LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid" RUŠID - roman u nastavcima
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 11 Svibanj 2018 21:50

 

Ruzicnjak„Rušid“ – roman u nastavcima

Poštovani posjetitelji Bošnjačkog oka,

na nagovor nekolicine starih prijatelja na portal postavljam roman "Rušid“. Počinjemo objavljivanje u nastavcima. Oni koji nisu „naletjeli“ na prve nastavke jednostavno mogu, svakako ako uopće i požele, „kliknuti“ na rubriku „Roman Rušid“ u sadržaju sa lijeve strane naslovnice, pa će moći pročitati poropuštene nastavke.

Glavni junak romana je Rušid, rođeni Sarajlija iz jedne od mahala sa padina našeg grada. Njegov život su napisali sudbina i stjecaj niza okolnosti na koje on nije mogao bitno utjecati. Ja sam samo kao neki zapisivač. Dakle, radi se o romanu u kojem je glavni lik čovjek koji se rodio u strahu, živio strah i umro u strahu, daleko, daleko od svog grada.

Roman je zasnovan na istinitim činjenicama. Rušid je stvarni lik; čovjek kojeg sam imao prilike upoznati 1974. godine u Sarajevu. Normalno, kao autor sam promijenio ime glavnog junaka, te neke druge podatke koji bi, ne daj Bože, mogli biti neugodni i bolni za njegovo potomstvo.

Nadam se da će se još poneki stari Bosanac, iz one grupe koja je emigrirala poslije Drugog svjetskog rata u Australiju, bude li uopće čitao ovaj roman, sjetiti tog od mnogih davno zaboravljenog lika sa periferije Adelaide.

Molim vas da mi ne zamjerite na određenim elementima tzv. mahalskog sarajevskog žargona koji odavno postoji, a i danas se tamo uveliko koristi.

Svaka sličnost sa stvarnim likovima je (ne)namjerna.    

Rušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (1)

Hadžića kuća

Nadan Filipović

Hadžića kuća se nalazila na lijevoj strani Moščanice, u dnu mahale Baruthana, nekako na pola puta između Sedrenika i Faletića. Baš blizu mjesta gdje se Baruthana spajala sa sokakom Moščanica. Odavno te kuće tamo više nema.

Rušid je imao daleka sjećanja. Je li moguće da se sjeća nekih detalja koji su mu se još u bešici urezali u pamćenje i koji su ga pratili cijeli život i ispratili iz njega?

Naprimjer, duboko mu se u sjećanje, do nezaborava, urezao zanosni miris ruža. Mati, Safeta, ga je znala, dok je bio još u bešici, ostaviti ispod mnoštva ruža đulbešećerki - penjačica čija su se stabla isplela i raširila kao neki krov ružičnjaka koji je bio Safetin ponos. Taj miomiris ga je omamljivao i uspavljivao dok je Safeta bila zauzeta poslom u okolnoj baščici, njima troma dovoljnoj.

Dalje se cijelog života sjećao kad ga je malehnog, još u bešici, mati jednom poljubila kada mu je u usta zalutala duga vlas iz njenih dugih kosa. Sjeća se da se je zagrcnuo, da nije mogao disati, pa je mati prstima, nimalo nježno, pokušavala i konačno uspjela izvaditi tu vlas iz njegovog ždrijelceta. I kao kroz maglu se sjećao, ali se zaista sjećao da je plakao, plakao i onda zaspao dubokim snom.

Niko u komšiluku nije imao takav ružičnjak kakav je bio u njegove matere. Kasnije, u toku života nikad ga nije osvježilo nikakvo piće, kao naprimjer boza, limunada, šerbe od drenjaka, pa čak ni slasna ledena šabesa, kao što mu je godio, za njega đenetsko, šerbe od materinih ruža sa kao led ledenom vodom sa avlijske fiskije. Nikad nije ništa slatko pojeo što bi se moglo mjeriti sa materinim slatkom od ruža. Taj miomiris i taj davni, nikad zaboravljeni okus tog materinog slatka pratili su ga i u najtežim situacijama burnog života ispunjenog strahom, a za koji je ponekad znao pomisliti da je u stvarnosti, džehenem nekog njegovog prošlog života u kojem je preteško griješio.   1928 je. Rušidu je pet godina. Svaki dan mu je isti. Živio je strah. Užasan dječji strah. Babo Ramo je drugovao s rakijom. Doduše, da se ne griješi duša, nikad nije pio po danu, već je jedva čekao akšam kada bi mu Safeta ćutke, bedz ikakve grimase na licu, prinosila siniju sa bokalom šljive, onim od tri deci, štamplić, kakvu salatu ili satricu, te škembiće, pilav ili pirjan, svakako uz obavezan komad somuna da može umočiti. Ramo je uvijek sjedio pruživši noge duž sećije, obavezno pored onog pendžera sa kojeg su se vidjela žmirkajuća svjetla čaršije i grada što su, posebice s jeseni i zime brzo tonula u mrak. Međutim, Ramin akšamluk obično nije završavao na jednom bokalu od tri deci, već bi obično naišaretio Safeti da mu iz pletare natoči još pola bokala. Ćutke je pio, pomalo mezetio, smotavao jednu za drugom i zamišljen, pušio i pušio. Ako bi se Safeta usudila bilo što reći ili upitati, njegov odgovor je bio samo šturo „jah“, a ako bi kanio nešto potvrditi onda bi bilo „jah...jah“. Dok je pio i bio pod utjecajem šljivovice, mehke, napolice ili „'jute“ nije bio rabijatan, ali je zato bio veoma teške naravi kada bi se ujutro mahmuran probudio. U takvim stanjima babina mahmurluka Safeta bi bježala u baščicu da k'o bajagi nešto okopava i plijevi, a Rušid bi obično utekao i sjedio pod perdom.

