LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Priče Tonijeva priča za nedelju
Tonijeva priča za nedelju
Nedjelja, 28 Siječanj 2018 13:24

 

U SatePred fajront kod “Šete”

Toni Skrbinac, sarajevska raja sa Bistrika, sada “privremeno” u Mariboru

Našla se tako jednom grupa “ocvalih” sarajevskih džeparoša u omiljenoj kafani “Kod Šete” (Višegrad) na Čaršiji. Vremešna konobarica Naza pamti svakog od njih iz onih zlatnih dana, kada su puni nahapane love na ovo isto mjesto dolazili i nemilice trošili. Kao da se nisu mučili da je zarade.

Niti su to više oni momci, niti ona vremena, ali, opet, duša im zanovijetati i svaki čas Nazu prozivati da udovoljava njihovim prohtjevima.

“Pa bona Nazo kad smo ti naručili sitni, jebote sitni, osim nimeta.”

Naza zauzela borbeni položaj iza šanka. Jednom rukom se naslonila na pult, a kažiprstom druge prijeti po zraku:

“Pravi se, bolan pravi i nije to ovo ekspres restoran da dobiješ čim naručiš. I ne psuj mi više, jesi li čuo.”

Otanjili novčanici, prohujala mladost, omekšalo se, omekšalo.

“Vala mog'o je do sad biti, Nazo.«

»Mog'o je, al' eto nije. A ako misliš i dalje 'sovat' idi fino kući svojoj Esmi pa njoj zapov'jedaj i nju zajebaji” - prešla Naza u kontraofanzivu.

Još će oni malo, ispotiha, da ispsuju Nazu i kafanu u kojoj su tolike pare ostavili, a vidi sad šta ih snalazi i onda će se posvetiti sebi i svojim životima. Malo je tu ozbiljnih tema,uglavnom ko će koga nešto zeznuti i plus uspomene…

“Znaš kad smo ono Grom, Faćko i ja u Trstu uzeli papka…?”

Među trojicom džeparoša je i štucer Miko. Pomoćnik džeparoša, veoma važan u trenucima kada se izvršava to lakše krivično djelo. On je taj koji odvlači pažnju žrtve i mora uvijek biti orginalan i spontan da žrtva ništa ne posumnja. Možda se je i šalio kad je pred svoje društvo i posebno pred Groma s kojim je najviše Evrope proputovao i najviše novčanika ukrao postavio, mrtav-ozbiljan, sljedeće pitanje:

“Znaš li Grome šta bi' ja sad' bio da nisam tebe poznav'o i s tobom na turneje iš'o?”

“Šta’?” - pita Grom k'o iz topa, a ostali radoznalo šute.

“Ja bi' bio…. ja bi' bio do sad' garant najmanje poslovođa od granapa.”

Svi u smijeh, a Miko i dalje tvrdi: “Bio bi, sigurno bi bio, a vi se smijte kol'ko hoćete.”

Je li to Miko ozbiljno mislio? Čuj poslovođa, pored toliko cjenjenijih zanimanja! Ja ipak mislim da jeste. A evo zašto.

U nekoliko mahala čije sam stanovnike prilično dobro poznavao dominantna zanimanja su bila radnička. Najviše onih koji su bili po tvornicama, pa zatim u građevinskim firmama, bilo je nešto komunalaca, a od zanata najbrojniji su bili moleri. Cijele porodice znale su živjeti od četke, mačka i ljetne sezone tokom koje bi svi članovi familije radili od zvijezde do zvijezde, pa bi toliko zaradi da su mogli cijelu zimu odmarati i skoro svako veče na akšamluk otići.

