LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari Još nešto o slučaju Busuladžić
Još nešto o slučaju Busuladžić
Srijeda, 04 Travanj 2018 09:09

 

Mustafa BusuladzicJe li OZNA 1945. godine bila jača tajna služba od Secret Intelligence Service (SIS), The United States Secret Service i od sovjetskog KGB-a?

Nadan Filipović

Neki od onih koji su s malo više pročitali zapisnik OZN-e o saslušanju Mustafe Busuladžića mogli bi postaviti određena pitanja u svezi s tim arhivskim dokumentom. Naime, činjenice iz zapisnika saslušanja koji datira od 25.4.1945 i nastavka zapisnika saslušanja od 30.4.1945. godine nedvojbeno navode na zaključak da je OZN-a uspjela prikupiti masu podataka o djelovanju Mustafe Busuladžića tijekom Drugog svjetskog rata.

Primjerice, OZN-a je znala apsolutno sve o njegovom studijskom putovanju u Italiju, o stipendiji talijanske vlade, o putovanju u Berlin, te i boravku u Gubenu, o pismu Mehmeda Handžića od 2.3.1942. godine, o njegovom govoru pred Carevom džamijom, o telegramima koje je primao nakon tog govora, o njegovom radu u Merhametu, detalje sa skupštine Merhameta 1944. godine, o pismu Mehmeda Handžića koje je upućeno jerusalemskom muftiji, a koje je Busuladžić preveo na talijanski, o vezama s talijanskim konzulatim u Sarajevu, o pisanju u ustaškom listu “Osvit”, dakle o autorskim uradcima što su bili naslovljeni “Naša tolerancija” i “Muslimani u Sovjetskoj Rusiji”, o poznanstvu sa Osmanom Šehićem, itd.itd.

Netko baš naivan bi mogao pomisliti: “Joj ljudi moji, točna je ona izreka da OZN-a sve dozna! I danas je zapanjujuće kako je efikasna bila ta organizacija za zaštitu države. Ma kakvi engleski Secret Intelligence Service (SIS), ma kakav The United States Secret Service, ma kakav sovjetski KGB-a? Male su to mace prema OZN-i.”

Veoma je interesantno da je jadni Mustafa Busuladžić praktički već na saslušanju postavljen pred zid i streljački vod. Hitno suđenje i izricanje presude od 23.5.1945. godine su bili puka formalnost koja je okončana izvršenjem smrtne kazne 29.6.1945.

Taj slijed brzih događanja ipak zaslužuje neki analitički osvrt, zar ne?

Sarajevo je oslobođeno 6.4.1945. Sarajevska filijala OZN-e se odmah dala na posao hapšenja, saslušavanja i suđenja stotina i stotina, ako ne i tisuća potencijalnih neprijatelja novog, pobjedničkog poretka. Među prvouhapšenim je bio i Mustafa Busuladžić. Naivan netko bi u zabludi mogao pomisliti da je sve te podatke koje su isljednici imali na stolu pred uhapšenikom OZN-a mogla prikupiti u periodu od 6.4.1945 do saslušanja koje je počelo 25.4.1945. Baš najviša razina efikasnosti jedne tajne policije! U devetnaest dana sve to prikupiti mogla je samo služba kojoj je jedina “mušterija” u taj vakat bio samo Mustafa Busuladžić, a ne na stotine, da ne kažem na tisuće osumnjičenika za suradnju sa okupatorom i ustašama. OZN-a je u Sarajevu imala šezdesetak aktivnih pripadnika i nije bilo teorijske šanse da su oni skupili na gomilu sve gore navedene podatke koji su inkrimnirali Mustafu Busuladžića. Takvu masu podataka nisu mogli prikupiti ni sarajevski ilegalci na čelu sa Valterom Perićem čak i da su tijekom cijelog perioda 1941-1945 pratili samo i jedino aktivnost Mustafe Busuladžića.

