LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Priče Tonijeva priča za vikend
Tonijeva priča za vikend
Subota, 07 Travanj 2018 13:42

 

LiguranjeSan zimske noći

Toni Skrbinac, raja s Bistrika, privremeno živi u Mariboru

“Hooooop, hooop…dole!!!”, viče mala armija sankaša što se spušta niz Bistrik, bijel, bjelcat kakav je znao da bude samo u mojoj ranoj mladosti. Kao neki konjički odred koji upravo kreće u napad, pa tu mješavinu straha, adrenalina i sreće izražava kricima i obaveznim riječima “Hoooooop,hoop… dole!!!”. Upozoravamo rijetke prolaznike da nailazi naša mala vojska.

Okupljali smo se kod Ćazimovog granapa i dogovarali ko će s kim na veće sanke. Vascijelo popodne trajala je cika i graja, a sad otkako je pala noć ostala samo starija raja i pokoji mlađi “švercer” koji se svjesno izlaže batinama kod kuće jer “šta ima dijete noću da radi na uliici”. Među tim mlađim sam i ja…sa velikom rajom.

Većina nas ima saonice, koje su lake za nositi kao omanji ruksak, a idealne za voziti po tvrdoj, zaleđenoj stazi. Naprijed je halka, pozadi izvijeni dio koji zovemo samar, a između taman toliko prostora da se smjesti jedna dječija guza. Dva su velika majstora za pravljenje saonica bila na našoj strani, obojica s vrha Mahmutovca koji predstavlja posljednje naselje pred obroncima Trebevića. U tom trebevićkom carstvu drveća, Lingo i Šeha, tako smo zvali majstore, nalazili su zgodne komade stabala koje bi oni pripremali za izradu saonica. Lingo i Šeha, kao marke - “Mercedes” i “Ford”. Za gole, drvene saonice koje bi majstori napravili vlasnik bi, prema svojoj kupovnoj moći naručivao potkovu. Mogla je biti široka “lastra”, a mogla je biti i uža, zvana “kocka”. Prva je jeftinija i sporija, druga skuplja i puno brža. Ja sam imao Lingine saonice potkovane kockom, a Memo Trbić od kog sam ih kupio prekrio je dio gdje se sjedi mekim jastučićem tako da mi se guza nikako nije mogla nažuljati. Bio sam ponosan na svoje saonice i znao sam da dosta djece zavidno gleda kako s lakoćom »čempreziram« većinu sankaša. “Čemprez” je izraz kojim se označavalo prestizanje na strmim, snježnim ulicama

A jedne večeri nad tu simfoniju od smijeha i glasova počeše padati krupne pahulje, snježni balet spuštao se s neba na pozornicu kod Ćazimovog granapa, pozornicu osvijetljenu škiljavom lampom sa obližnjeg direka. Muškarci su se nešto tiho dogovarali, ženske se kikotale. Bilo nas je dosta te večeri, ali ja pamtim Zinku, tu sočnu djevojku oko koje su se stariji najradije okupljali. Bila je najljepša, najsrdačnija i najpristupačnija. Koliko puta sam već slušao muške razgovore koji su bili posvećeni Zinki. Koliko ih se samo hvalilo da su imali s njom ovo ili ono. Ispadalo je da je bila svačija,a mislim da nije bila ničija. Nego, onako slobodnije, razigranije biće koje dodir s muškom rukom nije plašio.

Zinka je imala rodle predviđene za dvoje, a kad su te večeri primili i mene -bilo nas je troje. Tijesno, ali… u tome i jeste ljepota za koju tražim riječi.

“Toni, hoš mi dati da se jednom spustim na tvojim saonicama?”

Kao da sam jedva čekao da mi ih zatraži, velikodušno sam ih ustupio malom Muji. Zapravo i jesam jer čekao me izazov.

“Zinka, mogu li i ja s vama?” - upitao sam veselo djevojče.

Pogledala me nasmijana i pokazala rukom iza sebe:

“Hajde, sjedaj.”

Čizme je ukopala u snijeg, omotala šal oko vrata, pogledala iza gdje smo sjedili ja pa iza mene Minka, te upitala “jeste li?” i krenula niz najstrmiji dio ceste gdje rodle dobiju ubrzanje pa lete čak do Carevog mosta.