A bilo je nekoliko poslovođa. Veće gospode nisi mogao zamisliti. Kuće im nove sa glanjc fasadama, avlije uredne, djeca obučena po posljednjoj modi, svaki vozi najbolje auto iz tih vremena. Kasne su sedamdesete, pa i osamdesete. Dok bi stigni odluka spore i glomazne birokratije o povećanju cijena cigarama, kafi, brašnu, ulju i raznim artiklima koje se nalaze na policama granapa i samoposluga - robe je jednostavno nestajalo.Malo bi pokupuj narod do čijih je ušiju na vakat stigla priča o poskupljenju, a ponekad su vješte poslovođe skrile u tom trenutku jeftinije artikle da bi ih nakon popisa opet prodavale po novoj, svakako značajno većoj cijeni. Dakle, razlika u cijeni bila je jedan od načina da se napuni džep vještih trgovaca. A šta je onda važnije i ljepše u mahali (nije nešto drugačije ni sada) nego biti bogat?

I zato Miko večeras u kafani kod “Šete” svodeći svoje životne račune zaključuje da je trebao i mogao puno bolje proći da je dogur'o do –poslovođe.

Grom i jeste i nije uvrijeđen. Kao da je on baš kriv. A nije.

“Pa dobro Miko, ko je kog' molio da se ide na put, ti mene il' ja tebe? Sjeti se malo kako si me danima munt'o čim ti nestane love: “ka'ćemo, ka'ćemo, hajmo više…” - prisjeća se Grom.

“Joj, to ti sad govoriš. A jesil' mi jednom usred noći up'o u kuću, jebote mi se svi prepali ko to doba lupa na vrate…a ti mi rek'o: “Ha'de, spremi se, auto nas čeka” - ne da se Miko i pobija Gromovu tvrdnju.

Možda bi i ostalo tako, neriješeno, da Grom nije sačuvao zadnju žaoku.

“Ma kakav bi to ti mog'o bit' poslovođa kad si haman jedva završio osnovnu u Mjedenici? Ja ti ne bi' dao da vodiš jednu tezgu na pijaci, akamoli granap.”

“Šta sam da sam završio, to nije tvoja briga. A šta si ti, koju si to ti školu završio. I vi što se smijete, kakve su to vaše škole? Pa svako od vas je više proveo u zatvoru, nego u školi. I vi se meni smijete…” - ne da se Miko.

Tema je iscrpljena. Jedino još tu i tamo Grof dobaci: “I on s Mjedenicom hoće da bude poslovođa”.

Idu nove runde, bokalići se prazne. Naza upitala još jednom – “Ako hoćete još nešto za mezu, bo'me naručujt, kuhinja se zatvara”, a malo poslije obznanila: “Hajmo, valja i meni spavat'.”

Ali njima se nikako ne ide. Posebno Gromu, on bi još i da pije, ali i da Mikija opet malo podjebava.

“Nazo, jesmo li ti to, majke ti, dosadili?”

“Eeee, kad ikad ste vi meni dosadili?” - ne štedi ih Naza.

“Jel' to zato što smo bunarđije?”

“Jeste” - Naza oštro odgovara.

“E, pa onda nam daj jednu rundu na račun poslovođe. Njegovu ne možeš odbit'.”

“Jebo ti poslovođa…..” - (zamislite dalji dio psovke) bljuje vatru Miko. Svi se klebere, ne može se ni Naza suzdržati.

Donosi bokal. Tjeraju i nju da nazdrave oproštajnu.

Grom diže štamplić: “U zdravlje našeg poslovođe!”

Miki nema više riječi. Strijelja ih pogledom, a već je i u onoj fazi kad mu postaje svejedno šta ko govori. Pa makar je i protiv njega.

Čim su spustili štampliće, Naza ih kupi i daje do znanja da je dernek gotov.

Izlaze u noć. Poslovođa zaboravljen. Na meti je Naza.

“Jesil' vidio kako nas izbaci k'o da smo zadnji klošari!?”

Svi se slažu i takmiče ko će reći koju više protiv Naze i kafane u kojoj su tolike pare ostavili.

“Eeeee, neću više ovdje piće popit' makar ga nikad ne popio” - kaže Grom a ostali kao da su na glasanju: “Neću ni ja…neću ni ja…neću ni ja.”

Ako ne sutra, a onda prekosutra sigurno…. šta mislite gdje ćete sresti Groma i njegovo društvo?

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search