Osobno smatram da je netko, ili da su neki iz najbližeg okruženja Mustafe Busuladžića OZN-i u ruke predali kompletan paket podataka o njegovoj aktivnosti tijekom rata. Ostaje da se nagađa koje je to njegovo najbliže okruženje bilo. Bio je čovjek čija se svakodnevnica sastojala od odlaska u džamiju, rada u Merhametu, prevođenju pisama na strane jezike, svakako uz nekoliko putovanja, ne turističkih, u Italiju i Njemačku. Teško bi se moglo povjerovati da su sve podatke o Mustafi Busuladžiću dale ustaše, Talijani ili Njemci, ili čak jeruslameski muftija glavom i bradom. Previše je tu prefinih podataka koji su bili jedino poznati onim “ljudima” s kojim je Mustafa svakodnevno kontaktirao u periodu 1941 – 1945, a zna se da je njegov život je bio prvenstveno posvećen islamu i Islamskoj zajednici.

Bez ikakove nakane bilo koga naknadno osumnjičiti ipak ne mogu a ne napisati da Mustafu Busuladžića pred streljački stroj nisu poslali ni ustaše, ni četnici, ni Nijemci, već netko ili neki iz Islamske zajednice, a svi znamo kako se ta zajednica brzo prilagodila i stala uz skute novim komunističkim vlastima, kao i to šta je ta grupa komunističkih ližisahana uradila od iste, a posebice od Vakufa i vakufskih dobara.

Možda je Mustafa Busuladžić, profilirani intelektualac, visoko cijenjen među narodom i vjernicima, bio nekome ili nekim potencijalna smetnja u komunističkoj budućnosti i od strane vlastodržaca dirigiranom islamu unutar same Islamske zajednice; islamu koji tadašnja Islamska zajednica nije održala, već su ga održale naše nene i dede koji se nisu gurali po prvim safovima džamija ili po samim džamijama već su petvakatnamazovali u intimi svojih domova. Znali su naši stari da se islam ne nalazi u džamiji pod mimberom, već u srcima pravih vjernika.

A šta kazati o komunističkoj pravdi i državno legaliziranom ubojstvu jednog tada tridesetpetogodišnjaka, oca dvoje djece, muža, sina i brata?

Da su svi “državni neprijatelji” strijeljani kao što je to učinjeno s Mustafom Busuladžićem bojim se da nedostajalo streljiva za hiljade i hiljade pravih zločinaca, ne samo onih koji su šubaru s kokardom krajem 1944. godine zamijenili sa titovkom ukrašenom crvenom petokrakom, već i za mnogo “krupnije ribe” koje su se nakon nekoliko godina kojekakvih robijica puštani da se šetaju i mimoilaze sa ljudima čije su obitelji poklali.

Nisam nekakav naknadni, post-mortem, odvjetnik rahmetli Busuladžića, niti njemu sada treba bilo kakav odvjetnik, međutim, da ne bih bio krivo shvaćen da u ovom tekstu aludiram na četnike (kasnije Titine partizane i naše visoke funkcionere) usudio bih se uzeti za primjer muslimana, desnu ruku Draže Mihailovića i jednog od glavnih ideologa četničkog pokreta, a to je bio rahmetli Busuladžićev imenjak, a Dražin do kraja odani i vjerni Ravnogorac, Mustafa Mulalić. On je nakon sloma Nedićeve marionetske Srbije i propasti četničkog pokreta lijepo došao u Beograd, predao se vlastima, točnije OZN-i. Oni su ga, isto kao i sarajevskog imenjaka na tenane ispitali, izveli na suđenje i osudili, gledajte čuda, na šest godina robije u Glavnjači, a s obrazloženjem da je bio jedan od glavnih četničkih ideologa. Koliko god bila otegotna okolnost za Mustafu Mulalića da je bio jedan od glavnih ideologa četničkog pokreta i urednik njihovog tiskanog glasila, ipak je na kantaru komunističke pravde najvjerovatnije preteglo to da je on bio komadina četnika, pa nije prošao kao Mustafa Busuladžić.

Da postoji nekakva vremenska mašina koja bi me mogla vratiti u period od 25.4. – 29.6.1945 kada je odjeknuo plotun streljačkog voda na i danas nepoznatoj lokaciji, te da me ta mašina može staviti među ljude iz najbližeg okruženja rahmetli Busuladžića, siguran sam da bi bilo više uzdaha kao nijemih izražaja duboke tuge, ali, bojim se da bilo i uzdaha olakšanja.

Treba, međutim, znati razlikovati uzdahe i “uzdahe”.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search