“Hooooop, hoooop dole!!!” smjenjivali su se uzvici, a hladan zrak i rojevi pahulja natjerali su me da se gotovo skrijem izza Zinkinog ramena. Samo sam malo virio. Mrvice straha i okean sreće dok naše rodle jure niz Bistrik. Ali, pojavio se i jedan sasvim nov, nepoznat osjećaj…Držao sam ruke na njenim grudima i nekakva slast se od prstiju počela širiti mojim tijelom. Prvi put su bile moje ruke na ženskim grudima i osim miline osjetio sam nepoznatu i tako prijatnu snagu među bokovima. Sve je trajalo nekoliko minuta i kada smo prispjeli na onaj ravniji dio gdje su se naše rodle polako zaustavljale spustio sam ruke.

“Kako je bilo?” - vragolasto me pogledala. i pitala Zinka.

“Ooo…ddd…lično” - promucah i odmah upitah - Mogu li opet s vama?

Na svoje saonice sam i zaboravio. Penjali smo se uz Bistrik, ja sam vukao rodle i jedva čekao da stignemo do Ćazimovog granapa…Sve se ponovilo opet i opet i ja sam, čini mi se, svaki put snažnije i slobodnije stiskao Zinikine grudi sve dok mi jednom nije rekla: “Hej, bolan Toni ne stišči me toliko, to boli.” Popustio sam, ali osjećaj slasti nije.

I bio je moćniji od svega: gladi, umora, prozeblosti, pa i straha na koji me je podsjetila upitavši me: “Hoće li te bolan ružiti mama što si ovako kasno ostao?”

“Ma neće” - odgovorio sam kao iz topa, a znao sam da me neće samo ružiti nego vjerovatno i istuči.

Gdje se to, šta se to dogodilo u meni, otkud ta milina u tijelu i zašto mali vojnik tako uporno stoji, malo me i žulja, pa ga moram svaki čas premještati tražeći mu što lagodniji položaj?

U svojoj prilično ranoj mladosti, u vremenu odrastanja pojavio se jedan sasvim novi izvor radosti. Kasnije će me slušanje razgovora starijih koji su, hvališući se, prepričavali svoje doživljaje sa ženama malo zbunjivati, medicina i literatura će mi stvari potpunije pojasniti…ali i danas nisam siguran da mi je baš sve jasno kako se te večeri počelo događati.

Jasno ili nejasno, odavno nije važno. Važno je da mi je bilo lijepo i da se ljepota sačuvala u mojoj, samo mojoj, riznici uspomena.

I kako je to često znalo bivati u mom, a siguran sam i u mnogim drugim životima…te večeri kad je bilo najljepše dogodilo se da babo sa šibom dođe po mene.

Penjali smo se uz strmi piklić, a on je stajao na vrhu.

“Eno ti babe” - rekao je neko. Čarolija je u hipu nestala. Predao sam Zinki rodle, uzeo od malog Muje svoje saonice i požurio prije ostalih ka vrhu ulice. Da bar izbjegnem sramotu da ne vide kako me šiba prati dok ja grabim ispred babe.

I vjerujte, ne znam je li bilo batina te večeri ili nije? Zaboravio. Ali, ljepotu i “prvo proljeće” moje muškosti nisam. Niti ću.

Zinka je za kratko vrijeme ušla u moju fantaziju. Bila je prema meni uvijek sasvim OK i ni slutila nije s kakvom nasladom sam uvijek gledao ono mjesto gdje sam držao svoje ruke. Ubrzo se udala, odselila iz naše ulice, a u moj život su počele da dolaze neke druge djevojčice. Veseo i uzbuđen počeo sam pohađati i tu slatku životnu školu.

 

 

Komentari  

 
+1 #2 Kemo 2018-04-08 19:35
Po koji već put: aferim Toni! Ama Ti ovaj put moram jednu sitnicu i zamjeriti, a znam da ćeš me razumjeti: niko od nas na memli strani (pa ni Ti!) nije saonice nazivao "saonice"; postojale su samo dvije vrste nizBistrikbrzop ičećih vozila: "rodle" ili "ligure"! Saonice (sanke) bi prije odgovarale "rodlama"... O ligurama (potkivane kod kovača Hende - "ho´š ćubugije jal gajtanije? - lastra se kod Hende nije smjela ni spomenuti") pisati a ne sjetiti se "Dvice", najvećeg majstora za pravljenje ligura, po meni graniči sa svetogrđem! Raja su sa Vratnika teglili po bukovu cjepanicu (bilju, bez velikih "frževa") i kod Dvice išli da im on kao čarobnjak od te bilje ligure napravi, TO JE BIO MERCEDES moj Toni. Ako ne dijeliš moje viđenje glede ligura, nećemo se đaveljat, ali ću Ti jarana Nunu Prleta na vrat navaliti, pa´š vidjet frke! :lol:
Citat
 
