LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Category Table Prikaz knjige Slobodana Bode Stefanovića
Prikaz knjige Slobodana Bode Stefanovića PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 10 Svibanj 2018 10:29

 

SjeneSlovo o knjizi „Sjene iz bureta“ Slobodana Bode Stefanovića

Nadan Filipović

Slobodan Bodo Stefanović je stara tuzlanska korjenika. Bosanac za ugled. Izuzetno je vezan za rodni grad premda sada živi 15.545 kilometara udaljen od njega. I tako, koračajući putem u već poznu jesen života, naviru mu sjećanja na grad u kojem je proveo najveći dio života kao i sjećanja na već, od mnogih drugih, zaboravljene ljude.

Nakon Bodinih prelijepih djela „S golubovima u Tuzli“ i „Čo'ek k'o 'tica“ evo mi u rukama romana „Sjene iz bureta“; romana punog bosanske duše i duha. Bodo u svojoj najnovijoj „slikovnici“ uspomena „veze“ svoj, kako kaže, životni vremeplov ili, još umjesnije rečeno, jedno hodoljublje kroz vrijeme koje je davno ostalo iza njega i prostore koji su već odavno ili nestali ili su podobro izmijenjeni, čak do neprepoznavanja. U romanu “Sjene iz bureta” svoja sjećanja veže za sjećanja jednog, starijeg od njega, a nama, do kraja čitanja, neznanog fikcionalnog pripovjedača, s kojim autor zajedno hodi po nezaboravu njima dvojici drage prošlosti. Sa neskrivenom sjetom i s valerama očigledne nostalgije za prohujalim vremenima oni se sjećaju nekadašnje Tuzle, starih sokaka i bašta kojih više nema osim u njihovim sjećanjima, male rijeke, a više potoka koji podivlja nakon obilnijih kiša i kroz “varoš” pronese debla drveća, rasturene štale, ćumeze, stoku i živinu, a sutra, kad sunce ponovo zasja, smiri se i opet je samo veći potok. Autor i njegov, nazovimo ga saputnik, sjećaju se tog tada malog grada u kojem je zadana riječ u taj vakat značila nešto golemo i čvrsto; grada - legure crnih rudara, golubara, boema; grada sevdaha začinjenog pjesmom iz avlija i nezaboravnog, a ovdje neponovljivog mirisa one naše taze jutarnje kafe “sabahuše” koja se obavezno ispijala sa najbližim komšijama.

Međutim, u srmi tanane mreže sjećanja njajvažnija mjesta zauzimaju određeni ljudi koji su ostavili traga na autora tokom njegovog djetinjstva. O nekim ljudima više priča autorov fikcionalni saputnik na tom putu u prošlost, dok Slobodan Stefanović pažnju posvećuje ljudima koji su bili njegova socijalna okolina tokom odrastanja. Za mene kao čitatelja “glavni lik” koji dominira pričom je Daidža Stevo, komšija stare tuzlanske familije Stefanović. Autor je zaista u punoj mjeri “potrefio” portret tog čovjeka koji je bio i ostao zagonetka za tuzlansku čaršiju, a pomalo ili, prema nekom, i poluotvorena školjka neupoznata do kraja njegovog života.

Dalje se redaju crkvenjak Obren, Hamo i Hamin mlađi brat Zijo koje sudbina i ratna događanja potpuno razdvajaju i u kojim Zijo tragično završava izabravši stranu okupatorskog, odnosno njemačkog saradnika. Među glavnim likovima su Slobodanovi drugari Bato, Bibi, Lidija, Piba i svako nezaobilazni “šejtan” Dule.

Uslijedio je rat koji je imao veliki utjecaj na njihove sudbine. Vojska Kraljevine Jugoslavije je hitro kapitulirala, u Tuzlu su ušli Nijemci, a za njima i ustaše. Nastupila su crna vremena koja autor zaista majstorski oslikava onako kako bi ih vidio mali dječak kojeg su ta vremena zatekla u rodnom gradu. Stefanović na profinjen način uvezuje historigrafske podatke i sudbine. Fabula se, međutim, uglavnom “vrti” oko Daidže Steve, crkvenjaka Obrena, Hame, Zije, Meše, ali u nenametljivim nijansama u njoj se pojavljuju likovi Miroslava Crnkovića, Lidijinog (Lidinog) oca koji odjednom nestaje na početku priče da bi na njenom kraju ponovo izronio, Lidijine majke, Haminog babe Hilmije, njihove matere, te Huske i njegovog oca Sulje šnajdera, Meše, da dalje ne nabrajam i ne otkrivam.

Autor je jako dobro, bez viška bilo kakve emocionalne subjektivnosti ili historijskoj procjeni podložnih činjenica, oslikao ratni period gladi, neimaštine i stalnog straha de će ustaše ili Nijemci hrupiti na vrata i narediti - pravac logor ili čak izvjesno smaknuće u prvom šumarku. Slikovito je opisano prvo oslobođenje Tuzle s jeseni 1943, ponovni ulazak Nijemaca i ustaša u grad i njihov krvavi teror sve do kraja rata, odnosno do definitivnog oslobođenja.