Najgori periodi za njih dvoje su bili oni kada se Ramo čvrsto odlučivao da će prestati piti i pušiti. Tada je petkom odlazio na džumu, među ljude iz mahale, a s njima je bio uvijek uljudan i raspoložen. Međutim, kad se vraćao kući, svoju nervozu bi iskaljivao derući se na Safetu, prijeteći joj batinama, a Rušida bi za kosicu ili uši znao vuči po sobi usput ga tukući za nešto što Rušidu nije bilo ni na kraj pameti da napravi. Kad bi mu Safeta tiho prigovorila pitajući ga što bije maksuma, on bi se obrecni: „Ako ja ne znam što ga bijem, zna on.“

Ti periodi apstinencije su najviše trajali sedam do deset dana, pa bi Ramo, poslom obilazeći okolosarajevska sela ponovo kod Vlaha pojeftino kupovao onu njihovu brlju, a od švercera po kesu hercegovačkog duhana, te bi onda ponovo nastupio kakav – takav mir u kući.  

Rušidu su bila najgora jutra. Čim bi babo, kašljući od ljuta duhana, ustao odmah bi ga uhvatio za uho i odvedo u podrum i samo ćutke prstom naišareti na sepet pun drobova sinoć zaklanih junadi, čokladi, ovaca i jaganjaca. Valjalo je po sepetić tih drobove na nejakim dječjim leđima vukariti do Moščanice koja je, srećom, bila udaljena samo stotinjak metara od njihove kuće. Možda malo jače.

Ramo je bio veoma vješt nakupac i prekupac hajvana za neke kasape na čaršiji. Imao je kola i dva dobra konja. Obilazio je okolicu Sarajeva, kupovao stoku i gonio kasapima, ali u zadnjih nekoliko godina on bi klao hajvan i odvozio dole u čaršiju. Mnoge zanaćije razmazi čaršijski život, te su se već i kasapi razlijenili. Samo što Rami nisu dali u zadatak da umjesto njih i meso tranžira.

I tako dok su Sadeta i uvijek šutljivi i zamišljeni babo u hladu pod ružičnjakom ispijali fildžane kahva iz goleme bakarne džezve, dotle je Rušid na Moščanici punio drobove sitnim pijeskom i manjim kamenicama jer mu je babo tako odredio, kazavši da se tako drobovi najbolje operu. Kasapi su Rami klanje i prijevoz „plaćali“ drobovinom, dakle, skoro kompletnom iznutricom, želucima, crijevima, plućima, bubrezima, izuzev delikatesnih brizli, krezli i pinđiviša koje su naručivali probrani gurmani dubljeg džepa. Rami je to odgovaralo jer je temeljito izaprane drobove raznosio aščijama koji su se za njih, tako čiste, uvijek grabili. Otkad je Sarajeva, a posebice Baščaršije nema škembića na 'vako ili na 'nako, odnosno nema škembe čorbi bez drobova. I razmaženim kasapima, a i još razmaženijim sarajevskim aščijama gadilo se drobove ispirati jer je to bio potežak i dosadan posao, a i gradske vlasti to nisu dozvoljavale jer gdje se drobovi ispiru, tu se muhe roje i meso upljuvavaju.

Uglavnom, nije se gladovalo, ali se nije i previše imalo. Doduše, mesa nije nikad falilo jer je Ramo bio pravi vještak da komadiće mesa od čejreka tako odreže, da ostavi kasapima brizle i krezle, a da oni ne vide odakle je pomrve čupnuto. Nikad nije falilo bijele đigarice (pluća) od kojih je vješta Safeta znala napraviti razna jela, pa čak i nešto nalik na burek, s dosta luka.