 
0 #1 Zijo 2018-04-08 00:22
Aferim Toni. Lijepa I iskrena prica koju svako od nas ima.
Lijepa vremena kada je samo drzanje za grudi pri sanjkanju, ili neki drugi dodir, bilo uzbudljivije nego stotine kasnijih sex dozivljaja.
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • RUŠID - roman u nastavcima
    Mislio sam da imate cijelu priču na jednom mjestu. Onda ništa, zahvaljujem se na ovome što imamo. Že... Više...
    17.07.18 03:24
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Gospon Zike, rado bih Vam izašao u susret, ali nisam u kondiciji. Naime, pišem ovaj tekst nastavak p... Više...
    16.07.18 19:42
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane dragi, uz svo dužno poštovanje, molim vas da mi pošaljete tu priču na mail, da je pročitam na... Više...
    16.07.18 17:22
    Autor - Zike
  • Dijagnostički osvrt doktorice...
    Srbi be svojim ženama, odmah do onog Neznanom junaku, trebali podići spomenik i nazvati ga Spomenik ... Više...
    14.07.18 05:44
    Autor - Nihad
  • Priča
    Lijepa prica, sentimentalna. Mirza, malo ise koncentracije kod citanja. Kontraadmiral je izgubio nog... Više...
    05.07.18 00:20
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nihade, ne bi bilo neobicno da se upravo to desi. Ljudska priroda je nepredvidljiva, nije jedan ugnj... Više...
    05.07.18 00:12
    Autor - Zijo
  • Priča
    Sande lepa prica. Salom Elijas-Lelo je bio moj teca. Rodjen u Mostaru, Bio je oficir JRM. Nije koris... Više...
    04.07.18 03:19
    Autor - Mirza
  • Tahebo čaj i rak
    Ima izreka: "Davljenik se i za slamku hvata". A, bolesna osoba eto i za čaj. Ako pratimo kako i šta ... Više...
    03.07.18 14:59
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Tahebo čaj i rak
    Moj muž imao dobrocudni tumor iza uha 3 godine je pio čaj Taheebo i svake godine kada je išao na mag... Više...
    03.07.18 00:37
    Autor - Kathy
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Evo kladim se Zijo da ce nakon treninga u Jasenovcu, završiti ko Luburićeva kopija. Više...
    30.06.18 16:15
    Autor - Nihad
  • Sjećanje na rijeku
    Nadanu se srdačno zahvaljujem da Bošnjačko oko (u)gleda moju rijeku Bosnu! Pozdrav i selam iz Witten... Više...
    30.06.18 15:44
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Kahva, kafa, kava
    Poštovani Meša, želio bih se još jednom zahvaliti na ovoj prelijepoj priči. Posjetitelji Bošnjačkog ... Više...
    22.06.18 21:17
    Autor - Nadan Filipovic
  • Kahva, kafa, kava
    Poštovana/i, javljam se ne da bi nekome zahatorio, već da bi se zahvalio da ste ovo objavili i usput... Više...
    22.06.18 17:31
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • RUŠID - roman u nastavcima
    samovoz :lol: :lol: :lol: sepIri, bravo kad je ijekavski u pitanju, a ne ekavska varijanta sepUri. S... Više...
    21.06.18 16:18
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Haman da će, al će se valjda nekako izvuči i to u zadnji čas. Nemoj se ba pekmezit! Više...
    14.06.18 09:24
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nisam čitao par nastavaka ali sam zapamtio Rušida. Jooj, baš mi ga je žao... Nadane ako će ubiti Ruš... Više...
    13.06.18 22:27
    Autor - Zike
  • Sjećanje na staru Tuzlu
    Citam ovaj tekst i vidim kako se povjest ponavlja. Ponasnje ustaske vlasti ocjenjujemo kao fasistick... Više...
    12.06.18 03:22
    Autor - Heli
  • Podsječanje
    Zar je ovaj još živ? Ja sam njega doživljavao kao Miloševićev kadar (iako se on sa njim kasnije razi... Više...
    09.06.18 17:59
    Autor - Nihad
  • Sjećanje na staru Tuzlu
    Lijepo ali kasno napisano. Zasto ovo nije uslo u udzbenike povjesti da to zna svaki stanovnik bivse ... Više...
    06.06.18 21:16
    Autor - Heli
  • O bosanskom jeziku u Australij...
    Informativan I koristan tekst, posebno za negatore iz manjeg entiteta, jer mi u Australiji znamo ovo... Više...
    01.06.18 22:43
    Autor - Zijo
home search