divizije pod zapovjedništvom Rafaela Bobana.

Boban je ovim područjem vladao potpuno suvereno upravo zato što je bio jedan od Pavelićevih najpovjerljivijih ljudi. U jednom od izvještaja glavnog zapovjednika jugoistočne Europe, od 21. travnja 1943. godine, Glaise Von Horstenau ističe Bobana kao jednog od najvažnijih ljudi ustaškog režima. On ga svrstava među skupinu utjecajnih vojskovođa te ga u nizu koji prenosi Tomasevich stavlja na prvo mjesto. (Jozo Tomasevich, „Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941 – 1945.“, Zagreb, 2010, 390) Sama činjenica da su nakon uhićenja i propasti puča, Lorković i Vokić bili internirani kod Bobana u Koprivnici, govori o poziciji moći koju je Boban uživao unutar NDH. (Vidi: Nada Kisić Kolanović, „Mladen Lorković: ministar urotnik“, Zagreb, 1998)

No, fenomen Rafaela Bobana nije eksces u široj povijesti Nezavisne države Hrvatske. Sva uhićenja, mučenja, strijeljanja, pljačkanja i općenita represija kojom se često koristio u svojim tehnikama vladanja nisu bili eksces, nego dio državne politike koja je stvorila okvir u kojem se okrutnost prema neprijatelju i stanovništvu mogla prakticirati bez ikakvih suzdržavanja. U konačnici, sve pohvale, medalje, titule i promaknuća dokaz su kako je takav tip politike predstavljao samu srž NDH.

Dodijeljena titula viteza predstavljala je zahvalu ustaškog režima jednom od svojih najvjernijih i najrevnijih pukovnika u provođenju politike te zločinačke države. Uslijed cijelog niza nasrtaja na kolektivno pamćenje tijekom zadnjih tridesetak godina, ta genocidna politika na temelju koje je Rafael Boban zaradio svoje viteštvo izgubila se iz fokusa. Ostala je samo titula vezana uz njegovo ime i prezime. Titula viteza dolazi u čistoj formi – riječ je o određenom formativnom označitelju koji ima pripadajuću simboličku vrijednost jer u današnjem kolektivnom imaginariju, kada govorimo o vitezovima, uglavnom podrazumijevamo vrijednosti poput časti, žrtve, poniznosti te odanosti. Problem s formativnim označiteljima je taj što oni imaju tendenciju prekrivanja sadržaja. Između ostaloga, oni se predstavljaju kao otporni na povijest i kontekst – kao da je ta kategorija ostala simbolički nepromjenjiva od vremena Nikole Šubića do Rafaela Bobana. Vidjeli smo što je značilo biti vitez u NDH. Titula viteza svojom simboličkom vrijednošću danas prikriva i falsificira biografiju, a onda i ideju te režim u čije ime ta biografija progovara. Ona krivotvori sadržaj pa tako danas možemo svjedočiti pokušajima rekonstruiranja lika i djela Rafaela Bobana kao beskompromisnog borca za hrvatsku državotvornost i slobodu. Bobana se navodi kao legendarnog zapovjednika obrane Koprivnice i sudruga Jure Francetića, još jednog „velikog borca za Hrvatsku“. Štoviše, Rafaela Bobana smatra se ideološki relevantnom figurom Domovinskog rata, čija se važnost danas amplificira činjenicom što mu se podiže spomenik u drugom najvećem gradu Republike Hrvatske, ne bi li se na taj način rehabilitirali određeni aspekti NDH. Sve su to metode pranja jedne biografije od njegovih zločinačkih elemenata. Slični mehanizmi falsifikacije povijesti primjetni su i kod biografija Mile Budaka i drugih istaknutih pojedinaca ustaškog pokreta. (Damir Radić, „Glave pune doglavnika,“ Novosti, 31. ožujka 2014, dostupno na http://arhiva.portalnovosti.com/2014/03/glave-pune-doglavnika/) Zadržavanjem isključivo na formi koju sačinjavaju elementi pozitivnog povjesničarenja i najveći se zločinci promoviraju kroz apologetske biografije, a preko njih i dijelovi zločinačkih režima bez presedana u povijesti.

Navedeno brandiranje i sve učestalija nemogućnost dubljeg zahvaćanja problematike, od isključivo formativne razine, tek su neki od načina na koji nam se formira kolektivno pamćenje, zbog kojih nam određene vrijednosti postaju prihvatljive. O sve učestalijoj relativizaciji fašizma i antifašizma ne svjedoči samo navedeno istraživanje nad srednjoškolcima, već i sasvim ozbiljna politička dezorijentiranost gradonačelnika Splita koji još uvijek dvoji je li Rafael Boban antifašist kao i što antifašizam uopće jest? S obzirom na dugotrajne i institucionalno potpomognute revizionističke pokušaje u svrhu obračuna s nasljeđem socijalizma i antifašizma, koji su na ovim prostorima bili nerazdvojno povezani, pitanje antifašizma postaje sve zamagljenije. Možda smo odgovorom na pitanje je li Rafael Boban bio antifašist napravili mali korak prema jasnijem razumijevanju povijesnog antifašizma i antifašizma danas.

(Ovaj detaljni analitički tekst o “vitezu” Rafaelu Bobanu, sada bajagi antifašisti, prenesen je sa sajta Slobodni Filozofski, 15.3.2016.)

Ažurirano: Četvrtak, 12 Listopad 2017 00:16
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search