LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home (Pod)sjećanja Jovan Dučić - pesma o Hrvatima
Jovan Dučić - pesma o Hrvatima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 09 Svibanj 2018 10:28

 

Jovan DucicSinu tisućljetne kulture – p(j)esnikova poruka Hrvatima

Jovan Dučić (Lisabon, 1942)

Uvod:

Jovan Dučić je otvoreno i bez rezerve podržavao četnički pokret Draže Mihailovića vjerojatno i ne sanjajući da će taj zločinački pokret preko noći postati antifašistički u najnovojoj Srbiji. Isto tako je otvoreno i bez rezerve izjednačavao sav hrvatski narod sa ustašama. Dakle, podržavao je “svoje” koljače i zločince, sada vrle srpske “antifašiste” koji su se borili protiv “fašiste” Tita i njegovih “fašističkih” hordi samonazvanih Narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije, a izrugivao se sa Hrvatima i njihovim zločinačkim otpadom, sve po sistemu “u svom oku ne vidim kladu, a u tuđem oku vidim dlaku”. Međutim, Dučić nije ni sanjao da će šezdesetak godina nakon njegove smrti doći do državne i sudski potvrđene rehabilitacije đenerala Draže Mihailovića i četnika i njihovog proglašavanja antifašistima, ali ni činjenicu da će tako biti “upaljeno zeleno svjetlo” Hrvatima da bez ikakva pravdanja proglase poglavnika Antu Pavelića i njegov ustaški pokret za antifašiste, a sve po vječitom sistemu (sustavu) srpsko – hrvatskih spojenih posuda. Svakom normalnom čovjeku bi trebao biti jasan znak jednakosti između ćiriličnih i latiničnih koljača, dakle, četnika i ustaša, kojim se, evo svi vidimo, veliki, da ne kažem preveliki broj Srba i Hrvata sada ponose, zaboravljajući pri tome onu narodnu koja glasi – “Čega se pametan stiti, time se budala ponosi.”

Šta kazati?

Jasno je da se fašizam uveliko povampiruje na prostorima bivše Jugoslavije.  

Evo na uvid šta su o Jovanu Dučiću napisali neki poznati Srbi, dakle ne Hrvati, Albanci, Muslimani,itd.

Radomir Konstantinović je napisao da je Dučić bio "sretan zato što je Srbin". Konstantinović zaključuje da smo imali i još imamo takvih sretnika među hrvatskim i srpskim pjesnicima. Biti sretan što si Srbin ili Hrvat - ima li išta poraznije za samu sreću?

Marko Ristić je napisao da je Jovan Dučić umro u Americi kao "četnik emigrant". Usput je naveo neke značajke toga slavom i srećom ovjenčanog pjesnika, između ostalih da je bio loš i nesimpatičan tip, "sebičan, ambiciozan, beskarakteran, neinteligentan, skorojević i snob...".

Miloš Crnjanski u svojim "Embahadama" zapisao: “Dučić bješe uobrazio da je vizantijskog, kneževskog porekla, pa su ga svi prijatelji titulisali, Duka. Ja nisam".

Sinu tisućljetne kulture

Ti ne znade mreti kraj slomljenog mača,
Na poljima rodnim, braneći ih časno
Kitio si cvećem svakog osvajača.
Pevajuć’ mu himne, bestidno i glasno.

Slobodu si večno, zakržljala raso,
Ček’o da donesu tuđi bajoneti,
Po gorama svojim tuđa stada pas’o,
Jer dostojno ne znaš za Slobodu mreti.

Pokaži mi redom Viteze tvog roda,
Što balčakom s ruku slomiše ti lance,
Gde je Karađorđe tvojega naroda,
Pokaži mi tvoje termopilske klance.

S tuđinskom si kamom puzio po blatu,
S krvološtvom zveri, pogane hijene,
Da bi mučki udar s leđa dao Bratu,
I ubio porod u utrobi žene.

Još bezbrojna groblja zatravio nisi,
A krvavu kamu u nedrima skrivaš,
Sa vešala starih novi konop visi,
U sumraku uma novog gazdu snivaš.

Branio si zemlju od nejači naše,
Iz kolevke pio krv nevine dece,
Pod znamenjem srama uz ime ustaše,
Stavio si Hrista, Slobodu i Svece.

U bezumlju gledaš ko će nove kame,
Oštrije i ljuće opet da ti skuje,
Čiju li ćeš pušku obesit o rame,
Ko najbolje ume da ti komanduje.

Ažurirano: Srijeda, 09 Svibanj 2018 10:32
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search