LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija Pjesma o Srebrenici
Pjesma o Srebrenici
Petak, 23 Ožujak 2018 10:48

 

SrebrenicaSrebrenice

Prof.mr.sci. Rizo Popara, Bihać

 

                                          

Srebrenice, ljepotice,

pazi s kim ćeš u nesreći!

Što si stala, koga čekaš?

Ko to još došao nije

ime što ti je čuvao?

Ti što jesu njih ne čekaj!

Lešinari sa planina,

na hijene zasličiše,

utrobe im razniješe,

ni u snu ih nećeš naći,

pa da cijeli vijek čekaš.

Ranjavu te pokoriše,

baš k'o majku na porodu,

al' rane ti ne liječe,

ti umireš pod olovom

koje srebru ravno nije,

a stiglo je od zlotvora.

Nema mjesta na tvom tijelu,

koje nije krvarilo.

Padalo je to olovo:

na kolijevke i na sofre

gdje se suh zalogaj jeo,

i majkama u naručje

dok su djecu milovale

i na dojku navodile.

Od čekanja nema sreće,

i ti bježi i ostavi, kanibale,

olovdžije i zlotvore, izinata!

Nećeš valjda i njih takve,

povijati u svom srebru?

Svoje srebro čuvaj sama

biće ono skuplje mnogo,

kada mladost Potočara,

pokopana prije zrenja

jednom hukne i naraste

kao Feniks iz pepela.

Znaš li da je nekad zlato

zavidjelo srebru tvojem?

Bježi stara ljepotice

i prigrli Potočare,

u naručje padni onim

što ti u smrt poniješe,

na usnam tvoje ime

i u šaci grumen srebra,

pa iznikni s njima opet,

kada zato bude vakat!

U tebi se začet neće:

dugo više pjesma stara,

stara pjesma od sevdaha,

nit' Sarajka igra znana

okićena dimijama,

koprenama, šalvarama...

Ko će kome kolo vodit'?

Sestra bratu, znam da neće.

Ne što neće neg' ga nema.

Kosti su mu razdrobili

i rasuli na sve strane,

da ih nikad ne sakupi.

Kad će majka sina zovnut,

prvog, drugog ili petog?

Kad u  njima duše nema,

a avaz se skamenio

na krvavom bajonetu.

Srebrenice, ljepotice,

 preko noći de se skloni!

De se skloni kad te molim!

Da ti ime ne samelju

kao što su kosti djeci

ti zlotvori sa planina.

Sva srebrna ti se spasi

da te ne bi okaljali

lešinari crnokljuni.

Majku Fatu ne ostavljaj!

Šta će ona sama tamo?

I ona se pridružila svome

jatu prizemljenom da sa

njime adetuje, kao što joj i priliči.

Šta bi ona mogla gledat',

mjesto đula i zambaka?

Mjesto svoje djece mile?

Unučadi cvrkutavih?

Nešto niklo, nepoželjno!?

Pogled u to harčit neće.

U ruke joj bajrak stav' te!

I vodilja neka bude,

kroz noć crnu i žalosnu

sve dok jutro ne nastupi

i pjesma se ne začuje,

iz avaza poznatog ti.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search