LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari Za pasti u bandak - u laži su kratke noge, ali nos zna da poraste kao u Pinokija
Za pasti u bandak - u laži su kratke noge, ali nos zna da poraste kao u Pinokija
Petak, 11 Svibanj 2018 12:28

 

PinokioAleksandar Vučić ponosno nosio sliku svog dede, pokojnog Anđelka, na čelu kolone “Besmrtnog puka” u Moskvi

Nadan Filipović

U sklopu proslave Dana pobjede 9. maja 2018. godine u Moskvi je održana i manifestacija "Besmrtni puk", u znak sjećanja na sve koji su se borili protiv fašizma. Na čelu kolone, zajedno sa predsjednikom Putinom koji je nosio fotografiju svog oca, te izraelskog premijera Netanjahua koji je takođe nosio neku fotografiju široj publici nepoznatog čovjeka, bio je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sa požutjelom fotografijom svog djeda Anđelka u rukama. Pokojni Anđelko se eto nađe u društvu Putina i Netanjahua. To prenametljivo, a u suštinski klovnovsko nosanje dedine fotografije u svečanom mimohodu “Besmrtnog puka” neizbježno podrazumijeva činjenicu da je Vučićev deda Anđelko bio aktivni učesnik grandiozne svjetske borbe protiv nacizma i fašizma.

A je li on to bio?!

Naime, Aleksandar Vučić je u više navrata urbi et orbi telalio svoju već podobro izraubovanu mantru prema kojoj su ustaše u Jasenovcu pobile cijelu njegovu familiju, preciznije 20 članova familije, ni manje – ni više.

Naprimjer, evo šta je izjavio za beogradske Večernje novosti od 12.10.2015: “Oca moga oca, Anđelka, jednog od najbogatijih srpskih domaćina u selu Čipuljić, ustaše su odvele u prvoj grupi i nedugo zatim likvidirale. Moj otac ga nikada nije ni video, jer se rodio nakon njegove smrti. Ubili su ga, a nama su kao porodici poznata imena ustaških koljača koji su u tome učestvovali, i potkazivača i neposrednih izvršilaca. Takođe, ubijeni su i Stevo Vučić, Ilija Vučić, Đorđo i Rajko Vučić, najbliža familija moga oca. Svi su ubijeni na početku Drugog svetskog rata.”

Ima, međutim, i sasvim suprotnih mišljenja potkrijepljenim nepobitnim dokazima koje bi predsjednik Srbije davno pobio kad ne bi bili zaista nepobitni.

Najvažnije pisano mišljenje o “stradanju” cijele familije bugojanskih Vučića objavio je nekadašnji srbijanski radikal i potpredsjednik Srpske radikalne stranke i dugo vremena najbliži saradnik i dugogodišnji veliki prijatelj tadašnjeg radikalskog četničkog vojvode Aleksandra Vučića. Ljubiša Petković u svojoj knjizi “Haške muke” tvrdi da posjeduje zvanični dokument tadašnje NDH, datiran 19. rujna 1941, iz kojeg se jasno vidi da su navedenog dana Vučići dobrovoljno iz pravoslavlja prešli u katoličanstvo. Petković tvrdi da upravo zato na spomen-ploči u Jasenovcu na popisu žrtava nema nijednog prezimena Vučić. Dalje se u knjizi može naći podatak da je rođeni stric Aleksandra Vučića bio istaknuti ustaša.

“Zato na spomen ploči u Jasenovcu nema niti jednog Vučića”, tvrdi Petković te dodaje: “Naravno da ih nema kada se dobro zna da je obitelj Vučić promijenila vjeru za večeru i da su svi preživjei Drugi svjetski rat. A kako i ne bi kada je obitelj Vučić bila tijesno povezana s ustaškom organizacijom. Naime Aleksandrov stric Braco bio je oženjen kćerkom iz poznate ustaške obitelji Tomas. Ljubo Tomas je jedan od najozloglašenijih ustaša u Bugojnu, a isticao se nezapamćenim zločinima nad srpskim narodom”, piše u svojoj knjizi koja je izazvala brojne kontroverze u Srbiji.

