LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija Jedna Hanumicina pjesma
Jedna Hanumicina pjesma
Ponedjeljak, 09 Travanj 2018 10:29

 

HanumicaOdjek duše

Džemila - Hanumica Zekić

Dok je sinoć nad mahalom našom
Šumila ponoć poput tanke svile,
Ja sjedila sam pod mirisnom igdom,
Čije su grane k licu mi se svile...
I opojena božanskim mirisom
Njezina cvijeta pustila sam krila
Svojoj mašti bujnoj i hrlila k nebu...
Razigrana krvca u srcu je vrila...
Oh, kako je krasan san idealista
I gledanje kako zvjezdice se roje,
Među njima mjesec sličan obrvici
Plavoga viteza sv'jetlo žute boje.
Sve je ružičasto gdje god pogled bacim,
Sve u milju pliva, cijeli Božji svemir,
Ah, ja ljubim noći zalivene srmom...
Jer mi grud'ma bolnim godi samo mir.
Sevdah - slatki sevdah caruje u meni.
Jedno umno oko mira ne da duši.
Ono je u stanju da bolove ruši
I da snagu daje kad me tuga guši...
Govore mi neki: ”Nisi savremena”
Što ne crtam samo žića crne strane,
”Ta, zaboga, ljudi - ja im na to kažem
Život i slast daje, a ne samo rane.”
Od postanka zemlje pa evo sve dosad
Bilo je bijede, patnje i očaja...
Ne čudi se, svijete, što sam romantičar
I veselo čedo ružičastog Maja...
(Novi behar, 1931)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search