(nastavak slijedi)

Ažurirano: Subota, 12 Svibanj 2018 00:25
 

Komentari  

 
0 #4 Zike 2018-05-16 06:58
Daj bolan stavi čitavu priču odjednom, pusti se nastavaka. ;-)
Citat
 
 
0 #3 toni 2018-05-15 07:46
Čestitke majstoru pripovijedanja...Uvjerljivo,zani mljivo i pitko...
Citat
 
 
0 #2 Samir 2018-05-13 00:10
ma odlicno kao i uvjek ....puno hvala ... nastavak uskoro???
Citat
 
 
0 #1 Zijo 2018-05-12 21:42
Aferim g.Filipovicu.
S nestrpljenjem ocekujem nastavke.
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • U sridu!!!!
    Jeste, naravno. Zato su Srbi postali popularni u svijetu do te mjere da ih svijet nije mogao više g... Više...
    16.08.18 17:27
    Autor - Zike
  • U sridu!!!!
    Imaš li stranku svoju? Kako ja za tebe nisam čuo? Jesi li ti Srbin musliman? Više...
    16.08.18 17:23
    Autor - Zike
  • U sridu!!!!
    Jeste tako je, zato će Beograd opet biti bombardiran. Znaš da vam saveznici svakih 40,50 godina pra... Više...
    16.08.18 17:20
    Autor - Zike
  • U sridu!!!!
    Kao budući srpski akademik trebali bi znati razliku između agresije i građanskog rata. Na BiH je iz... Više...
    16.08.18 15:43
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • U sridu!!!!
    Kada pišeš o srpskoj premoći, zar vas ne brine i ne čudi, da ta "jaka" Srbija sa takvim naoružanjem... Više...
    16.08.18 15:34
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • U sridu!!!!
    Ja nemam ni viziju da postanem "Dodikov Ljajić", meni sasvim dovoljno da u perspketivi postanem srp... Više...
    16.08.18 00:10
    Autor - Znam čoveka
  • U sridu!!!!
    U Bosni i Hercegovini se vodio građanski rat između posvađanih politika bošnjačke, hrvatske, srpske ... Više...
    16.08.18 00:05
    Autor - Znam čoveka
  • U sridu!!!!
    ... ali su im u pomoć priskočili... Srbi iz Srbije i Crne Gore... Međunarodni sud pravde je donijeo... Više...
    15.08.18 23:57
    Autor - Znam čoveka
  • U sridu!!!!
    Srpska volja se pretvorila u srpsku nevolju. Od zamišljene države "velike Srbije" u kojoj su Srbi t... Više...
    15.08.18 01:30
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • U sridu!!!!
    Opet Amir! Kronični provokator Amir! (H)ej ba Amire, koji se sam nudiš nagužen da budeš veći Srbin o... Više...
    14.08.18 23:52
    Autor - Nadan Filipovic
  • U sridu!!!!
    Mehmed Meša gde god se vodio rat Srbi su bili domicilni stotinama godina unazad i ne može se reći "d... Više...
    14.08.18 19:29
    Autor - Druga strana medalje
  • U sridu!!!!
    Hahaha, evo kako izgleda kada Amir hoce da bude veci Milivoj of Milivoja. Više...
    14.08.18 18:40
    Autor - Zijo
  • U sridu!!!!
    Tačno je da medalja ima dvije strane, a takvu medalju su Srbi osvojili kao najbolji preskakači tuđi... Više...
    14.08.18 15:38
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • U sridu!!!!
    Srbi su samo branili svoje pravo na opstanak, pravo na svoju državu koju su drugi podrivali, svoje p... Više...
    14.08.18 02:05
    Autor - Druga strana medalje
  • Jedna nostalgična priča za ned...
    Poštovani gospon Srdić, hvala Vam što se niste "rasrdili" oko povrede autorskih prava. Vidite i sami... Više...
    13.08.18 23:58
    Autor - Nadan Filipovic
  • Jedna nostalgična priča za ned...
    Нема никакве љутње на уредника ради преузимања овог текста. Срдачно, адв. Павле Р. Срдић Više...
    13.08.18 23:32
    Autor - Adv. Pavle R. Srdić
  • Salih Selimović nam je, između...
    Javi se s opširnijim izvješćem kad ti braća Srbi napune guzicu. Više...
    12.08.18 09:09
    Autor - Nadan Filipovic
  • Salih Selimović nam je, između...
    Odlično sam se ovih dana proveo u Guči, bilo je baš odlično, srpske trube, srpske nacionalne pesme, ... Više...
    12.08.18 06:58
    Autor - Druga strana medalje
  • Salih Selimović nam je, između...
    Amire pakašu jedan! Pa, bolan ne bio, o čemu lupaš. Doći će za tebe posebni stari specijalac, Srbin,... Više...
    11.08.18 23:39
    Autor - Nadan Filipovic
  • Salih Selimović nam je, između...
    Amire, osunećeni Srbendo sa dna kace, idi bre lepo pa živi u Srbiji među svojim. Ali, kad budeš vriš... Više...
    11.08.18 17:14
    Autor - Nadan Filipovic
home search