Ljubiša Petković nastavlja: “Niko iz porodice Vučić nije stradao u Jasenovcu. Posjedujem dokument od 19. rujna  1941. iz koga se vidi da su se Vučići izjašnjavali kao rimokatolička obitelj. Porodice Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su navedenog datuma iz pravoslavne u rimokatoličku vjeru. Glava porodice je bio Anđelko Vučić, Aleksandrov deda. O Anđelkovoj supruzi nemam mnogo podataka, budući da je u relativno kratkom roku nakon pristupanja rimokatoličkoj vjeri, napustila Bugojno i preselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Anđelko stariji imao je četvoro djece. Najstariji sin Antonije imao je nadimak Braco, drugi po starosti bio je Kojo, a najmlađi Anđelko. Stari Anđelko, deda Aleksandra Vučića je bio jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Naime deda Aleksandra Vučića umro je od zadobijenih rana nakon jedne kavanske tuče u Banja Luci. Bavio se švercom. Pošto je bio u stalnim dugovima, osnovano se sumnja da je u pitanju osveta za nenaplaćena potrživanja. Po njemu je, najmlađi sin Antonije – Braco Vučić, inače otac Aleksandra Vučića dobio ime. Antonije je umro u Beogradu 1991. godine od posljedica hroničnog alkoholizma. Deda Anđelko je sahranjen je mjesnom groblju u Čipuljiću, neposredno iza pravoslavne crkve, gdje se nalaze i grobovi ostale Vučićeve rodbiine. Sudeći po godištima ispisanim na spomenicima obitelji Vučić, svi su doživjeli lijepu starost, baka Dragica, Anđelkova supruga, umrla je 1992, stric Mile poginuo je 1964 godine, daljnja rodbina; Petra 1976, Radoslava 1984, Višnja 1991. godine, itd.itd., dakle nisu poklani u Jasenovcu već su starost dočekali u rodnom selu gdje su preminuli prirodnom, nenasilnom smrću, svakako svi osim deda Anđelka koji je ubijen u kafanskoj tuči koja blage veze nije imala sa antifašističkom borbom.”

Nije na odmet dati na uvid kao pikantan tekst novinara “Jutarnjeg lista” koji su bili u posjeti u Čipuljiću. Tamo su razgovarali sa dugogodišnjim komšijom Vučićeve familije, 82-godišnjim Vasom Trifkovićem koji je odrastao s Vučićima, nekada najbogatijim stanovnicima sela. Rekao im je:

- Imao sam sedam godina kada su nas sve okupili, ustaše, tko drugi, i naredili nam da skupimo zlatninu i sve vrijednosti i da se okupimo u gimnaziji jer je tu bio logor. Prepratili su nas u stočne vagone i uputili prema Jasenovcu. Kada smo došli tamo rekli su nam da je logor pun i odvezli nas dalje, skroz do Kragujevca. Nisu nas pobili, nego samo protjerali. Ja sam u Srbiji završio mehanički zanat i vratio se u Bugojno. Tada zapravo nitko od nas nije stradao. Ja nisam siguran je li u vozu bilo i Vučićeva rodbine, ali sam siguran da nikoga od njih nisu ubile ustaše. Za Radu, Anđelkova brata znam da je umro od srca u Gornjem Vakufu, Anđelko (Aleksandrov djed, op.a.) poginuo je ili je ubijen 1941. , ali ne zna se kako…. kod Banja Luke, a drugi su pomrli (...) Ko je imao priliku prelazio je na katoličanstvo da se spasi, pa su tako napravili i Vučići, i to Anđelkova linija, znači Aleksandrova. Ne možete im zamjeriti - takva su bila vremena.”

Tako se, eto, deda Aleksandra Vučića nađe, makar na požutjeloj fotografiji, kao član “Besmrtnog puka”, u rukama svog unuka koji je kao poznati četnički vojvoda svakako bio antifašist, jer zaboga, sada su u Srbiji svi četnici antifašisti, kako oni iz Drugog svjetskog rata, pa tako i ovi novijeg datuma proizvodnje. Međutim, vidimo da se za antifašističkog borca može progasiti i deda koji je ubijen u kafanskoj tuči!

Ako je v(j)erovati Ljubiši Petkoviću i njegovim argumentima koje Aleksandar Vučić nije nikad ni pokušao pobiti i koji zbog tih argumenata iznesenih u knjizi “Haške muke” nije ni malim prstom pomakao da tuži Petkovića zbog objavljenih laži (???), onda je Aleksandar Vučić lažac največeg kalibra, pravi beogradski barun Münchausen, te barun Münchausen i ostaje sve dok ne podastre čvrste dokaze o dvadeset članova svoje familije koje su, prema njegovim često opetovanim izjavama, u Jasenovcu poklale ustaše.

Šta će bre čovek?!

Dok je Jasenovca, ustaša i četnika, te vječno spojenih posuda Hrvatske i Srbije, uvek i uvijek će srpski političari, ali i hrvatski, namjerno izazvane požare koji su posljedica njihovih laži i selektivne mitologije, gasiti visoko kvalitetnim kerozinom. Ne mogu oni jedni bez drugih. I sada se kao šatro uveliko svađaju, a u tajnosti gledaju kako će iskasapiti jadnu Bosnu, Hrvatine da popune “kiflu”, a Srbi da se “namire” za davno izgubljeno Kosovo, koje su jedva željeli izgubiti, pa odahnuti. Naime, da im je Kosovo ostalo u sastavu države u Nišu bi se za pedesetak godina 95% stanovništva govorilo albanski, a i u Beogradu isto tako za sljedećih pedesetak godina.

Pokojni pisac Dobrica Ćosić, za života ophrvan sujetom i verom da je baš on "otac srpske nacije", vazda potreban ondašnjem režimu, otišao je toliko daleko da je pokušao da opravda laž, pa je napisao: „...Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga, lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno...Laž je srpski državni interes!

Aferim preds(j)edniče Srbije! Izgleda da se odlično uklapate u gornju definiciju srpskog kolektivnog bića koju je iskazao “otac nacije” Dobrica Ćosić.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search