Stefanović se osvrnuo i na to “novo vrijeme” obećavajuće budućnosti, a posebice na nepromišljenu hitrinu obračuna i sa krivima i sa pravima u toj euforiji dolaska na vlast. Kada su se novi “vlasnici” vlasti masovno obračunali sa zarobljenim, ali i prokazanim saradnicima okupatora i njegovih slugu, počinju “padati glave” ljudi koji su cijeli rat proveli u borbi za ideju bezklasne komunističke Jugoslavije. U tom periodu kad komunistička diktatura “jede svoju djecu” zaglavio je i prvoborac Hamo, jedan od glavnih junaka ove Stefanovićeve priče i on na Golom otoku upoznaje Miroslava Crnkovića, starog komunistu i španskog borca, koji je, baš kao i Hamo dospjeo na mjesto “preodgajanja” i mogućeg ponuđenog revidiranja. Jasna je autorova poruka da u takvim vremenima najviše nagraišu pravi, pošteni ljudi s kojim se novozasjeli politički hamelj nemilosrdno obračunava upravo zato što su ti na bigajri hak (na pravdi boga) osuđeni bili stvarna negacija vlastodržačkog karaktera slijepo poslušnih vojnika Partije, skutonoša “narodne vlasti”, a bez traga vlastitog identiteta.

Posebno mjesto zauzima kornjača koja živi u buretu u Daidžinoj avliji. Djeca su “progutala” Daidžinu priču o tome da ta kornjača može bajagi pretskazati sudbinu, ali samo i jedino u onoj srebreno-blještećoj noći najpunijeg mjeseca. Jako je lijepo opisana ta noć u kojoj se grupica drugara išuljava iz kuća ispod paske usnulih roditelja i njihov drhtureći dolazak na “suočavanje” sa čitanjem sudbine i budućnosti nad sjajnim ogledalom površine vode u buretu u kojem se, s njima ogledavao i puni mjesec.

Dakako da se radio o Daidžinoj zezanciji s “najmanjom rajom” i raspirivanju njihove dječje mašte, ali ipak pažljiv čitatelj ne može da se otme utisku da je spomenuta kornjača – vračara možda i mogla predvidjeti nečiju sudbinu. Autor je jako dobro zapamtio da je za trenutak jasno vidio svoj lik u srebrenoj vodi u kojoj se kupao pun mjesec, a na ramenu mu je bio štap sa nekim zavežljajem na njegovu kraju. Simbolika ili stvarni znak sudbine? Davno je to sve bilo i skoro da je zaboravljeno, ali neki kasniji događaji osvježiše sjećanja i ono pitanje: Je li mi zaista sve bilo suđeno?

Priča ima svoju punu nit. Napisana je jezikom koji je bio uobičajen u Tuzli, svakako bez obzira na bilo kakvu nacionalnu ili religijsku pripadnost. Nekako, da si dozvolim kazati – tuzlanskim čaršijskim žargonom.

Od početka do kraja se smjenjuju slike događaja i likova, baš kao na platnu u kinu. No, nije mi izmakla vrlo važna stvar. Autor, čovjek spreman za daleke pute, čovjek sa štapom o čijem vrhu visi zavežljaj nas je izgleda doveo tek na pola puta. Mislim da bi nam svima ostao veliki dužnik ako ne bi “sjeo na nakav kamen krajputaš”, odmorio se i nastavio putovati drugom polovinom priče, najvjerojatnije bez pratnje “saputnika” iz prvog dijela.  

Smatram da je roman majstorski napisan te sam ubijeđen da će se jako svidjeti široj čitateljskoj publici, a posebice našoj bosanskoj, kako u Bosnici, tako i našoj emigraciji rasijanoj na sve četiri strane svijeta, gdje nas ima golemi broj onih što su se s autorom ogledali u buretu sa kornjačom svepogađačicom, a svaki je imao na ramenu zavežljajčić na vrhu štapa. Spremni za odlazak.

Moram reći da sam “Sjene” pročitao, ono što se kaže, na eks. Kako sam počeo čitati, knjigu nisam ispustio do zadnjeg slova. Bodino novo djelo ima svoju nit koja je neprekinuta od prvog do zadnjeg slova, a ne prekinuti nit romana zaista mogu samo majstori pisane riječi. Siguran sam da će svako ko pročita “Sjene iz bureta” biti na najplemenitiji način duhovno obogaćen, a osjetit će nepatvoreni “miruh” naše Bosnice, te će mu, tokom čitanja, duša i misli biti u Bosni.

Šta na kraju kazati?

Jednostavno i kratko: Knjiga s dušom!

Roman “Sjene iz bureta” može se kupiti kod Balkan Express Export, 2/332A Main Road East, St.Albans, Victoria, telefon: 0409 500 255.          

 

Ažurirano: Četvrtak, 10 Svibanj 2018 10:31
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search